O naklanjavanju propuštenih namaza

2.32. Poglavlje o naklanjavanju propuštenih namaza

Redoslijed (tertib) između propuštenog namaza (kaza)[1] i namaza koji je u svom namaskom vremenu (eda), kao i redoslijed između propuštenih namaza je nužan.[2]

Redoslijed spada u jednom od tri slučaja:

a) pri kratkoći pohvalnog (mustehabb) namaskog vremena, prema ispravnijem mišljenju,

b) prilikom zaborava,

c) ako broj propuštenih namaza bude šest, ne računajući vitr-namaz, pošto se vitr-namaz ne smatra namazom zbog kojeg spada redoslijed, pa čak ni u slučaju kada je redoslijed obavezan.

1. Redoslijed se ne vraća ponovno, kada se broj propuštenih namaza smanji na manji broj, niti kada se propusti novi namaz nakon šest starih propuštenih namaza, prema ispravnom mišljenju u oba slučaja[3].

2. Ako čovjek klanja farz-namaz, pritom ne zaboravivši propušteni namaz, pa makar se radilo o vitr-namazu, njegov farz-namaz nije ispravan privremeno (suspendiran, mevkuf).

a) U slučaju da prođe namasko vrijeme (vakat) petog namaza kojeg je čovjek klanjao, nakon tog propuštenog namaza na koji nije zaboravio, svi namazi postaju ispravni. Takođe, ne poništava ih kasnije naklanjavanje (kada, kaza) tog propuštenog namaza.

b) U slučaju da čovjek naklanja taj propušteni namaz prije isteka namaskog vremena petog namaza, poništava se svojstvo svih namaza koje je čovjek klanjao prije tog propuštenog namaza, za vrijeme kojih nije zaboravio na taj propušteni namaz, te svi ti namazi postaju nafila-namazi.[4]

3. Ako broj propuštenih namaza bude velik i čovjek bude trebao da svaki namaz koji naklanjava odredi, dopušteno mu je, ako hoće da olakša naklanjavanje, da zanijeti (naumi), na primjer, naklanjavanje prvog propuštenog podne-namaza ili zadnjeg propuštenog podne-namaza.

4. Isti je slučaj i sa dva ramazana,[5] prema jednom od dva oprečna mišljenja koje je ulema izabrala kao ispravno mišljenje.

5. Čovjek koji je primio islam u neprijateljskoj nemuslimanskoj zemlji (daru-l-harb) ima opravdanje (uzur) za nenaklanjavanje radi nepoznavanja šerijatskih propisa.[6]

Izvor: Nuru-l-idah (Svjetlost tumačenja) , Hanefijski fikh, Hasan ibn Ammar eš-Šurunbulali, Uvod, prijevod i komentar: Jusuf Džafić, Knjižarska kuća Planjax Komerc doo Tešanj, 2017.

---

[1] Inače, naklanjavaju se propušteni farzovi i vitr, dok se sunneti ne naklanjavaju, osim sabahskog sunneta kojeg je mustehabb naklanjati do podnevskog vakta, te podnevskog sunneta kojeg je mustehabb naklanjati nakon podnevskog farza (isto tako je mustehabb naklanjati džumanski sunnet). [2] Muhammed, a.s., se držao tertiba pri naklanjavanju što vidimo iz hadisa, kojeg bilježe Tirmizi, Ibn Madže, Bejheki, Darekutni i dr. [3] Tj. u slučaju kada se broj propuštenih namaza smanji na manji broj i u slučaju kada se propusti novi namaz nakon šest starih propuštenih namaza. [4] Ne slažemo se sa Šurunbulalijem glede stavke 2., jer je to dodatno kompliciranje. Slažemo se da je redoslijed pri naklanjavanju vadžib, ali da nepoštivanje redoslijeda ne dovodi u pitanje ispravnost namaza klanjanog na vrijeme (eda), pa čak ni privremeno, pogotovo ako se radi o namazu u džematu u džamiji. [5] Tj. dozvoljeno je napaštati općenito propuštene ramazanske dane bez određivanja tačno kojeg dana. [6] Tačnije, nije obavezan da vrši nijednu islamsku dužnost (namaz, post, zekat, hadždž itd.), jer je musliman obavezan da vrši neku dužnost pod uslovom da poznaje obaveznost te dužnosti, odnosno da ima mogućnost da sazna za tu dužnost, što je teško u takvoj zemlji i dan-danas. Takođe, ako osoba napusti islam (postane murted), sva njena djela se poništavaju. Stoga, ako bi se vratila u islam, nije dužna nadoknaditi ni namaz, ni post, ni zekat niti išta drugo, kako iz perioda dok je bila murted, tako i iz perioda prije rideta (prije statusa murteda).