"Vidio sam Allahovog Poslanika (a.s.) da donosi početni tekbir i svojim palcima dotiče uši...&q

POCETNI TEKBIR / IFTITAHI TEKBIR

Ebu Hanife izgovaranje početnog namaskog tekbira / tekbiretu-l-iftitah smatra uvjetom za punovažnost namaza. Izgovaranje riječi: Allahu ekber! za hazreti Ebu Hanifu i Ebu Jusufa su šart a za Muhammeda rukn. (Opširnije: Ibrahim el-Halebi, Multeka-l-ebhur, 1/68 i Hasan Kjafi Pruščak, Bašča namaza, str. 125 (prijevod mr. Muharem Štulanović, Sarajevo, 1999. god.)

Ovaj stav baziraju na riječima Allaha Uzvišenog: Ve Rabbeke fekebbir! / I Gospodara svoga veličaj!, (El-Muddessir, 3.) smatrajući da se to odnosi na početni tekbir u namazu? (Pogledaj ovo tumačenje: Vehbi Sulejman Gavdži el-Albani, u djelu: Multeka-l-ebhur, 1/68.)

Uz ovaj ajet, oni temelje svoj stav na riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koje prenosi Ali b. ebi Talib, r.a: Ključ namaza je čišćenje, njegov početak je početni tekbir, a završetak predavanje selam! (Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Darekutni, Taberani u El­ Mu'džemu-l-evsatu, Ibn Hibban u Kitabu-d-du'afa', Bezzar i Hakim koji ga ocjenjuje autentičnom predajom, a s njim se slaže i hafiz Zehebi).

Sličnu predaju prenosi i Abdullah b. Mes'ud, r.a, a u kojoj Poslanik, s.a.v.s, kaže: Početak namaza je tekbir a završetak selam. (Hadis bilježi Ebu Nu'ajm u Kitabu-s-salatu. Hafiz Ibn Hadžer el­ Askalani lanac prenosilaca ovog hadisa ocjenjuje kao autentičan! Vidi: Abdulvehhab el-Mešhedani, Kejfijjetu salati-n-Nebijji aladav'i idžtihadi-l-mezhebi-l-hanefijji, str. 25.)

Ovaj stav se, takođe, temelji na hadisu kojeg prenosi Rifa' b. Rafi', r.a, u kojem stoji: Allah ne prima namaz bilo koje osobe dok ne uzme abdest kako treba, dok se ne okrene prema Kibli i dok ne izgovori riječi: Allahu ekber! (Hadis bilježe Ehu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Taberani sa sahih-predajom.)

U tom pogledu može se navesti još nekoliko hadisa:

Allahov Poslanik, s.a.v.s, je tako izgovarao tekbir stupanjem u namaz da ga je čuo onaj ko je klanjao iza njega. (Hadis bilježe Ahmed i Rakim i ocjenjuju ga sahih-predajom a s njima se slaže i hafiz Zehebi.)

Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s, razbolio, Ebu Bekr je podizao svoj glas kako bi do ljudi dospio Vjerovjesnikov, s.a.v.s, tekbir. (Hadis bilježe Muslim i Nesai.)

Kada imam kaže: Allahu ekber! i vi kažite: Allahu ekber. (Hadis bilježe Ahmed i Bejheki)

"DIZANJE RUKU PRI POCETNOM TEKBIRU"

Prenosi Hakim u Mustedreku preko Asima Ahvela od Enesa koji kaže: “Vidio sam Allahovog Pejgambera da donosi početni tekbir i svojim palcima dotiče uši, a onda ide na ruku i zadržava se na ruku’u da bi mu svaki članak došao na svoje mjesto, a zatim bi se spuštao izgovarajući tekbir tako da bi njegova koljena pretekla njegove ruke.”

Prenosi se od El Esveda da je rekao: “Vidio sam Omera da je dizao ruke samo pri početnom tekbiru." (Tahavi, i kaže da je hadis Sahih; edDiraje, str. 85. i kaže da su svi prenosioci pouzdani)

Prenosi se od el Esveda da je rekao: “Klanjao sam sa Omerom i on nije dizao ruke u namazu osim pri početnom tekbiru, i video sam Ša’bija i Ibrahim En Nehaija i Ebu Ishaka i niko od njih nije dizao ruke u namazu osim pri početnom tekbiru." (Musannef, Ibn Ebi Šejbe, ovaj hadis je Sahih po uslovima Muslima)

Prenosi se od Asim ibn Keliba a on od svog oca da je rekao: “Alija je podizao ruke prilikom početnog tekbira a zatim ih nije dizao." (Hadis bilježi Tahavi 1/ 132 i kaže nakon njega: "Došlo je sahih predajom od Alije nedizanje ruku osim pri početnom tekbiru." Kaže ezZejlei: Ovo je Sahih hadis. ( 1/ 211) Kaže se u ed Diraje (str. 85): Prenosioci ovog hadisa su ispravni. Takođe ovaj govor se navodi i u Et Ta'likul Hasen (1/ 107) Kaže Bedruddin El Ajni (poznati komentator Buharije): Sened ovog hadisa je po uslovima Muslima. ( I'lau Sunen 3/ 64)

Prenosi se od Mudžahida da je rekao: “Klanjao sam za Abdullah Ibn Omerom pa nije podizao ruke osim pri početnom tekbiru.” (Sened ovog hadisa je Sahih)

Prenosi se od Ebu Ishaka da je rekao: “Učenici Abdullah ibn Mes’uda i Alije nisu podizali ruke osim pri početnom tekbiru.” (Sened ovog hadisa je Sahih)

Prenosi se od Abdulaziz ibn Hakim da je rekao: “Vidio sam Ibn Omera da je podigao ruke do naspram ušiju prilikom početnog tekbira a zatim ih nije dizao ponovo.”

