Kišna dova i namaz

2.42. POGLAVLJE O KIŠNOJ DOVI I NAMAZU

Kišna dova sadrži: namaz (salatu-l-istiska) koji se ne klanja u džematu i istigfar (traženje oprosta od Allaha za grijehe).

Pohvalno je (mustehabb) da ljudi zbog kišne dove izlaze:

1. tri dana,

2. pješke,

3. u pohabanoj opranoj odjeći ili iskrpljenoj odjeći,

4. skrušeni,

5. skromni,

6. ponizni prema Allahu,

7. oborenih glava,

8. da svakog dana prije izlaska zbog kišne dove udijele sadaku.

9. Takođe je pohvalno (mustehabb) da izvedu i stoku , ali i starce i djecu.

Stanovnici Jerusalima (Bejtu-l-Makdisa) i Mekke, te u Mesdžidu-l-Haramu i Mesdžidu-l-Aksa, klanjat će namaz za kišnu dovu u džematu (džematile, zajednički). Takođe, tako treba da urade i stanovnici Medine našeg predvodnika, Vjerovjesnika, s.a.v.s.

Znači, imam će ustati , okrenuti se licem prema Kibli i podići će ruke, dok će ljudi ostati sjediti, okrenuti licem prema Kibli, i aminovat će na dovu imama koji će doviti:

Allahummeskina gajsen mugisen, henien merien, murian, gadekan, adžilen, mudžellilen, sehhan tabekan daimen

(Gospodaru naš, napoji nas spasonosnom kišom, ugodnom i prijatnom, plodonosnom, obilatom, neodložnom, gustom, jakom, općom i trajnom.) i slično , u sebi ili naglas.

Na dovi ne treba izvraćati ogrtač.

Kišnoj dovi ne prisustvuju nemuslimani (zimmije).

(Izvor: Eš-Šurunbulali, Hanefijski fikh, uvod, prijevod i komentar: Jusuf Džafić, Planjax, Tešanj, 2017, str. 229-230)