top of page

O sehvi-sedždi



2.35. Poglavlje o sehvi-sedždi


Obavezno je (vadžib) učiniti dvije sedžde sa sjedenjem (tešehhudom) i predajom selama, ako se izostavi neki vadžib iz zaborava (sehva, smetenja), pa čak i u slučaju da se to više puta ponovi.

Ako osoba namjerno izostavi vadžib, počinila je grijeh i obavezna (vadžib joj) je da ponovi namaz zbog nasilnog prekidanja namaza. Osoba koja je namjerno izostavila vadžib neće činiti sehvi-sedždu (sedždu zaborava).[1] Prema jednom mišljenju, osoba koja je namjerno izostavila vadžib će činit sehvi-sedždu samo u tri slučaja:


1. ako izostavi prvo sjedenje (kadei-ehire),

2. ako odgodi jednu sedždu iz prvog rekata do kraja namaza,

3. ako namjerno bude razmišljala, tako da joj to razmišljanje odgodi rukn.[2]


Sunnet je da se sehvi-sedžda učini poslije selama. Dovoljno je da se preda jedan selam na desnu stranu, prema ispravnijem mišljenju. Blago pokuđeno je (mekruh tenzihen) da osoba učini sehvi-sedždu prije selama.[3]


Sehvi-sedžda prestaje biti obavezna:


1. kada sunce izađe nakon selama za vrijeme sabah-namaza,

2. kada sunce pocrveni za vrijeme ikindije-namaza,[4]

3. kada postoji prepreka koja sprječava doklanjavanje nakon selama.[5]


Muktedija je obavezan da uradi sehvi-sedždu zbog imamovog zaborava (sehva), a ne zbog svog zaborava.


Mesbuk će učiniti sehvi-sedždu sa imamom, pa će onda ustati da naklanja propušteno.

Ako mesbuk pogriješi iz zaborava dok naklanjava, učinit će sehvi-sedždu zbog toga.

Lahik (osoba koja započne namaz sa imamom, pa propusti dio namaza iz opravdanog razloga)[6] neće učiniti sehvi-sedždu, ako pogriješi iz zaborava.[7]


Imam neće činiti sehvi-sedždu za džuma-namaz niti za bajram-namaze.[8]


Ko zaboravi da učini prvo sjedenje (kadei-ehire) farz-namaza[9], vratit će se, ako se nije ispravio na kijam (stajanje), na osnovu pouzdane predaje od Ebu Hanife i njegovih učenika (zahiru-r-rivajet), a i na osnovu ispravnijeg mišljenja. Muktedija će se, kao i osoba koja klanja četverorekatne nafile-namaza, vratiti, pa čak iako se ispravio na kijam.[10]


U slučaju da se osoba koja je iz zaborava pogriješila vrati,[11] ako je bila bliža kijamu, učinit će sehvi-sedždu, a ako je bila bliža sjedenju, neće učiniti sehvi-sedždu, prema ispravnijem mišljenju.

Ako se osoba koja je iz zaborava pogriješila vrati,[12] a bila se ispravila na kijam (stajanje), učenjaci su se razišli oko pokvarenosti njenog namaza, jedni su stava da joj je namaz pokvaren, a drugi da joj je namaz ispravan.[13]


Ako osoba zaboravi posljednje sjedenje (kadei-ehire), vratit će se, prije nego što učini sedždu, i učinit će sehvi-sedždu zbog odlaganja obaveznog (farz) sjedenja. No, ako osoba zaboravi posljednje sjedenje i učini sedždu, njen farz-namaz će postati nafila-namaz.[14] Ako hoće, može dodati i šesti rekat, pa čak i ikindiji-namazu, te četvrti rekat sabah-namazu. Nema pokuđenosti (keraheta) da se dodaju rekati ikindija-namazu i sabah-namazu, prema ispravnom mišljenju, a osoba neće činiti ni sehvi-sedždu, prema ispravnijem mišljenju.[15]


Ako osoba sjedi na posljednjem sjedenju, pa ustane, vratit će se i predati selam, bez da ponavlja posljednje sjedenje. No, ako bi učinila sedždu na dodatnom rekatu, njen farz-namaz neće biti pokvaren,[16] ali će dodati još jedan rekat,[17] kako bi ta dva dodatna rekata postala nafila-namaz, pa će učiniti sehvi-sedždu.


Ako bi osoba učinila sehvi-sedždu nakon dva rekata nafile-namaza, pohvalno je (mustehabb) je da na njih ne dopunjava druga dva rekata. No, ako bi dopunila, ponovit će sehvi-sedždu, prema odabranom mišljenju.[18]


Ako bi osoba, koja je iz zaborava pogriješila, predala selam, pa joj se onda priključila druga osoba kao muktedija, priključenje muktedije bi bilo ispravno, ako bi imam učinio sehvi-sedždu, u protivnom[19], to priključenje ne bi bilo ispravno.