Prenosi Ebu Jusuf od Husajna da je rekao: “Ušli smo je i Amr ibn Murre kod Ibrahim En Nehaija pa je Amr rekao: Pričao mi je Alkame od Vaila da je rekao: “Klanjao sam sa Poslanikom pa sam ga vidio da diže ruke kada bi donio tekbir i kada bi se uspravio sa ruku’a. Pa je Ibrahim rekao: Možda ga je vidio da diže ruke samo tog dana pa je to zapamtio. Zar ga nije bolje vidio Abdullah ibn Mes’ud i njegovi drugovi koji su mi pričali da Poslanik nije dizao ruke osim pri početnom tekbiru?” Pogledaj zlatni sened ovog hadisa: Ebu Jusuf- mudžtehid mutlak, Husajn- Hafiz, hudždže u hadisu; Ibrahim en Nehai- Tabi’in, jedan od najučenijih ljudi ovog ummeta, Abdullah ibn Mes’ud- ashab.

Prenosi Ebu Hanife od Hamada a on od Ibrahima a on od El Esveda da je rekao: “Vidio sam Abdullaha da je dizao ruke pri početnom tekbiru a zatim ih više ne bi dizao i govorio bi da je tako radio Poslanik.”

Prenosi se od Ebu Bekr ibn Ajjaša da je rekao: “Nisam vidio fekiha u životu da je dizao ruke osim pri početnom tekbiru.”

Prenosi se od El Berra’a da je rekao: “Poslanik je dizao ruke do blizu ušiju kada bi počinjao namaz i zatim ih više nije dizao.”

Prenosi se od Mugire da je rekao: “Rekao sam Ibrahimu: “Hadis Vaila da je on vidio Poslanika (a.s.) kako je dizao ruke kod tekbira i kod uspravljanja sa ruku’a?” Pa je rekao: “Ako ga je video Vail jednom da diže ruke, pa vidio ga je Abdullah ibn Mes’ud pedeset puta da ne radi to.”

Prenosi se u Mesanidul Imam priča izmedju Imama Ebu Hanife i Imama Evazije: “Sastali su se Ebu Hanife i Evzai’ pa je Evzai’ rekao: “Zašto ne dizete ruke posle tekbira i posle uspravljanja su ruku’a?” Pa mu je Ebu Hanife rekao: “Zato što nije došlo od Poslanika što bi nam to potvrdilo.” Pa je rekao Evzai: “Kako nije došao sahih hadis kad mi je pričao Zuhri od Salima od Ibn Omera da je Poslanik dizao ruke posle tekbira i kad bi se uspravio sa ruku’a?” Pa je rekao Ebu Hanife: “A meni je pričao Hamad od Ibrahima a on od Alkame i El Esveda a oni od Abdullah ibn Mes’uda da Božiji Poslanik nije dizao ruke osim pri početnom tekbiru.” Pa je Evzai rekao: “Pričam ti od Zuhrija od Salima od Ibn Omera a ti mi pričaš od Hamada pa od Ibrahima pa od Alkame i Esveda pa od Abdullah ibn Mes’uda?” Pa je Ebu Hanife rekao: “Hamad je bio bolji šerijatski pravnik od Zuhrija a Ibrahim bolji od Salima a Alkame i El Esved nisu ništa gori od Abdullah ibn Omera i pored toga što je on ashab jer su oni sakupili znanje većine ashaba, a Ibn Mes’ud, koji je poznat u fikhu i kiraetima, je zbog svoje mladosti više vremena provodio sa Poslanikom od Ibn Omera.” Pa je Evzai’ ućutao i nije više govorio.”

Nakon spomenutog malog broja hadisa koji derogiraju podizanje ruku, treba napomenuti da pored Hanefijske pravne škole, po odabranom mišljenju ovo zastupaju i učenjaci Malikijskog mezheba. (Ebu Hanife je bio tabi’in a Malik tabi tabi’in)

Tako, kaže Imam Malik u El Mudevvenetul kubra: “Ne znam da se podižu ruke u ničemu osim u početnom tekbiru. I kaže Ibnul Kasim: Bilo je podizanje ruku u namazu pored tekbira daif, neispravno po mišljenju Malika.” (Mudevvenetul Kubra, 1/ 71)

VEZANJE RUKU U NAMAZU

Prenosi se od Hazreti Alije da je rekao: “Od sunneta je stavljanje šake na šaku u namazu ispod pupka.” [Ebu Davud, hadis br. 756; Musned, Ahmed ibn Hanbel, 1/ 110; Musannef, Ibn Ebi Šejbe, 1/ 427, Darul Fikr, 1994.g.]

