Zašto ekstremisti i neznalice postaju poznati i zašto imaju mnogo sljedbenika?

Kroz historiju čovječanstva često se dešavala ova pojava:

„Pojavi se neuk, površan čovjek sa ekstremnim stavovima, obučen u odjeću učenih, uzdignute glave, kao da zemljom ne hoda, pa se oko njega okupe mladi i neuki, dok ga razumni i nadareni obično izbjegavaju - osim ako nemaju neki interes.“

U naše vrijeme ovo je vidljivo u mnogim strujama. Neke su vezane za vjeru, poput vehabija, a neke za dunjaluk, poput zagovornika „ravne zemlje“, teorija zavjera i sl.

Ono što upada u oči jeste da među sljedbenicima ovih skupina preovladavaju mali, neuki ljudi, puni pretjeranog samopouzdanja, psiholoških kompleksa, oštrog jezika i energije na kojoj im se može pozavidjeti u širenju svojih ideja.

Ali da bi se razumjela ova priča, stavi sebe na mjesto adolescenta koji nema nikakvo postignuće u životu, niti talenat vrijedan spomena, niti godine provedene u nauci i istraživanju pa da govori iz znanja koje je mukotrpno sticao, niti ugleda izvan svoje porodice – a možda ni unutar nje.

Tada se pojavi neki čovjek koji govori hrabro i buntovno protiv onoga što je općeprihvaćeno.

On mu kaže:

„Ako mi povjeruješ, ti si dio odabrane elite, ti si jedini koji ima dokaz, ti si jedini kojem je povjerena misija čuvanja znanja i mudrosti.“

Prihvatanje njegovih ideja znači i tvoju ličnu slavu, tvoju posebnost, tvoje izdvajanje iz mase, i misiju za koju si „izabran“.

Zar to nije savršen scenario za jednog neuspješnog tinejdžera koji ne vidi smisao života?

Ovi propovjednici sa svojim sljedbenicima praktikuju nezasluženo uzajamno veličanje. Oni sljedbenicima šerijatske tekstove, u čije razumijevanje su učenjaci potrošili živote, predstavljaju površno, lako probavljivo, prilagođeno njihovim malim umovima i ubacuju im misao da su oni pametniji i upućeniji od velikih učenjaka. Šta više može poželeti neuspješni tinejdžer ili dojučerašnji uličar koji je danas pustio bradu i misli da je neki vjernik?

Zauzvrat, taj odani mladić svom propovjedniku vraća ovo veličanje tako što ga prikazuje kao „uvaženog, omiljenog, nadasve marljivog, vrijednog, hafiza, uzvišenog imama, zaštitnika sunneta, borca protiv novotarija, vođu upute i neprijatelja zablude.“

Taj mladić zna da je njegova jedina snaga u istomišljenicima, i da u dokazima i nauci nema nikakve potpore, te ih se srčano drži, kao da su oni bezgriješni i kao da je udar na njih udar na islam.

Njima neće smetati ni ako je taj „veliki, omiljeni, biser čaršije, dragulj, ponos, prvak ummeta“, u stvari prevarant za kojeg se u Kuvajtu sakuplja zekat i sadaka, a on u svom gradu vozi auto od 20 000 Eura. Oni će ga veličati i braniti svim silama, jer, pobogu, ako on padne padnuće i njihova lažna veličina.

Zbog toga, kada jedan pas zalaje, 341 pašče laje zajedno sa njim.

S. Dž.