Neki od načina kojima se čovjek štiti od šejtana

„O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.“ (Kur'an, El Bekare, 208)

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا ادْخُلُوا فِي السِّلْمِ كَافَّةً وَلَا تَتَّبِعُوا خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ ۚ إِنَّهُ لَكُمْ عَدُوٌّ مُبِينٌ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Utječem se Allahu, Gospodaru svjetova, od zla šejtana od džina i ljudi, i počinjem ovaj tekst prizivajući Njegovu milost i zaštitu. Apsolutna hvala i zahvala pripadaju samo Allahu, dželle-ša'nuhu, koji nas je uputio pravom putu i obasjao naš život svjetlom Svoje objave. Neka je Allahov blagoslov i mir na posljednjeg Pejgambera, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu, ashabe i njegove sljedbenike, sve do Sudnjeg dana.

Zaštita od šejtanskih uticaja utemeljena je na ključnim principima iz primarnih islamskih izvora. Kur’an i hadis jasno naglašavaju da vjernik treba tražiti Allahovu pomoć i ustrajati u propisanim oblicima ibadeta kako bi se sačuvao od djelovanja šejtana. Učenje Kur’ana i dove potvrđene vjerodostojnim sunnetom predstavljaju temeljna sredstva duhovne zaštite od šejtanskog utjecaja. Kur’ansko učenje djeluje kao izvor svjetla i vodilja za dušu, čime se jača mentalna otpornost vjernika protiv svih oblika zla i zavođenja. Istovremeno, dove prenesene u sunnetu služe kao praktična i duhovna oruđa kojima vjernik traži Allahovu pomoć i zaštitu od nevidljivih prijetnji, uključujući šejtana i njegove zavodničke metode. Prakticiranje kur’anskih imperativa ne samo da štiti čovjeka od neposrednog utjecaja šejtana, već i njeguje svijest o Božijoj prisutnosti, jača duhovnu snagu i produbljuje pouzdanje u Allahovu milost. Ova praksa omogućava vjerniku da razvije unutarnju snagu i otpornost, koja ga čini manje ranjivim na šejtanske šapate, sumnje, duhovnu zabludu i emocionalne slabosti.

„Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici!“ (Kur'an, Ali Imran, ajet 160)

إِنْ يَنْصُرْكُمُ اللَّهُ فَلَا غَالِبَ لَكُمْ ۖ وَإِنْ يَخْذُلْكُمْ فَمَنْ ذَا الَّذِي يَنْصُرُكُمْ مِنْ بَعْدِهِ ۗ وَعَلَى اللَّهِ فَلْيَتَوَكَّلِ الْمُؤْمِنُونَ

Stoga se može zaključiti da su Kur’an i sunnet ne samo izvor znanja i moralnog usmjerenja, već i ključni elementi sveobuhvatne duhovne zaštite, koja obuhvata kako život na ovome svijetu, tako i pripremu za Ahiret.

„...a pobjeda dolazi samo od Allaha, Silnoga i Mudroga.“ (Kur'an, Ali Imran, ajet 126)

وَمَا النَّصْرُ إِلَّا مِنْ عِنْدِ اللَّهِ الْعَزِيزِ الْحَكِيمِ

Kur’an i sunnet služe kao izvor duhovnog lijeka, milosti i zaštite od svakog oblika zla, kako na ovome svijetu tako i na ahiretu. Traženje utočišta kod Allaha od prokletog šejtana jedna je od temeljnih mjera duhovne samoodbrane. Vjerniku je općenito naređeno da se utječe Allahu kako bi se sačuvao od šejtanskog djelovanja, a ova obaveza posebno dolazi do izražaja u trenucima poput učenja Kur’ana, stanja srdžbe, pojave sumnji, šejtanskih došaptavanja te nakon ružnih snova.

Allah Uzvišeni veli: „A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.“ (Fusillet, 36.) I kaže: „Kada hoćeš učiti Kur’an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog, on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju.“ (En-Nahl, 98-99.)  