Prenosi se od Vail ibn Hudzera da je rekao: “Vidio sam Allahovog Pejgambera, alejhisselam, da je stavio desnu na lijevu šaku ispod pupka.” (Musannef, Ibn Ebi Šejbe, 1/ 390]

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: “Od sunneta je stavljanje šake na šaku u namazu ispod pupka.” [Ebu Davud, 1/ 275]

Vail ibn Hudžer opisujući namaz Allahovog Pejgambera, kaže: “… zatim je stavio svoju desnu ruku na poledjinu svoje lijeve sake zgloba i podlaktice.” [Ebu Davud, 1/ 193; Taberani, 22/ 35]

Prenosi se od Vail ibn Hudžera da je rekao: “Vidio sam Pejgambera, alejhisselam, kada je sedždu činio, pa je stavio svoja koljena prije ruku, a kada bi ustajao, digao bi svoje ruke prije koljena.” [Tirmizi, 1/ 36]

Prenosi se od Hadžadž ibn Hassana da je rekao: “Pitao sam Ebu Midžleza: “Kako je Poslanik stavljao ruke u namazu?” Pa je rekao: “Stavljao je unutrašnji dio desne šake na spoljašnji dio lijeve šake ispod pupka.” (Musannef, Ibn Ebi Šejbe, 1/ 427)

Prenosi se od Ibrahim En Nehaija da je opisujući stavljanje ruku Božijeg Poslanika u namazu rekao: “Stavljao je desnu na lijevu ispod pupka.” (Ibn Ebi Šejbe; Asaru Sunen, Tahavi, 1/ 71; Asar, Muhammed ibn Hasen Eš Šejbani, str. 25.)

Kaže Muhammed Tekijj el Usmani: “Stavljanje ruku ispod pupka je govor Ebu Hanife, Sufjan esSevrija, Ibn Rahivejha, Ebu Ishak el Mervezija eš Šafi'ija, to je jedan od rivajeta od Malika kao i odabrano mišljenje kod Hanbelija i Ahmeda po rivajetu el Hirekija od njega. (I’lau Sunen, 2/ 191) Takođe, ovo je mišljenje Ibn Kudame el Hanbelija.

Ne postoji hadis koji govori da se Božiji Poslanik držao za lakat ili za dio podlaktice koji je blizak laktu već svi hadisi govore ili da se držao za podlakticu blizu zgloba ili da je svojom sakom obuhvatao podlakticu i zglob.

Što se žena tiče, njima je naređeno da ruke drže na prsima jer se time bolje pokrivaju.

Kaže Ebu Bekr El Kasani: “A držanje ruku u namazu – ispod pupka za muškarce a na prsima za žene.” (Bedai’u Sanai’, Ebu Bekr Mes’ud ibn Ahmed El Kasani, 1/ 201, Darul Kutubil Ilmijje, Drugo izdanje, Bejrut, 1986.g.)

Kaže Ibn Nudžejm: “Za muškarca kažemo da ruke stavlja ispod pupka a za žene da ruke drže na prsima jer je tako bolje pokrivena.” (El Bahru Raik, Zejnuddin ibn Ibrahim ibn Nudžejm El Hanefi, 1/ 320, Darul Kitabil Islami, Kairo)

Kaže etTehanevi: “Žena stavlja ruke na prsa jer se tako bolje pokriva a to je za nju preče. U Ed Durrul Muhtaru (1/ 508 ) se kaže: “A žena i transvestiti drže ruke ispod prsa.” U Er Reddul Muhtaru piše: “Ovako se kaže i u nekim prepisima El Menijje a u nekima se kaže: “na grudima ”. Kaže U El Hilijji: “ A prece da se kaže “na prsima“ kao što to kaže ogromna skupina učenjaka, a ne “na grudima“ jer stavljanje na prsima uzrokuje pokrivanje grudi jer dio podlaktica pada na njih.” Kaže ( Et Tehanevi ): “Ovo je od stvari o kojoj se žena razlikuje od muškarca.” (I’lau Sunen, Et Tehanevi, 2/ 199)

PODIZANJE RUKU KOD PODIZANJA ILI SPUSTANJA U NAMAZU

El- Bera' b. Azib r.a. kaže: ''Vjerovjesnik s.a.v.s., bi, kada bi klanjao namaz, proučio početni tekbir, podigao ruke, tako da su mu palci bili blizu mehkog dijela ušiju, a zatim to dizanje ne bi ponavljao!''

