Ilmihal o islamskom vjerovanju

PREDGOVOR

Islam je posebna vjera, jer za razliku od većine drugih vjera i filozofija, pokušava dati odgovor na svako životno pitanje. Naime, islam teži da odgovori na sva pitanja koja tište čovjeka tokom ovozemaljskog života (vjerska, ekonomska, društvena, politička, kulturna i dr.). Koliko je široko interesovanje islama, dovoljno je pogledati islamsku literaturu, i klasičnu i modernu, i zamijetiti da islamske nauke ustvari proučavaju 3 osnovne sveobuhvatne oblasti: akaid (nauka o vjerovanju - teologija), fikh (nauka o propisima - pravo) i ahlak (nauka o ćudoređu - etika). Uzevši sve u obzir, ne treba da čudi da se u islamskoj literaturi razvio poseban žanr ilmihala.

Riječ ilmihal je turcizam, tačnije osmanska turska složenica nastala od dvije arapske riječi: ilm (nauka, znanje) i hal (stanje, situacija). U bukvalnom prijevodu znači nauka o stanju (arap. ilmu-l-hal, tur. ilmihal, bos. ilmihal). Nauka o stanju (halu), kako joj i samo ime govori, je nauka koja se bavi čovjekovim stanjem, preciznije vjerskim znanjima koja su čovjeku potrebna shodno njegovom stanju na dunjaluku.

Dakle, ilmihal je knjiga koja izlaže nauku o stanju, odnosno knjiga koja nudi osnovne informacije o islamu. Tako ilmihal predstavlja osnovni udžbenik islamske vjeronauke i mektebske (osnovne islamske) pouke, ali i osnovni priručnik islamskog znanja.

Ilmihal, kao forma vjerskog udžbenika, je karakterističan za osmansku kulturnu zonu islama, tj. za područja koja su nekada činila Osmansku državu. I pored izvjesnog broja bosanskih ilmihala, kao i prijevoda nekoliko turskih ilmihala na naš jezik, na domaćim prostorima se osjeti nedostatak literature koja govori o osnovnim vjerskim temama. To nas je, između ostalog, i ponukalo da napišemo dva ilmihala - jedan veći i ovaj džepni.

Ovaj džepni ilmihal, koji je pred nama, se bavi temama iz akaida, tj. imana - islamskog vjerovanja. Dakle, obrađuje šest imanskih šartova: vjerovanje u Boga, Allaha, dž.š.; vjerovanje u Allahove meleke (anđele); vjerovanje u Allahove knjige (kitabe); vjerovanje u Allahove poslanike (pejgambere); vjerovanje u Sudnji dan (Posljednji dan) i općenito sva dešavanja nakon čovjekove smrti.; vjerovanje u Allahovo određenje (kader, sudbinu). Koliko je nama poznato, ovo je prvi ilmihal džepnog formata na našem jeziku.

Djelo je namijenjeno svima - početnicima, koji žele da steknu osnovno znanje o islamskom vjerovanju, ali i onim upućenima, koji hoće da na jednom mjestu imaju najosnovnije i najbitnije informacije o šest temeljnih istina vjere.

Nadamo se da će ovaj džepni ilmihal, koji među svojim koricama sadrži osnovne informacije o islamskom vjerovanju, naći mjesto na policama šire čitalačke publike.

Na kraju, treba spomenuti da su izdavanje ove knjige pomogli/sufinansirali Balkan Hills Real Estate Agency i Medžlis Islamske zajednice Tuzla. Stoga im se ovom prilikom posebno zahvaljujemo, kao i svim ostalima koji su doprinijeli da ova knjiga ugleda svjetlost dana.

U Tuzli, 21. decembar 2018. godine/

14. rebiu-l-ahir 1440. godine po Hidžri

Jusuf-ef. Džafić, prof

UVOD

Defincija imana

Da bi osoba mogla biti vjernik (mumin), dužna je naučiti i shvatiti, razumom i srcem prihvatiti, te jezikom očitovati iman (islamsko vjerovanje).

Definicija imana: Iman je srčano uvjerenje i očitovanje jezikom (tasdikun bi-l-džinani ve ikrarun bi-l-lisani).

Dakle, srčano uvjerenje (tasdik) i očitovanje jezikom (ikrar) su ruknovi (sastavni dijelovi) imana, dok djela (amel) nisu rukn, tj. ne ulaze u definiciju i značenje imana, već su znak (išaret, indikator) njegovog kvaliteta i ukazuju na njegovu potpunost.

U slučaju prisile (ikrah) može otpasti rukn očitovanja jezikom, dok rukn srčanog uvjerenja ne može otpasti ni u kojoj situaciji. Naime, vjernik pod prisilom može izgovoriti riječi nevjerstva (kufra), ali ne smije uznevjerovati srcem.

Odnos imana i djela

Djela, tačnije praktikovanje djela udovima (amelun bi-l-dževarih) je islamska obaveza. No, djela nisu integralni dio imana, jer bi u suprotnom morali smatrati krivovjernikom (kafirom) svakoga ko ih ne obavlja, što je u kontradiktornosti sa preko 50 ajeta u kojima Uzvišeni Allah kaže: Oni koji vjeruju i dobra djela čine. Naime, ovim ajetima Allah, dž.š., je razdvojio vjerovanje od djela, ali ih je ipak spomenuo jedno pored drugog, što upućuje da djela trebaju da prate vjerovanje (iman).

Sastavni dijelovi imana

Iman se sastoji od šest temeljnih istina vjere, stubova vjerovanja. Nazivamo ih imanski šarti (uvjeti). Imanski šarti su:

1. vjerovati u Boga, Allaha dželle šanuhu,

2. vjerovati u Allahove meleke (anđele),

3. vjerovati u Allahove knjige (kitabe),

4. vjerovati u Allahove poslanike (pejgambere),

5. vjerovati u Sudnji dan (Posljednji dan),

6. vjerovati u Allahovo određenje (kader, sudbinu), to jest da sve što se događa, biva s Allahovom voljom i određenjem.

Vjernik musliman bi trebao imanske šarte znati i na arapskom jeziku, a oni glase:

1. AMENTU BILLĀHĪ – Ja vjerujem u Allaha,

2. VE-MELĀIKETIHĪ – i u Allahove meleke,

3. VE-KUTUBIHĪ – i u Allahove knjige,

4. VE-RUSULIHĪ – i u Allahove poslanike,

5. VE-L-JEVMI-L-ĀHIRI – i u Posljednji (Sudnji) dan,

6. VE-BI-L-KADERI HAJRIHĪ VE ŠERRIHĪ MINELLĀHI TEĀLĀ – i vjerujem da sve što se događa - i dobro i loše, biva s Allahovim određenjem.

PRVI IMANSKI ŠART - VJEROVATI U ALLAHA

Uvod

Prvi imanski šart, tj. prvi temelj islamskog vjerovanja jeste vjerovati u Allaha, dž.š., Jednog, Jedinog Boga, Stvoritelja i Vladara svjetova. Vjerovanje u Allaha, dž.š., je srž svih objava i osnovna poruka svih vjerovjesnika.

Sve što postoji na zemlji i na nebu, tj. sve u svemiru nalazi se u savršenom redu i podređeno je prirodnim zakonima. Ništa nije slučajno, sve ima svoju svrhu i ulogu na ovom svijetu. Razmišljanje o ovoj prirodnoj harmoniji i skladnim zakonima neminovno nas dovodi do spoznaje o nužnosti postojanja Uzvišenog bića - Boga, koji je stvorio ovaj svijet, koji vlada i upravlja njime i koji je postavio zakone koji uređuju pojave u njemu.

Allah ima svoje sifate (svojstva, atribute) i lijepa imena (esmaul-husna), koja pomažu vjernicima da Ga spoznaju.

Allahovi sifati

Allahovih sifata ima 14 i dijele se na: sifati-zatijje i sifati-subutijje.

Sifati-zatijje (svojstva Allahova bića) su osobna, lična svojstva Allaha, dž.š., koja opisuju Allahovu egzistenciju. To su sifati koji su isključivo vezani za Allahov zat (biće). Naime, pomoću njih opisujemo jedino Uzvišenog Boga i pomoću njih ne možemo opisivati stvorenja. Sifati-zatijje ima šest.

