Imam Ebu Hanife, r.a., kao muhaddis

Nov 6, 2017
2 min read

O Imamu Ebu Hanifi, radijallahu anhu, i hanefijskom mezhebu napisane su brojne studije i knjige. Najviše ih je na arpskom jeziku, a znatan broj je napisan i na drugim jezicima, naročito turskom i urdu. Na našem jeziku nema mnogo knjiga o ovom velikanu. Profesor Šefik Kurdić je ranije objavio dvije knjige o imamu Ebu Hanifi i njegovom mezhebu: "Ebu Hanife i namaz u hanefijskom mezhebu" (doživjela nekoliko izdanja) i "Ramazan i teravih namaz u svjetlu hanefijskog mezheba". Knjiga Ebu Hanife i njegov doprinos hadiskoj znanosti je treća po redu iz pera ovog cijenjenog bosanskog alima i daije. U ovoj knjizi, dr. Kurdić nakon iznošenja kraćih crtica iz biografije ovog velikana piše o Ebu Hanifi kao muhaddisu gdje prvo iznosi prigovore koje protivnici upućuju na račun imama Ebu Hanife. Potom slijedi naučna analiza i pobijanje tih prigovora koji nisu osnovani jer je imam Ebu Hanife, r.a., je bio veoma dobro upućen u poznavanje hadisa Allahovog Poslanika i o tome postoje brojni dokazi. Jedan od tih dokaza je zbirka hadisa poznata pod imenom Musned Ebu Hanife, u kojoj su navedeni hadisi sa senedima (lancima prenosilaca) koji dosežu do Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ebu Hanifini senedi nisu dugački s obzirom na činjenicu da je on živio u prvom i drugom stoljeću po Hidžri. Među dokaze treba ubrojati i svjedočenja velikana hadiske znanosti poput Ibn ‘Abdulberra, Es-Sujutija i dr., koji su odali priznanje Ebu Hanifi kao dobrom poznavaocu hadisa i hadiskih znanosti. Ispravno je reći da Ebu Hanife ne samo da je bio dobar poznavalac hadisa već se smatra i jednim od kritičara prenosilaca tradicije koji imaju posebno jake kriterije. Imajući u vidu velika previranja i političke nestabilnosti tog vremena (Ebu Hanife je živio u dvije islamske države, Umejevićkoj koja je 132. godine po Hidžri doživjela potpuni krah i nestajanje i bila zamijenjena Abbasijskom državom), sasvim je razumljiva Ebu Hanifina vanredna opreznost prilikom primanja hadisa koji se koriste za argumentiranje šerijatskopravnih propisa i odredbi. Dr. Kurdić u ovoj knjizi sažeto iznosi kriterije imama Ebu Hanife prilikom primanja i prenošenja hadisa, što trebaju imati u vidu svi oni koji stavljaju imamu Ebu Hanifi određene prigovore i primjedbe kada su u pitanju hadis i hadiska znanost. Zato ova knjiga dolazi kao dobar odgovor onima koji i kod nas, i to već duži period, pokušavaju proturiti vijesti o tobožnjoj Ebu Hanifinoj neupućenosti i slabom poznavanju sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s, što je dr. Kurdić naučno i argumentovano opovrgao. Zbog svega navedenog smatramo da je publikovanje Kurdićeve knjige o Imamu Ebu Hanifi kao muhaddisu veoma korisno i zato je najtoplije preporučujem našoj čitalačkoj javnosti..