Prije tačno nedelju dana, 21.03.2013. godine šehadet je dostigao i Allahu se zaputio dr. Muhammed Se'id Ramadan El Buti.
Ubijen je u samoubilačkom napadu u džamiji El Iman zajedno sa pedesetak svojih učenika koji ga nisu htjeli ostaviti samog ni u toku njegovog života a ni poslije smrti pa su otišli Allahu zajedno sa njim.
On nije bio čovjek koji je volio dunjaluk, nuđene su mu razne funkcije ali ih je on odbijao. Dobijao je razne nagrade ali ih je uvijek dijelio siromasima. Dr. Muhammed Vessam kaže: „Prije samo nekoliko godina, šejh Buti je proglašen za islamsku ličnost godine, prilikom čega je počašćen sa veoma vrijednom novčanom nagradom! Međutim, tu veoma vrijednu novčanu nagradu, on je poklonio siromašnim!“ 2005. godine je prodao svoju kuću i sve pare udijelio za pomoć stanovnicima Gazze. Nije se plašio za svoj život pa nije nikada, u toku ove dvije godine otkako traju neredi u Siriji, prestajao sa držanjem predavanja. Njegova borba je bila borba širenja znanja i istine. Nije se plašio šehadeta na Allahovom putu. Iako je dobijao prijetnje od strane neznalica i neprijatelja islama, do svoje smrti odbijao je da se preseli iz kuće na Ruknuddinu gdje je živio iako je taj kvart bio poprište sukoba od samog početka pobune.
Poginuo je na Allahovom putu, boreći se za sprovođenje Allahovog zakona i istinu. Poslanik, a.s., je rekao: „Zaista je učestvovanje nekog od vas u borbi na Allahovom putu vrjednije nego da u svojoj kući klanja sedamdeset godina. Zar ne želite da vas Allah uvede u Džennet?! Borite se na Allahovu putu! Ko se bude borio na Allahovom putu koliko se može pomusti deva, zagarantovan mu je Džennet.“ I rekao: „Šehid će se kod Allaha odlikovati po šest stvari; oprostit će mu se grijesi pri prolijevanju prve kapi krvi, vidjet će svoje mjesto u Džennetu, bit će pošteđen kaburske kazne, neće osjetiti strah Sudnjeg dana, stavit će mu se na glavu kruna dostojanstva čiji će jedan dragulj biti vrijedniji od cijeloga dunjaluka i svega što se na njemu nalazi, oženit će ga sa sedamdeset hurija, i dozvolit će mu se šefa'at za sedamdeset osoba iz svoje porodice.“
Poginuo je u džamiji tumačeći 116-118. ajete sure Ali Imran. Poslanik, a.s., kaže: „Kad god se u džamiji sakupi grupa mu’mina s ciljem da uče i proučavaju Kur’an, Allah će im pomoći, milost na njih spustiti, meleki će ih okružiti i Allah će ih pohvaliti bliskim stvorenjima.“
Poginuo je u noći petka, u najboljoj noći u nedjelji. Poslanik, a.s., kaže: „Ko umre petkom ili uoči petka, Allah će ga sačuvati kaburskog iskušenja.“
Poginuo je nakon preklanjanog akšam namaza, pod abdestom, iščekujući jaciju namaz. Poslanik, a.s., kaže: „Šta mislite o tome da vas podučim onome što pokriva grijehe a povećavadobra djela?“ Ashabi odgovoriše: - Svakako, o Poslaniče! On nastavi: „Uzeti abdest kako valja u otežanim okolnostima, učiniti mnogo koraka na putu do džamije, poslije jednog namaza sačekati drugi namaz. Nema ni jednog od vas koji iz kuće izađe pod abdestom pa dode u džamiju i klanja sa muslimanima, za imamom, pa onda sačeka slijedeći namaz, a da meleci za njega neće moliti: Allahu, oprosti mu! Allahu, smiluj mu se!“
Ogasulili su ga šejh Muhammed Fehham, šejh Ne'im Arkasusi i sin šejha El Butija, Tevfik, Allah ih sve čuvao! Šejh Muhammed El Fehham je nakon gasula rekao: „Tako mi Allaha, niti mu je bio slomljen nokat, niti mu je bio izbijen zub, a tijelo mu je u potpunosti bilo neoštećeno, izuzev struka iz koga je krvario! Kao da se sunce kretalo njegovim licem, i nije bio kakvim ga zamišljaše mnogi- raskomadan“. Šejh je kazao: „Krv mu je ostala u džamiji. Teško njima od srdžbe Svemogućeg!“
Čitavog svog života borio se za sprovođenje Allahovog, dž.š., zakona. U toku sukoba u Siriji zauzeo je stav da je obaveza muslimana da se izmire i vrate Allahu, dž.š., pridržavajući se Njegovih propisa. Zabranjivao je ubijanje nedužnih ljudi što je jasno iz njegove fetve u kojoj na pitanje vojnika kome je zaprijećeno smrću ukoliko ne bude pucao na muslimane kaže: „Islamski pravnici su rekli da osobi koja bude prisiljena da ubije bespravno nije dozvoljeno da udovolji onome ko je prisiljava pa makar i sama bila ubijena zato što su oba zločina na istom stepenu opasnosti pa onome ko je primoran nije dozvoljeno da ubije dajući prednost svom životu nad životom nevine osobe poput njega.“ ( Fetva br. 13060; 05.06.2011.god. )
Smatrao je da je udovoljavanje ljudima isto kao udovoljavanje vladarima i da griješe oni koji kliču šejhovima kad podrže narod a usprotive se vladarima, ne mareći pritom na stav šerijata, pa je zauzeo stav da musliman ne smije udovoljavati nikome mimo Allaha, dž.š., na to je pozivao i sa tim otišao Allahu, dž.š.