Sifati-subutijje (svojstva Allahova savršenstva) su pozitivna (potvrđujuća) svojstva Allaha, dž.š., koja potvrđuju Allahovo savršenstvo. To su sifati koji nisu isključivo vezani za Allahov zat. Naime, pomoću njih opisujemo i Uzvišenog Boga i stvorenja. Međutim, dotična svojstva u savršenom obliku jedino posjeduje Uzvišeni Allah, dok ih ljudi i druga stvorenja posjeduju u nesavršenom, manjkavom obliku. Sifati-subutijje ima osam.

a) Sifati-zatijje:

1. Allah ima i postoji - vudžud (postojanje),

2. Allah je jedan - vahdanijjet (jednoća),

3. Allah je oduvijek, jer nije postao - kidem (bespočetnost),

4. Allah je zauvijek, jer Ga neće nestati - beka (beskrajnost/vječnost),

5. Allah nije ničemu sličan - muhalefetun li-l-havadisi (nesličnost/nepodudarnost sa stvorenjima),

6. Allah Sam o Sebi opstoji - kijamun bi-nefsihi-sam (samoopstojnost).

b) Sifati-subutijje:

7. Allah živi Svojim vječnim životom - hajat (život),

8. Allah sve zna - 'ilm (znanje),

9. Allah sve čuje - sem' (sluh),

10. Allah sve vidi - besar (vid),

11. Allah sve Svojom voljom čini - iradet (volja),

12. Allah je Svemoćan - kudret (moć),

13. Allah govori Svojim božanskim govorom - kelam (govor),

14. Allah sve stvara, održava i rastvara - tekvin (stvaranje).

Vudžud

Vudžud (postojanje) je Allahovo lično svojstvo koje podrazumijeva da je Bog uzvišeno, apsolutno i vrhovno biće koje ima i egzistira. On je Postojeći. Nije rođen. Njegovo božansko postojanje (egzistiranje) je vezano samo za Njegovo biće (zat) i ne zavisi od bilo kojeg stvorenja. Suprotno vudžudu je adem (nepostojanje).

Vahdanijjet

Vahdanijjet (jednoća) je Allahovo lično svojstvo koje podrazumijeva da postoji samo jedan Bog - Uzvišeni Allah. On je Jedan, Jedini. Allah nema ni sudruga, ni suparnika, ni djeteta, ni žene, niti ikoga ko mu je ravan. Suprotno vahdanijjetu je kesret (mnoštvo), odnosno teaddudijjet (višeboštvo).

Kidem i beka

Kidem (bespočetnost) je Allahovo lično svojstvo koje podrazumijeva da je Bog oduvijek, bez početka. On je Prvi, Oduvječni, Bespočetni. Njemu ništa nije prethodilo. Nije postao, niti je stvoren. Suprotno kidemu je hudus (stvorenost).

Beka (beskrajnost/vječnost) je Allahovo lično svojstvo koje podrazumijeva da je Bog zauvijek, bez kraja. On je Zadnji, Posljednji, Vječni, Zauvječni, Beskrajni. Njemu ništa neće uslijediti. On neće nestati, niti proći. Suprotno od beka je fena (prolaznost/krajnost).

Muhalefetun li-l-havadisi

Muhalefetun li-l-havadisi (nesličnost/nepodudarnost sa stvorenjima) je Allahovo lično svojstvo koje podrazumijeva da Bog nije kao stvorenja. On ne sliči nijednom stvorenju, ni u najmanjem dijelu/detalju bića, svojstava ili djela. Dakle, niti je isti kao stvorenja, niti im je sličan, niti im je podudaran. To je jedan od razloga zašto islam zabranjuje bilo kakvo prikazivanje Boga, tj. opisivanje Njega Uzvišenog svojstvima stvorenja, pogotovo putem slika i kipova. Suprotno od muhalefetun li-l-havadisi je muvafekatun li-l-havadisi (sličnost/podudarnost sa stvorenjima).

Kijamun bi-nefsihi

Kijamun bi-nefsihi (samoopstojnost) je Allahovo lično svojstvo koje podrazumijeva da Bog ne ovisi ni o kome i ni o čemu. Niko Mu nije potreban. Ništa mu nije nužno. On je Nezavisni, Neovisni, Samoopstojeći, Samoegzistirajući. Stvorio je, između ostalog, tijelo, prostor, vrijeme, smjer i druga slična stvorenja i ne ovisi o njima, jer On je i njihov Stvoritelj, kao što je Stvoritelj i svih ostalih stvorenja. Dakle, Allah je i Nestvoreni, Bestjelesni, Besprostorni, Bezvremenski, Besmjerni. Suprotno od kijamun bi-nefsihi je iftikar li-gajrihi (ovisnost o drugom), odnosno ihtijadž li-gajrihi (potrebitost drugog).

Hajat

Hajat (život) je Allahovo pozitivno svojstvo, koje podrazumijeva da Bog živi svojim vječnim životom. Njegov život je jedinstven, istinski, bez početka i bez kraja. Suštinu Njegovog božanskog života ne poznaju stvorenja, niti je mogu dokučiti. To zna samo On. On je Živi. Suprotno hajatu je mevt (smrt).

'Ilm

Ilm (znanje) je Allahovo pozitivno svojstvo koje podrazumijeva da Bog sve zna. Ništa mu nije skriveno. Niko ne može ništa uraditi bez Njegovog znanja. Svojim znanjem On sve obuhvata: prošlost, sadašanjost, budućnost, kao i ono što se neće desiti, ali i ono što je besmisleno. On je Sveznajući. Suprotno ilmu je džehl (neznanje).

Sem'

Sem' (sluh) je Allahovo pozitivno svojstvo koje podrazumijeva da Bog sve čuje. Ništa mu nije zatajeno. Niko ne može ništa uraditi, ni tajno ni javno, niti reći išta, ni u sebi, ni naglas, a da On to ne čuje Svojim sluhom. Štaviše, On čuje i ono najskrivenije - misli. On sve čuje direktno; nije u potrebi sa slušnim organom, tj. ušima, jer on je Stvoritelj svih čula sluha i svih ušiju. Allah je Svečujeći. Suprotno sem'u je samem (gluhoća).

Besar

Besar (vid) je Allahovo pozitivno svojstvo koje podrazumijeva da Bog sve vidi. Ništa ne ostaje neprimjećeno. Niko ne može ništa uraditi, ni tajno, ni javno, niti išta postoji, pa makar to bio atom (zehra) ili sitnije i od atoma, a da On to ne vidi Svojim vidom. On sve vidi direktno; nije u potrebi sa vidnim organom, tj. očima, jer on je Stvoritelj svih čula vida i svih očiju. Allah je Svevideći. Suprotno besaru je ama (sljepoća).

Iradet

Iradet (volja) je Allahovo pozitivno svojstvo koje podrazumijeva da Bog sve Svojom voljom čini. Nema ništa što On hoće, a da to ne može učiniti. Sve se događa po Njegovoj volji i u okviru Njegovog htijenja. Niko ne može uraditi ništa, ni tajno, ni javno, bez Božije želje, volje, odluke i odobrenja. On je Svevoljni. Suprotno iradetu je ikrah (bezvolja, prisila).

Kudret

Kudret (moć) je Allahovo pozitivno svojstvo koje podrazumijeva da je Bog Svemoćan, da sve može. Nema ništa, bilo lahko, bilo teško, a da On to nije kadar učiniti, da nema snage to izvršiti. Nema nikog, od najslabijeg do najjačeg, a da ima moć da Mu se suprostavi, da ima snagu da Ga nadvlada. Sav svemir je u Njegovoj vlasti i podređen Njegovoj svemoći, bez mogućnosti pobune. On je Svemoćni. Suprotno kudretu je adžez (nemoć).

