O meshu po mestvama

1.24. Poglavlje o meshu po mestvama

Mesh (potiranje) po mestvama za ljude i žene, za mali hades (malu fikhsku nečistoću), je ispravan, pa čak kad bi mestve bile od neke debele tvari koja nije koža, bez obzira imale one kožni đon ili ne.[1]

Za ispravnost mesha po mestvama uvjetuje se sedam uvjeta (šartova):

1. Da su mestve obučene nakon pranja nogu, pa čak i prije nego što je abdest upotpunjen, pod uvjetom da se abdest upotpuni prije nego što se desi nešto što kvari abdest.

2. Da mestve pokrivaju članke.[2]

3. Da se u njima može kontinuirano hodati. Stoga, nije dozvoljeno da se mesh čini po mestvama od stakla, drveta ili željeza.[3]

4. Da svaka mestva nema rupa koliko je površina tri najmanja nožna prsta.

5. Da stoje uz noge bez sveza.[4]

6. Da sprečavaju dospijevanje vode do tijela.[5]

7. Da osoba ima od prednjeg dijela stopala najmanje površinu koliko su tri najmanja ručna prsta.

Stoga, u slučaju da nema prednji dio stopala, neće činit mesh po mestvama, pa čak i u slučaju da ima nožnu petu.

Osoba koja je kod kuće (mukim) će potirati mestve jedan dan i jednu noć, dok će putnik (musafir) potirati tri dana i tri noći.

Mesh vremenski počinje od časa hadesa (fikhske nečistoće), nakon oblačenja mestvi.[6]

Ako osoba koja je kod kuće (mukim) potire, pa otputuje prije isteka vremena mesha, upotpunit će vrijeme mesha putnika (musafira).[7] A ako putnik dođe u mjesto svoga boravka, nakon što je potirao jedan dan i jednu noć, skinut će mestve, a u protivnom[8], potirat će dok ne zaokruži jedan dan i jednu noć.

Strogo obavezno (farz) je potrati gornji dio (gornjište) stopala svake noge sa površinom koliko su tri najmanja ručna prsta.[9]

Sunnet mesha je da se razmaknuti prsti povuku od vrhova nožnih prstiju ka grliću mestve (dijelu mestve uz članak).

Četiri stvari kvare mesh po mestvama:

1. Svaka stvar koja kvari abdest.

2. Skidanje mestve, pa čak i kada bi se veći dio stopala izvukao do grlića mestve.[10]

3. Smokrenje većeg dijela jednog stopala u mestvama[11], prema ispravnom mišljenju.

4. Istek vremena mesha, osim ako osoba nema bojazan da će mu noga nastradati od studeni[12].

Inače, nakon tri zadnje spomenute stvari potrebno je samo oprati noge.[13]

Nije dozvoljeno potirati (činiti mesh):

1. po turbanu (čalmi, ahmediji, saruku, imami),[14]

2. po fesu (tarbušu),[15]

3. po feredži (burci, nikabu),[16]

4. po rukavicama.

Izvor: Nuru-l-idah (Svjetlost tumačenja) , Hanefijski fikh, Hasan ibn Ammar eš-Šurunbulali, Uvod, prijevod i komentar: Jusuf Džafić, Knjižarska kuća PLANJAX KOMERC doo Tešanj, 2017.