Odbijao je da opravdava svoje stavove običnim ljudima tražeći time nagradu kod Allaha Uzvišenog.
O svojim neistomišljenicima je govorio: „Opraštam svakome ko se sa mnom razilazi zbog idžtihada ili zbog neznanja. Molim Allaha, dž.š., da mu upiše sevap za njegov nijjet ako je neznalica, i za njegov idžtihad ako je mudžtehid. A onaj ko se razilazi iz inata ili oholosti pa ja i ako mu oprostim zadesit će ga Allahova srdžba zbog njegove oholosti.“
Još 08.10.2010. prije bilo kakvog pomena o „arapskom proljeću“ i krizi u Siriji govorio je o snu kojim mu je Allah, dž.š., nagovijestio stanje u koje je Sirija danas zapala. Dr. El Buti tada je rekao: „Vidio sam kugu/pomor kako se spustila sa neba u strašnom tjelesnom obliku sa crvenim kanceroznim pjegama koje tjeraju na mučninu i gnušanje. Kako se brzo spuštala ka zemlji od nje su se počele odvajati mnogobrojne leteće životinje koje su se brzo širile po Damasku. Znao sam da su to bakterije smrti koja se uputila da se raširi unutar naše zemlje.“
Tačno godinu dana ranije, govoreći o zapadnjačkim planovima rušenja Sirije, 08.10.2009. godine, rekao je da: „Allah, dž.š., odvraća zlo od ove zemlje zbog dobrih ljudi u njoj poput šejha Ahmed El Habbala, šejha Muhammed 'Avada, šejha Ebu Hasen El Kurdija. Ako nestanu ovi ljudi, čime će nas Allah štititi?“
Svi spomenuti su preselili posljednjih godina a uz njih i velikani poput šejha Abdurrezak El Halebija, šejha Muhammed Sukkera, šejha Edib El Kellasa, šejha Vehbi Sulejman Gavudži El Albanija, šejh Ibrahim Es Selkinija i još mnogih drugih. Pa šta je ostalo Siriji da je radi njega zaštiti Uzvišeni? Smrt ovih velikana najava je velikog zla koje je snašlo Siriju.
U svojoj posljednjoj hutbi održanoj 15.03.2013. godine u Emevijskoj džamiji govorio je o tome da je stanje u kojem se Sirija nalazi danas potvrda istinitosti riječi Božijeg Poslanika, a.s., koji kaže: „Vidio sam u snu da je uzet stub Knjige ispod moje glave, pa sam ga pratio pogledom i vidio da je stavljen u Šamu, a kada se pojave neredi i fitneti, sigurnost i vjerovanje će biti u Šamu.“
Čitavom svijetu poslao je poruku o stvarnim napadačima na Siriju i njihovim razlozima – sljedbenicima jednookog mesije Dedždžala. Govorio je i Sirijskoj vojsci i svima onima koji govore da se bore na Allahovom putu tražeći od njih da se pokaju Allahu, dž.š., i da se pridržavaju Allahovih naredbi i zabrana.
