Etnička grupa Pomaci
- Hanefijski mezheb

- Feb 11, 2020
- 3 min read

Opšte je prihvaćeno da su Pomaci muslimanska etnička grupa naseljena u jugoistočnoj i sjevernoj Bugarskoj, Kosovu, Makedoniji, sjevernoj Grčkoj, Turskoj i manji broj u Albaniji. Uopšte, Pomacima se daju različita imena (nazivi) u regionima gdje žive; na području Rodopa nazivaju se ili Ahrijani ili Agarijani, u Makedoniji nazivaju se Torbeši i nerijetko Poturčeni ili Kurkisi, dok termin Gorani i Torbeši upotrebljava se na Kosovu i Albaniji. U vezi korijena Pomaka, također ima suprostavljenja gledišta. Uglavnom, sve zemlje u kojima su naseljeni Pomaci prisvajaju ih kao svoju naciju. Bugari ih nazivaju islamizirani Bugari ili bugarski muhamedanci, Makedonci oslanjajući se na jezički momenat kažu da su to islamizirani Makedonci. Turci ih jednostavno nazivaju Pomaci ili Turci-muslimani koji govore bugarski, a Srbi za njih govore kao o islamiziranim Srbima, a Grci pak tvrde da oni imaju grčke korijene. Čak i Albanci, doduše rijetko, smatraju ih grupom sa albanskim porijeklom. Zajednička odlika ovih tvrdnji: svi smatraju da jedino oni imaju pravo. Prema nekim neturskim izvorima u vezi korijena Pomaka, oni su u najvećem dijelu, stari Slaveni ili slavizirani balkanski narodi, silom islamizirani od strane Osmanske dinastije, proces koji je trajao sve do 19. vijeka. No, treba dodati da Osmanlije nikada nisu nastojale da nekog silom preobrate u islam. Kad bi tako nešto sprovodile, onda bi to prvo činile nad svojom braćom gagauskim Turcima koji žive u sjevernoj Bugarskoj. Turci Gagauzi, inače su pravoslavni Turci koji govore turski. Živjeli su više od 600 godina pod otomanskom upravom bez ikakve prisile na njih. Kao što S. Sou ističe, da je osmanska država sprovodila islamizatorsku politiku, onda bi svi nemuslimani bili preobračeni u islam, za vrijeme njihove vladavine od 600 godina. Što se tiče turske verzije Pomaci se dovode u vezu sa "Kumanima" ili "Kipčakinčima". Ovi drugi su se doselili iz Sjeverne Kine 916. godine. Nastanili su se u Ukrajinu, i u toku 11. i 12. vijeka preko Rumunije dospjeli do sjeverne Bugarske, duž rijeka Dunav i Dobrudža. Migracije prema jugu su produžene do Rodopa i istočne Makedonije. Kumani, svoje ime dobiše po geografskim lokalitetima, koje su naseljavali, kao na primjer: u Makedoniji - Kumanovo; u Bugarskoj - Kumanski; u Vidinu - Kumansko ostrvo; u Nikbolu - Kumana; i u Lofči - Kumanitčka. Poslije 1034 god. Kumani i druga turska plemena na Balkanu, kao što su Pečenezi, proširiše svoju moć uspijevši čak postati prijetnja bizantskom carstvu. Bizantinci preuzeše protuudar 1050. god., ali bez vidnog uspjeha. Ovi drugi su prinuđeni bili plaćati porez Kumanskim Turcima. Sljedećih trideset godina, Rodopi, Zapadna Trakija, i neki dijelovi Makedonije bili su pod okupacijom Kumanaca. Pečenezi će krenuti prema Kosovu, Novom Pazaru i Bosni i Hercegovini. Međutim, krajem XI. vijeka ili tačnije 1091. god. Kumani i Pečenezi učvrstiće svoju moć na jugoistoku Balkana i krenuće prema Bosni. Kumani će migrirati u Rumuniji, Mađarskoj, Austriji i Čehoslovačkoj. U tom periodu ova turska plemena će se izmiješati sa lokalnim kršćanskim domorocima izgubiviši svoj identitet. Međutim, neke kumanske grupe koje su se naselile u Zapadnu Trakiju, na Rodope i Pirinsku Makedoniju, ostali su na ovim prostorima i izgubili svoj prvobitan identitet.
Tokom X. i XI. vijeka Bizantska imperija je bila pritisnuta sa dvije strane. Sa Istoka su pritiskivali Slaveni, a sa zapada Latini. U cilju da zaštite sebe od ovih neprijatelja, Carstvo naseli oko 60.000 muslimanskih Turaka, koji su bili oslobođeni poreza, uživajući religioznu i kulturnu slobodu, u okolini Ohrida i Soluna. Doseljenici su došli iz područja Srednje Anadolije i Konye. Radi toga nazivali su se Turci iz Konje. Bizantski izvori ih nazivaju Vardarski Turci. Ova historijska činjenica je opšte prihvaćena od strane bugarskih historičara kao što je na primjer, P. Delidarev, i I. Bataklijev, od bugarske akademije nauka, kao i od strane Ane Komnene i K. Jirečeka.
Isto je tako poznato da u XIV. vijeku tj. pred Osmanski period, balkanska područja su bila napadana od takozvanih Ajdin Ogulari i Sarhan Ogulari - Turska plemena koja su živjela u Zapadnoj Trakiji. Prema imenu vođe teritoriju nazvaše Omer Eli. Čaka-bej, drugi turski komandant, naselio je oko 50.000 Turaka po području koje se proteže od Zapadne Trakije do Rodopa, preko Kavala i Dedeagač. Kao rezultat ovoga između 1065. i 1365. oko 200.000 muslimanskih Turaka su migrirali i naselili te prostore. Jireček pominje ove Turske-Muslimane, doseljenike, u toku XIII. vijeka i to prilikom istraživanja uloge koje su odigrale turski derviši u islamizaciji nekih regiona u okviru Bizantskog carstva. Prema tome, Pomaci i Kumani-Turci naseljavali su Rodope i područja Makedonije, prilikom čega su neki krajevi Bizanta bili islamizirani od strane muslimanskih misionara koji su djelovali na tim prostorima.








