HUTBA: Slučaj hz. Omera i ubice

Mostarska poruka, petak, 17. safer 1440.h.g./ 26. oktobar 2018.godine Neizmjerna hvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru i Stvoritelju svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana, i neka je Allahov blagoslov i mir na Njegova poslanika i miljenika Muhammeda a.s., poslanikove ashabe – prijatelje, i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana. Amin! ''… a ti podsjeti ili opomeni jer zaista podsjećanje ili opominjanje koristi vjernicima.'' (Ez-Zarijat 55) Podsjećam sebe i vas da sam u prošloj poruci govorio o dvojici naših velikana i o potrebi razmišljanja i preispitivanja svoje svijesti, vjere i djela. U tom kontekstu ovaj puta ću govoriti o nama i našim potrebama iz drugog ugla. Mi smo ljudi žedni ljubavi, poštovanja i pravde. Naši ljudi su skromni i ne traže mnogo da bi bili zadovoljni. Spremni su se žrtvovati da zarade i steknu onoliko koliko će im omogućiti da imaju minimum dostojanstven život. Spremni su se boriti kako bi sebi i djeci svojoj obezbijedili ono osnovno i kako bi u dunjalučkoj kući normalno živjeli. S druge strane, nezadovoljstvo proizilazi iz nepravde i iščeznuća ljudskosti iz nas. Život hazreti Omera r.a. veoma je inspirativan za sve dobre ljude. Hazreti Omer r.a. je oživotvorenje pravde na ovom svijetu. U predajama se kaže da je hazreti Omer r.a sjedio sa skupinom ljudi kada su došla dvojica mladića vodeći čovjeka iz pustinje (beduina). Doveli su ga pred njega. Šta je ovo upitao je hazreti Omer r.a.? O vladaru, ovaj je ubio našeg oca! Jesi li ubio njihova oca – upita hazreti Omer r.a.?! Da, ubio sam ga – odgovori čovjek! A kako si ga ubio – upitat će hazrati Omer r.a.?! ''S kamilom je ušao na moju zemlju. Ja sam ga pokušao otjerati, ali nije htio napustiti je. Ja sam nakon toga bacio se kamenom na njega koji ga je pogodio u glavu, pa je tako pao i umro.'' Tada hazreti Omer r.a. reče: ''Odmazda! Ubistvo, glava za glavu!'' - odluka kakvu nema potrebe pisati. Čista presuda o kojoj nema potrebe raspravljati. Hazreti Omer r.a. nije pitao: Iz koje je on porodice; jeli mu porodica ugledna ili nije; kakav je njegov društveni status?! Sve to nije bitno hazreti Omeru r.a., jer on nisakim lijepo ne priča zbog njegove porodice, niti nekog štiti na račun Allahovih propisa. Da je i njegov sin ubio nekoga i nad njim bi sproveo odmazdu. Tada reče čovjek: O vladaru pravovjernih, molim te Onim koji je stvorio nebesa i Zemlju daj mi jednu noć da odem do žene i djece u pustinju i da ih obavijestim da ćeš nadamnom provesti odmazdu. Sigurno ću ti se vratiti, jer o njima nema ko da brine poslije Allaha osim mene. Ko će ti garantovati da ćeš otići u pustinju i opet se vratiti? Svi su šutili, jer niko nije njega znao, niti gdje mu se nalazi šator u pustinji, niti njegovu porodicu, pa kako da za njega garantuje neko?! Nije to garancija na desetak dinara (maraka), niti na komad zemlje, niti na devu ili goveče (ili auto) što se može nadoknaditi. Ovdje se garantuje na život koji treba da se dadne ako se onaj za koga se garantuje ne pojavi. Osim toga ko se smio usprotiviti hazreti Omeru r.a. kada se radilo o primjeni zakona?! Ko se smio usuditi kod hazreti Omera r.a. posredovati (vezu tražiti) za nešto što nije imalo osnova i pravnog uporišta?! Ashabi su šutili što je na hazreti Omera r.a. ostavilo veliki utjecaj i dovelo ga u dilemu: da li da ubije (izvšavajući presudu, odmazdu za ubistvo) čovjeka, pa da mu žena i djeca ostanu umirati bez zaštitnika, ili da ga pusti da ide bez garancije, pa da tako ostane prolivena ljudska krv bez pravde?! Ljudi su šutili, a hazreti Omer r.a. je oborio glavu i pitao mladiće (sinove ubijenog): ''Hoćete li mu oprostiti?'' ''Nećemo! Ko je ubio našeg oca mora biti ubijen, o vladaru pravovjernih – odgovoriše oni!'' Tada je hazreti Omer r.a. ponovo upitao: ''Ljudi, ima li neko ko će garantovati za ovog čovjeka?'' Ustade pobožni, sijedi i iskreni Ebu Zerr r.a. i reče: ''O vladaru pravovjernih, ja ću za njega garantovati!'' „Ali on je ubio čovjeka!“ - reče hazreti Omer r.a.. „Ja garantujem, makar on bio i ubica!“ – reče Ebu Zerr r.a. A znaš li ti njega – upita hazreti Omer? Ne znam! – odgovori Ebu Zerr r.a. Kako ćeš onda za njega garantovati? – upita ponovo hazreti Omer r.a. Vidio sam na njemu znakove iskrene vjere i znam da ne laže, i da će se, ako Bog da, vratiti.'' Ebu Zerre, zar misliš da ću te ostaviti na miru, ispravnog, ako se za tri dana ovaj čovjek ne pojavi?! Neka je Allah na pomoći, o vladaru pravovjernih – odgovori Ebu Zerr r.a. Potom je čovjek otišao.