Osoba koja je iz zaborava pogriješila, učinit će sehvi-sedždu sve dok se ne okrene od Kible[20] ili progovori, čak i kad bi namjerno predala selam kako bi prekinula namaz.


Ako bi klanjač greškom pomislio da je završio sa klanjanjem trorekatnog ili četverorekatnog farz-namaza, pa predao selam i onda shvatio[21] da je klanjao dva rekata, dovršit će taj namaz i učiniti sehvi-sedždu.


U slučaju da klanjač (musalija) dugo razmišlja da li je upotpunio namaz, te preda selam tek kada postane siguran, ako je to razmišljanje potrajalo koliko jedan rukn, vadžib (obavezno) mu je da učini sehvi-sedždu, u protivnom, sedžda mu nije obavezna.[22]


Izvor: Nuru-l-idah (Svjetlost tumačenja) , Hanefijski fikh, Hasan ibn Ammar eš-Šurunbulali, Uvod, prijevod i komentar: Jusuf Džafić, Knjižarska kuća Planjax Komerc doo Tešanj, 2017.

 

[1] Zato što je sehvi-sedžda propisana za nenamjerne propuste, a ne za namjerne. [2] Kako je sam Šurunbulali neizravno kazao, radi se o mišljenju koje nije stav većine hanefijski pravnika. [3] Jer je namjerno izostavila sunnet. [4] Takođe, i pri bajram-namazu ako podne nastupi, i pri džumi ako ikindija nastupi. [5] Poput namjernog gubljenja abdesta i drugih namjernih radnji koje sprječavaju dopunu namaza (grohot, jedenje, ljudski govor itd). Vidi stavke 38., 39. i 45-54. u 2.15 Poglavlje o radnjama koje kvare namaz o radnjama koje općenito sprječavaju dopunu namaza (bina). [6] Vidi o lahiku bilješku br. 500. [7] Zato što muktedija slijedi imama, a imam je odgovoran za zajednički namaz. Mesbuk i lahik, pošto su i sami muktedije, postupit će kao i muktedija. Mesbuk, kada naklanjava, računa se kao munferid. [8] Tačnije, kad god imam procijeni da će sehvi-sedžda izazvati veliku pometnju među džematlijama radi njihove nedovoljne upućenosti, neće činiti sehvi-sedždu, bez obzira bila to džuma-namaz, bajram-namaz ili neki od pet dnevnih namaza. U suprotnom, učinit će sehvi-sedždu, bez obzira koji to namaz bio u pitanju. [9] Ili vitr-namaza. [10] Muktedija, jer je obavezan da slijedi imama, a osoba koja klanja nafile, jer su svaka dva rekata nafile kao poseban namaz. [11] Misli se na osobu koja klanja farz-namaz i vrati se na prvo sjedenje. [12] Takođe se misli na osobu koja klanja farz-namaz i vrati se na prvo sjedenje. [13] Smatramo da je njen namaz ispravan, te da treba samo uraditi sehvi-sedždu. [14] Pošto činjenjem sedžde upotpunjava novi rekat, a nije završila sa farzom (izostavila je kadei-ehire). [15] Jer nema sehvi-sedžda nema svrhe, sada kada mu je farz-namaz postao nafila. [16] Jer su namaski farzovi završeni okončanjem posljednjeg sjedenja (kadei-ehire). [17] Na osnovu istihsana (pravne preferencije). [18] Zato što se sehvi-sedžda čini nakon predaje selama na desnu stranu. [19] Tj. ako imam ne bi učinio sehvi-sedždu. [20] Tačnije, sve dok ne izađe iz džamije, jer okretanje od Kible ne kvari sehvi-sedždu, kao što ne kvari bina. [21] Prije nego se dogodi nešto što kvari sehvi-sedždu, odnosno što kvari dopunu-bina. Vidi bilješku br. 722. [22] Ukratko, sehvi-sedžda se čini ako se urade četiri radnje nenamjerno: izostavi dio ili cijeli vadžib (npr. prvo sjedenje), pogriješi u vadžibu (npr. pogrešno prouči ajet Fatihe), zakasni sa činjenjem vadžiba (npr. zakasni sa selamom zbog razmišljanja koliko traje cijeli namaski rukn-koliko treba da se proči Subhanallah), zakasni sa činjenjem farza (npr. zakasni na kijam iza druge sedžde zbog razmišljanja koliko traje rukn).

 
 
bottom of page