U predaji od Abdullah b. Mes'uda se navodi: ''Vjerovjesnik, s.a.v.s., je dizao ruke isključivo kod početnog tekbira i to nije ponavljao!'' Ista predaja se prenosi i od poslanikovog zeta, Ali b. Ebi Taliba. El- Esved tvrdi da ja klanjao za Omer b. El-Hattabom, r.a., drugim halifom, i ističe, da je on dizao ruke u namazu samo kod početnog tekbira, ne ponavljajući to u toku namaza! Zar bi hazreti Omer r.a. postupao suprotno praksi Allahova Poslanika (a.s.)?! Odgovor je: Sigurno ne! Abdullah b. Omer je dizao ruke više puta u prvo vrijeme, ali nije viđan da tako čini poslije smrti Allahova Poslanika (a.s.) Takav je slučaj i sa Ali b. Ebi Talibom, što navodi na razmišljanje da su predaje o dizanju ruku više puta u toku namaza derogirane, tj. stavljene van snage. O zabrani dizanja ruku osim kod početnog tekbira preneseno je oko šezdeset hadisa od deset različitih ashaba, sa različitim lancem prenosilaca.

Rekao je i Imam Malik bin Enes, r.a. čenjak stanovnika Časne Medine i za njega se veže malikijski mezheb. Drugi je od četvorice imama mezheba. Rođen je poslije Ebu Hanife, a prije Šafije i Ahmeda: "Nije mi poznato da se dižu ruke u namazu prilikom donošenja tekbira, svejedno kod podizanja ili spuštanja (u namazu), osim kod početnog tekbira." (El-Mudevvene el-kubra, 1/68) I kaže Ibnul Kasim: Bilo je podizanje ruku u namazu pored tekbira daif (slabo), neispravno po mišljenju Malika.” (Mudevvenetul Kubra, 1/ 71)

NAJUČENIJI ASHABI NISU DIZALI RUKE U NAMAZU SEM PRI POCETNOM TEKBIRU

- Ebu Bekr radijallahu anhu:

Prenosi se od Ibn Mes’uda da je rekao: “ Klanjao sam za Poslanikom (a.s.) i Ebu Bekrom i Omerom i niko od njih nije dizao ruke osim pri pocetnom tekbiru.” ( Bejheki, Hasen) - Omer radijallahu anhu:

Prenosi se od el Esveda da je rekao: “ Klanjao sam sa Omerom i on nije dizao ruke u namazu osim pri pocetnom tekbiru, i vidio sam Sa’bija i Ibrahim Ee Nehaija i Ebu Ishaka i niko od njih nije dizao ruke u namazu osim pri pocetnom tekbiru.” ( Ibn Ebi Sejbe, Musannef) ( Hadis je Sahih po uslovima Muslima/ I’lau sunen 3/ 63) - Alija radijallahu anhu:

Prenosi se od Asim ibn Keliba a on od svog oca da je rekao: “Alija je podizao ruke prilikom pocetnog tekbira a zatim ih nije dizao.” ( Tahavi 1/132) (Kaze Bedruddin El Ajni/ komentator Buharije/ : Ovaj hadis je po uslovima Muslima. Takodje,kaze Zejlei’ 1/ 211: Ovo je Sahih Hadis.) - Sam Abdullah ibn Mesud nije dizao ruke. A znamo šta je Pejgamber rekao o njegovoj učtivosti vjere.

Prenosi se od Abdullah ibn Mes’uda da je rekao: “Hocete li da vas obavjestim o namazu Bozijeg Poslanika? Pa je ustao i podigao ruke pri pocetnom tekbiru i vise ih nije dizao.” ( Nesai, 1/158) (Prenosici ovog hadisa su prenosioci iz dva Sahiha,osim Asim ibn Keliba od kojeg biljezi samo Muslim, i Suvejda koji je od pouzdanih medju hadiskom ulemom/ I’lau sunen, 3/61 /)

NE POSTOJI VJERODOSTOJAN HADIS U KOME STOJI DA SE RUKE TREBAJU DRŽATI NA PRSIMA!

Pitanje: Zašto ne klanjaš po sunnetu, tj. zašto ne držiš ruke na prsima u namazu?

ODGOVOR: Ne postoji vjerodostojan hadis u kome stoji da se ruke trebaju držati na prsima!! O tome postoje tri da'if - slaba hadisa, koji ne mogu služiti kao dokaz!

1) Hadis Muemmela b. Ismaila koji prenosi od Sufjana Sevrija, a koji je najjači dokaz od tih slabih hadisa, je jasno proglašen munker predajom, kako to bilježi autor "El-Musned el-džami'a".

2) Hadis od Tavusa, koji je slab kao mursel predaja i takav ocijenjen od svih hadiskih učenjaka.

3) Hadis od Hulba Taija, je također slab iz više razloga - zbog prekida seneda i nepoznatosti prenosilaca.

S druge strane smatramo da su jači i vjerodostojniji hadisi koji se bilježe i prenose od Abdullaha b. Mes'uda, r.a., hazreti Alije, r.a., Ebu Hurejre, r.a, i drugih ashaba, a koji govore o držanju ruku ispod pupka.

Ovo je stav i brojnih učenjaka uključujući Sufjana Sevrija, Ebu Hanife, Ibrahima Nehaija i brojnih drugih. Ishak, - jedan od velikih hadiskih učenjaka o tome kaže: "Držanje ruku ispod pupka je najjače u hadisu i najbliže izgledu skrušenosti u namazu (koji je propisan Kur'anom)"

Stoga, učenjaci su u ovome pitanju vidjeli širinu i nikada nisu optuživali jedni druge niti isključivali tuđe mišljenje, kako to navodi imam Tirmizi.