Kelam

Kelam (govor) je Allahovo pozitivno svojstvo koje podrazumijeva da Bog govori svojim božanskim jezikom. To je govor samo Njemu, Uzvišenom, svojstven. Nije stvoren, niti će nestati. Dakle, nije vezan ni za slova (harfove), ni za glasove, ni za znakove (geste, išarete), niti je ograničen zapisima, bez obzira radilo se o pisanim (knjige, novine, pisma, svici i sl.), audio (razni audio snimci) ili vizuelnim zapisima (video snimci, slike, crteži, fotografije i sl.). Uzvišeni je dio svog govora pretočio u objave koje su poslanici dostavili čovječanstvu. Tako Tevrat, Zebur, Indžil i Kur'an predstavljaju prijevod Allahovog govora na ljudima razumljive jezike. Suštinu Njegovog uzvišenog govora ne poznaju stvorenja, niti je mogu dokučiti. To samo On zna. On je Sagovornik, Govornik. Suprotno kelamu je bukm (nijemost).

Tekvin

Tekvin (stvaranje) je pozitivno Allahovo svojstvo koje podrazumijeva da Bog sve stvara, održava i rastvara u ovom svemiru. On je stvorio cijeli svijet, od najsitnijih čestica do najkrupnijih nebeskih tijela, uspostavio prirodne zakone u njemu, kojima je podredio sve stvoreno, i rastvorit će ga, kada nastupi Posljednji dan. Dakle, Uzvišeni je osobno kreirao svako stvorenje, brine se o njegovom postojanju do roka (edžela) koji mu je On sam odredio. Kada taj rok (edžel) istekne, On će ga lično uništiti. Allah je jedini Stvoritelj, Održavatelj i Rastvoritelj. Tekvin obuhvata čitav niz božanskih radnji: stvaranje (tahlik), oblikovanje (tasvir), održavanje (tedbir), opskrbljivanje (terzik), oživljavanje (ihja), usmrćivanje (imata), ponovno oživljavanje (iade) itd.

Allahova lijepa imena

Vlastito Božije ime je Allah. Ono označava Stvoritelja svega što postoji. U Kur'anu je spomenuto 2698 puta. Pored ovog imena koje se najčešće spominje u Kur'anu i Sunnetu, postoje i druga Allahova lijepa imena (esmaul-husna).

Allahovih lijepih imena okvirno ima 99, uključujući vlastito Božije ime Allah[1]:

1. Allah: Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema 2. Er-Rahman: Sveopći Dobročinitelj, Premilosrdni 3. Er-Rahim: Svemilostivi 4. El-Melik: Vladar, Suvereni 5. El-Kuddus: Sveti, Najčistiji 6. Es-Selam: Onaj koji daje mir, Onaj koji je bez nedostataka 7. El-Mu'min: Pouzdani, Onaj koji potvrđuje i ispunjava obećanje 8. El-Muhejmin: Zaštitnik, Onaj koji daje sigurnost 9. El-Aziz: Onaj koji sve pazi i prati, Onaj koji nadvladava 10. El-Džebbar: Silni, Prinuditelj 11. El-Mutekebbir: Gordi 12. El-Halik: Stvoritelj, Odlučujući, Onaj koji daje mjeru svakoj stvari 13. El-Bari’: Onaj koji divno stvara 14. El-Musavvir: Oblikovatelj 15. El-Gaffar: Svepraštajući 16. El-Kahhar: Onaj koji sve nadvladava 17. El-Vehhab: Milostivi darivatelj, Onaj koji obilno dariva 18. Er-Rezzak: Onaj koji obilnu opskrbu daje 19. El-Fettah: Onaj koji sve rješava i otvara, Onaj koji pobjedu donosi 20. El-Alim: Sveznajući, Onaj koji posjeduje svo znanje 21. El-Kabid: Onaj koji steže i stišće 22. El-Basit: Onaj koji pruža i otpušta 23. El-Hafid: Onaj koji spušta 24. Er-Rafi’: Onaj koji uzdiže 25. El-Mu'izz: Onaj koji uzvisuje, daje čast i slavu 26. El-Muzill: Onaj koji ponižava, daje poniženje 27. Es-Semi’: Svečujni 28. El-Besir: Svevideći 29. El-Hakem: Sudac, Onaj koji postavlja svoja pravila, donosi svoj sud i izriče presudu 30. El-‘Adl: Pravedni 31. El-Latif: Dobrostivi, Dobri 32. El-Habir: O svemu obaviješteni 33. El-Halim: Blagi, Srdačni 34. El-Azim: Veliki, Neizmjerljivi 35. El-Gafur: Svepraštajući 36. Eš-Šekur: Zahvalni, Onaj koji uzvraća nagradom za vjernost 37. El-‘Alijj: Uzvišeni 38. El-Kebir: Beskrajno veliki, Najizdignutiji 39. El-Hafiz: Onaj koji čuva 40. El-Mukit: Onaj koji pazi i uzdržava 41. El-Hasib: Onaj koji obračun svodi 42. El-Dželil: Veličanstveni 43. El-Kerim: Plemeniti 44. El-Rekib: Budni, Onaj koji na sve motri 45. El-Mudžib: Onaj koji uslišava molbe 46. El-Vasi’: Onaj koji milošću i znanjem sve obuhvata 47. El-Hakim: Mudri 48. El-Vedud: Onaj koji voli 49. El-Medžid: Slavljeni, Najslavniji 50. El-Ba'is: Onaj koji podiže iz mrtvih 51. Eš-Šahid: Svjedok svemu 52. El-Hakk: Istiniti 53. El-Vekil: Sveopći Skrbnik, Staratelj, Povjerenik 54. El-Kavijj: Moćni 55. El-Metin: Čvrsti, Postojani 56. El-Velijj: Zaštitnik 57. El-Hamid: Hvaljeni 58. El-Muhsi: Onaj koji sve obuhvata i svemu broj zna 59. El-Mubdi: Početni Stvaralac, Izumitelj 60. El-Mu'id: Onaj koji nakon smrti daje novo postojanje 61. El-Muhijj: Onaj koji život daje 62. El-Mumit: Onaj koji usmrćuje 63. El-Hajj: Živi 64. El-Kajjum: Onaj koji sve održava i čuva 65. El-Vadžid: Bogati, Onaj koji sve posjeduje 66. El-Madžid: Slavni 67. El-Vahid: Jedini, Onaj kome sličnog nema 68. Es-Samed: Onaj kome se svatko obraća, u koga se svatko pouzda 69. El-Kadir: Svemoćni 70. El-Muktedir: Onaj kome apsolutna moć pripada 71. El-Mukaddim: Onaj koji unapređuje 72. El-Mu'ehhir: Onaj koji unazađuje 73. El-Evvel: Prvi, Onaj čije postojanje nema početka 74. El-Ahir: Posljednji, Onaj čije postojanje nema svršetka 75. El-Zahir: Vidljivi, Očiti, Vanjski 76. El-Batin: Skriveni, Unutarnji 77. El-Vali: Upravitelj, Čuvar, Bliski 78. El-Mute'ali: Najuzvišeniji, Najpočašćeniji 79. El-Berr: Dobročinitelj, Dobrohotni 80. Et-Tevvab: Onaj koji prima pokajanje 81. El-Muntekim: Osvetnik, Onaj koji ne ostaje dužan 82. El-Afuvv: Onaj čiji je oprost neizmjerljiv 83. Er-Re'uf: Samilosni, Sažaljivi 84. Maliku-l-Mulk: Posjednik sve Vlasti 85. Zu-l-Dželali ve-l-Ikram: Posjednik svakog Visočanstva i Darežljivosti 86. El-Muksit: Pravedni, Sveopći djelitelj pravde 87. El-Džami’: Ujedinitelj 88. El-Ganijj: Bogati, Onaj koji sam sebi dostaje 89. El-Mugni: Onaj koji bogatstvo dodjeljuje, Onaj koji osamostaljuje 90. El-Mani’: Onaj koji bogatstvo oduzima, Onaj koji štiti 91. Ed-Darr: Onaj koji daje štetu i nevolju 92. En-Nafi’: Onaj koji daje korist i dobro 93. En-Nur: Sveopće svjetlo 94. El-Hadi: Onaj koji vodi i upućuje 95. El-Bedi’: Prapočetni, Nedostižni, Neusporedivi 96. El-Baki: Vječni, Stalni, Onaj čije je nepostojanje nemoguće 97. El-Varis: Nasljednik svega 98. Er-Rešid: Upućivatelj na dobro, na pravi put 99. Es-Sabur: Strpljivi, Bezvremenski, Onaj koji grješnicima odlaže kaznu.