Allah, dž.š., je rekao:
„Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju - nisu ništa izmijenili.“ ( Al Ahzab, 23. )
Dvije nedelje pred šehadet govorio je: „Nije ostalo od vremena osim još samo malo dana, a ja, evo, osjećam miris Dženneta nakon njih. A ti nemoj zaboraviti svog brata u dovi...“
Dr. Jusuf Isa, spominje da je šejh Muhammed Seid Ramadan El Buti, Allah mu se smilovao, kod svoje posljednje posjete njemu u Tartusu, između ostalog kazao: „...sada sam iznad zemlje, a uskoro ću biti ispod nje!“
Ukopan je u turbetu Salahuddin Ejjubija. Velikanima džihada je mjesto pored velikana džihada.
Šejh je otišao, ispunio svoj zavjet Allahu, ostvario svoju životnu želju ali nije nestao. Nikada neće nestati! Dok je god islama u srcima neće nestati ime ovog velikana. Njegova riječ će se širiti na jeziku njegovih iskrenih i vjernih učenika koji nikada neće dozvoliti da saudijsko-izraelske službe koje ga ubiše uprljaju njegovo ime i islam za koji se borio, nadajući se da će se i oni jednom zaputiti Allahu onako kako Mu se zaputio njihov učitelj...
(Izvor: ebuhanife.net)
Poslednja hutba šehida šejha dr. Muhammed Se'id Ramadan El Butija, održana u Emevijskoj džamiji 15.03.2013.
Hvala Allahu! Hvala Allahu zahvalom koja obuhvata Njegove blagodati i jednaka je Njegovom davanju. O, Gospodaru, Tebi neka je hvala onako kako dolikuje Veličanstvenosti Tvoga bića i veličini Tvoje vlasti. Hvaljen neka si, Allahu moj, ne mogu Te pohvaliti, Ti si onakav kako si sam Sebe pohvalio. Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha, jednog jedinog, koji sudruga nema. I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, Njegov odabranik i Njegov prijatelj. Najbolji Poslanik kojeg je poslao. Poslao ga je Allah čovječanstvu kao radosnu vijest i upozorenje. Allahu moj, spas i mir, i berićet, podari našem predvodniku Muhammedu i porodici našeg predvodnika Muhammeda, podari mu spas i mir neprestani i nerazdvojni sve do Sudnjeg Dana. Oporučujem vam, o muslimani, i svojoj grješnoj duši, bogobojaznost, a nakon toga, o Allahovi robovi, kažem:
Danas su se pojavili ljudi među muslimanima koji su počeli sumnjati u istinitost riječi Božijeg Poslanika, a.s., kada on u dva sahih hadisa opisuje Šam da će on uvijek biti kuća imana i sigurnosti. Možda među ljudima postoje neki koji će reći, a u koje je ušla ova sumnja: „Gdje su sigurnost i mir u ovim događajima koji su započeli i nikako da se završe? Nastalo je šta je nastalo i nikako da prestane? Evo, crna fitna nas okružuje sa svih strana..“
Ja ću vam objasniti, sa ovog mjesta, u minutima za koje se nadam da se neće odužiti, da su ovi događaji koji se dešavaju u Siriji najbolji svjedoci istinitosti riječi Božijeg Poslanika, a.s. Stvar nije onakva kakvom je misle neka braća.
Ja ću na početku naglasiti da Allah, dž.š., ima svoju praksu među stvorenjima još otkako ih je stvorio. Ona se ogleda u konstantnim iskušenjima koja je Allah odredio da obuzmu Njegove robove. U tome je velika mudrost ali nam je vrijeme previše kratko da je objasnimo pa ćemo je, možda, objasniti nekom drugom prilikom.
Zar niste čitali Allahove riječi:
„Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, i slušaćete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali pa tako trebaju postupiti oni koji su jakom voljom obdareni.“ ( Ali Imran, 186. )
„Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.“ (El Bekara, 155. )
Ova Allahova praksa pokazuje se istinitom nad Šamom a i mimo Šama i pokazivaće se sve do Sudnjeg dana. Ako pređemo preko ove, za sve zajedničke, Božanske prakse vidjet ćemo da se Šam odlikuje nad ostalim zemljama i zajednicama sigurnošću koju je spomenuo Poslanik, a.s., i potvrdio je, i imanom koji je Poslanik, a.s., spomenuo i potvrdio.
Evo, ako vas stavim ispred dokaza koji izviru iz ove tegobe koja nas okružuje već skoro dvije godine ili možda i više, vidjet ćete da je ova tegoba dokaz od dokaza onoga što je rekao Božiji Poslanik, a.s.