Hazreti Omer r.a. mu je dao tri dana da se spremi, da zbrine ženu i djecu i da se s njima pozdravi, a onda da se vrati pred vladara kako bi se nad njim provela odmazda za ubistvo. Hazreti Omer r.a. nije zaboravio obećani rok, pa je iza ikindije trećeg dana pozvao ljude na zajednički namaz. Došli su mladići, sinovi ubijenog, ljudi su se iskupili, a i Ebu Zerr r.a je došao i sjeo pred hazreti Omera r.a. Vrijeme zalaska sunca se bilo primaklo kada je hazreti Omer r.a. upitao: Gdje je čovjek, o Ebu Zerre? Vladaru pravovjernih ne znam – odgovori Ebu Zerr r.a. Ebu Zerr r.a. se okretao i promatrao sunce koje mu se činilo da mnogo brže zalazi nego obično. Ljudi su šutili i na njima se vidjelo da su pod ogromnim pritiskom. Tačno je da je Ebu Zerr r.a. u srcu hazreti Omera r.a., i da on kod njega može sve što poželi, ali ovdje se radi o Allahovim propisima, o zakonu Božanskom, o kojemu nema rasprave; s kojim se ne smije poigravati i na neke ga primjenjivati, a na druge ne primjenjivati! Nekoliko trenutaka prije zalaska sunca čovjek se, ipak, pojavio na što je hazreti Omer r.a. počeo tekbir učiti, ali i muslimani s njim, kao znak olakšanja. Tada se hazreti Omer r.a. obratio čovjeku i rekao: „Čovječe, da si ostao u pustinji s porodicom, ne bismo znali ni gdje si, ni šta si?!“ Čovjek mu odgovori: ''O vladaru pravovjernih, nije meni zbog tebe, nego zbog Onog koji zna i javno i tajno; i ono što je skriveno i ono što nije skriveno! Evo mene, došao sam da budem ubijen, a ženu i djecu sam ostavio slobodne kao ptice bez vode, hrane i zaklona u pustinji. Jedino sam se bojao da se ne kaže kako su ljudi prestali da poštuju dato obećanje!“ Potom je hazreti Omer r.a. upitao Ebu Zerra r.a.: ''Zašto si za njeg' garantovao (kad ga nisi ni poznavao, a čovjeka je ubio)?'' ''Bojao sam se da se ne kaže kako se iz ljudi izgubilo dobro i kako neće niko nizakoga da garantuje – odgovori Ebu Zerr r.a.'' Zastade hazreti Omer r.a. pa opet upita mladiće: “Šta mislite?'' Plačući su odgovorili: ''Mi smo mu oprostili, o vladaru pravojernih, jer smo se bojali da se neće reči kako je nestalo praštanja među ljudima!'' Tada je hazreti Omer r.a. povikao: ''Allahu ekber!'', a suze su mu se slijevale niz obraze. Neka Allah Uzvišeni iz Svoga obilja nagradi mladiće zbog njihovog oprosta ubici njihoa oca; Ebu Zerra r.a. zbog uklanjanja poteškoće od čovjeka nad kojim se trebala provesti sudska presuda; čovjeka ubicu (iako je ubica) zbog njegove iskrenosti i održanog obećanja; i hazreti Omera r.a. zbog njegove pravednosti i samilosti. Jedan hadiski učenjak je kazao: Zadovoljstvo i sreća vjere islama je pokopana sa hazreti Omerom r.a. Gospodaru učvrsti nam vjeru i pouzdanje u Tebe, podari nam snage da se iskušenjima odupremo i pravedni budemo, da se u zlu ne zaboravimo a u dobru ne osilimo. Daj nam snage da se plemenitim osobinama okitimo, a ružne od sebe odstranimo, da se lijepim riječima koristimo, a život dobrim djelima upotpunimo. Gospodaru, sačuvaj nas licemjerja i zlih djela licemjernih ljudi. Gospodaru, daj da budemo od onih s kojima si zadovoljan i uvedi nas u Džennete sa odabranim Tvojim robovima. Amin! Nazif ef. Garib

#hutba #Omer #HazretiOmer #NazifefGarib