Muslimani trebaju naučiti sva Allahova imena, kako bi Svevišnjeg zazivali Njegovim imenima ali, isto tako, trebaju ona imena koja su svojstvena čovjeku utkati u svoj svakodnevni život, poput blagosti (Blagi), dobročinstva (Dobročinitelj), istinoljubivosti (Istiniti), strpljenja (Strpljivi), pravednosti (Pravedni, plemenitosti (Plemeniti) itd., kako bi zaslužili džennet. Dakle, svaki musliman treba Allahova imena znati napamet, primjenjivati ih u svome životu i nedvojbeno vjerovati u njih.

DRUGI IMANSKI ŠART - VJEROVATI U ALLAHOVE MELEKE

Uvod

Drugi imanski šart, tj. drugi temelj islamskog vjerovanja jeste vjerovati u Allahove meleke.

Meleki (anđeli) su razumna, nevidljiva, duhovna bića stvorena od nura (svjetlosti), koja nikada ne griješe, već poslušno i sa zadovoljstvom izvršavaju Allahove naredbe.

Znamo vlastita imena nekih meleka, dok druge meleke poznajemo samo po zadaći koju vrše ili po zajedničkom imenu. Kao što zabranjuje prikazivanje Uzvišenog Allaha, islam također zabranjuje prikazivanje meleka, posebno pomoću kipova i slika.

Osobine meleka

1. Stvoreni su od svjetlosti (nura).

2. Duhovna su i nevidljiva bića.

3. Razumni su.

4. Stvoreni su prije ljudi.

5. Nebeska su stvorenja.

6. Snažni su.

7. Ogromni su.

8. Mnogobrojni su.

9. Imaju krila. Većina meleka ima po dva, tri ili četiri para krila. No, najistaknutiji meleki imaju više krila. Tako Džibril ima 600 krila.

10. Nevjerovatno su brzi.

11. Mogu da se transformišu u druge oblike: Između ostalog, mogu da se pretvore u ljudski oblik.

12. Nemaju spol, ne razmnožavaju se i ne žene: Nisu ni muškog ni ženskog spola, pa samim time niti se razmnožavaju, niti sklapaju brakove.

13. Ne jedu i ne piju.

14. Ne spavaju, ne umaraju se, ne dosađuju se, već neprestano ibadete Uzvišenom Allahu (zikre, klanjaju, uče Kur'an, poste itd.).

15. Poslušno, bez pogovora izvršavaju Allahove naredbe.

16. Sa zadovoljstvom sprovode Allahove zapovijedi.

17. Ne griješe.

18. Nemaju slobodu volje i izbora.

19. Poredani su u safove (redove).

20. Plemeniti su, časni, čestiti i dobri.

21. Čisti su i neporočni.

22. Učeni su: Allah, dž.š., je melekima podario znanje.

23. Lijepi su.

24. Osjećaju stid.

25. Ne vole ružne stvari.

26. Ne ulaze u kuće gdje se nalaze psi, okačene slike i kipovi.

Podjela meleka

U nastavku ćemo donijeti podjelu meleka.

a) Meleci čija su vlastita imena poznata:

1. Džibril (Džebrail, Ruh (Duh), Ruhu-l-Kudus (Sveti duh), Er-Ruhu-l-Emin (Povjerljivi duh)): Najistaknutiji melek. Njegovo glavno zaduženje je dostavljanje objave Allahovim vjerovjesnicima i poslanicima, te poruka Allahovim evlijama (odabranim ljudima). Tako je melek Džibril, između ostalog, obavijestio: hazreti Merjemu da će roditi Isa, a.s., Faraonove čarobnjake da će zbog svoga pokajanja i mučeništva ući u džennet itd. U noći Kadra (Lejletu-l-Kadr, Noć sudbine) je glavni izvršitelj Allahovih odluka među melecima. U Kur'anu je spomenut 4 puta pod imenom Džibril, 4 puta pod imenom Sveti duh (Ruhu-l-Kudus), 4 puta pod imenom Duh (Ruh), jednom pod imenom Povjerljivi duh (Er-Ruhu-l-Emin), te još na nekoliko mjesta, neizravno pridjevima. U Bibliji je Gabriel.

2. Mikail (Mikail): Zadužen za prirodne pojave (vjetrove, oblake, padavine, munje, gromove itd.) i biljke. U Bibliji je Mihail. Spomenut je u Kur'anu jedanput.

3. Azrail (Meleku-l-Mevt (Melek smrti)): Zadužen za uzimanje duša, tj. usmrćivanje ljudi. Pod imenom Azrail (hebrejski Azrael) nije spomenut u Kur'anu i Sunnetu, već u djelima učenjaka. Prvi koji ga je nazvao tim imenom je poznati tabiin[2]Vehb ibn Munebbih (655-738). U judeo-hrišćanskoj tradiciji je Azrael. U Kur'anu je spomenut jedanput kao Melek smrti.

4. Israfil: Zadužen za puhanje u sur (rog) pred Sudnji dan. U Bibliji je Rafael. Spomenut po imenu u hadisima Muhammeda, a.s.

5. Ridvan:Čuvar dženneta. Njegovo ime je spomenuto u nekim hadisima.

6. Malik:Čuvar džehennema. Spomenut je jednom po imenu u Kur'anu.

7. Ra'd: Pomoćnik meleka Mikaila. Zadužen za oblake i gromove, što je i vidljivo iz njegovog imena: Ra'd na arapskom znači grom. Spominje se u hadisima.

8. Munker i Nekir: Dva meleka koji ispituju umrlog u kaburu.[3]Tri glavna pitanja koja će postaviti su: Koja ti je vjera? Ko ti je Gospodar? Ko ti je vjerovjesnik? Njihova imena su spomenuta u hadisima.

9. Kiramen-katibin (Plemeniti pisari): Dva meleka koji pišu čovjekova djela i nalaze se na njegovim ramenima. Melek na desnom ramenu zapisuje njegova dobra djela, dok melek na lijevom ramenu zapisuje njegova loša djela. Prema nekim učenjacima, melek na desnom ramenu se zove Rekib, a melek na lijevom Atid. Kiramen-katibin se u Kur'anu spominju na najmanje tri mjesta.

10. Harut i Marut: Dva meleka koja je Allah, dž.š., poslao Babiloncima da ih iskušaju sihrom (magijom). Spomenuti su jedanput u Kur'anu.

b) Meleci čija vlastita imena nisu poznata:

1. Zebanije (čuvari džehennema): Ima ih 19. Spomenuti su 6 puta u Kur'anu.

2. Čuvari dženneta: Spomenuti su 2 puta u Kur'anu.

3. Nosioci Arša: Ima ih 8. Spomenuti su na 3 mjesta u Kur'anu.

4. Meleki koji danonoćno robuju Allahu, dž.š.: Na nebesima nema nijednog pedlja, a da na njemu nema meleka koji robuje Uzvišenom Bogu, klanja Mu se, veliča Ga, slavi Ga, hvali Ga. Ovi meleki su spomenuti više puta u Kur'anu.

5. Šefadžije: Oni će se na Sudnjem danu zauzimati za ljude (činiti šefaat). Ovi meleki su 3 puta spomenuti u Plemenitom Kur'anu.

6. Meleki koji traže oprost za vjernike: Ovi meleki su, najmanje jednom, spomenuti u Plemenitom Kur'anu.

7. Čuvari čovjeka: Meleki koji svakodnevno čuvaju čovjeka. Svaki čovjek ima 20 meleka čuvara, podijeljenih u dvije grupe/smjene po 10 meleka. Jedna grupa ga čuva od sabaha do ikindije, a druga od ikindije do sabaha. Svaki od 10 meleka ima svoja zaduženja: jedan melek je zdesna i zapisuje dobra djela, drugi melek je slijeva i zapisuje loša djela (ova dva meleka su, ustvari, gorespomenuti Kiramen-katibini), treći je sprijeda i odagnjava nesreće koje dolaze s prednje strane, četvrti je otpozadi i odganjava nesreće koje dolaze s zadnje strane, peti je na čelu, odnosno kiki i zadužen je za skromnost, šesti i sedmi su na usnama (jedan na gornjoj, a drugi na donjoj usni) i zapisuju salavate na Muhammeda, a.s., osmi i deveti su kod očiju i brinu se za obaranje pogleda i zaštitu očiju, dok je deseti u pljuvačkoj i pazi da u čovjekova usta ne uđe išta što mu može naštetiti.

