Piše: Ersin Çelik, Yeni Şafak
Vijest sam prvo pročitao na BBC-ju. Bukvalno su se grčili dok su je prenosili. U naslov su stavili haos trenutka upada, ali nisu mogli cenzurirati riječi 85-godišnje Yochaved Lifshitz, koju su vojnici Kassama zarobili i pustili prethodnog dana: "Dali su nam bijelog sira i krastavaca koje su i oni sami jeli."
Mislim da će ove riječi i svjedočenje ući u historiju diplomatije, ako ne danas, onda u budućnosti. Još važnije od toga jesu riječi Jevrejke koje su postale simbol dostojanstva i časti za današnje muslimane. Pitate se zašto?
U bici na Bedru, koja je bila prva bitka u kojoj su muslimani učestvovali i pobijedili, bilo je i zarobljenih mekanskih mušrika. Historijski izvori ističu da se naš Pejgamber-efendija konsultovao sa ashabima o tome kako treba postupati prema zarobljenicima i da nije našao prikladnim sugestije da ih "treba ubiti".
Zarobljenici u bici na Bedru oslobođeni su u zamjenu za otkup. Od onih koji nisu mogli platiti, zatraženo je da muslimansku djecu poduče čitanju i pisanju.
Moramo reći da je tretman prema zarobljenicima u bici na Bedru bio daleko ispred današnjeg modernog svijeta. Znate one fraze: "I, ratovanje, također, ima pravila, ima svoje zakone, ima svoju etiku"... Međutim, Zapad nije vodio računa o civilima ni u jednom ratu koji je započeo i vodio. Nije štitio prava zarobljenika koje je zasuo teškim naoružanjem. I, Gaza je, također, već 17 godina u zatočeništvu. U njoj živi više od 2 miliona ljudi. Izrael bez ikakve selekcije napada civile. Ni evropska civilizacija, koja stoji iza Izraela, ne osuđuje barbarizam koji se provodi nad Gazom.
Hamas, kojeg su Izrael i cijeli Zapad proglasili terorističkom državom, cijelom je svijetu očitao veliku lekciju o islamu. 85-godišnja izraelska zatvorenica Yochaved Lifshitz, koju je prije neki dan Hamas oslobodio, rekla je sljedeće: "Rekli su nam da su oni ljudi koji vjeruju u Kur'an i da nam neće nauditi. U tunelima su nam obezbijedili iste uslove koje su i oni sami imali. I, mi smo, baš kao i oni, jeli bijeli sir, krastavac i hljeb.”
Vratimo se ovdje na vrijeme poslije bitke na Bedru i citirajmo izvore islamske historije: „14 muslimana izgubilo je život, međutim, ubijeno je oko 70 neprijatelja i još 70 ljudi je zarobljeno (Ibn Hišam). Uprkos činjenici da se u to vrijeme zarobljenicima nije pridavala neka vrijednost, muslimani su se ponašali na uzoran način. Kako bi ih sigurno zaštitio, Poslanik ih je podijelio među svoje vojnike i upozorio ih je da se prema njima ponašaju dobro (Buhari). O ovoj je naredbi vođeno računa, pa je onima bez odjeće podijeljena odjeća i hranjeni su jednako kao i muslimani. Neki muslimani, zbog upozorenja na dobar tretman, dali su im svoj hljeb, a oni su jeli samo hurme (Taberi, Ibn Hišam). Prema Kur'anu (76/8-9), zarobljenici se moraju hraniti bez ikakve nadoknade.” (Prof. dr. Muhammed Hamidullah, Poslanikovi ratovi)
Nije li priča koju je ispričala Jevrejka zarobljena od strane Hamasa skoro potpuno ista sa postupanjem prema zarobljenicima u bici kod Bedra? Ništa ne nedostaje. I, Jevrejka također, prenosi da su vojnici Kasam brigade, dok su je uzimali za taoca, govorili: "Mi smo ljudi koji vjeruju u Kur'an. Nećemo vam nauditi." Drugim riječima, Palestinci su taocima kao garanciju pokazali Kur'an. Za današnje muslimane, uplašene da ne budu tretirani kao "teroristi" pa se zbog toga odriču borbe za palestinska prava, nema veće časti i pouke od ovog Hamasovog stava. Izrael i zapadne sile koje ga podržavaju, pokušavaju uništiti narod Gaze, čiji je standard Kur'an, a vodič Poslanik.
Naravno, Izrael i zapadni vladari neće biti slomljeni naspram ovog velikog civilizacijskog stava koji oni u sebi nikada nisu imali. Jer, na njihove oči pao je mrak. Veoma su se trudili da Hamas stave na isti nivo sa ISIS-om, koji su izgradili vlastitim rukama. Muslimani su još jednom trebali biti poistovjećeni s terorizmom i masakrima i to bi bilo opravdanje za svaku vrstu zločina nad njima.
Međutim, jedna 85-godišnja Jevrejka osujetila je ove njihove medijske operacije. Ono što je uslijedilo nakon toga veoma je važno. Dok smrt već 20 dana zasipa Gazu, dok je više od 5 hiljada civila, uglavnom djece, masakrirano, Hamas, s jedne strane, brani palestinsku zemlju, a s druge strane s bijelim sirom i krastavcem, odnosno sa ograničenim resursima koje ima, modernom svijetu očitava lekciju iz humanitarne diplomatije, pa čak i iz ratnog prava.
Da je Hamas odrubio glave 40 beba (kako je rečeno u onoj velikoj laži reportera CNN-a), mi kao muslimani danas ne bismo mogli sebe pogledati u oči. Hvala Bogu, ovakva nas katastrofa nije zadesila. Sada uzdignute glave, dostojanstveno i časno moramo pojačati odbranu Palestine. Baš kao što je Predsjednik Erdoan istakao u historijskom stavu: "Hamas nije teroristička organizacija, već grupa boraca koja se bori za zaštitu i slobodu svoje zemlje."
Šta bi drugo posljednji pozdrav i oproštaj one stare Jevrejke sa onim časnim Hamasovim mladićem mogao predstavljati, osim otjelotvorenje ovih riječi virtuoza Sezaija Karakoča:
„Neka u tebi ožive oni koji dođu da te ubiju.“