Dal' se plašiš mili brate, te kaburske prve noći,
Bojiš li se ti melekja, što će ti u goste doći?
Sve se rasu sa kabura i odoše tvoji mili.
Osta čovjek sam sa sobom, al' će duša tad da cvili.
Tad' nastaje čas kajanja i obračuna tvoga rada.
Ako budeš ti griješnik, propala je svaka nada.
C'jela slava ovosvjetska, i bogatstvo što si im'o,
Pred Munkirom malo vrijedi, ako savjet nisi primio.
Kaburska je soba tijesna, u to ćeš se uvjeriti,
A to nebi tako bilo, da si htjeo dobar biti.
Kad sam budeš pod daskama, u bijelim ćefinima,
Tad ćeš imat prvi susret, sa Božijim melekjima.
Mnogi će se počet kajat, šta je dobra propustio,
Ovaj svijet i imetak, prilika je svakom bio.
Svi smo mogli dosta dobra, mi za sebe učiniti,
A ne htjesmo jadni bili, sve će tada kasno biti.
Zar je preče išta bilo, nego dušu spasit svoju?
Prva noć je ponajteža, kad će čovjek sav u znoju.
Mučan biti i patiti – protiv sebe svjedočiti.
Svak' će teglit svoje grijehe, a mog'o je sretan biti.
U kaburu šta ti vrijedi, ko si, da si i čiji si?
Griješiš robe nisi smjeo, o tom' puno slušao si!
Šta ćeš reći melecima, a sve ćeš im priznat brate,
Jer si čuo bezbroj pua, da te oni svugdje prate.
Na svijetu dok si bio, ništa griješit nisi smio,
Ti si kratko ma svijetu, zašto nisi razmislio?
Gledao si dobri, brate, kad komšiju tvog zagrnu,
Eto vidiš da si znao, da ćeš doć' u zemlju crnu.
Znaš li, brate, zašto ti je, ovaj život Allah dao?
Ahiretska čaša, to je, pa i to si morat znao.
A ti stežeš ruku svoju, sa šejtanom zagrliš se!
Prije smrti svako treba, da imetkom izbavi se!
Od zemlje si robe stvoren, u zemlju ćeš opet leći,
Kud god iš'o šta radio, sve ćeš proznat sve ćeš reći.
Zato brate dok si ovdje, od zla svakoga sačuvaj se
Čini dobro gdje god možeš – čini dobro i pokaj se!
Hej Vi ljudi što živite! Što po zemlji još hodite!
Nek Vam ovo savjet bude, Vi o njemu razmislite.
Za Ahiret spremite se, svi smo ovo dužni znati,
Jer u kabur kada stigneš, o'tal nemoj nikog zvati.
Prva noć je strašna teška. To ste čuli mnogo puta.
Teško svakom griješniku, ko dozvoli da zaluta.
Onom ko je dobar bio, on će džennet naslijediti,
Ovdje zasij i zaradi – pa ćeš tamo sretan biti.
Dok boluješ dobri brate, svi su tvoji zabrinuti.
Al kad umreš za tvoj miraz, oni će se pobrinuti.
Ništa neće poslije smrti, tvoje dobro vrijediti tebi,
Zato brate, Ti dok živiš džennet kupi samom sebi..!
Hadži Mehmed Mahmutović, Pobožne pjesme, Zavidovići, 1975. godine. str.111-112
Hadži Mehmed ef. Mahmutović - Memiš (1927-1996)
Hadži Mehmed ef. (sin Ibrahim ef.) Mahmutović - Memiš, poznati efendija, alim, pisac, pjesnik i publicista iz Zavidovića dao je nemjerljiv doprinos u širenju islamske riječi u Bosni i Hercegovini ali i tadašnjoj Jugoslaviji. Pokrenuo je i uspješno okončao izgradnju prve gradske džamije u Zavidovićima. Autor je mnogih poznatih ilahija i kasida ali i nekoliko zapaženih knjiga. Objavljivao je i audio kasete. Do svog preseljenja na bolji i pravedniji svijet aktivno je pisao i objavio sedam knjiga. Iza njega su ostala i mnoga neobjavljena djela.
Hadži Mehmed ef. Mahmutović - Memiš, u snu je preselio na ahiret, u noći poslije teravih namaza i prije sehura, 30. ramazana 1416. h. g. (Februar 1996. godine). Dženeza je klanjana prvog dana Bajrama. U kilometarskoj koloni dženazi je prisustvovalo nekoliko hiljada ljudi iz Zavidovića i BiH.
Da bi saznali više informacija posjetite:
Youtube kanal: https://www.youtube.com/channel/UCKKm5IU70BIrrxwt0C1W5sQ
Facebook stranicu: https://www.facebook.com/memisefendija