S obzirom da je naš način držanja ruku u namazu potpuno ispravan (da ne kažemo ispravniji od drugih) zbog čega onda da ga mijenjamo kad je u skladu sa Sunnetom Allahova Poslanika, s.a.v.s., prakse ashaba i stav brojnih učenjaka Selefa?! A Allah Uzvišeni najbolje zna! (dr. Esmir ef. Halilović)

IZGOVOR NIJETA PRILIKOM STUPANJA U NAMAZ

Čuo sam da je izgovor nijeta prije namaza novotarija (bidat). Da li je ovo tačno? Npr: Allahumme inni nevejtu salate-z-zuhri erbe' reka'at (Gospodaru moj, nijetim da klanjam četiri rekata podne-namaza).

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je salavat i selam na najplemenitijeg poslanika, našeg vođu. Muhammeda, njegovu porodicu i sve njegove ashabe.

Inače, izgovaranje nijeta spada u sporedna pravna (fikhska) pitanja (mesele) oko kojeg su se učenjaci, neka im se Uzvišeni Allah smiluje, razišli i po tom pitanju zastupaju dva mišljenja:

Prvo mišljenje: da je izgovor nijeta pohvalan (mustehabb). Ovo mišljenje zastupa većina (džumhur) hanefija, šafija i hanbelija.

Kazao je imam El-Haskefi el-Hanefi u Durr el-Muhtar, prilikom govora o nijetu za abdest: "Spoj između nijeta srcem i jezičkog postupka jeste središnji stepen između mišljenja onih koji smatraju da je izgovor nijeta sunnet i onih koji smatraju izgovor nijeta mekruhom (pokuđenim) zbog nedostatka predaje po tom pitanju od selefa."

Rekao je Ibn Abidin (Hanefi) u svojoj Hašiji (Glosi), komentirajući spomenuti citat: "Njegova riječ "jeste" tj. metoda kojom se služio pisac, budući da je izgovaranje nijeta okarakterisao kao mendub (pohvalno), a ne kao sunnet, niti kao mekruh."

Veli imam Osman ez-Zejlei' el-Hanefi u svojoj knjizi Tebjin el-hakaik šerh Kenz ed-dekaik: "I šart (uvjet) je da svojim srcem zna koji namaz klanja, što podrazumijeva da je, u najmanju ruku, sposoban da odgovori bez razmišljanja ako ga neko o tome upita. Što se tiče njegovog izgovaranja (nijeta), to nije uslov (šart), ali je lijepo to uraditi kako bi se ujednačila njegova odluka".

Kazao je imam En-Nevevi eš-Šafi', neka mu se Uzvišeni Allah smiluje, u El-Medžmu': "Nijet koji je obavezan za abdest je nijet srcem. Uz njega nije obavezno izgovoriti nijet jezikom niti je ispravno samo to uraditi. Ako bi osoba spojila između ta dva nijeta, to bi bilo sigurnije i bolje. Ovo je mišljenje učenjaka-sljedbenika mezheba oko kojeg su se složili."

Rekao je imam El-Merdavi el-Hanbeli u El-Insaf: "Mustehabb (pohvalno) je izgovoriti nijet u sebi. To je mišljenje kojeg je su obradili u okviru sporednih propisa i kategorički ga zastupali: Ibn Abidan, Et-Telhis, Ibn Temim i Ibn Rezin. Zerkeši je kazao: To je prioritetnije mišljenje kod velikog broja kasnijih učenjaka."

Veli imam El-Buhuti el-Hanbeli u Keššaf el-Kina': "Veliki broj kasnijih učenjaka smatra da je mustehabb (pohvalno) izgovoriti nijet u sebi zajedno sa srcem, kako bi se jezik podudario sa srcem."

Drugo mišljenje: da je izgovor nijeta dozvoljen, ali da je preče ne izgovarati nijet. Ovo je mišljenje malikija i nemjerodavno mišljenje kod hanbelija.

Rekao je autoritet Ed-Dirdir el-Maliki, neka mu se Allah smiluje, u Eš-Šerh el-kebir: " "Njegovo izgovaranje", tj. da musalija (klanjač) izgovori riječi koje imaju značenje nijeta, kao npr. da kaže Nevejtu salate fardi-z-zuhr (Nijetim da klanjam farz podne-namaza), "jeste općenito", tj. jeste dozvoljeno, što znači da je njegovo izostavljanje prioritetnije. Prioritetnije je ne izgovoriti ga, jer je mjesto nijeta u srcu i tu jezik nema udjela."

Rekao je autoritet Ed-Desuki el-Maliki, neka mu se Allah smiluje, u svojoj Hašiji (Glosi) na Eš-Šerh el-kebir: "Međutim, od tog pravila se izuzima osoba koju ima sumnje (vesvese), budući da je njoj mustehabb (pohvalno) da izgovara riječi koje imaju značenje nijeta, kako bi odagnala od sebe zbunjenost, što stoji u djelu El-Mevaka."

