Imami Zahid el-Kevseri, r.a. o selefijskim talasanjima za vrijeme Osmanlijskog vakta

Imami Zahidul Kevseri o selefijskim talasanjima za vrijeme Osmanlisjkog vakta (El išfaq ala ahkami talaq, odgovor selefijskom autoritetu Ahmedu Šakiru str. 270. sabrana djela Imama Kevserija El fikh we usul El fiqh) izdavačka kuća Darul kutub el ilmijje, Bejrut, prvo izdanje 2004. g

Ševkani se nije zadovoljio samo time da pomuti mezheb čistog pomostva/zejdijski, nego se drznuo i na pravne škole Imama koji su slijeđeni. Čak šta više, nevjernicima je proglasio njihove sljedbenike onako bez dvoumljenja. Što predstavlja anatemisanje cijelog islamskog ummeta kroz sve njegove epohe. Ove namjere su prozreli neki jemenski učenjaci, kao Allama ibn Huvejre Muhamed ibn San'ani (zejdijski učenjak ) koji je napisao Ševkaniju odgovor u kome je bio jako oštar do mjere da ga je opisao kao neznalicu koja je dosegla vrhunac u neznanju, te da je Jevrej ubačen u muslimanske redove sa ciljem da im pokvari vjerovanje. Te je Ševkani kada je napisao svoje poznato djelo "El Badru-t-Tali'i" otišao tako daleko da nije u svojoj autobiografiji spomenuo samo sedam ili osam pradjedova, nego je naveo svoje porijeklo sve do samog Adema a.s. kao da je istim želio kazati Ibn Huvejri da on nema tako ugledno porijeklo. A zatim kada mu se ukazala prilika da smakne Ibn Huvejru, nije se ustručavao da se na tom polju potrudi, dok ovaj drugi nije pao kao šehid 1241 hidžretske godine. Mnoga Ševkanijeva mišljenja koja su sramotno zastranila naći ćeš kod njegovog sljedbenika Kannudžija o čemu je pisao imam Abdul Hajj Leknevi (jedan od istaknutih učenjaka hanefijske pravne škole ) u djelu Ibrazul Gajj i Tezkiretu Rašid. Gdje na jako vješt način opovrgnuo njihova odbačena stajališta. Ali treba da se zna i to a Ševkani nije u djelu Nejlul Evtar glasno i jasno progovorio o svim svojim zastranjenim mišljenjima. I to je razlog zbog čega su neki obmanuti njime, a ko njega uzme za uzora, taj uzora nema...

Neka Allah oprosti Osmanlijskom veziru, rahmetli, Hajruddin Paši, velikom veziru. On je taj koji je donio nevolje i belaje u zemlje koje su sasvim bile mirne od frakcijskog raskola i skupina, a da to nije imao za cilj. Kada je poslao pismo na perzijskom jeziku Sadik Khan Kannudžiju podstičući ga da pomogne državu u vrijeme Velikog Osmanlijsko Ruskog rata. Kannudži se odazvao i napisao poslanicu „El ibretu fi ahkamil gazveti vel hidžreti“, a zatim je samo čekao zgodnu priliku u Istanbulu da bi zatražio od nadležnih da štampa što poželi u štampariji el Dževaib u Istanbulu i štampariji Bulaq u Egiptu, oni su mu to i dopustili zbog finih odnosa od ranije bez da budu svjesni kakve će posljedice kasnije biti...

Priredio: Adnan Mešanović