Meleki čuvari se spominju na najmanje 2 mjesta u Kur'anu, ne računajući ajete gdje se spominju Kiramen-katibini.

8. Pomagači vjernicima: Meleki koje Allah, dž.š., šalje kao ispomoć vjerničkim grupama ili pojedincima. Tako je Uzvišeni slao meleke kao ispomoć ashabima u bitkama na Bedru, Uhudu, Hendeku, Hunejnu itd. Spomenuti su na najmanje 3 mjesta u Kur'anu.

9. Allahovi izaslanici: Meleki koji dostavljaju Allahove poruke poslanicima, vjerovjesnicima i evlijama. Među njima su najpoznatiji Džibril i Mikail. Meleki Allahovi izaslanici se spominju na više mjesta u Kur'anu. Negdje se navode općenito. U većini slučajeva se spominju posebno, i to izaslanici poslani: Zekerijjahu, a.s., h. Merjemi, Lutu, a.s., Ibrahimu, a.s., itd.

10. Izvršitelji Allahovih odluka u noći Kadra: U noći Kadra Allah, dž.š., povjerava melecima zadatke glede sudbine za narednu godinu dana. Kako je već navedeno, melek Džibril je glavni izvršitelj Allahovih odluka u noći Kadra. Ovi meleki su spomenuti jedanput u Kur'anu.

11. Pomoćnici Džibrila: Pomažu meleku Džibrilu u dostavljanju objava i poruka. Spomenuti su najmanje 3 puta u Kur'anu.

12. Pomoćnici Mikaila: Pomažu meleku Mikali u zaduženjima vezanim za prirodne pojave. Među njima je i gorespomenuti Ra'd. Kur'an ih jednom spominje.

13. Pomoćnici Azraila: Pomažu meleku Azrailu u uzimanju duša. Oni vjerničku dušu vade blago i nježno, dok nevjerničku dušu grubo i bezosjećajno čupaju. Sura En-Naziat (Oni koji čupaju), koja govori o ovim melecima, nosi i ime po njima. Azrailovi pomagači su u Kur'anu spomenuti najmanje 8 puta, ne računajući sure En-Naziat. Dva puta se radi o uzimanju vjerničke duše, a šest puta o uzimanju nevjerničke duše.

14. Sprovodioci Allahove kazne: Meleci koje Uzvišeni Allah šalje da sprovedu Njegovu kaznu nad grupama (narodima, gradovima, plemenima i sl.) ili pojedincima. Spomenuti su najmanje 2 puta u Kur'anu.

15. Meleki zaduženi za Sudnji dan: Pored meleka Israfila, postoji veliki broj drugih meleka koji će imati svoja zaduženja na Sudnjem danu. U Kur'anu su spomenuti najmanje 3 puta.

16. Meleki brda: Meleki zaduženi za brda. Spomenuti su u hadisima.

17. Meleki zaduženi za zametak u maternici: Ovi meleki dolaze 120 dana po začeću da udahnu dušu u zametak i zapišu mu sudbinu. Spomenuti su u hadisima.

18. Meleki koji posjećuje skupove na kojima se zikri - spominje Allah, dž.š.: Muhammed, a.s., je u više hadisa govorio o melekima koji posjećuju medžlise zikra (skupove na kojima se spominje Uzvišeni Allah).

19. Meleki koji prisustvuju džumi: Ovi meleki prvo na džamijskim vratima zapisuju one koji dolaze na džumu prije početka hutbe, a onda slušaju hutbu.

20. Meleki koji prate dženaze vjernika: Zaduženi su da zajedno sa muslimanima ispraćaju vjernike na onaj svijet. Spomenuti su u više hadisa.

21. Meleki koji su zaduženi za šehide: Zaduženi su da gasule šehide, krilima ih zaklanjaju i sl. Ovi meleki se spominju u hadisima Muhammeda, a.s.

22. Meleki koji tavafe oko nebeske Kabe: Nebeska Ka'ba ili El-Bejtu-l-Ma'mur (Hram pun poklonika) se nalazi tačno iznad zemaljske Ka'be. Oko nje tavafe nebeska stvorenja, tj. meleki. O njoj se govori u hadisima.

TREĆI IMANSKI ŠART - VJEROVATI U ALLAHOVE KNJIGE

Uvod

Treći imanski šart, tj. treći temelj islamskog vjerovanja jeste vjerovati u Allahove knjige (kitabe).

Allahove knjige (kitabi) su Božije objave koje je Allah, dž.š., preko meleka Džibrila, objavljivao poslanicima, kako bi ih dostavili ljudima. One sadrže upute, savjete, propise, vijesti i nagovještaje koje je Uzvišeni Allah kroz povijest slao narodima da ih uputi na Pravi put i podstakne na činjenje dobrih djela, odnosno odvrati od krivih puteva i odgovori od činjenja loših djela.

Znamo za 4 kitaba (velike knjige) i 100 manjih knjiga, tj. suhufa (svitaka, listova).

Velike knjige sadrže glavninu propisa i uputa koje je Allah, dž.š., objavio čovječanstvu. To su:

1. Tevrāt (Tora), objavljen Mūsāu, a.s.

2. Zebūr (Psalmi), objavljen Dāvūdu, a.s.

3. Indžīl (Evanđelje), objavljen Isāu, a.s.

4. Kur’ān, objavljen Muhammedu, a.s.

Izuzev Kur'ana, nijedna velika knjiga nije sačuvana u izvornom obliku.

Suhufi su manje knjige, tj. objave koje su se sastojale iz nekoliko desetina svitaka koji su sadržali najosnovije propise i upute. Suhufi su dati sljedećim poslanicima:

- Šitu, a.s. - 50 suhufa,

- Idrisu, a.s. - 30 suhufa,

- Ibrahimu, a.s. - 10 suhufa,

- Musau, a.s. - 10 suhufa.

Za razliku od prijašnjih kitaba koji su iskrivljeni, svi suhufi su zagubljeni.

Kur'an

Naša knjiga je Plemeniti Kur'an (Kur'ani-Kerim). Kur'an je posljednja Božija objava koju je Allah, dž.š., preko meleka Džibrila, objavio Muhammedu, a.s., da bude putokaz ljudima do Sudnjeg dana, kako bi postigli sreću i na ovom (dunjaluku) i na onom svijetu (ahiretu).

Objavom Kur'ana sve prijašnje knjige su dokinute. Stoga su svi ljudi dužni da slijede Kur'an kao konačni Božiji zakonik čiji propisi važe do Sudnjeg dana.

Imena i svojstva Kur'ana

Kur'an ima svoja vlastita imena i svojstva. U nastavku slijedi 5 glavnih imena, 77 izvedenih, te 28 svojstava:

a) glavna imena Kur'ana:

1. Kur’an (Knjiga mnogo čitana): Osnovno i najpoznatije vlastito ime posljednje Allahove objave čovječanstvu. Ovo ime upućuje da se radi o knjizi koje će biti mnogo čitana i učena. Dakle, Kur'an nije namijenjen da služi kao ukras na policama, već je određen da se čita, uči, izučava, proučava, memoriše. Spomenuto je 68 puta u Kur'anu.