---

[1] Zato i jeste problem na našim prostorima uvriježeno mišljenje da mestve mogu biti samo kožne (mogu biti i od čohe, pamuka, umjetne kože i drugih obućarskih materijala). Dakle, i patike, i cipele i čizme i bilo koja druga obuća mogu biti mestve, ako pokrivaju članke. [2] Znači ne može mesh po mestvama, ako se radi o plitikim patikama, plitkim cipelama, starkama, štiklama i drugoj obući koja ne pokriva nožne članke. Treba napomenuti da se pod pokrivanjem članaka misli na njihovo pokrivanje sa strane, a ne na njihovo pokrivanje odozgo, tako da ne smeta ako se članci vide odozgo, jer je to nužda kako bi obuća bila udobna. [3] Zato što je mesh po mestvama propisan kako bi ljudima bilo olakšano nesmetano djelovanje i hodanje u obući, (uslov je hodanje najmanje 1 fersah (liga) - 5,55 km, oko 1 h hoda), a to nije ostvarivo sa obućom od stakla, željeza, drveta i sl. Takođe, mesh se ne čini ni po mestvama izrađenim od: aluminijma, olova, čelika i dr. metalnih materijala (tu je i željezo); pijeska, granita, mermera, dijamatna, tirkiza, opala, akvamarina, okera, antimona i ikojeg drugog običnog kamena, poludragog kamena, dragog kamena, kristala i minerala (tu je i staklo); cigle, keramike, prašine, vulanske prašine i dr. oblika zemlje; čađi, pepela, drveta, uglja i sl. organskog materijala nepogodnog za obuću. No, nema problema da se ikoja od navedenih stvari, pa čak i drvo, staklo i željezo, upotrijebe za izradu dijelova obuće, pa i smjese od koje se pravi đon, gornište i unutrašnjost. Nije problem ni da cijela obuća/mestva bude od specijalnih smjesa od tih stvari, pa čak i od drveta, stakla i željeza, ako bi se u njima moglo nesmetano hodati, za šta već imamo primjer na Zapadu. [4] Ovaj uslov je povezan sa drugim uslovom: da se može u mestvama kontinuirano hodati, budući da obuća koja spada ako nije zavezana, i nije pogodna za hodanje. [5] Misli se na propuštanje vode kada se potire, a ne na propuštnje vode kada se pere, jer zbog pranja vremenom popusti i najjača obuća. Dakle, mesh se može činiti po mestvama koje ne propuštaju vodu pri meshu, kao npr: kožne mestve, duboke patike, duboke cipele, čizme, duboke kaljače, gojzerice, duboke mokasinke, duboke kundure, duboki opanci, duboki debeli obojci (slično čarapama, nosilo se ponekad umjesto obuće, tj. opanaka), duboke debele vunene čarape (priglavci, zepe, pape). Mesh se ne može činiti po običnim čarapama, pa ni onim termalnim, osim ako su debljine kao vunene čarape. [6] Znači vrijeme potiranje počinje od vremena kada smo izgubili zadnji abdest koji smo uzeli prije oblačenja mestvi, a ne od vremena kada smo ga uzeli. [7] Tj. potirat će tri dana i tri noći. [8] Tj. nakon što je potirao manje od jednog dana i jedne noći. [9] Čak, ako bi osoba potrala krpom koja ima površinu ta tri prsta, mesh je ispravan. [10] Zato što većina ima pravni status cjeline, uzima njen propis (ranije spomenuto fikhsko pravilo: Većina je kao cjelina), pa tako izlazak većeg dijela stopala do u grlić mestve smatra se pravnim izlaskom cijelog stopala do u grlić, a izlazak do u grlić mestve se, inače, vodi kao izlazak stopala iz mestve. [11] Na osnovu spomenutog fikhskog pravila: Većina je kao cjelina. Vidi prethodnu bilješku. Takođe, i na osnovu pravila da se pranje i potiranje ne mogu spajati, osim u iznimnim slučajevima. [12] Inače, bojaznost zbog studeni je opravdanje (uzur), iznimna situacija, i nije ograničena na situaciju kada mesh po mestvama istekne, već se općenito odnosi na sva abdestna pranja, pa npr. ako zbog hladnoće ne možemo oprati lice, nećemo ga prati, već ćemo potirati po licu. [13] Dok nakon prve stvari, a to je pojava stvari koja kvari abdest, dovoljno je samo ponovo potrati. [14] Turban je pokrivalo za glavu. Sastoji se od dugačkog finog platna koji se obmotava oko glave. Može se sam obmotavati, a može se obmotavati i oko fesa. Najčešće je bijele boje (npr. kod efendija), ali ga ima i drugih boja - žute (kod hadžija), zelene (kod nekih derviških tarikata), plave, crne itd. [15] Niti bilo kojoj drugoj muškoj kapi: kačket, razne zimske kape, šešir, beretka (francuzica), bjelica, albanska bjelica, kufijka, šljem, šamija, cilindar, kalpak, kauk (ćulah), šajkača, titovka i dr. [16] Niti bilo kojem drugom ženskom pokrivalu za glavu, kao što je: mahrama, šamija (jemenija), zar, turban, šešir itd.