Ljudski um i savjest želi (ili ne želi) da dostigne civilizacijski nivo koji je, vjerovali ili ne, nekada postojao.
U osmanskoj državi je u XV st. počela praksa da se pored džamija, tekija i turbeta postavljaju niše u kamenu koje su služile za ostavljanje izgubljenih stvari. Sličan je fenomen i "sadaka kamenja" na koje se ostavljala milostinja za one koji su u potrebi. Bogobojaznost i svijest o moralu je morala biti na visokom nivou da bi onaj koji pronađe nešto to isto ostavio, a onaj koji bi izgubio stvar bio siguran da će je naći na mjestu koje je za to predviđeno.
Lijevo: Niša za izgubljene stvari u Kale džamiji u mjestu Sivas.
Desno: Mimar Sinanova Selimija džamija u mjestu Edirne i niša za izgubljene stvari na njenom haremskom zidu.
Adnan Muftarević