2. Kitab (Knjiga):Posljednja objava zapisana u jednu knjigu. Ovo kur'ansko ime je spomenuto 68 puta u Kur'anu.[4]

3. Zikr (Opomena):Knjiga koja opominje i upozorava nemarne i budi svijest. Spomenuto je 30 puta u Kur'anu.

4. Tenzil (Objava):Knjiga koja je postepeno objavljivana. Spomenuto je 14 puta u Kur'anu.

5. Furkan (Rastavljač):Knjiga koja rastavlja: istinu od neistine (laži), pravi put od krivog puta, uputu od zablude, svjetlost od mraka, dobro od lošeg, dozvoljeno od nedozvoljenog, znanje od neznanja i sl. Spomenuto je 3 puta u Kur'anu.

b) izvedena imena Kur'ana:

6. Hakk (Istina): Knjiga koja donosi istinu o svrsi života na ovom svijetu. Spomenuto je najmanje 53 puta u Kur'anu.

7. Huda (Uputa):Knjiga preporuka i uputstava, putokaz za život na Zemlji. Spomenuto je 23 puta u Kur'anu.

8. Rahmet (Milost): Knjiga u kojoj je milost za sve ljude i samilost za vjernike. Spomenuto je 16 puta u Kur'anu.

9. Musaddik (Onaj koji potvrđuje): Knjiga koja potvrđuje istinitost prijašnje Božije objave. Spomenuto je 11 puta u Kur'anu.

10. Hadis (Govor): Allahov govor zapisan u jednu knjigu. Spomenuto je 10 puta u Kur'anu.

11. El-Kavl (Govor): Allahov govor objavljen Muhammedu, a.s., preko meleka Džibrila. Spomenuto je 8 puta u Kur'anu.

12. Tezkiret (Podsjetnik): Knjiga koja stalno podsjeća čovjeka na istinske vrijednosti i opominje ga na pogubnost skretanja sa Pravog puta. Spomenuto je 7 puta u Kur'anu.

13. Nur (Svjetlo):Knjiga koja predstavlja Allahovo svjetlo koje ljudima osvjetljava Pravi put. Spomenuto je 5 puta u Kur'anu.

14. Mev'iza (Pouka):Knjiga savjeta, pouka i preporuka. Spomenuto je 5 puta u Kur'anu.

15. Bušra (Radosna vijest): Knjiga radosnih vijesti za vjernike i dobročinitelje. Spomenuto je 5 puta u Kur'anu.

16. Ilm (Znanje): Knjiga koja sadrži znanje o suštini života na ovom svijetu. Spomenuto je 5 puta u Kur'anu.

17. Emr (Naredba): Knjiga Allahovih naredbi i propisa po kojima se vladaju muslimani. Spomenuto je 3,4 puta u Kur'anu.

18. Besair (Očigledni dokazi): Knjiga očiglednih dokaza za ljude koji vjeruju. Spomenuto je 3 puta u Kur'anu.

19. Šifa' (Lijek): Knjiga koja je lijek za bolesti srca i duše. Spomenuto je 3 puta u Kur'anu.

20. Zikra (Opomena): Knjiga koja opominje i upozorava nemarne i budi svijest. Spomenuto je 3 puta u Kur'anu.

21. Ruh (Nadahnuće): Knjiga koja predstavlja Božije nadahnuće. Spomenuto je 3 puta u Kur'anu.

22. Sidk (Istina): Knjiga koja govori o istini i istinskim vrijednostima. Spomenuto je 3 puta u Kur'anu.

23. En-Nebeu-l-Azim (Velika vijest): Knjiga koja donosi veliku vijest o Sudnjem danu. Spomenuto je 2 puta u Kur'anu.

24. Kelam (Govor): Allahov govor zapisan između dvije korice Mushafa[5]. Spomenuto je 2 puta u Kur'anu.

25. Hikmet (Mudrost): Knjiga mudrosti potrebnih za uspjeh na oba svijeta (dunjaluku i ahiretu). Spomenuto je 2 puta u Kur'anu.

26. Vahj (Objava): Knjiga koju je Allah, dž.š., objavio svome poslaniku Muhammedu, a.s. Spomenuto je 2 puta u Kur'anu.

27. Tasdik (Potvrda): Knjiga koja potvrđuje prijašnje objave. Spomenuto je 2 puta u Kur'anu.

28. Tefsil (Pojašnjenje): Knjiga koja pojašnjava Allahove propise. Spomenuto je 2 puta u Kur'anu.

29. El-Urvetu-l-Vuska (Najčvršća veza): Knjiga koja je najčvršća i najpostojanija veza između čovjeka i Stvoritelja. Spomenuto je 2 puta u Kur'anu.

30. Hakku-l-Jekin (Sama istina): Knjiga koja sadrži samu istinu o prijašnjim poslanicima, džennetu, džehennemu i općenito ovome i onome svijetu. Spomenuto je 2 puta u Kur'anu.

31. Risalet (Poslanica): Knjiga koja predstavlja poslanicu koju je Allah, dž.š., objavio Muhammedu, a.s., putem Džibrila. Spomenuto je 2 puta u Kur'anu.

32. Burhan (Dokaz):Knjiga koja sadrži neoborive dokaze. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

33. Bejan (Objašnjenje):Knjiga koja sadrži objašnjenja svih bitnih životnih pitanja. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

34. Belag (Obznana):Knjiga koja obznanjuje poruku islama, kako bi je razumom obdareni primili. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

35. Bešir (Obveseljivač):Knjiga koja obveseljuje džennetom. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

36. Nezir (Opominjač):Knjiga koja opominje džehennemom. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

37. Tibjan (Objašnjenje): Knjiga koja sadrži objašnjenja svih bitnih životnih pitanja. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

38. Fasl (Rastavljač): Ovo ime ima slično značenje kao i ime Furkan: Rastavljač istine od neistine, pravog puta od krivog puta. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

39. Bejjine (Jasan dokaz): Knjiga koja je jasan dokaz postojanja Uzvišenog Allaha. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

40. Ahsenu-l-Hadis (Najljepši govor): Knjiga koja predstavlja najljepši i najskladniji govor na svijetu. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

41. Adžeb (Čudo): Knjiga koja je sama po sebi čudo (nadnaravno djelo), koje izaziva divljenje svakoga ko dođe u dodir s njom. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

42. Hukm (Naredba): Knjiga koja sadrži Allahove naredbe koje vjernici trebaju sprovoditi, kako bi postigli sreću na oba svijeta. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

43. Adl (Pravda): Knjiga puna pravde i govora o pravednom ponašanju. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

44. Fadl (Dobrota): Knjiga koja predstavlja Allahovu dobrotu prema ljudima, a posebno prema vjernicima. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

45. Hajr (Dobro): Knjiga dobra i pozitivnih vrijednosti. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

46. Kasas (Kazivanje): Knjiga kazivanja o prijašnjim poslanicima i njihovim narodima. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

47. Mizan (Ravnoteža): Knjiga koja zagovara ravnotežu u svemu: između tijela i duše, dunjaluka i ahireta, materijalnog i duhovnog, ideala i stvarnosti, između liberalizma i konzervatizma, društva i pojedinca itd. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

48. Muhejmin (Onaj koji bdije): Knjiga koja bdi nad drugim Božijim objavama, tačnije svjedoči da su sve prijašnje Božije objave sama istina. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

49. Kelime (Riječ): Knjiga koja je Allahova riječ. Spomenuta je jednom u Kur'anu.

50. Habl (Uže): Knjiga koja predstavlja uže koje povezuje čovjeka sa Gospodarem. Spomenuto je jednom u Kur'anu, te u hadisima.

51. Hasret (Uzrok jada krivovjernika): Knjiga koja će biti uzrok jadu i nesreći krivovjernika, onih koji u nju ne vjeruju, na Sudnjem danu. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

52. Mubejjin (Pojašnjivač): Knjiga koja objašnjava Pravi put. Spomenuto je na desetine puta neizravno u Kur'anu.

53. Munzir (Opominjač): Knjiga koja opominje džehennemom. Ovo ime je najmanje 20 puta neizravno spomenuto u Kur'anu.

54. Hadi (Upućivač): Knjiga koja upućuje na Pravi put. Ovo ime nije izravno spomenuto u Kur'anu, ali je neizravno spomenuto 3, 4 puta.

55. Musebbit (Onaj koji učvršćava): Knjiga koja učvršćava srca. Spomenuto je 2 puta neizravno u Kur'anu.

56. Teblig (Dostavljena objava): Knjiga koja predstavlja Božiju objavu dostavljenu poslaniku Muhammedu, a.s. Ovo ime je nekoliko puta neizravno spomenuto u Kur'anu.

