Kaže šejhul islam Muhammed Zahid El Kevseri, rahmetullahi alejhi: Od čudnih stvari koje su mi se desile prije više godina je to da mi je u posjetu došao učenjak, marokanskog porijekla, iz plemena Benu Hilal, koji je tvrdio da je postao “selefijja sunnijja” nakon što je bio malikija tidžanijskog tarikata, pokazujući pritomneopisivu sreću i radost, kao da je prešao iz zablude na uputu. Iznenadio me govorom da je: “Ummet u svim zemljama zalutao ostavljajući uzimanje po hadisima, slijedeći mišljenja ljudi. Ali, nema ni jedne muslimanske zemlje a da u njoj nema onih koji uzimaju po hadisu, uprkos ugnjetavanju od strane onih koji slijede mišljenja ljudi, osim vaše zemlje. Nismo čuli da u njoj ima onih koji uzimaju po hadisu i odvraćaju od slijeđenja ljudi. Do mene je došlo da si ti od sljedbenika hadisa pa sam se obradovao i smatrao sam obavezom da te posjetim.” Opširno je govorio u ovom smislu, uz uzbuđenje i zanos, a ja sam ćutao. Na trenutak sam se kolebao, da li da ga ostavim na lijepom mišljenju o ovom starcu, ili da mu jasno iskažem svoje mišljenje u ovome što govori i tako poremetim misli ovog posjetioca. Prvo sam smatrao prevarom koju musliman odbija a drugo sam smatrao savjetom a vjera je savjet, pa sam mu rekao: “Učitelju, vidim da ti pretjeruješ u optuživanju sunitskih grupacija da se okreću od hadisa. Među njima nema ni jedna, koliko je meni poznato, a da nije privržena uzimanju po hadisu, ali, razumijevanje hadisa, i spoznaja skrivenih mahana hadisa nisu od stvari koje svako lahko može otkriti. Nije prikladno optuživati ih za odbacivanje hadisa bez konkretnog spominjanja šta su to od hadisa odbacili.” Pokazao sam mu da sam spreman da sa njim raspravljam o bilo kojem pitanju koje on hoće, po kojem god mezhebu hoće, da se mezheb jasno suprotstavlja hadisu. Tražio sam od njega da mi navede pitanje od pitanja mezheba ehli sunneta, u kome se, po njegovom mišljenju, mezheb jasno suprotstavlja sunnetu. Ove riječi su izašle sa mog jezika omaškom, bez namjere. Ali, moj sagovornik nije imao sreće da izabere pitanje koje će me stvarno zbuniti pa je rekao: “Evo na primjer, pitanje podizanja ruku kod ruku’a, o tome su došli sahih hadisi kojima se hanefije suprotstavljaju!”
Pa sam mu rekao: “Ne samo oni, sa njima je i imam Malik, učenjak Medine, Sufjan Es Sevri, suparnik Ebu Hanife u Kufi, svi oni govore da se ruke ne podižu. Čak štaviše, ne postoji ispravan hadis o podizanju ruku, osim hadisa Ibn Omera, r.a. Manjkavosti ostalih hadisa su objašnjene u “El Dževherun nekijj” i “Nasbur Rajeh” i drugim djelima. A što se tiče hadisa Ibn Omera, r.a, o podizanju ruku, on sam nije radio po tome po predaji Mudžahida i Abdulaziz El Hadremija od njega a ostavljanje rada po hadisu od strane prenosioca-ashaba tog hadisa je mahana koja nagriza hadis, prema mišljenju kritičara od selefa. Ovo nije samo po mezhebu hanefija kao što to možeš vidjeti u “Šerhu ‘ilelit Tirmizi” od Ibn Redžeb El Hanbelija. A što se tiče predaje Ibn Mes’uda ( o nepodizanju ruku ), svi prenosioci su se složili da on prenosi predaju o nepodizanju ruku i da je radio po njoj a to je predaja: “Hoćete li da vam klanjam namaz Allahovog Poslanika, a.s.? Pa je klanjao i nije podizao ruke osim pri početnom tekbiru.” Ovo stoji u Sunenu Ebu Davuda, En Nesaija, Et Tirmizija i postoje mnogi hadisi u ovom značenju. Od tih hadisa je i hadis El Berra-a kod Ebu Davuda: “Poslanik, a.s., bi, kada bi počinjao namaz, podigao ruke do blizu ušiju, a zatim to više ne bi radio.” Moj sagovornik se uključio pa je rekao:
“Ali, izraz “zatim to više ne bi radio” prenosi samo Jezid b. Ebi Zijad a a njemu su se hadisi miješali.” Pa sam rekao: “Ima nekih koji kažu to, ali, isto prenose i El Hakem b. ‘Utejbe i ‘Isa b. Ebi Lejla kod Ebu Davuda, Et Tahavija i El Bejhekija a oni su pouzdani, kao što i Šerik prenosi isto od prenosilaca koji prenose od Jezid b. Ebi Zijada, zatim i Ismail b. Zekerijja i Junus pa je tako Ebu Davudovo pronalaženje mahane hadisu da se u njemu osamio Jezid ustvari razotkrivena greška kao što se to vidi u “El Dževherun Nekijju” i drugim djelima.”
