SLUČAJ TABI’INA, IMAMI 'AZAMA, HAZRETI EBU HANIFE, R.A. I HARIDŽIJA Kada su haridžije čule da Ebu Hanife (radijallahu anhu) ne smatra nevjernicima nikog od sljedbenika kible zbog učinjenog grijeha, poslali su mu svoju delegaciju da diskutira s njim o tome. Rekli su mu: „Šta kažeš za ove dvije dženaze pred vratima mesdžida: jedna će se klanjati čovjeku koji je bio notorni pijanica i umro u tom stanju, i druga koja će se klanjati ženi koja je bila bludnica i koja je u svojoj utrobi imala dijete, pa je u tom stanju počinila samoubistvo? - Koje su vjere bili njih dvoje? Jesu li bili Jevreji? - upita ih Ebu-Hanife. - Ne. - rekoše. - Jesu li bili kršćani? - Nisu. - A jesu li bili medžusije (vatropoklonici)? - Ne. - Pa koje su vjere bili? - Bili su od onih koji svjedoče da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik. - Recite mi: da li šehadet predstavlja trećinu imana ili njegovu četvrtinu ili petinu? - Ne može se iman dijeliti po trećinama, četvrtinama ili petinama. - Pa koliko onda imana predstavlja šehadet? - Čitav iman. - Zašto me onda pitate za osobe za koje ste vi potvrdili da su vjernici. - Dobro. Reci nam onda: da li će oni biti od stanovnika Dženneta ili Džehennema? - Ako baš insistirate, ja ću reći o njima ono što je rekao Allahov Poslanik Ibrahim (alejhisselam) o narodu koji je mnogo više griješio od ovih, kada je rekao: „Oni (kumiri) su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene sljedio - moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao - pa, Ti uistinu praštaš i samilostan si.“ i reći ću o njima ono što je rekao Allahov poslanik Isa (a.s.) o narodu koji se mnogo više ogriješio od ovih, pa kaže: „Ako ih kazniš, robovi su Tvoji; a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si.“ i reći ću o njima ono što je rekao Allahov poslanik Nuh (a.s.), što prenosi Uzvišeni Allah, ta kaže: „Oni rekoše: „Kako da te poslušamo, kad te najniži sloj ljudi slijedi?“ „ Ne znam ja šta oni rade“ - reče on - „svi će pred Gospodarom mojim - neka znate! - račun polagati.“ i reći ću vam ono što je, također, rekao Allahov poslanik Nuh (a.s.), kao što Uzvišeni Allah kaže: „Ja vam ne kažem: ’U mene su Allahove riznice’ - niti: ’Meni je poznata budućnost’ - niti kažem: ’Ja sam melek’ - a ne govorim ni o onima koje vaše oči s prezirom gledaju: ‚Allah im nikakvo dobro neće dati‘. - a Allah dobro zna šta je u dušama njihovim. Jer, ukoliko bih to rekao, tada bi se uistinu ogriješio.“ Nakon toga, oni baciše svoje oružje i rekoše: „Odričemo se vjere na kojoj smo bili i vraćamo se vjeri u Allaha kojom ti vjeruješ. Jer je tebi Allah dao vrijednost, mudrost i znanje. (El-Mekki, Menakibu Ebi Hanife, str.108-109)