Prije gotovo dvije godine kada je započela ova kriza koja se kasnije pretvorila u tegobu, mislili smo da će ona brzo prestati. Potrajaće par mjeseci i prestat će. Ali, bili smo iznenađeni time da je ona postala otvoreni svjetski rat protiv Sirije od strane zapada sa njegova dva ogranka – evropskim i američkim, koji predvodi projevrejsko hrišćanstvo. Da, vodi ga projevrejsko hrišćanstvo koje čeka svog mesiju sa jednim okom. Pogledali smo pa smo vidjeli da ovaj svjetski rat koristi braću, koristi čitave oblasti, desno i lijevo, na istoku i na zapadu. Pogledali smo pa smo vidjeli da ovaj svjetski rat koristi, ne kažem vojsku, već čitave vojske razne mješavine kriminalaca istrgnutih iz zatvora. Onih koje je proizvela Amerika, onih koje zovu Al Kaida i njeni ogranci. Pogledali smo pa smo vidjeli da oni koji se zadužuju izvršenjem ovog rata su upravo ti ogranci i te mješavine. Pogledali smo pa smo vidjeli da se tone oružja dostavljaju, i tone oružja dovlače u ovu Sirijsku zemlju koju je Poslanik, a.s., opisao kao Šam – a Sirija je srce unutar Šama.
Šta je bio rezultat? Zapadnjački kriminalci su se mogli između sebe kladiti da će nakon par mjeseci Sirija biti podijeljena na četiri male međusobno zavađene državice koje će nastati na mjestu zemlje koja se zove Sirija. A šta se ustvari desilo? Evo prošle su čitave dvije godine, možda i više, a vojska jedne jedine zemlje stoji naspram čitavog svjetskog poretka, kojeg sam vam opisao, sa njihovim izvršiocima. Evo, ta vojska razbija opklade zapada! Evo je, ta zemlja, gledamo je danas, čvrsto odolijeva i postojano stoji! Ova vojska nijednog trenutka nije bila u potrebi za oslanjanjem na nikoga osim na Jednog Jedinog – Allaha Uzvišenog! Ova naša vojska, kao što sam rekao juče, se odlikuje hrabrošću, a ta hrabrost je dar od Boga. To je hrabrost o kojoj Allah, dž.š., govori:
„Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti.“ ( Et Tevba, 14. )
Da, to je hrabrost, koliko god ta riječ smetala nekima. To je hraborst, ali hrabrost darovana od Održavatelja nebesa i zemlje. Kako? Kako da se čitav svijet uvuče u rat, da se sve svjetske tiranijske zemlje sastave, da se sve okolne zemlje naoružaju i pošalju u izvršenje plana vojske sa svih strana svijeta, da se naoružaju najsavremenijim oružjem, tonama raznog oružja, ali i pored toga evo prolaze dvije godine otkako Sirija čvrsto stoji na svojoj zemlji?? Zar ovo nije dokaz istinitosti riječi Božijeg Poslanika, a.s.?
Drugi dokaz: Ova naša mubarek zemlja, da li joj se, o Allahovi robovi, umanjilo nešto od opskrbe u poslednje dvije godine? Hrane? Povrća? Voća? Da li je isrcpila nešto od svojih zaliha pšenice? Da li joj je nestalo ulja i maslinki? Da li joj je nestalo pamuka? Ako bilo ko od vas ode na neku pijacu u Damasku ili izvan Damaska i pogleda, šta će naći na zelenim pijacama? Vidjeće da su pijace prepune svih vrsta voća i svih vrsta svežeg povrća? Ništa od toga nije uvezeno sa strane, sve je to izniklo i ubrano iz ove naše mubarek zemlje. Prošetaćeš pijacama pa ćeš vidjeti da su one prepune svim blagodatima koje blistaju pred očima. Pogledat ćete, o Allahovi robovi, pa ćete vidjeti kako ljudi prodaju blagodati sa svih strana. Zar ovo nije dokaz za ovo što vam govorim? Zar ovo nije dokaz istinitosti riječi Božijeg Poslanika, a.s.?