Odnosno, šejtan nema vlasti nad onim ko je vjernik, koji se oslanja i pouzdaje na snagu Gospodara istinskim pouzdanjem, i on nema argumenata nad iskrenim vjernicima, koji se oslanjaju na Allaha. Džinski šejtan nema mogućnost da navodi na zlo ukoliko se zatraži utočište od njegovog Stvoritelja, Koji je pustio da djeluje na tebe, pa kad zatražiš utočište od Allaha da te zaštiti od njega, ti si tada zaštićen.

Izgovaranje bismile (Bismillāhir-Raḥmānir-Raḥīm) predstavlja važan vid duhovne zaštite od šejtanskog utjecaja. Ona sprječava prisustvo šejtana u različitim svakodnevnim situacijama, poput jela i pića, spolnog odnosa, ulaska u kuću i drugim sličnim prilikama.

Džabir b. Abdullah prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

„Kada osoba ulazi u svoju kuću, pa spomene Allaha prilikom ulaska i prilikom jela, šejtan kaže: ‘Nema vam ovdje ni konaka ni večere.’ A kada uđe, i prilikom ulaska ne spomene Allaha, šejtan kaže: ‘Našli ste konak.’ A kada prilikom jela ne spomene Allaha, on kaže: ‘Našli ste i konak i večeru.’”[Bilježi Muslim, br. 2018.]

Od Ibn Abbasa se prenosi da je Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ako neko, kad hoće prići svojoj supruzi, kaže: Allahu, udalji šejtana od nas, i udalji šejtana od onoga što nam podariš. Ako bude određeno da se te noći među njima začne dijete, šejtan mu nikada neće moći nauditi.“ [Buhari, br. 7396., Muslim, br. 1435.]

Učenje sura el-Felek i en-Nās preporučuje se u različitim okolnostima kao vid duhovne zaštite i smirenja. Njihovo učenje naročito je preporučeno prije spavanja, nakon obavljenog namaza, u stanju bolesti i u sličnim situacijama koje zahtijevaju duhovnu potporu i zaštitu.

Ukbe b. Amir je kazao: „Dok sam putovao sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem između El-Džuhfe i El-Ebvaa zadesi nas vjetar i gusta tama. Allahov Poslanik, poče doviti i učiti sure el-Felek i en-Nas, pa reče: ‘Ukbe, traži utočište pomoću njih, jer ga niko neće zatražiti sličnim riječima.’ Čuo sam ga kada ih je učio dok nam je imamio u namazu.“ [Ahmed, 17483., i Ebu Davud, br. 1463.]

Učenje ajetu-l-kursijje. Allah Uzvišeni veli:„Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!“ (El-Bekare, 255.)

Učenje zadnja dva ajeta sure El-Bekare. Ebu Mesud el-Ensari prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko svaku noć prouči dva zadnja ajeta sure El-Bekare, biće mu dovoljno.“ [Buhari br. 5009., i Muslim, br. 808.]

Allah Uzvišeni veli: „Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.” I oni govore: Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti. Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!“ (El-Bekare, 285-286.)

Učenje sure El-Bekare. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Nemojte svoje kuće činiti kaburovima, jer, uistinu, šejtan bježi iz kuće u kojoj se uči sura El-Bekara.“ [Bilježi Muslim, br. 780.]

Stalno spominjanje Allaha, kroz učenje dnevnog virda, zikrullaha, Kur’ana, dova, slavljenje, pohvalu i veličanje Njega, kao i drugim dobrim djelima. Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko dnevno stotinu puta rekne: La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehu-l-mulku velehu-l-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir (Nema drugog Boga osim Allaha, On je Jedini i nema druga, Njemu pripada sva vlast i zahvala. On je nad svim moćan.), imat će nagradu kao da je oslobodio deset robova, a uz to će mu biti upisano i još stotinu sevapa i izbrisano stotinu grijeha; osim toga, to će mu bit štit od šejtana toga dana sve do smrknuća. Niko (na Sudnji Dan.) neće doći sa nečim vrednijim od njega, osim onaj koji to još više puta od njega bude izgovorao.“ [Buhari br. 6403., Muslim, br. 2691.]

