Što se tiče predanja koja su prenesena i zabilježena u vjerodostojnim zbirkama, a čiji sadržaj se prenosi s nekim razlikama u drugim predanjima, mi im prilazimo tako što ih sve skupa sagledavamo. Potom, mi ne prosuđujemo u vezi tih predanja svojim razumom, nego uzimamo u obzir Allahovu Knjigu, predanja na tu temu koja su jasnija i potvrđenija te principe šerijata, a potom donosimo sud. Možemo smatrati da se radi o izuzetnom slučaju. Fekihi ako ne prihvate da postupaju po hadisu koji je sahih, to ne znači da ga odbacuju, nego da postupaju po drugom koji je vjerodostojniji.
Naprimjer, imamo hadis koji prenosi Fatima bint Kajs, a iz kojeg se zaključuje da muž nije dužan izdržvati suprugu tokom iddeta nakon konačnog razvoda. Omer ibn Hattab, Abdullah ibn Mesud, Zejd ibn Sabit i Aiša, radijallahu anhum, odbacili su ovaj hadis smatrajući da nije u skladu s kur’anskim ajetima o iddetu (Et-Talak, I, 6). I neki su kasniji pravnici, među kojima Ebu Hanifa i njegovi učenici, iz istih razloga odbacili ovaj hadis, utvrdivši da žena nakon razvoda ima pravo i na smještaj i na izdržavanje do kraja iddeta. Šafije pak postupaju po tom hadisu, jer mu je isnad vjerodostojan.
Dakle, i kod ashaba zapažamo da postoji analiza hadisa. To su prokomentarisali iznimkom, a ne općim pravilom. Ovi koji su odbili prihvatiti, odbili su prihvatiti pod pretpostavkom da je možda zaboravila. Čak su hanefije poduprijele svoje mišljenje u kojem je Aiša, radijallahu anha, kazala da se to njezino predanje ne prenosi zbog njezina vladanja, jer je ona zbog toga i dobila kaznu da joj se spriječi izdržavanje.
Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da je loš predznak u trome: ženi, kući i jahalici. Aiša, radijallahu anha, je čula to pa je kazala: "Ne, nije dobro čuo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je navodio izreku koja je kružila u džahilijetu, a nije on to sam rekao." To nam prenosi Ibn Hadžer u Fethulbariju.
Koliko je vjerodostojnih hadisa u kojima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govori da nema lošeg predznaka u islamu, da nema pesimizma. Zar islam nije vjera optimizma?! Ebu Hurejre, radijallahu anh, je vjerodostojno prenio ono što je čuo, a čuo je polovinu hadisa. Dakle, potrebno je uzimati sve hadise na jednu temu i azanalizirati ih, a ne optuživati ljude da odbacuju hadise.
Pogrešno je uzimati predanje samo na osnovu vjerodostojnosti bez sagledavanja svih hadisa na tu temu.
Imam Malik je odbio predanje u kojem stoji da će djeca mušrika u vatru, a koje je potpuno vjerodostojno. Ispostavio je 4 argumenta zbog kojih je odbacio.
Dođe Albani i sad kritikuje imama Malika, govoreći da se njegovo mišljenje suprotstavlja Buharijevom hadisu.
Treba, dakle, hadise uzimati od fekiha.
Allame dr. Mu'az Havva, hafizahullahu te'ala
Priredio: Dženan Hasić