Kazao je imam El-Merdavi el-Hanbeli u El-Insaf: "Prema jednom mišljenju nije pohvalno (mustehabb) izgovarati nijet, kako se navodi od Ahmeda, što spominje šejh Tekijjuddin."

Sve u svemu, dotično pitanje (mesela) spada u polemička pitanja u kojima nije dozvoljeno nijekanje, jer oba mišljenja imaju svoje dokaze. No, nismo naišli na mjerodavan stav koji smatra da je izgovor nijeta zabranjena ružna novotarija.

A Allah najbolje zna.

Izvor: Generalna uprava za islamske poslove i vakufe, UAE (http://www.awqaf.gov.ae/Fatwa.aspx?SectionID=9&RefID=3391), Prijevod: Jusuf Džafić (mudrost.ba)

Izgovaranje nijjeta je po većini učenjaka četiri mezheba pohvaljena stvar bez obzira radilo se o nijjetu za namaz, abdest, post ili hadždž jer je u tome potvrda stanja srca.

Kaže hanefijski alim, Ibn Abidin: “Nijet je djelo srca kojim čovjek, bez razmišljanja, zna u kojem je namazu ako bude upitan o tome. Ako čovjek bude razmišljao, nijet mu nije ispravan. Izgovaranje nijjeta je pohvaljeno i to je odabrano mišljenje a biva u prošlom i sadašnjem vremenu. ( Kao da kaže: Zanijetio sam ili Nijet činim) Neki kažu da je to Sunnet, međutim, to ne znači da je Poslanik, a.s., to radio već znači da je to sunnet selefu saliha koji je izgovaranje nijeta riječima smatrao pohvaljenim. Kaže se u El Muhitu: “Reći će: Allahumme inni uridu en usallije salate… (Pa spomene namaz koji želi da klanja) fe jessirha li ve tekabbelha minni. Kaže se u El Mebsutu, Hidaji i El Kafiju da je to lijepo kada čovjek hoće da učvrsti svoju namjeru.” (Hašija Ibn Abidin, 2/ 92, Dar Alemil Kutub, Rijad, 2003.g.)

Kaze Imam Kemal ibn Humam, nakon što je spomenuo riječi iz Hidaje: “Izgovaranje nijjeta je lijepo zbog potvrde namjere.” (Fethul Kadir, 1/ 128)

Kaže Ed Dusuki El Maliki: “Pohvaljeno je za onoga ko ne može da se koncentriše da izgovori nijjet…” ( Hašija ‘ala Šerhil Kebir, Ed Dusuki).

Kaže En Nevevi Eš Šafi’i: “Nije obaveza izgovoriti nijjet jer je nijjet djelo srca ali ako spoji između te dvije stvari biće bolje, na tome su se svi složili.” ( El Medžmu’, En Nevevi)

Kaze El Behuti el Hanbeli: “Mnogi kasniji učenjaci smatraju izgovaranje nijjeta pohvaljenim da bi se poklopilo djelo srca i jezika.”( Kešaful Kina’, Mensur ibn Junus El Behuti El Hanbeli, 1/ 87, Darul Fikr, 1982.g.)

Kaze Vehbi Sulejman Gavudži El Albani: ”Kaže Ibn Kajjim el Dževzijje: “Nije potvrđeno da je Poslanik izgovarao nijet kod početnog tekbira ni vjerodostojnom ni slabom predajom. Međutim, riječi nijeta dozvoljavaju neki od kasnijih učenjaka jer se time oživljava srce i prekida se svaka sumnja. Oni naši prvaci, selef, koji kažu da je izgovor nijeta sunnet ne misle na sunnet Božijeg Poslanika nego na praksu nekih alima zbog promjene i zauzetosti srca dunjalučkim problemima nakon tabi’ina.” Ovo bilježi Šurunbulali u djelu Merakil Felah. Tahtavi kaže u svojoj Hašiji da stoji u djelu El Bahr, da se iz ovoga može zaključiti da je to lijepa novotarija kada čovjek hoće da pojača svoju odluku.” (Multekal Ebhur, Ibrahim El Halebi, str. 88.)

Možemo zaključiti iz gore navedenih citata da je izgovaranje nijeta, iako nije sunnetom potvrđena stvar, lijepo i preporučljivo i nikako ne može biti haram. Izgovaranje nijeta je lijepa novotarija koju trebaju slijediti svi muslimani koji su čuli hadis koji prenosi Džerir b. Abdullah El Bedžli r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Ko u Islam uvede neku lijepu novotariju, biće za nju nagrađen i imaće nagradu svakog onog ko je bude činio poslije njega, s tim da se od njihove nagrade neće ništa oduzimati, a ko u Islam uvede neku ružnu novotariju, biće za nju kažnjen i snosiće grijeh sviju onih koji to budu poslije njega, a od njihovih se grijeha neće ništa oduzimati .” ( Muslim, hadis br. 1017; Tirmizi, hadis br. 2675; Ahmed, 4/ 357; Nesai, 5/ 75Ibn Madže, hadis br. 203.)

