Visina plata Hulefa-i-rašidun: Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alije - Allah s njima bio zadovoljan
Nasljednici Allahovog Poslanika, a.s., u predvođenju Ummeta su lideri u pravom smislu riječi, praktično i teoretski. Oni su uspostavljali sasvim novi sistem rada, organizacije, odlučivanja i odnosa, naročito ako uzmemo u obzir da je za života Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., dolazila objava i često direktno donosila rješenje, ali i pored toga, sam Poslanik, a.s., kao Ma'suum – čist od grijeha i greške, imao je presudnu riječ jer je ona bila objava i hurmet - svetost koja se poštovala po kur'anskom imperativu: „Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku...“ ili „A vjerniku i vjernici ne dolikuje kada Allah i Njegov Poslanik nešto odrede, da oni, poslije toga, po svom nahođenju postupe.“
EBU BEKR, r.a., IMAO PLATU U VISINI ČETIRI NISABA ZA ZEKAT
Ebu Bker, r.a., je bio imućan čovjek, vrijedan, radin i iskusan trgovac. Trgovao je platnom. Kada je preuzeo hilfet, nastavio je sa svojom trgovinom i poslovima Zajednice.
Jedno jutro Omer, r.a., je ugledao Ebu Bekra, r.a., kako nosi platno da ga izloži na pijacu. Omer, r.a., u čudu upita: „Kamo si pošao?“ Ebu Bker, r.a, uzvrati: „Na pijacu, da zaradim za potrebe porodice!“ Na ovo Omer, r.a., misleći da je to ranije riješeno, reče: „Mi trebamo tebe više nego ti pijacu! Hajde samnom do rizničara Bejtul-mala (državna riznica)!“
Rizničar je tada bio Ebu Ubejde, r.a.,. pa Omer, r.a., reče: „Odredi našem halifi godišnju platu za ono što služi Zajednici muslimana.“
Ebu Ubejde, r.a., reče: „Dat ćemo ti godišnje u visini opskrbe jednog od muhadžira, te dvije odore (odjeću), ljetnu i zimsku!“
Po tome je Ebu Bekr, r.a., dobio četiri hiljade srebrenih dirhema. Nisam za zekat je hiljadu srebrenjaka ili osamdeset zlatnika, što je u to doba imalo istu vrijednot, pa je po današnjem proračunu Ebu Bekr imao godišnju platu od oko 320 grama zlata (u Australiji oko 30 hiljada dolara), plus udio u ratnom plijenu kao i svaki drugi vojnik.
Ebu Bekr, r.a., je u slobodnom vremenu opet trgovao, ali je u svakom trenutku bio na raspolaganju Zajednici.
Pred kraj svoga života, a vladao je manje od tri godine, Ebu Bekr, r.a., je naredio da se od njegove imovine vrati u Bejtul-mal (državnu riznicu) 8 hiljada dirhema (dvije godine zarade, što znači da je iz državne kase naplatio samo jednu trećinu svoga rada). Mogli bi to protumačiti da je naplaćivao samo osam sati rada dnevno, osam je radio za sebe trgujući, a trećinu je provodio s porodicom i u snu.
Doista Ebu Bekr, r.a., bio prvak Ummeta nakon Poslanika, a.s., za kojeg je Omer, r.a., rekao, opisujući njegovu žurbu u činjenju dobra: „Niko ne može stići ni prašinu iza Ebu Bekra, a kamo li doseći njegovo dobročinstvo!“
OMER IBN EL-HATTAB – EL-FARUK - RASTAVLJAČ ISTINE I LAŽI, .r.a, IMAO JE PLATU PROSJEČNOG ČOVJEKA: „AKO MI ZATREBA, JA ĆU UZETI, AKO NE BUDEM OSKUDIJEVAO, NEĆU NI ONO ŠTO STE MI DALI
Omer, r.a., je u svom obraćanju muslimanima i onima koji su radili za muslimansku zajednicu rekao, ne izdvajajući sebe iz toga: „Muslimanu ne dopada iz Bejtul-mala – državne riznice osim kao prosječnom čovjeku njegove struke, uz dva ogrtača; jedan ljeti, a drugi zimi.“
Drugi put je Omer, r.a., o sebi rekao: „Ja ću se prema zajedničkom imetku odnositi po kur'anskom pravilu brige o jetimu: - Ko ima, neka ustukne od uzimanja, a ko oskudijeva, neka pošteno odmjereno (bil-maru'f – po običajnom pravu) uzme (samo koliko mu nužno treba).“ Ako mi zatreba, ja ću uzeti, a ako ne budem oskudijevao, ja neću ni ono što mi pripada.“
OSMAN IBN AFFAN – VLASNIK DVA SVJETLA, ČOVJEK PRED KOJIM SU I MELEKI STID OSJEĆALI, r.a. – NIJE UZIMAO PLATU ZA POSAO
Osman ibn Affan, r.a., je bio veoma imućan, ali istovremeno darežljiv bez granice u davanju. Bio je posebno stidan, povučen, predan ibadetu, zaljubljenik u učenje - tilavet Kur'ana.
Kada je Osman, r.a., preuzeo hilafet, nije ni pomišljao da uzima iz državne riznice, već je i dalje živio od svoje trgovine. Bio je toliko bojažljiv da ne uzme tuđi hak da nikada nije obračunavao svoj zekat, odnosno 2.5%, kako Objava nalaže, već bi svojim radnicima rekao: „Podijelite moj imetak na dva ista dijela, jedan udijelite kao zekat (50%), a drugi dio ostavite nama.“
ALIJA IBN EBI TALIB – ČOVJEK KOJI VOLI ALLAHA I KOJEG ALLAH VOLI, r.a. – UZIMAO JE MANJE NEGO ŠTO SE SIROMAHU UDJELJIVALO
Nadr ibn Alkama, r.a., prenosi: „Ušao sam kod Alije, pa sam ga zatekao kako jede isušeni okorjeli hljeb sa prekislim mlijekom koje je od kiselosti stvaralo neprijatnost, a bio je odjenut trošni ogrtač grubog platna.“ Rekoh mu: „O vođo pravovjernih, zar da to jedeš i odijevaš se tako, a Allah nam je blagodati podario i dobra nam mnoga otvorio?!“
On mi na to blago uzvrati: „Allahov Poslanik, a.s., je jeo hranu slabijeg kvaliteta od ovoga i nosio još grublju odjeću. Bojim se, ako mu ne budem blizu po tome, da ga neću sustići i susresti tamo gdje idemo!“
Gospodaru, pomozi nam da se na prvake naše ugledamo, poduči nas dobru i daj nam snage da po tome postupamo.
Imam Ismet ef. Purdić
Melbourne, 03.08.2020
(Skraćeno i preuređeno iz Mekarimu-l-ahlak, M.
El-Hadži)