Izgled Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

Jedna od njegovih karakteristika je i ta da nije bio ni previše visok, ni nizak. Pripadao je srednjem stasu kada bi sam išao. Pa ipak, kada bi s njim išao neko ko se smatra visokim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ga nadvisio. Često bi dvojica visokoh ljudi stala pored njega i on bi ih nadvisio. Ako bi oni njega nadmašili u visini, smatralo bi se da su visoki. On je sam sebe, sallallahu alejhi ve sellem, svrstavao u ljude srednjeg stasa govoreći: “Svako je dobro u srednjem stasu.”[1]

Bio je svijetle puti, ne smeđe, niti pretjerano bijele. Bijele puti znači da nije bila izrazito svijetla, koja nema nimalo žute, crvene ili neke druge boje. Njegov amidža Ebu Talib ga je opisao riječima:

Bijele puti za čijom bjelinom lica njegova oblaci čeznu

Hranitelj jetima i zaštitnik hudovica[2]

Neki su ga opisali tako da mu je boja tijela naginjala na crvenkastu, ali kažu da je pocrvenilo samo ono što je bilo izloženo suncu i vjetrovima, kao što su lice i vrat. Čista bijela boja je ostala ispod njegove odjeće.

Njegov, sallallahu alejhi ve sellem, znoj je na licu blistao kao biser i mirisao je jače nego čisti misk. Imao je lijepu kosu, ne sasvim kovrdžavu niti ravnu, nego napola kovrdžavu. Kada bi je češljao češljem, ostala bi valovita, kao što je pustinjski pijesak. Kažu da mu je kosa bila do ramena. Najviše predaja kazuje da je imao kosu koja je dopirala do resice uha.

Često bi napravio četiri uvojka, po dva na obje strane, između kojih bi mu virile uši. Često bi ih pružio preko ušiju, tako da su mu zalisci bili blještavi. Na glavi (u kosi) i bradi je imao sedamnaest sijedih dlaka i taj broj se nije povećavao.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, imao je najljepše lice i svjetlo je iz njega izbijalo. Ko god ga je opisivao, kazao je da je poput punog mjeseca u punom sjaju. Zbog čistoće njegove kože veoma lahko se moglo primijetiti kada je zadovoljan, a kad ljut. Govorili su da je baš onakav kakvim ga je opisao njegov vjerni drug hazreti Ebu Bekr es-Siddik, kada je rekao:

Vjerni, odabrani, dobru je pozivao

Ko svjetlo mjeseca koje probija tamu

Imao je, sallallahu alejhi ve sellem, široko čelo, visoke i bujne obrve. Sjaj njegovog tena najjasniji je bio između njegovih obrva, baš kao da je čisto srebro među njima. Oči su mu bile lijepe i krupne, crne boje. U njima je bilo nešto i crvene boje. Imao je duge trepavice koje su bile tako guste da su se skoro vezale jedna za drugu. Imao je povijen (kukast, orlovski) nos. Zubi su mu bili razdvojeni tako, kada bi se prestao smijati, prestao bi sjaj munje kada zasja.

Od svih ljudi imao je najljepše usne i najljepše zaobljena usta. Imao je ravne, ali tvrde obraze, nije bio dugačkog, niti butrastog lica. Imao je gustu bradu. Bradu je puštao, a brkove potkresivao. Od svih Božijih robova imao je najljepši vrat: nije bio dugačak, niti kratak. Dio vrata koji je doticalo sunce ili vjetrovi je bio poput ibrika od srebra, poprskan zlatnom bojom, blještao je u bjelini srebra i crvenilu zlata. Imao je široka prsa, a meso njegovog tijela je bilo na svom mjestu i nigdje nije bilo viška; poravnato kao ogledalo, bijelo poput mjesečine, gornji dio prsa spojen s donjim kljunastim (povijenim) dlakama poput tračnice. Na njegovom trbuhu i prsima nije bilo drugih dlaka. Na tri mjesta mu je trbuh bio naboran, jedan bi prekrila odjeća, a druga dva nabora bi se pokazivala.

Imao je velika i široka pleća, velikog pršljena (kosti u plećima). Imao je široka leđa, između ramena je imao pečat (biljeg) vjerovjesništva. Odmah do desne plećke imao je crni biljeg, koji je malo naginjao na žućkastu boju. Oko njega su bile nanizane dlake, kao konjska griva. Imao je krupne (debele) mišice i nadlaktice, duge zglobove (između šake i podlaktice), široke dlanove, tako da su prsti bili dugi poput srebrenih tračnica. Dlan mu je bio mekši od svile, mirisao je poput najljepšeg mirisa, dotakao ga miris ili ne. Kada se neko s njim rukuje, na ruci osjeća miris njegovog dlana cijeli taj dan. Kada svojim dlanom pomiluje neko dijete, miris se osjeti iz kose tog djeteta, među ostalom djecom. Imao je obilna stegna i noge, koje je prekrivao ogrtač (odjeća). Vodio je računa o debljini. Pred kraj života se malo udebljao, ali ne toliko da bi mu to škodilo; meso je bilo pravilno raspoređeno po tijelu. Da se tako udebljao u mlađim danima, to mu ne bi toliko smetalo.

Išao je kao da korača nistrmo, kao da se spušta niz strminu, odmjerenim korakom, ne gordo i oholo.

Govorio je: “Od svih ljudi, najviše ličim na Adema, alejhis-selam, a moj (pra)otac Ibrahim, alejhis-selam, najsličniji je meni, po izgledu i moralu.” I govorio je: Ja kod moga Gospodara imam deset imena: ja sam Muhammed, ja sam Ahmed, ja sam El-Mahi (brisač) kojim Allah briše nevjerstvo, ja sam El-‘Akib (koji je na začelju), poslije kojeg neće biti nikog (od poslanika), ja sam El-Hašir (sabirač) kod čijih će se nogu sabirati ljudi (na Sudnjem danu), ja sam poslanik milosti, poslanik tevbe (pokajanja), poslanik epova (junačkih pjesama-melahim), El-Mukfa, onaj koji je poslat svim ljudima, i ja sam Kusemun.”[3]

El-Buhturi veli da El-Kusemu ima značenje savršenog i sveobuhvatnog.

Izvor: Ebu Hamid el-Gazali, Ihja ulumid-din, Kitab o kulturi i moralu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

---

[1] Ebu Ne‘im u djeli Delailun-nubuvveti od h.Aiše, Buhari i Muslim od Berraa, Ebu Davud i Tirmizi od Umihane i drugi. [2] Bilježi ga Ibn Ishak u djelu Es-Sire, Ahmed u Musnedu od h.Aiše. [3] Ibn Adijj od Alije, Džabira, Usame b. Zejda, Ibn Abasa i h.Aiše sa slabim senedom. Bilježi ga i Ebu Ne‘im u djelu Ed-Delail, zatim Ahmed u Musnedu od Huzejfe i drugi.