Jedan od hadisa koji sam volio često citirati učenicima i prijateljima glasi:
وَإِنَّ اللَّهَ تَعَالَى يُعْطِي الْمَالَ مَنْ أَحَبَّ وَمَنْ
لاَ يُحِبُّ، وَلاَ يُعْطِي الإِيمَانَ إِلاَّ مَنْ يُحِبُّ
"Uistinu Uzvišeni Allah daje imetak (bogatstvo) onome koga voli i onome koga ne voli, ali iman (vjerovanje) daje samo onome koga voli!"
(Bilježi ga Buhari u "Edebu-l-mufredu", kao mevkuf-sahih, i Ahmed u "Musnedu", kao merfu'-sahih)
Kao mladić od 18 godina sam naučio "Tahavijinu akidu" (Poslanicu o vjerovanju), vjerujem onako kako je to Tahavija prenio od Ebu Hanifinih učenika, odnosno kako je to Imam Ebu Hanife prenio od ashaba. Od svoje spolne zrelosti do danas nisam propustio nijedan farz-namaz ili izostavio jedan dan ramazanskog posta; borio sam se na Allahovom putu i, hvala Allahu, dao svoju krv na tom putu.
Međutim, danas mi jedan naš mladi intelektualac, koji je rođen ratne 1992., izađe iz saffa i ne htjede klanjati za mnom. Razlog? Nemam "ispravno" vjerovanje (akidu). Nazovem ga kasnije preko telefona i pitam o tome, a on mi sasvim smireno reče kako mu je jedan šejh rekao da je bolje ne klanjati za mnom. I dodade kako ne želi raspravljati o tome, jer to nije u domenu njegove struke!?
Dakle, on lično ne zna i ne razumije usul i furu' u akidi, ali zato njegov šejh ima durbin, mikroskop, ili šta već, pomoću kojeg posmatra unutrašnjost srca i donosi fetvu o tome šta je u srcu. Allahu, sačuvaj nas od toga da istražujemo šta je u srcima vjernika!
P.S.: "Iman" (vjera) bez "akla" (pameti) i "feraseta" (pronicljivosti) predstavlja problem, a trebalo bi da rješava problem!
Abdulaziz Rizvić, prof.