57. Džami' (Onaj koji sve obuhvata, Sveobuhvatan): Knjiga koja obuhvata, sadrži odgovore na sva važna životna pitanja. Ovo ime je nekoliko puta neizravno spomenuto u Kur'anu.

58. Suhuf (Listovi): Knjiga koja ima svoje listove.Ovo ime je nekoliko puta neizravno spomenuto u Kur'anu.

59. Esaret (Trag): Knjiga koja sadrži tragove znanja iz prijašnjih objava. Ovo ime je jedanput neizravno spomenuto u Kur'anu.

60. Hatem (Pečat): Knjiga koja predstavlja pečat svih Božijih objava. Ovo ime nije izravno spomenutu u Kur'anu, ali ga mufessiri izvode iz više ajeta i hadisa.

61. Imam (Vođa): Knjiga koja vodi ljude Pravim putem. Ovo ime nije izravno spomenuto u Kur'anu. Inače, u Kur'anu se pod imenom Imam spominje direktno samo Tevrat.

62. Zebur (Knjiga): Knjiga koja predstavlja jednu od Božijih objava. Ovo kur'ansko ime u jednini (arap. Zebur) odnosi se na Zebur, objavljen Davudu, a.s. No, kada se u Kur'anu navodi u množini (arap. Zubur) odnosi se na Božije knjige. Na jednom mjestu u Kur'anu spominje se u kontekstu koji obuhvata sve Allahove knjige, pa i Kur'an.

63. Kil (Govor): Allahov govor objavljen ummetu Muhammeda, a.s. Ovo ime je jedanput neizravno spomenuto u Kur'anu.

64. Siradž (Svjetiljka): Knjiga koja predstavlja Allahovu svjetiljku koja ljudima osvjetljava Pravi put. Ovo ime nije izravno spomenuto u Kur'anu, već ga mufessiri izvode iz već spominjanog kur'anskog imena Nur (Svjetlo).

65. Dija' (Svjetlo): Knjiga koja predstavlja Allahovu svjetiljku koja ljudima osvjetljava Pravi put. Ovo ime nije izravno spomenuto u Kur'anu, već ga mufessiri izvode iz već spominjanog kur'anskog imena Nur (Svjetlo). Inače, u Kur'anu se pod imenom Dija' spominje izravno jedino Tevrat.

66. Munadi (Glasnik): Knjiga koja poziva ljude da vjeruju i tako zasluže džennet. Ovo ime nije izravno spomenuto u Kur'anu.

67. Es-Siratu-l-Mustekim (Pravi put): Knjiga koja upućuje na Pravi put, odnosno sadrži upute kako hoditi Pravim putem. Spomenuto je nekoliko puta u ajetima, u kontekstima koji mufessiri dovode u vezu sa imenima Kur'ana, te u hadisima.

68. Gajb (Nevidljivi svijet): Kur'an sadrži kazivanja o nevidljivom svijetu. Spomenuto je nekoliko puta u kontekstima koji određeni mufessiri dovode u vezu sa imenima Kur'ana.

69. Iman (Vjera): Knjiga koja priča o vjeri i vjerovanju u Jedinog Boga Allaha, dž.š. Prema mufessirima, spomenuto je nekoliko puta u ajetima u značenjima koja mogu odgovarati imenu Kur'ana.

70. Tebsiret (Razmišljanje): Knjiga koja navodi čovjeka na razmišljanje o Stvoritelju i robovanju njemu. Spomenuto je jednom u kontekstu koji mufessiri dovode u vezu sa imenom Kur'ana.

71. Nudžum (Zvijezde): Knjiga koja predstavlja zvijezde vodilje. Spomenuto je nekoliko puta u kontekstu koji dio mufessira dovode i u vezu sa imenom Kur'ana.

72. Ni'met (Blagodat): Knjiga koja predstavlja blagodat za čovječanstvo. Spomenuto je nekoliko puta u kontekstu koji dio mufessira dovode i u vezu sa imenom Kur'ana.

73. Hudždžet (Dokaz): Knjiga dokaza koji idu u korist vjernicima, a ne idu u korist nevjernicima. Spomenuto je jedanput u kontekstu koji određeni mufessiri dovode u vezu sa imenima Kur'ana.

74. Kist (Pravda): Knjiga koja govori o pravdi i pravednom suđenju. Spomenuto je nekoliko puta u kontekstima koji određeni mufessiri dovode u vezu sa imenima Kur'ana.

75. Mesel (Primjer): Knjiga koja sadrži primjere i poređenja. Spomenuto je nekoliko puta u kontekstima koji određeni mufessiri dovode u vezu sa imenima Kur'ana.

76. Kevser (Mnogo dobra): Knjiga koja govori o mnogo dobra koja je dato ljudima. Spomenuto je jedanput u kontekstu koji određeni mufessiri dovode u vezu sa imenima Kur'ana.

77. Tefsir (Tumačenje, Tumač): Knjiga koja tumači vjeru. Spomenuto je jedanput u kontekstu koji određeni mufessiri dovode u vezu sa imenima Kur'ana.

78. Šefi' (Zagovornik): Knjiga koja će na Sudnjem danu biti zagovornik (šefadžija) za one koji su se družili sa njom: učili je, izučavali, memorisali i sl. Ovo ime nije spomenuto u Kur'anu, već u hadisima.

79. Nedžat (Spas): Knjiga koja je spas za sve one koji ga se pridržavaju. Spomenuto je u hadisima.

80. Ismet (Zaštita): Knjiga koja štiti onoga ko se njome zaštiti. Spomenuto je u hadisima.

81. Haber (Vijest): Knjiga koja sadrži vijesti o prijašnjim narodima i poslanicima. Spomenuto je u hadisima.

82. Me'dubetullah (Allahova gozba): Knjiga koja predstavlja Allahovu gozbu na kojoj jedu, tj. uče vjernici. Spomenuto je u hadisima.

c) Svojstva Kur'ana:

83. Mubin (Jasni). Spomenuto je 9 puta u Kur'anu.

84. Arebijj (Arapski, na arapskom jeziku). Spomenuto je 7 puta u Kur'anu.

85. Hakim (Mudri). Spomenuto je 5 puta u Kur'anu.

86. Mubarek (Blagoslovljeni). Spomenuto je 4 puta u Kur'anu.

87. Medžid (Slavni). Spomenuto je 2 puta u Kur'anu.

88. Kerim (Plemeniti). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

89. Azim (Veličanstveni) Spomenuto je jednom u Kur'anu.

90. Aziz (Snažni).Spomenuto je jednom u Kur'anu.

91. Alijj (Cijenjeni). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

92. Munir (Osvjetljeni). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

93. Kajjim (Ispravni). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

94. Munezzel (Objavljeni). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

95. Mufessal (Detaljni). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

96. Mutešabih (Sličan po smislu). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

97. El-Mesani (Čije se poruke/ajeti ponavljaju).Spomenuto je jednom u Kur'anu.

98. Sekil (Značajni, Ozbiljni, Teški). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

99. Mestur (Onaj koji je u retke napisan). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

100. Balig (Dalekosežni). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

101. Metluvv (Čitani). Spomenuto je neizravno više desetina puta u Kur'anu.

102. Makru' (Učeni). Spomenuto je neizravno najmanje 13 puta u Kur'anu.

103. Mujesser (Lahki). Spomenuto je neizravno 6 puta u Kur'anu.

104. Murettel (Pažljivo izgovarani). Spomenuto je neizravno 2 puta u Kur'anu.

105. Muferrek (Objavljen postepeno - dio po dio). Spomenuto je neizravno jednom u Kur'anu.

106. Mahfuz (Sačuvani). Spomenuto je neizravno jednom u Kur'anu.

107. Mukerrem (Cijenjeni).Spomenuto je jednom u kontekstu koji mufessiri dovode i u vezu sa svojstvom Kur'ana.

108. Merfu' (Uzvišeni).Spomenuto je u kontekstu koji mufessiri dovode i u vezu sa svojstvom Kur'ana.

109. Mutahher (Čist).Spomenuto je jednom u kontekstu koji mufessiri dovode i u vezu sa svojstvom Kur'ana.

110. Meknun (Brižljivo čuvani). Spomenuto je jednom u kontekstu koji mufessiri dovode i u vezu sa svojstvom Kur'ana.

Odnos muslimana prema prijašnjim Allahovim objavama

Kur'an, kao posljednja Allahova objava, ostat će nepromijenjen do Sudnjeg dana.