Zaposleni u državi... Da li među njima ima neko kome nije isplaćena zarada tokom prve nedjelje u mjesecu, od početka krize pa do današnjeg dana? Da li je radnicima u zemlji ili onima koji su unajmljeni da rade rečeno: „Idite i ne vraćajte se, država vam ne može isplatiti zarade zbog krize koja nas je zadesila?“ Da li postoji i jedan jedini čovjek kome je ovo rečeno? Vi znate, o Allahovi robovi, da susjedne zemlje zaboravljaju na plate svojih radnika čak i zbog male krize koja ih zadesi i koja brzo nestane. Sve se pomiješa i sve zastane i po mjesec dana, i odmah započnu demonstracije i protestne šetnje. Ako hoćete spomenuću vam imena tih zemalja. Ali, evo je Sirija, nijedna zemlja na svijetu nije stavljena na kušnju kao ona, da se čitav svijet bori protiv nje, da li se ona ophodila prema svojim zaposlenima, prema svojim radnicima na ovaj način, da je igronisala isplaćivanje zarade? Ovo je treći dokaz istinitosti Poslanikovih, a.s., riječi da će naša zemlja ostati zemlja sigurnosti i imana.
Možda među ljudima postoje neki koji se pitaju: „A šta ćeš reći, onda, o porodicama koje su iseljene iz svojih domova i koje nisu dočekali osim šatori izvan domovine, koje ispred sebe ne nađoše osim nasilje i okrutnost? Zar ovo nije oprečno govoru Božijeg Poslanika, a.s.?“ U odgovoru na ovo kažem: Odgovor nije od mene, odgovara vam Allahova riječ:
„Reci: to je od vas samih!“ ( Ali Imran, 165. )
Da, čitajte ovaj ajet sa njegovim kontekstom znaćete odgovor na ovo pitanje. Mir je prisutan i sigurnost je prisutna, kao što je to rekao Poslanik, a.s., a on je onaj koji samo istinu govori, ali smo mi ti, ili među nama ima nekih koji bi da otrgnu dio ovog mira i sigurnosti. Zatvorene kuće u Damasku i van njega se broje hiljadama. Zatvorili su ih njihovi vlasnici ideći u potragu za slobodom, ideći u potragu za mirom i smirenošću izvan ove zemlje, daleko od saučešća sa drugima u dobru i u zlu, čekajući kraj krize da bi se vratili. Kada bi se ove kuće, koje se broje hiljadama, otvorile za one koji su izgubili na kratko krov nad glavom, i kada bi ih prihvaili vlasnici ovih kuća kao što su ensarije prihvatile muhadžire da li bi se ovi problemi pojavili? Da li bi oni koji su ostali bez kuća morali spas da nađu u šatorima u kojima nisu našli ništa osim zlo i nepravdu? Ne, o Allahovi robovi! Kažem, a koliko bih volio da ove moje riječi dopru do ušiju vlasnika neiskorištenih kuća: Šta bi vam falilo kada biste vi u svom ponašanju i svojim životima oživjeli praksu ashaba Božijeg Poslanika, a.s.? Onih koji su prihvatili muhadžire iz Mekke, dali im svoje kuće, dali im udio svojih imetaka, onih kojima nije falio nijedan djelić bratstva, koji su dijelili hranu? Šta bi vam falilo kada biste vi, a i vi ste od Muhammedovog, a.s., ummeta, oživjeli s vremena na vrijeme ono čime su živjeli ashabi Allahovog Poslanika, a.s.?
Ali ne, oni nisu to uradili već su zatvorili svoje kuće i otišli da potraže slobodu na drugom mjestu ne mareći za svoju braću... Eto, spoznali ste odgovor braćo moja.
„Reci: To je od vas samih!“
„Zar - kad vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, možete reći: "Otkud sad ovo?!" Reci: "To je od vas samih!" Allah, zaista, sve može.“ ( Ali Imran, 165. )
Da, možda će neko reći: A gorivo koje nestaje dugo vremena a onda se na kratko pojavi i hleb koji nestaje iz pekara, zar ovo nije dokaz nestanka mira i sigurnosti? Još jednom vam odgovara Allah, dž.š.,: „Reci: To je od vas samih!“ Ko je sakrio gorivo i ostalo? To su uradili trgovci kriza, to su oni koji imetak za kojim žude kupe iz đubra, to su oni koji uzimaju ono čime žele napuniti svoje džepove i svoje sanduke, iz ruku onih koji su u potrebi, iz gladi gladnih, iz jada jadnih. A vi znate detalje! Znate da, da nije ove niske pohlepe ne bi bilo onih koji prigovaraju, i ne bi bilo razloga da sumnja u Poslanikove riječi uđe u srce jednog jedinog čovjeka iz ummeta Muhammeda, a.s. Dakle, zar ovo nisu dokazi koji, ne da negiraju, već potvrđuju istinitost riječi Božijeg Poslanika, a.s., u dva sahih hadisa da je Šam zemlja sigurnosti i imana.
Reći ću vam, štaviše, da je ova briga koja nas obuzima, da je to ustvari samo po spoljašnjosti briga, a ja sam siguran da ova briga, u stvarnosti, obuzima one koji su poslani nama da dožive svoj kraj na ovoj našoj mubarek zemlji. Briga obuzima njih! Zar niste čuli riječi Božijeg Poslanika, a.s., u sahih hadisu kojeg bilježe Ebu Ja'la u Musnedu i Imam Ahmed u svom Musnedu i Et Taberani u svom El Mu'džemu: „Stanovnici Šama su bič ( kazna) Allahov na Njegovoj Zemlji, njime udara koga On hoće od svojih robova. Munafici u njemu neće zavladati nad vjernicima. Zabranjeno je munaficima u njemu da umru osim u brigama, tužni i ljuti.“ Ovo su riječi Poslanika, a.s., hadis je sahih i prenosioci su ispravni. „Stanovnici Šama su bič Allahov na Njegovoj Zemlji...“ u Šamu. Allah, dž.š., udara ovim bičem koga hoće od svojih robova da ih uništi i da ih odgoji. Zar ovo nije ono što se danas dešava kod nas? Rečeno je kriminalcima: „Idite u Šam!“ Rekli su im to sa namjerom koja kruži njihovim glavama. Pa ih je Allah, dž.š., podredio ostvarenju riječi Božijeg Poslanika, a.s. Stanivnici Šama su Allahov bič! Stanovnici Šama su Allahov bič, o robovi Allahovi! Evo, vi, o Allahovi robovi, gledate potvrdu toga! Kada bi mediji objavili, a ne objavljuju, popis, vidjeli biste da je na desetine hiljada, čak i više, kriminalaca, dočekalo svoj kraj na ovoj mubarek zemlji, i vidjeli biste istinitost riječi Allaha Uzvišenog:
„Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti.“ ( Et Tevba, 14. )
Ostalo mi je još da poručim jednu stvar onoj braći koja su činila idžtihad pa se odvojila, pa činila idžtihad pa se naoružala. Kažem „Činila idžtihad!“ jer ovo je moje mišljenje o njima a mudžtehid se nagrađuje u svakom slučaju.
Zar ne vidite da se stvar otkrila, i da pitanje više nije pitanje idžtihada. Istina se ukazala svakome ko ima dva oka, o Allahovi obovi. Ovo je otvoreni rat zapadnjačkih kriminalaca sa njegova dva ogranka – evropskim i američkim, kao što sam vam i spomenuo. Taj rat se vodi pod upravom projevrejski orjentisanih hrišćana a po planu koji je ranije, mnogo ranije, zacrtao Izrael. Evo, vi vidite da je ova naša mubarek zemlja napunjena raznim ljudima sa strane, koji nisu njeni stanovnici. Ako oni zavladaju, vi ćete biti prvi koje će oni ubijati pa se vratite! Učinili ste idžtihad a ja molim Allaha da vas nagradi na njemu. Vratite se od tog idžtihada prije nego što on prestane biti to i prije nego što se jasno otkrije istina! Vratite se svojoj braći! Vratite se pa se izmirite sa svojim vođama, sa svojom vojskom i sa svojim narodom! Vratite se pa zauzmite sa svojom braćom jedan stav! Protiv čega? Protiv ovog javno objavljenog rata od strane jevrejsko-hrišćanskih nevjernika koji čekaju pojavu svog mesije! Njihov mesija je onaj koji ima jedno oko! Oni govore da se njihov mesija neće pojaviti osim nakon sveopšteg rata koji će obuhvatiti islamski i arapski svijet! Oni ovo govore, i vi znate to! Vratite se! Vratite se svojoj braći i pomirite se sa njima i hodajte putem koji zadovoljava Allaha Uzvišenog!
Vratiću se pa ponovo reći, kao što sam rekao prošle nedelje, a to je govor od kojeg moj jezik ne smije klonuti i koji naša vojska ne smije zaboraviti: Allah, dž.š., vam je darovao hrabrost, ne snagom koju sami po sebi imate, već kao blagodat koja vam dolazi od Njega kao potvrda riječi Božijeg Poslanika, a.s. koji govori da će Šam zauvijek ostati zemlja sigurnosti i imana, pa usmjerite ovu hrabrost, kao što sam vam govorio, da se izmirite sa Allahom. Ja se nadam da će ove moje riječi, koje izviru iz srca punog ljubavi i iskrenosti prema ovoj mubarek zemlji i svakome ko je u njoj. Izmirite se sa Allahom! Pokajte se Allahu, budite prvi koji će pokazati primjerom kako se korača Allahovim isprevnim putem, kloneći se Njegovih zabrana. Budite prvi koji će osjetiti miris Dženneta kucajući na vrata šehadeta!! Budite primjer ovoga! Sjetite se, i nemojte zaboraviti Allahove riječi:
„Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga.“ ( Ali Imran, 169. )
To je stvarni život! Ali ko su oni? To su oni koji koračaju ka šehadetu preko poštovanja Allahih propisa, preko izvršenja Njegovih naredbi, preko spoznaje Allahove vjere, preko pridržavanja sunneta Božijeg Poslanika, a.s. Nije traženje šehadeta ono što zamišljaju neki zatvarajući oči, tražeći hurije, tražeći ga preko ispranih mozgova, bez znanja ičega o islamu, bez znanja ičega iz života Božijeg Poslanika, a.s., bez znanja pravila džihada, bez znanja ičega o adabima džihada!!
Ne i ne! Naša vojska i vojske našeg islamskog i arapskog ummeta ne smiju da ostanu u ovoj zabludi i da ostanu na ovom uvjerenju. Otvorimo vrata džihada pridržavajući se Allahovih propisa. Idimo ka šehadetu putem pridržavanja Allahovih naredbi, putem sprovođenja oporuka Božijeg Poslanika, a.s. Ovakvi treba da budemo!!! Kažem ovo moleći Allaha za oprost.
( U ovom dijelu hutbe je dokaz protiv onih koji nepravedno napadaju šejha, Allah mu se smilovao i stepene u Džennetu mu povećao, da podržava vlast i ubijanje muslimana. Šejh je od samog početka problema zauzeo stav koji nalaže islam i koji je poznat u šerijatu još od prvih dana islama. Nekada je taj stav bio u korist jednoj a nekada drugoj skupini, šejh nije udovoljavao ni jednima a ni drugima jer Allah, dž.š., je najpreči da Njemu bude udovoljeno. / Sami )
Hvala Allahu, hvala Mu koliko je naredio. Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha potvrđujući Njegovo Gospodarstvo, suprotno volji onih koji Ga ne poznaju i u Njega ne vjeruju. I svjedočim da je Muhammed, a.s., Njegov rob i Njegov Poslanika, Njegov odabranik i Njegov prijatelj, najbolji Poslanik kojeg je poslao. Allah ga je poslao cijelom svijetu kao radost i opomenu. O Allahovi robovi, bojte se Allaha u onome što je naredio i klonite se onoga što je zabranio i što mrzi. Izbacite ljubav prema dunjaluku iz vaših srca zaista ona ako zavlada zarobi. Znajte da vam je Allah naredio jednu stvar koju je od sebe započeo a zatim od meleka Svog veličanstva, i rekao, a slavljen je i sveznajući onaj koji govori: „Zaista Allah i Njegovi meleki donose salavat na Poslanika, o vi koji vjerujete donosite salavat na njega, i selamite ga selamom.“ Allahu moj, donesi salavat na Muhammeda i na porodicu Muhammeda kao što si donio na Ibrahima i porodicu Ibrahima. Allahu moj, daj bereket Muhammedu i porodici Muhammeda kao što si dao bereket Ibrahimu i porodici Ibrahima u svim svjetovima, ti si zaista Slavljeni i Hvaljeni. I neka Allah bude zadovoljan ashabima i onima koji ih u dobru slijede sve do Sudnjeg dana. Allahu moj, oprosti muslimanima i muslimankama i vjernicima i vjernicama, živima i mrtvima među njima. Omekšaj njihova srca o Vlasniče Visočanstva i Blagosti. Allahu moj, mi Ti se obraćamo dvijema surama Ed Duha i Inširahom, i obraćamo Ti se sa sedam ajeta i Kur'anom Časnim, obraćamo Ti se svim Tvojim lijepim imenima i najvećim imenom za koje