top of page

Izgovaranje nijjeta (nakane) za namaz

  • Writer: Hanefijski mezheb
    Hanefijski mezheb
  • Feb 12, 2018
  • 3 min read

Izgovaranje nijjeta je po većini učenjaka četiri mezheba pohvaljena stvar bez obzira radilo se o nijjetu za namaz, abdest, post ili hadždž jer je u tome potvrda stanja srca.

Muhammed b. Hasan eš- Šejbani, učenik Ebu Hanife, je rekao da je najbolja sinteza između nijjeta srcem i izgovaranjem riječima: "Nijet srcem je farz, a spominjanje nijeta jezikom sunnet." (Tabitabiin, Muhammed ibn Hasan eš-Šejbani, učenik tabiina imama Ebu Hanife, r.a., citat iz djela Ihtijar li talil el-muhtar, komentar na Muhtar li-l-fetva.)

Kaže Ibn Abidin Hanefi: “Nijet je djelo srca kojim čovjek, bez razmišljanja, zna u kojem je namazu ako bude upitan o tome. Ako čovjek bude razmišljao, nijet mu nije ispravan. Izgovaranje nijjeta je pohvaljeno i to je odabrano mišljenje a biva u prošlom i sadašnjem vremenu. ( Kao da kaže: Zanijetio sam ili Nijet činim) Neki kažu da je to Sunnet, međutim, to ne znači da je Poslanik, a.s., to radio već znači da je to sunnet selefu saliha koji je izgovaranje nijeta riječima smatrao pohvaljenim. Kaže se u El Muhitu: “Reći će: Allahumme inni uridu en usallije salate…( Pa spomene namaz koji želi da klanja) fe jessirha li ve tekabbelha minni. Kaže se u El Mebsutu, Hidaji i El Kafiju da je to lijepo kada čovjek hoće da učvrsti svoju namjeru.” ( Hašija Ibn Abidin, 2/ 92, Dar Alemil Kutub, Rijad, 2003.g.)

Veli imam Osman ez-Zejlei' el-Hanefi u svojoj knjizi Tebjin el-hakaik šerh Kenz ed-dekaik: "I šart (uvjet) je da svojim srcem zna koji namaz klanja, što podrazumijeva da je, u najmanju ruku, sposoban da odgovori bez razmišljanja ako ga neko o tome upita. Što se tiče njegovog izgovaranja (nijeta), to nije uslov (šart), ali je lijepo to uraditi kako bi se ujednačila njegova odluka".

Kazao je imam El-Haskefi el-Hanefi u Durr el-Muhtar, prilikom govora o nijetu za abdest: "Spoj između nijeta srcem i jezičkog postupka jeste središnji stepen između mišljenja onih koji smatraju da je izgovor nijeta sunnet i onih koji smatraju izgovor nijeta mekruhom (pokuđenim) zbog nedostatka predaje po tom pitanju od selefa."

Kaze Imam Kemal ibn Humam, nakon što je spomenuo riječi iz Hidaje: “Izgovaranje nijjeta je lijepo zbog potvrde namjere.” ( Fethul Kadir, 1/ 128)

Kaže Ed Dusuki El Maliki: “Pohvaljeno je za onoga ko ne može da se koncentriše da izgovori nijjet…” ( Hašija ‘ala Šerhil Kebir, Ed Dusuki)

Kaže En Nevevi Eš Šafi’i: “Nije obaveza izgovoriti nijjet jer je nijjet djelo srca ali ako spoji između te dvije stvari biće bolje, na tome su se svi složili.” ( El Medžmu’, En Nevevi)

Kaze El Behuti el Hanbeli: “Mnogi kasniji učenjaci smatraju izgovaranje nijjeta pohvaljenim da bi se poklopilo djelo srca i jezika.” (Kešaful Kina’, Mensur ibn Junus El Behuti El Hanbeli, 1/ 87, Darul Fikr, 1982.g.)

Kaze Vehbi Sulejman Gavudži El Albani: ”Kaže Ibn Kajjim el Dževzijje: “Nije potvrđeno da je Poslanik izgovarao nijet kod početnog tekbira ni vjerodostojnom ni slabom predajom. Međutim, riječi nijeta dozvoljavaju neki od kasnijih učenjaka jer se time oživljava srce i prekida se svaka sumnja. Oni naši prvaci, selef, koji kažu da je izgovor nijeta sunnet ne misle na sunnet Božijeg Poslanika nego na praksu nekih alima zbog promjene i zauzetosti srca dunjalučkim problemima nakon tabi’ina.” Ovo bilježi Šurunbulali u djelu Merakil Felah. Tahtavi kaže u svojoj Hašiji da stoji u djelu El Bahr, da se iz ovoga može zaključiti da je to lijepa novotarija kada čovjek hoće da pojača svoju odluku.” (Multekal Ebhur, Ibrahim El Halebi, str. 88.)

Možemo zaključiti iz gore navedenih citata da je izgovaranje nijeta, iako nije sunnetom potvrđena stvar, lijepo i preporučljivo i nikako ne može biti haram. Izgovaranje nijeta je lijepa novotarija koju trebaju slijediti svi muslimani koji su čuli hadis koji prenosi Džerir b. Abdullah El Bedžli r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Ko u Islam uvede neku lijepu novotariju, biće za nju nagrađen i imaće nagradu svakog onog ko je bude činio poslije njega, s tim da se od njihove nagrade neće ništa oduzimati, a ko u Islam uvede neku ružnu novotariju, biće za nju kažnjen i snosiće grijeh sviju onih koji to budu poslije njega, a od njihovih se grijeha neće ništa oduzimati .” ( Muslim, hadis br. 1017; Tirmizi, hadis br. 2675; Ahmed, 4/ 357; Nesai, 5/ 75Ibn Madže, hadis br. 203.)

bottom of page