Mostarska poruka, petak, 18. muharrem 1440.h.g./ 28. septembar 2018.godine Neizmjerna hvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru i Stvoritelju svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana, i neka je Allahov blagoslov i mir na Njegova poslanika i miljenika Muhammeda a.s., poslanikove ashabe – prijatelje, i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana. Amin! ''... a ti opomeni ili podsjeti, jer zaista podsjećanje ili opominjanje koristi vjernicima.'' (Ez-Zarijat 56.)
Na sceni su vrlo često, gotovo svakodnevni, ataci na Islamsku zajednicu u cjelini sa posebnim akcentom na instituciju imama i instituciju reisu-l-uleme. Koristi se svaki mogući povod, bilo da ima ili nema veze sa Islamskom zajednicom, kako bi se Islamska zajednica i njeni predvodnici prikazali u što crnjem izdanju. Za takvo što se angažuju ljudi raznih profila u čemu učestvuju, vrlo često, i različiti segmenti društva. Napad na imama i reisu-l-ulemu je napad na svakog od nas. No, danas ću govoriti o hutbi kao džumanskoj poruci i propisu, te našem odnosu prema njoj, tj. kakav je naš odnos prema hutbi i kakav bi trebao biti. Hutba je obavezni dio džuma namaza za vrijeme kojeg se vjernici upoznaju s onim što jeste bio naš život u proteklih sedam dana i porukom za narednih sedam dana. - To je poruka s kojom bi se unaprijedio naš život; - Poruka s kojom bi se iz našeg života odstranila djela koja nisu u skladu sa Božanskom uputom; - Poruka s kojom bi se lakše odstranili grijesi; - Poruka koja bi nas usmjerila ka činjenju dobrih djela; - Poruka pomoću koje bi se okitili plemenitim osobinama koje život čovjeka čine životom; - Poruka koja treba da nas usmjeri ka putu korištenja vremena na najbolji način za izražavanje pokornosti Uzvišenom Bogi radi čega nas je i stvorio. To i nastojimo činiti sa časnom porukom hutbe. A kada se poruka prenosi ona treba i pažljivo da se sluša kako bi se što više zapamtilo, svojim najbližim prenijelo i u životu to isto primjenilo. Džumansku poruku treba pažljivo saslušati, o njenim poukama razmišljati i iste u praksi primjeniti. Svaka hutba ima u sebi nešto što bismo mi, svako od nas, trebali usvojiti i u praksi primjeniti. Dakle, u nama je stvar. Ako smo došli s namjerom da klanjamo džumu namaz u ime Boga Uzvišenog, da čujemo poruku koja bi nas trebala oplemeniti, mi ćemo iz te hutbe izdvojiti nešto za sebe. Naravno, u svemu pa i u svakoj hutbi/d džumanskoj poruci mi se možemo i trebamo prepoznati u jednom od dva oblika: - u obliku onog kakvi bi trebali biti ili - u obliku kakvi ne bi trebali biti. U bilo kom obliku da se prepoznamo, ne trebamo negodovati javno, a posebno na ne primjeren način. To smo mi s našim i mahanama i dobrim osobinama. Jedino bi morali imati sljedeće na umu: šta god da čujemo, ako je dobro usvojimo ga od koga god da dolazi samo ako nije u suprotnosti s vjerom. Isto tako šta god da čujemo, ako je nevaljalo klonimo ga se bez obzira od koga dolazilo. Uzvišeni Allah je kazao: ''Čovjeku pripada samo ono što je zaradio.'' (En-Nedžm 39.) Ljudi bez boje, okusa i mirisa su, uglavnom, negativni element ovog društva. Iako uživaju sva moguća prava stalno izražavaju svoje nezadovoljstvo, šire smutnju i stvaraju nestabilnost, i to na najgori mogući način, napadajući prije svega vjeru i vjernike, a onda i sve one koji ne misle kao oni. Mali ih je broj, ali kada se vjera napada svi graknu u jedan glas. S druge strane, ogromna većina ljudi, onih koji su napadnuti, dakle, vjernici jednostavno šute. Šutiti se ne smije, a reagovati se mora. Sto puta ponovljena laž, ako se neopovrgne, postaje istinom, sto puta učinjeno nevaljalo djelo postaje običajem. Na laži se mora istinom reagovati, a na zlo se ne smije zlim reagovati nego dobrim. Nebudemo li reagovali onda nas očekuje upozorenje o kojem Muhammed a.s. kaže: ''Ili ćete naređivati i tražiti da se čini dobro, a odvraćati od zlih i nevaljalih djela, ili ćete čekati da Allah na vas pošalje kaznu, pa ćete ga moliti ali vam dova neće biti uslišana.'' Možda nam sljedeća izreka Muhammeda a.s. najbolje govori kako bi se trebali odnositi prema opće društvenim problemima, u kojoj kaže: ''Pomozi svoga brata i kada čini nasilje i kada mu se čini nasilje.'' Prisutni rekoše: Božiji poslaniče: dobro da pomognemo brata kojemu se čini nasilje, ali kako da pomognemo onog koji čini nasilje? Muhammed a.s. reče: ''Odvrati ga od nasilja!'' Može se postaviti i pitanje: ''A kako reagovati?'' Svako ima načina da reaguje. Ljudi od pera neka reaguju pišući o istini, dobru i ljepoti, jer ono što je zapisano bilo je, a ono što nije zapisano nije ni bilo. Ljudi od riječi neka svojim govorom šire istinu i bore se protiv laži; pravnici neka se pravnim sredstvima bore za pravdu, istinu, dobro i zakonitost; ljudi na odgovornim mjestima neka sprječavaju širenje laži, lopovluka, mita i korupcije koliko je njihov domen; čovjek u svojoj kući neka ne dozvoli da se priča o lažima ili da se laže. Ako se pak nađe u društvu neko od nas gdje se iznose laži, a posebno lažne optužbe, bilo na pojedinca ili grupu, onda neka postupi prema riječima Uzvišenog Boga koji kaže: ''On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove ruječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će sigurno zajedno sastaviti u džehennemu licemjere i nevjernike.'' (Ali Imran 140) Prema tome, glavu gore.
Istine se ne treba stidjeti za nju se valja boriti. Istinu ne treba dokazivati nju treba pokazati. Da bi se istina pokazala ne treba nikakva sila, a da bi se istina očuvala za to treba vremena. Molim Uzvišenog Allaha da budemo od onih koji Kur'an u svojim srcima nose, koji svoju djecu u duhu Kur'anskih načela odgajaju, koji svoju djecu Kur'anu podučavaju. Molim Uzvišenog Allaha da budemo od onih koji o svojim postupcima računa vode, na polaganje računa pred Allahom misle i za njeg se pripremaju. Molim Uzvišenog Allaha da budemo od onih koji dobra djela čine, a loša izbjegavaju. Molim Uzvišenog Allaha da budemo kao prava braća u islamu, da nam podari čestite predvodnike i da mi budemo čestiti sljedbenici. Molim Uzvišenog Allaha da nas sačuva iskušenja koja ne bi mogli podnijeti. Amin! Nazif ef. Garib