O pokuđenim vremenima za namaz

2.2. Poglavlje o pokuđenim vremenima

Postoje tri vremena u kojima nije valjano klanjati nijedan farz-namaz, niti vadžib-namaz za koji je osoba nužno postala pravno odgovorna prije nastupa tih pokuđenih vremena (mekruh vaktova):

1. kada sunce izlazi, sve dok se ne podigne,[1]

2. kada je sunce u zenitu, sve dok ne počne padati,[2]

3. kada sunce počne žutjeti, sve dok ne zađe.[3]

Ispravno je obaviti namaze koji su postali obavezni (vadžib) u tim pokuđenim (mekruh) vremenima, ali je to pokuđeno (mekruh):

1. poput dženaze koja je opremljena,

2. ajet sedžde (sedždei-tilavet) proučen u ta vremena,

3. kao što je valjano klanjati današnji ikindija-namaz prilikom zalaska sunca[4], ali je pokuđeno (mekruh).

U tri dotična vremena je strogo pokuđeno (mekruh tahrimen) klanjati nafila-namaz, pa čak kada bi taj namaz imao uzrok (sebeb), poput zavjetnog namaza i dva rekata tavafa.[5]

Nafila je pokuđena (mekruh)[6]:

1. poslije nastupa sabaha više od dva rekata sabahskog sunneta,[7]

2. nakon sabah-namaza,[8]

3. nakon ikindije-namaza,[9]

4. prije akšam-namaza,[10]

5. prilikom izlaska hatiba sve dok ne završi sa džuma-namazom,[11]

6. prilikom ikameta, izuzev sabahskog sunneta,[12]

7. prije bajram-namaza, pa čak i u kući,[13]

8. nakon bajram-namaza u džamiji,[14]

9. između dva namaza koji se spajaju na Arefatu i Muzdelifi,[15]

10. prilikom kratkoće vremena za klanjanje farz-namaza,[16]

11. dok se trpi velika i mala nužda,[17]

12. kada se iznese hrana zbog koje se osoba bori sa sobom,[18]

13. radi onoga što zaokuplja um i narušava skrušenost.[19]

Izvor: Nuru-l-idah (Svjetlost tumačenja) , Hanefijski fikh, Hasan ibn Ammar eš-Šurunbulali, Uvod, prijevod i komentar: Jusuf Džafić, Knjižarska kuća PLANJAX KOMERC doo Tešanj, 2017.

---

[1] Vrijeme izlaska sunca u našim zemljama traje 30-45 min., zavisno od dužine dana. To je vrijeme koje počinje od početka izlaska sunca, označenog u našim takvimima sa "izlazak sunca", i traje narednih 30-45 min, tj. sve dok sunce ne upotpuni svoj izlazak. [2] Vrijeme zenita u našim zemljama traje 5-15 min., zavisno od dužine dana. To je vrijeme koje počinje 5-15 min. prije podneva i završava do početka podnevskog vakta, označenog u našim takvimima sa "podne", tj. sve dok sunce ne prijeđe polovinu neba. [3] Vrijeme zalaska sunca u našim zemljama traje 30-45 min., zavisno od dužine dana. To je vrijeme koje počinje 30-45 min. prije večeri i završava do početka akšamskog vakta, označenog u našim takvimima sa "akšam" tj. sve dok sunce ne upotpuni svoj zalazak. [4] Tj. klanjati ikindiju-namaz za taj dan (ne npr. naklanjavati ikindiju od juče) u onih 30-45 min. prije akšama kada sunce zalazi. [5] I poput: tehijjetu-l-mesdžida, dva rekata nakon uzimanja abdesta, duha-namaza, pritvrđenih sunneta i bilo kakvih drugih nafila-namaza. [6] Misli se na sve nafile, pa čak i one koji imaju sebeb (uzrok), poput tehijjetu-l-mesdžida, dva rekata nakon abdesta i dr. Nažalost, neke džematlije griješe, pa klanjaju u tim pokuđenim vremenima nafile. [7] Znači, otkako nastupi zora (sabah) treba klanjati samo dva sabahska sunneta prije sabahskog farza. [8] Tj. nakon sabahskog farza pa sve do izlaska sunca. [9] Tj. nakon ikindijskog farza pa sve do zalaska sunca. [10] Tj. od nastupa akšamskog vremena dok se farz akšama ne klanja. [11] Tj. otkako se imam popne na minber, pa sve dok se ne završi sa džumanskim farzom. Nafile je mekruh klanjati i za vrijeme dr. hutbi (2 bajramske, 3 hadžske, hutbe namaza za kišu i sl.). [12] Tj. osoba će nastaviti sa klanjanjem sabahskog sunneta uprkos učenju ikameta, onda kad je sigurna da će ga moći otklanjati i prispjeti u džemat, pa makar na dio sjedenja prije selama. No, ako nije sigurna da će moći otklanjati sunnet i prispjeti u džemat, prekinut će sunnet prilikom ikameta i priključiti se džematu. [13] Tj. od potpunog izlaska sunca (dok sunce izlazi tada je ionako zabranjeno klanjati) dok se ne počne klanjati bajram-namaz. [14] Tj. u kući je dozvoljeno klanjati nafila-namaze. [15] I bilo kada kada se dva namaza spajaju. [16] Tj. tada treba klanjati prvenstveno farz-namaz kako nam ne bi prošao. [17] Takođe, i dok se trpi vjetar. [18] Tj. kada je osoba gladna, bez obzira o kojem se obroku radilo. [19] Sve što ometa koncentraciju, kao što je: ozbiljniji problem koji se može u kratkom vremenu riješiti (npr. sijalica je pukla, pa ako klanjamo, možda se zatvore prodavnice, pa ta prostorija mora biti cijelu noć u mraku ili npr. prijatelj upita osobu za neki životni savjet koji joj je hitno potreban), dolazak važnih gostiju, jaka buka, zanimljiv razgovor prijatelja i rodbine, nastupanje televizijskog programa koga redovito pratimo, kada u knjizi koju čitamo dođemo do zanimljivih dijelova, srdžba, euforija radi nekog uspjeha itd.