(PRETJERANO) SIRENJE NOGU U SAFOVIMA

U novije vrijeme,u nekim islamskim pokrajinama doslo je do rasta tendencije tumacenja hadisa bez odgovarajuceg znanja o fikhu I njegovim principima. Ovi pokreti su se pojavili sa svojom metodologijom da uzimaju hadise u njihovom bukvalnom spoljenjem znacenju bez ikakvog pokusaja da shvate pravo znacenje tih hadisa…

Ni pitanje stajanja u namazu nije izuzetak. Ova grupa je vidjela u Sahihul Buhariji poglavlje “Bab ilsaqi ‘l-mankibi bi ‘l-mankibi wa ‘l-qadami bi ‘l-qadami fi ‘l-Saff” ( Poglavlje spajanja ramena uz rame a noge uz nogu u safu) I eser od Nu’man ibn Besira I Enesa r.a. ( hadis br. 725) I cak bez ikakvog pokusaja da koristeci svoj intelekt istrazi razlicite interpretacije za koje je forma ovih hadisa otvorena, ona trazi od ljudi da prilijepe nogu uz nogu a rame uz rame dok stoje u safovima.

Ulema cetiri mezheba oduvijek je govorila da to nije pravilno razumijevanje esera…

Imam, allameh Sejjid Enver Shah El Kasmiri je pojasnio ovo pitanje u njegovom komentaru na Sahih Buharije zvanom Fejdul Bari ( 2/ 301-302). On objasnjava kako bi ljudima bilo veoma tesko,ako ne I nemoguce, fizicki prilijepiti rame uz rame a nogu uz nogu dok stoje u safovima iscekujuci namaz. Oni koji traze to spajanje,svoj stav podupiru tumacenjem slova BA koje se spominje u ovom hadisu Medjutim,pravilo po kojem se kaze da je osnovno znacenje slova BA Ilsak ( fizicki kontakt) ne treba shvatiti u tom kontekstu tj. Kao potpuni fizicki kontakt. Jer,da je to tako,kako bismo onda objasnili recenicu: Merertu bi Zejd? Znaci li ova recenica da smo prosli pored Zejda lijepeci se za njega odnosno doticuci ga ili znaci: Prosao sam pored Zejda?

Kod svakog hadisa koji je otvoren za razlicito razumijevanje i razlicitu interpetaciju potrebno je da pogledamo u praksu drugih ashaba I selefu saliha. Da su pogledali u njihovu praksu uvidjeli bi da niko od njih nije radio ono sto oni danas rade.

Imam Shah Enver El Kasmiri navodi da ova interpetacija nije bila usvojena kod mezheba vec samo kod obicnih ljudi koji nisu puno razmisljali.

Namjera esera koji se navodi je ustvari da ramena I noge trebaju biti paralelni kako sejtan ne bi mogao stati izmedju bilo koje dvije osobe u safu I kako bi safovi bili pravi. Ovo medjutim ne znaci da noge trebaju biti u fizickom kontaktu. Ovo misljenje zastupaju Imam Bedruddin El Ajni u njegovom monumentalnom komentaru Sahiha Buharije Umdetul Kariju (5/ 377) kao I imam, Ibn Hadzer El Askalani u njegovom besprimjernom komentaru Buharije Fethul Bariju ( 2/ 611)

U svojoj Lamiu Dareri ala Dzamiil Buhari (1/ 279) imam Mevlana Muhammed Zekerijja El Kandehlevi navodi jos neka logicka objasnjenja koja idu u korist gore spomenutoj argumentaciji. On, Allah mu se smilovao I najbolji stepen u Dzennetu mu dao, kaze da je fizicko pridruzivanje ramena uz rame I noge uz nogu moguce samo ako su svi dzematlije iste velicine I iste duzine nogu. Izmedju ostalog,da bi se ovo sprovelo u praksu dzematlijama bi bilo potrebno dugo vremena kako bi poravnali safove prije nego bi stupili u namaz a ovo se ocito kosi sa smirenoscu koja se trazi u namazu.

Nakon navodjenja slicnih dokaza, Imam Ahmed Zafer El Usmani u svom Umdetul Ahkamu (1/ 290) kaze: “ Cak I kada bismo prihvatili da se serijatom trazi fizicki kontakt ramena I nogu u safovima dosli bismo do pitanja: Da li je potrebno prilepljivanje ramena I nogu u svakom dijelu namaza ili samo u nekim dijelovima? Ako bi rekli da je to potrebno u toku cijelog namaza, mora se zapitati: Kako je to onda moguce u toku sjedenja u namazu? Ako bi,pak,rekli da je fizicko spajanje ramena I nogu potrebno samo u nekim dijelovima namza postavilo bi mu se pitanje: U kojim dijelovima se trazi to sto govorite a u kojima se ne trazi I na osnovu kojih dokaza tvrdite da se spajanje u nekim dijelovima trazi dok se u drugim dijelovima iskljucuje? A ako kazu da se zbog poteskoce prilijepljivanje clanaka I ramena u fazi sjedenja ne trazi onda mi isto to kazemo za fazu stojanja (kijama) jer iste te poteskoce mi nalazimo u toj fazi. Mozete pokusati I uvjeriti se sami…

