Mevlana Dželaluddin Rumi u svojoj „Mesneviji“ na jedinstven način opisuje skromnost i posebnu vrijednost hazreti Omera, radijallahu anhu.
On nam u stihovima kazuje priču o tome kako je bizantijski car poslao svoga izaslanika u Medinu-i-Munevveru kod halife Omera.
Naime, kada je stigao u grad, izaslanik je pitao prolaznike gdje se nalazi halifin dvorac, a oni mu rekoše da halifa nema dvorca!? Iako se njegovo ime pročulo po cijelom svijetu i pored toga što je „zapovjednik pravovjernih“, ipak nema dvorca! No, rekli su mu da halifa ima „presvijetli dvorac srca“, a da na ovom svijeta ima kućicu poput kolibe, kakvu imaju i siromasi. Kazaše mu i to da on ne može vidjeti halifin „dvorac srca“, jer u svojim očima ima bolest kufra, koja ga sprječava da vidi istinu i stvarne činjenice !
Nakon toga se izaslanik zabrinuo, te svog konja, tovar i poklone ostavio, a potom se u potragu dao. Tražio je Omera, pravednog. Pitao je svakoga koga je sreo gdje može halifu naći i u čudu se pitao: „Gle, u ovoj zemlji je vladar poput duha, nikome od ljudi vidjeti se ne da!?“
Na kraju, jedna stara Arapkinja mu reče: „Eno, tamo je halifa kojeg tražiš, ispod one palme! Svako na divanu i dušeku, a on na pijesku spava. Idi ispod one palme i vidi sjenu Božiju!“
Ugledavši velikog Omera, izaslanik osjeti prema njemu veliko strahopoštovanje i neobično lijepu prijatnost u srcu. Čudio se kako su ova dva osjećanja međusobno suprotstavljena, ali pomiješana...
I dok je on o tome razmišljao, hazreti Omer se probudi. On mu priđe i uljudno ga pozdravi, a ovaj mu još ljepše odgovori. Potom njegovo uznemireno srce halifa uvede u dvorac svoga srca, pa ono ondje osjeti smiraj i spokoj. Halifa mu je govorio mudre, duboke i mudre riječi, a izaslanik je, slušajući ga, prelazio iz stanja u stanje, uspinjao se sa stepena na stepen... Bio je zaboravio da je carski izaslanik i u njegovom pamćenju nije ostalo ništa.
Na koncu, čovjek koji je netom došao kod hazreti Omera kao stranac, odjednom je postao njegov bliski prijatelj! U njegovom srcu se rodilo sunce imana, te u halifinom prisustvu izgovori kelime-i-šehadet i priključi se karavani koja putuje ka vječnoj sreći.
Abdulaziz Rizvić