Dova koja se uči prilikom zaustavljanja na nekom mjestu ili dolaska u novu sredinu predstavlja važan vid traženja Božije zaštite i blagoslova. Time se vjernik oslanja na Allaha kako bi bio sačuvan od mogućeg zla i kako bi boravak na tom mjestu protekao u sigurnosti i miru. Havla bint Hakim Es-Sulemijje prenosi da je Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Kada neko od vas stane na nekom mjestu, neka kaže: ‘Utičem se Allahovim potpunim riječima od zla kojeg je stvorio.’ Ko ovo prouči neće mu naštetiti ništa sve dok to mjesto ne napusti.“ [Muslim, br. 2708.]

Uzimanje abdesta i obavljanje namaza predstavljaju snažna sredstva duhovne smirenosti i samokontrole, posebno u trenucima srdžbe i pojačane strasti. Obredi abdesta i namaza djeluju umirujuće na čovjekovu unutrašnjost, te se upravo njima najefikasnije „gasi“ vatra srdžbe i strasti, vraćajući osobu u stanje duhovne ravnoteže i pribranosti. Allah Uzvišeni veli: „O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.“ (El-Bekare, 153.)

 „Reci: 'Dogodiće nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.' I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!“ (Kur'an, et-Tevba, ajet 51)

قُلْ لَنْ يُصِيبَنَا إِلَّا مَا كَتَبَ اللَّهُ لَنَا هُوَ مَوْلَانَا ۚ وَعَلَى اللَّهِ فَلْيَتَوَكَّلِ الْمُؤْمِنُونَ

Svaka ljudska situacija, bilo da je povoljna ili izazovna, odvija se unutar okvira Allahove mudrosti i moći. Ova spoznaja jača svijest vjernika o nužnosti oslanjanja na Njega i prihvatanja Njegovih odluka s potpunim povjerenjem.

Izraz „On je Gospodar naš“ upućuje na neposrednu pripadnost Allahu kao našem Stvoritelju, Zaštitniku i Utočištu. Allah je izvor sigurnosti i snage, a svaka druga zaštita ili utočište su samo prolazne i ograničene prirode. Dalje, zapovijed „i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju“ naglašava obavezu vjernika da svoje pouzdanje usmjere isključivo prema Bogu, priznajući Njegovu svemoć i savršenu brigu. Pouzdanje u Allaha, osim što oslobađa straha i sumnje, omogućava duhovnu stabilnost i otpornost u svim životnim izazovima.

Za kraj navodimo kur'ansku dovu:

„Nama je Allah dovoljan, a divan je On Zaštitnik!“ (Kur'an, Ali -Imran 173)

حَسْبُنَا اللَّهُ وَنِعْمَ الْوَكِيلُ

Prenosi imam Buhari od Ebu-Abbasa da je to rekao Ibra­him, a.s., kada je bačen u vatru, a rekao je i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu kazali: „Ljudi su se sakupili, pa pazite se!“ To je njima povećalo jekin (uvjerenje), pa su kazali: „Nama je Allah dovo­ljan, a On je divan Zaštitnik!“ U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: „I oni su se vratili zahvaljujući Allahovim blagodatima i dobroti, pa ih nikakvo zlo nije zadesilo“, tj. nakon što su se u Allaha pouzdali, bilo im je dovoljno to što On brine o njima, pa su se vratili u svoj grad;“ zahvaljujući Allahovim blagodatima i dobroti, te ih nikak­vo zlo nije zadesilo...“ (Tefsir, Ibn Kesir)

Molimo Allaha, dželle-ša'nuhu, da nam oprosti naše greške, da nas učvrsti na Pravom putu, i da nas učini od onih koji slijede Istinu iskreno i dosljedno. Amin.

Priredio: Ertan Č., dip. isl. nauka