Propis kraćenja brade i njenog brijanja kod Hanefija

Studija doktora Saliha Muhammeda, dekana fakulteta hanefijskog fikha na Svjetskom univerzitetu islamskih nauka u Jordanu, na temu Propis kraćenja brade i njenog brijanja kod hanefija (Hukmu kass el-lihje ve halkiha inde el-hanefijje):

- Jedan od razloga problema u djelima napisanim na ovu temu jeste činjenica da je većina istraživača prenijela da mezhebi (pravne škole) zabranjuju (smatraju haramom) brijanje ili kraćenje brade, budući da nisu stručni ni za jedan od tih mezheba, odnosno nisu konsultovali stručnjake za te mezhebe. To je dovelo do nedostatka naučne preciznosti u iznošenju mišljenja svakog mezheba i razlučivanju mišljenja na osnovo kojeg se izdaje fetva od drugih mišljenja. Tako su oni prenijeli izvjesne opće izraze koje odgovaraju stavu istraživača. Stoga (misli na hanefiju), kada prenosiš mišljenje šafija i malikija o određenom pravnom pitanju (meseli), konsultiraj njihove učenjake koji su stručnjaci u svojim mezhebima, pa zabilježi i njihovo mišljenje, zajedno sa izrazima koji upućuju na to, kako bi istraživanjem došao do ispravnog mišljenja u svakom mezhebu. Stoga, nadamo se da će istraživači uvijek konsultirati ulemu mezheba kada prenose mišljenja tih mezheba.

- Takođe u razloge problema u tim djelima spada oslanjanje na vanjštinu hadiskih tekstova pri terdžihu (odabiru preovlađavajućeg mišljenja), bez osvrta na illete (razloge propisanosti)koji pojašnjavaju tekstove i značenja. Poznato je da je hanefijska škola cjelovita škola u odnosu prema hadisima. Kazao je Džessas: "Ne znam ni jednog pravnika (fakiha) da se držao puta muhaddisa niti da je uzimao u obzir njihovu metodologiju."

- Uprkos činjenici da pravno pitanje (mesela) brade ne spada u lahka pitanja niti u pitanja koja se slabo tretiraju (štaviše, brada prati muškarce od njihovog punoljetstva do smrti), ipak nalazimo da hanefijska djela ne navode jasno pitanje skraćivanje i brijanja brade. Tako se pravno pitanje brade ne spominje u knjigama zahiru-r-rivajeta, koje predstavljaju temelj mezheba, niti u tekstovima (metnovima), niti u poznatim komentarima (šerhovima). Dotična činjenica nameće čuđenje: Kako mezheb koji ima ovakvu širinu, nije brinuo o navođenju ovako poznate mesele. Odgovor na ovakva i slična čuđenja jeste činjenica da se (hanefijski) mezheb bavi pravnim pitanjem brade na način na koji se bavi adetima (običajima), a ne ibadetima. A to bavljenje se razlikuje od urfa (običajnog prava) do urfa. Radi toga hanefijski učenjaci nisu spomenuli detalje vezano za propis brade, zato što se običajna prava razilaze po pitanju brade, slično kao situacija sa oblačenjem odjeće.

(Autor između ostalog navodi sljedeće navode, kao primjer da je brada sunnet, a ne vadžib ili farz kod hanefija):

- Kazao je Redijjuddin es-Serahsi: Glede brade, sunnet je šaka, na način da čovjek obuhvati svoju bradu, te da višak koji pređe šaku, ukloni, kao što je spomenuo Muhammed u "Kitab el-asar", prenoseći od imama (Ebu Hanife), pa je kazao: "Po tome se radi."

- Kazao je Ez-Zejlei: Brada, ako je dužine po sunnetu, a to je šaka. Što pređe tu dužinu, krati se.

- Kazao je Ibn Nudžejm: Puštanje brade podrazumijeva njeno nediranje dok se ne ugusti i ne bude velika. Sunnet je da brada bude kolika je šaka. Što bude preko šake, osoba treba osjeći.

- Izjava velikog imama Ibrahima en-Nehaija, koji se smatra jednom od osoba koje su ostavile najviše uticaja na hanefijski mezheb, učitelja Ebu Hanife i učiteljem njegovog učitelja Hammada ibn Ebu Sulejmana, da je dozvoljeno općenito skraćivati bradu sve dok se to ne smatra poistovjećivanjem sa ehlu-kitabijama (hrišćanima i jevrejima). Tako se prenosi od Ebu Hanife od Hammada od Ibrahima da je kazao: Nema smetnje da čovjek skraćuje svoju bradu, sve dok se to ne smatra poistovjećivanjem sa politeistima (mušricima).

- Metodologija dedukcije (istinbata - izvođenja propisa) kod hanefija ne zaključuje da je brada vadžib (obaveza), već stavlja bradu u oblast sunneta i mustehabba.

- Brada kod hanefija spada u suneni-zevaide (sunnete gajri muekke - nepritvrđene sunnete), te stoga ima propis mustehabba, prema spomenutoj metodologiji (osnovi), jer brada spada u adete (običaje), a ne u ibadete (obrede).

- Fitret (prirodna vjera) podrazumijeva sunnet u izrazima većine hanefije. Stoga, hadisi koji spominju da brada spada u prirodnu vjeru (fitret), idu u prilog mišljenju hanefija da je brada sunnet, a ne vadžib.

- Većina hanefijskih djela pokazuje da je brada sunnet, stoga, nema potrebe da se osvrćemo na neke varljive izraze kod hanefija u vezi zabrane kraćenja i da se pozivamo na njih, radeći prema spomenutoj metodologiji (osnovi).

Cijelu studiju od 65 stranica mozete preuzeti na linku ispod: