Imam Ebu Hanifa: Najucenija licnost svoga vremena
- Nov 7, 2017
- 2 min read
Hafiz al-Samani pise: „Imam Ebu Hanifa se posvetio stjeca nju znanja i ulozio je sav napor dok nije postigao ono sto drugi nisu uspjeli. Jedne prilike je posjetio Mansura (Abbasijskog halifu) i nasao ‘Isaa ibn Musaakod njega. ‘Isa je rekao Mansuru: ‘Ovo je najveci ucenjak danasnjice.’“ (Al-Ansab, 247) Mekki ibn Ibrahim se jedne prilike prisjetio imama Ebu Hanife i rekao: „Bio je naveci ucenjak svoga doba.“ (I'la al-Sunen 18:308) Mekki ibn Ibrahim je bio sejh imama Buharije, preko kojeg je imam Buhari prenosio vecinu svojih predaja ciji je lanac prenosilaca dosezao do Poslanika, s.a.v.s, preko samo tri prenosioca (sulusijjat).
Hafiz al-Sarn'ani pise: "Imam Ebu Hanifa se posvetio stjecanju znanja i ulozio je sav napor dok nije postigao ono sto drugi nisu uspjeli. jedne prilike je posjetio Mansura (Abbasijskog halifu) i nasao 'Isaa ibn Musaa kod njega. 'Isa je rekao Mansuru: "Ovo je naiveci ucenjak danasnjice." (Al-Ansab, 247) Abdullah ibn al-Mubarek prica: "Usao sam u Kufu i pitao ucenjake ko je naucenija licnost u gradu. Rekli su mi da je to Ebu Hanifa. Onda sam ih pitao, ko je najodaniji vjernik i najpredaniji u skupljanju islamskog znanja? Opet su mi rekli da je to Ebu Hanifa. Za bilo koju dobru osobinu o kojoj sam pitao, oni bi odgovorili, 'Ne po znajemo nikoga kome bi ta osobina mogla biti pripisana bolje nego Ebu Hanifi!'" (al-Mizan, 58)
Muhammed ibn al-Bisr kaze: "Posjecivao bih Ebu Hanifu i Sufjana al-Sevrija. Kada bih posjetio Sufjana, on bi me pitao odakle dolazim. Rekao bih mu da dolazim od Ebu Hanife, i on bi dodao:'Upravo si dosao od najveceg pravnika na svijetu.'"
Ebu Vahb Muhammed ibn Muzahin je rekao: "Cuo sam Ibn al-Mubareka kada je rekao: ‘Najveci pravnik je Ebu Hanifa. Nisam vidio nikoga kao sto je on po pitanju prava.'"
Imam Safi' prenosi da je imam Malik upitan da li je sreo Ebu Hanifu. Njegov odgovor je bio: .Da, vidio sam osobu koja, ako kaze da je ovaj stub zlato, pronasao bi dokaz za to." (Tabdzid al-sahifa, 16)
Imam Sar'ani pise: "Imam Safi'i se zadesio u posjeti Ebu Hanifinom mezaru za vrijeme sabaha. Obavio je namaz a da nije ucio Kunut (posebnu dovu), i dodao: ‘Kako da ucim Kunut u prisustvuovog velikog imama, kada je njegovo misljenje bilo da je ne treba uciti!'" (Al-Mizan)
Misljenje imama Ebu Hanife je da Kunut-dovu treba uciti ce trdeset dana na sabah-namazu sarno za vrijeme nesreca. Kada je vijest o smrti imama Ebu Hanife stigla do Su'be, uzviknuo je: "Mi smo Allahovi i mi cerno se Njemu vratiti! (Inna Iillahi va inna ilajhi radiiun)" Onda je rekao: "Svjetlo islamskog znanja se ugasilo u Kufi. Nikad vise nece naci nekoga kao sto je on!" (Al-Hadirat al-hisan, 71)
Imam Zehebi pise: "Logika, debata i mudrost steceni od predaka nisu bili, Allahovom voljom, podrucja ucenja ashaba i „sljedenika" (tabi’in): imama Evzaija, Sevrija, Malika i Ebu Hanife. Polja njihova prucavanja su bili Kur’an i hadis." (Tazkirat al-huffaz, 192) Stoga, ovo ustanovljuje da su nauke o Kur'anu i hadisu bile ono u cemu je imam Ebu Hanifa briljirao, a ne samo u drugim stvarima.
(Kljucni dokazi hanefijskog fikha (Fikh ai-Imam), Abdur-Rahman Ibn Jusuf)