Prenosi se u Fethul Bariju ( 2/ 612) od Enesa r.a. da je rekao: “Da smo to ucinili( prilijepili nogu uz nogu) sa nekim on bi pobegao od nas kao divlji magarac.” Ovo jasno upucuje na to da Enes r.a. nije to radio nakon smrti Bozijeg Poslanika sto znaci da to nije radnja koja se trazi sunnetom Bozijeg Poslanika a.s. Jer,da je to bio Sunnet niko od ashaba Bozijeg Poslanika a.s. to ne bi ostavio iz ljubavi prema njemu I iz straha od negodovanja ostalih ashaba. Takodje, ljudi nisu voleli neke stvari I govorili su ovako o nekim stvarima samo ako te stvari nisu bile od normalnih stvari u namazu tj. Od stvari koje su se praktikovale u namazu za Bozijim Poslanikom a.s.

Sejh Ebu Asim Bedrul Islam

Bibliography: Ahmad ibn ‘Ali ibn Muhammad ibn Hajar al-’Asqalani, Fath al-Bari bi Sharh Sahih al-Bukhari, 17 vols (Riyadh: Dar Tayyibah, 2005). Badr al-Din Abu Muhammad Mahmud ibn Ahmad al-’Ayni, ‘Umdat al-Qari Sharh Sahih al-Bukhari, 25 volumes (Beirut: Dar al-Kutub al-’Ilmiyyah, 2001). Muhammad Zakariyya Kandhlawi, Lami’ al-Darari ‘ala Jami’ al-Bukhari, 3 volumes (Karachi: H M Sa’id, no date). Sayyid Anwar Shah Kashmiri, Fayd al-Bari ‘ala Sahih al-Bukhari, 6 volumes (Beirut: Dar al-Kutub al-’Ilmiyyah, 2005). Zafar Ahmad ‘Uthmani, Imdad al-Ahkam, 4 volumes (Karachi: Maktabah Dar al-’Ulum Karachi, 1421 AH).

Dodatak: Dr. Munir El Kementir El Azhari Et Tunisi objašnjava istinu o ravnanju saffova u namazu po sunnetu Poslanika, a.s. Pogrešno je previše širiti noge u namazu tako da se one dodiruju sa nogama onog ko stoji pored jer to, pored toga što uznemirava onoga pored, uzrokuje pretjerano pomjeranje u namazu koje može namaz i pokvariti. Hadisi Božijeg Poslanika, a.s., jasno ukazuju da se saffovi ravnaju po ramenima a da se traži da stopala budu u jednom redu, da neka ne budu naprijed a neka nazad, a ne da budu spojena uz stopala onoga ko stoji pored. U prilogu pogledajte video zapis sa prakticnim primjerom ravnanja safova po sunnetu Resulullaha a.s. https://youtu.be/AQRPaZb4Y4k

IZGOVARANJE AMIN NAKON FATIHE U DŽEMATU U KOJEM IMAM UČI NAGLAS

Ako namaz obavljamo u džematu u kojem imam uči naglas, kad završi sa Fatihom izgovaramo AMIN u sebi. Izgovaranje riječi amin je dova a Allah dž.š. kaže: ''Učite dove ponizno i u sebi Gospodaru svome. Ne voli On one koji se previše glasno mole.'' Svjedoci smo da neki ljudi amin izgovaraju preglasno, i pored upozorenja Allaha dž.š.

Prenose Ebu Davud, Ahmed ibn Hanbel, Ebu Jale, Taberani, Derakutni i Hakim svi od Šube sve do Veila, vjerodostojan hadis da je Rasulullah (a.s.) učio Fatihu sve do „veleddallin“ i onda bi rekao Amin u sebi. Identican hadis ima i drugi rivajet sa istim prenosiocima samo umjesto Šuba je Sufjan a Sufjan kaže 'naglas'. A za taj hadis kažu Tirmizi i Ibnu Hibben da je daif (slab, nevjerodostajan). Takodjer, ima i drugih hadisa kao što je predaja da bi se džamija tresla od izgovaranja 'amin', ali svi ti hadisi su ili daif ili su bez lanca prenosilaca. Mora se znati da je Amin dova. A najbolja dova je tiha. A Allah dž.š. najbolje zna.

Radi pouke navodimo i odgovor, kvazi-selefijskog autoriteta, bin Baza koji je upitan kako da postupi osoba kada se nadje u dzematu gde je uobicajeno dizanje ruku samo na pocetku namaza i izgovaranje rijeci Amin tiho, sejh bin Baz je odgovorio: "S obzirom da se takva praksa, takodjer, VJERODOSTOJNO prenosi od Vjerovjesnika (a.s.), a polazeci od toga da je JEDINSTVO dzemata i ummeta PRIORITET nad svim PRIORITETIMA preporuka je da se u ovakoj situaciji osoba ponasa u skladu dzemata u kome se nalazi.'' (Navedeno prema djelu Fetava, ibn Baz)

#hadis #HADIS #pocetnitekbir #namaz #Poslanikovnamaz #gdjesevezurukeunamazu #dizanjerukuunamazu #podizanjerukuunamazu