si rekao da ako Te rob zamoli njime da ćeš mu uslišati, da nam daš ono što će nas zadovoljiti na dunjaluku i na ahiretu, o Vlasniče Visočanstva i Blagosti. Allahu moj, kao što si obećao svom miljeniku Muhammedu, neka je na njega spas i mir, da mu podariš ono što će ga zadovoljiti i mi Te molimo, Gospodaru, a i mi smo od ummeta Muhammeda da nam u ovom času daš ono što će nas zadovoljiti. A prvo što nas zadovoljava, čime kucamo na Tvoja vrata moleći za uslišavanje, je da primiš naše dove i da ostvariš naše želje, o Gospodaru. Zaštitniče naš, uzdigni od nas Tvoju srdžbu i nezadovoljstvo, nemoj nam zamjeriti na našim lošim postupcima i nemoj nam zamjeriti na onome što su učinili maloumni među nama, o Gospodaru svih svjetova. Allahu, mi Te, uz Tvoju neovisnost od naše molbe i našu ovisnost o Tebi, molimo da nam svojim lijepim oprostom oprostiš, o Gospodaru svih svjetova. I da popraviš čuvara i njegove podanike. Allahu moj, popravi čuvara i njegove podanike. Allahu moj, popravi čuvara i njegove podanike. Allahu moj, nadahni nas da se ponosimo Tvojom vjerom. Allahu moj, učvrsti nas da koračamo Tvojim putem. Allahu moj, zaštiti nas od zavisti zavidnika i uticaja šejtana od džinna i ljudi, o Vlasniče Visočanstva i Blagosti. Allahu moj, o Najmilostiviji koji se pita, o Najblagosniji koji daje, molimo Te, Allahu, u ovom mubarek satu, a možda je to sat u kome si obećao svojim robovima da ćeš im primati njihove dove, molimo Te, Allahu, da vratiš mir i sigurnost u sve krajeve našeg Šama i da uliješ radost u srca Tvojih nesretnih robova, u srca miskina, jadnika, onih koji su ostali bez kuća, ranjenika koji jecaju u svojim bolnicama. Molim Te, o Vlasniče Visočanstva i Blagosti, za nevinu krv koja je prilivena i molim Te za nevino ubijene koji u ovom času lete svojim dušama. Molim Te, o Allahu, koji si zaštitnik svakoga ko traži, i koji si obračunitelj svakog nepravednika, da spriječiš ruke nevjernika, grješnika i bestidnika od Tvojih mirnih, nevinih robova, o Vlasniče Visočanstva i Blagosti.
Allahu moj, Ti si mi pokazao ovu radosnu vijest a ja ne znam kada će nastupiti njeno vrijeme, pa Te molim, Allahu, da je nastupilo njeno vrijeme. ( Šejh, Allah mu se smilovao, je obradovan šehadetom na Allahovom putu samo nedelju dana nakon ovog govora./ Sami) Prevagnula je strpljivost Tvojih robova, prevagnula je njihova strpljivost o Allahu. Prevagnula je njihova strpljivost o Vlasniče Visočanstva i Blagosti. Allahu moj, molimo Te za brzo izbavljenje. Molim te, Allahu moj, brzo izbavljenje. Dajem Ti svoj zavjet, a i zavjet sve prisutne braće za koju mislim da svi isto to misle, da se ne okrenemo od Tvojih vrata ka bilo kojim drugim vratima, i da se ne okrenemo od Tvog puta na bilo koji drugi put, ni na jedan krivudavi put, mimo Tvoga puta o Gospodaru svih svjetova. Dajemo sebi obavezni zavjet da se pokajemo Tebi i da se vratimo Tebi. Pa Te molimo, Uzvišeni Allahu, da ovo bude naš zalog za Tvoje primanje naših dova. Molimo te, Allahu, da učiniš ovo dokazom Tvog primanja naših dova, o Gospodaru svih svjetova. Molimo Te, Allahu, da nam brzo podariš izbavljenje, a Ti to možeš, iako ne zaslužujemo. Allahu moj, uputi ovog Tvog roba, Tvog roba, kome si povjerio vlast da upravlja nama da slijedi Tvoj put, i da slijedi Sunnet Tvog Poslanika Muhammeda, neka je mir i spas na njega. Napuni njegovo srce dodatnim imanom u Tebe i dodatnom ljubavlju prema Tebi, i dodatnim uzdizanjem Tvojih znakova. Učini, Allahu moj, da on vodi ovaj ummet onako kako si Ti zadovoljan. Podari mu na tom putu duboko dobro razumijevanje, o Gospodaru svih svjetova. Gospodaru naš, oprosti nama, roditeljima našim, prisutnoj braći i njihovim roditeljima, našim učiteljima i onima kojima dugujemo, i svim ostalim muslimanima.
Damask, Emevijska džamija, 15.03.2013.godine.
Prijevod i komentar:
Vjerni učenik i sluga istine: Sami Džeko