Zatim sam mu pokazao citate iz El Binaje od Bedruddin El Ajnija i Risalu El Etkanija u kojoj odgovara Es Subkiju i rekao mu: “Ovo su jasni dokazi o nepodizanjuruku iako se razvlači sa nabrajanjem šaz predaja u “Bisernicima”, valjda si spoznao sada da nepodizanje ruku u namazu nije suprotno jasnim sahih hadisima, već, skoro da su jednaki dokazi obe strane, za podizanje i za nepodizanje ruku kao što se tome priklanja Ibnul Kajjim u nekim njegovim knjigama, i pored njegovog pretjerivanja u mnogim pitanjima, pa ti onda pretjeruješ više i od njega time što pitanje nepodizanja ruku u namazu ubrajaš u najjasnije suprotstavljanje sunnetu iako je odabir između ( podizanja i nepodizanja ) najskladniji dokazima, a čak i Ibn Ebi Šejbe ne navodi ovo pitanje u primjere kada se Ebu Hanife, r.a, suprotstavlja jasnim hadisima.” Pa je rekao: “Htio sam da štampam knjigu Ibn Ebi Šejbe u Indiji.” Pa sam mu rekao: “Kada bi štampao kompletan “El Musannef” ( Ibn Ebi Šejbe ) umjesto jednog poglavlja iz njega zbog postizanja određenog cilja, to bi ti onda bio posao koji bi se spominjao.” Pa je spoznao da ja nisam od onih koji uzimaju po hadisu onako kako njegovi kolege, slični običnom svijetu, uzimaju, prihvatajući hadis iz prve ruke bez izlaganja svih predaja koje su prenesene o određenoj temi, bez proučavanja o njemu i bez gledanja u naslijeđeni rad ljudi u muslimanskim zemljama, gdje oni kasniji uzimaju od onih ranijih. Da je ovaj zagovornik uzimanja po hadisu i ostavljanja naslijeđenog fikha bio pravedan po ovom pitanju, rekao bi da se može odabrati između podizanja i nepodizanja, gledajući u dokaze obe strane, prekidajući rasprave umjesto što se namjerio nepodizanju ruku čiji su dokazi možda i jači kao što to mi kažemo. Čudno je da sam saznao da je ovaj posjetitelj koji je namjeravao štampanje Risale Ibn Ebi Šejbe u Indiji, bio uznemiren i u Indiji i u Hidžazu sve dok se nije preselio u zemlju u kojoj se niko nije raspravljao sa njim o islamskim pitanjima. Ne znam da li je uspio da zadrži krunu islama na svojoj glavi. Molimo Allaha za smiraj. ( En Nuketut Tarifeh fit tehaddusi ‘al rududi Ibn Ebi Šejbete ‘ala Ebi Hanife, Muhammed Zahid b. Hasen El Kevseri ) ( Na slici šejh Muhammed Zahid El Kevseri, rođen 1879. a umro 1952. godine ) Izvor: Bakije-hanume Medresa