Ebu Jusuf, r.a., učenik tabi'ina Ebu Hanife, pripovijeda: “Dok sam šetao sa Ebu Hanifom r.a., čuo sam čovjeka kako kaže drugom: ‘Ovo je Ebu Hanifa, on ne spava po noći.’ Ebu Hanife reče: ’Tako mi Allaha, neće se o meni pričati ono što ne radim.’ Zatim je noći provodio u namazu i skrušenim dovama.’” Ebu Hanife en-Nu‘man b. Sabit b. Zuta el-Kufi poznati je imam, fekih ummeta, alim Iraka, koji je u vrijeme druge generacije muslimana počasćen titulom najvećeg imama (imam-i-'azam). Rođen je osamdesete godine po Hidžri, za vrijeme tabiina. Upitan je imam Malik, r.a.: “Da li si vidio Ebu Hanifu?”, pa je rekao: “Da, vidio sam čovjeka koji, kada bi te htio ubijediti da je ovaj stub od zlata – dokazao bi ti to.”
Od Abdullaha b. Mubareka prenosi se da je rekao: Jahja b. Abdulhamid prenosi od svog oca da je rekao: “Družio sam se s Ebu Hanifom šest mjeseci i nisam vidio da je klanjao sabah osim s jacijskim abdestom, i svake noći pred sehur završio bi hatmu.” (Sijeru a‘lamin-nubela, 6/399.) Od Eseda b. Amra prenosi se da je Ebu Hanifa četrdeset godina klanjao jaciju i sabah s istim abdestom. (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 6/399.) Ebu Asim en-Nebil kaže: “Zbog mnoštva namaza koje je klanjao, Ebu Hanifu su nazivali klin (zbog dugog stajanja u namazu).” (Sijeru a‘lamin-nubela, 6/400.)