Uzvišeni nam poručuje da su Tevrat, Zebur i Indžil Božije objave u koje trebamo vjerovati, o čemu smo već govorili. Međutim, Allah, dž.š., također naglašava da su ehlu-kitabije (Ehlu-l-Kitab - pripadnici Knjige, tj. jevreji i hrišćani) iskrivile sve prijašnje objave, tj. da nisu sačuvali izvorne verzije Tevrata, Zebura i Indžila.

Da će Kur'an biti neizmijenjen do Sudnjeg dana, a da su ostale objave davno iskrivljene, govore i povijesne činjenice, kao i današnje činjenično stanje. Tako, ako pogledamo Kur'an od vremena Muhammeda, a.s., do danas, primjetit ćemo da postoji samo jedna njegova verzija, te da nikada nije postojalo više njih. Dakle, gdje god danas u svijetu da kupimo Mushaf, tj. Kur'an u vidu knjige, pogledamo sačuvane rukopise Kur'ana, slušamo učenje Kur'ana, susrest ćemo se sa jednom jedinom izvornom verzijom koja ima 114 sura (poglavlja) i 30 džuzeva (dijelova).

S druge strane, ako pogledamo Bibliju, koja bi trebala da sadrži Tevrat, Zebur i Indžil,[6]vidjet ćemo da nema jedinstvenog mišljenja među jevrejima i hrišćanima ni po broju knjiga, pa tako jevrejska Biblija sadrži 24 knjige, katolička 73, pravoslavna 78, protestantska od 66 do 80, zavisno od denominacije, jermenska pravoslavna 80, etiopska pravoslavna 81 knjigu itd.

Stari zavjet nije sačuvan na izvornom hebrejskom jeziku. Tako je nastarija sačuvana kompletna verzija Starog zavjeta ustvari grčki prijevod, poznat kao Septuaginta, načinjen postepeno u III i II stoljeću p.n.e. u Aleksandriji. Najstariji sačuvani fragmenti rukopisa Septuaginte su iz II stoljeća p.n.e., a najstariji sačuvani kompletni rukopis je tek iz IV stoljeća n.e. Dakle, najstarija sačuvana verzija Starog zavjeta je iz IV stoljeća n.e.

Ni Novi zavjet nije sačuvan na izvornom aramejskom jeziku, već u prijevodu na grčki. Tako najstariji grčki fragmenti potiču iz sredine II stoljeća, dok najstarije kompletne verzije su iz IV i V stoljeća: Vatikanska Biblija (Codex Vaticanus, c. 325-350), Sinajska Biblija (Codex Sinaiticus, c. 330-360), Aleksandrijska Biblija (Codex Alexandrinus, c. 400-440), Palimsest Efraima (Codex Efraemi Rescriptus, c. 450). Štaviše, u ranim stoljećima hrišćanstva postojalo je najmanje 200-300 različitih verzija Evanđelja (Indžila). Onda su na Nikejskom saboru 325. godine hrišćani izabrali 4 verzije kao kanonske (zvanične): evanđelja po Mateju, Marku, Luki i Jovanu (Ivanu). No, problem je što i ova 4 kanonska evanđelja imaju svega 10% zajedničkog sadržaja.

Također, treba napomenuti da je kroz historiju prevođenja Biblije prisutno stalno revidiranje prijevoda, koje podrazumijeva, između ostalog, oduzimanje, dodavanje i prepravljanje. Revidiranje čak ne prestaje i dan-danas.

Upravo radi toga svega, Uzvišeni Allah poziva hrišćane i jevreje da se vrate izvornoj i istinskoj vjeri u Jednog Boga. Međutim, ako se ne odazovu, onda nek makar posvjedoče da su sljedbenici Muhammeda, a.s., muslimani.

Na kraju, progovorit ćemo o propisu korištenja israilijata. Israilijati su predaje koje se prenose od ehli-kitabija (jevreja i hrišćana), bez obzira nalazile se u nekoj od verzija Biblije ili van nje. Sve u svemu, israilijate možemo podijeliti na tri vrste:

1. Sadržaj koji se isto tako nalazi u Kur'anu ili Sunnetu - prihvatamo ga kao istinu. Kao npr. potop Noinog (Nuhovog) naroda, Abrahamovo (Ibrahimovo) dobijanje Izaka (Ishaka, a.s.) u starosti, Mojsijeva čuda (mudžize Musaa, a.s.), Marijino (Merjemino) bezgriješno začeće Isusa (Isa, a.s.) bez oca itd.

2. Sadržaj koji se ne nalazi u Kur'anu ili Sunnetu, a usto proturiječi Kur'anu i Sunnetu - odbijamo ga kao laž. Kao npr. šovinističke tvrdnje u vezi ženskog roda, jevrejski nacionalizam, umor i odmaranje Boga (Jahve) nakon stvaranja svijeta, krivica Eve (Havve) za jedenje plodova zabranjenog drveta, istočni grijeh (tzv. grijeh Adama i Eve koji se prenosi rođenjem na ljude, njihove potomke), opijanje Noe, incest Lota (Luta, a.s.) sa svojim kćerkama, laganje Abrahama, hrvanje Jakoba (Jakuba, a.s.) sa Jahveom, Aronovo (Harunovo) pravljenje zlatnog teleta Israilćanima da ga obožavaju, blud Davida (Davuda, a.s.), Solomonovo (Sulejmanovo) obožavanje kipova itd.

3. Sadržaj koji se ne nalazi u Kur'anu ili Sunnetu, ali ne proturiječi Kur'anu i Sunnetu - zauzimamo neutralan stav: ne prihvatamo ga kao istinu, niti ga odbijamo kao laž. U njega spadaju uglavnom kazivanja o narodima i poslanicima o kojima Kur'an i Sunnet nikako ne govore, detalji kazivanja o narodima i poslanicima o kojima Kur'an i Sunnet općenito govore, te tefsir (tumačenje) kur'ansko-sunnetskih izraza.

Islam dozvoljava korištenje i prenošenje israilijata prve i treće vrste. Stoga ne treba da čudi da su israilijati prisutni u svim poznatim tefsirima i povijestima islama.

ČETVRTI IMANSKI ŠART - VJEROVATI U ALLAHOVE POSLANIKE

Uvod

Četvrti imanski šart, tj. četvrti temelj islamskog vjerovanja jeste vjerovati u Allahove poslanike (pejgambere).

Allahovi poslanici su odabrani ljudi koji su, po Božijem nalogu, dostavljali i objašnjavali objave i upute ljudima, kako bi se po njima vladali i postigli sreću i na ovom i na onom svijetu.

U Kur'anu je spomenuto poimenice 25 Allahovih poslanika: Adem (25)[7], Idris (2), Nuh (43), Hud (10), Salih (9), Ibrahim (69), Lut (27), Ismail (12), Ishak (17), Jakub (16), Jusuf (27), Ejjub (4), Šuajb (11), Musa (136), Harun (19), Davud (16), Sulejman (17), Iljas (2), El-Jesea (2), Zu-l-Kifl (2), Junus (4), Zekerijja (7), Jahja (5), Isa (25), Muhammed (4).

Uzvišeni Allah je svakom drevnom narodu, tj. svakom narodu od vremena Adema, a.s., do vremena Isaa, a.s., poslao najmanje jednog poslanika. Tačan broj poslanika nije poznat, jer Kur'an govori o svega 25. Međutim, ako uzmemo u obzir činjenicu da je svakom davnašnjem narodu poslan najmanje jedan poslanik, a nekim narodima veliki broj poslanika, kao npr. Israilćanima, onda broj poslanika iznosi najmanje nekoliko desetina hiljada. Prema jednom mišljenju, bilo je ukupno 124 000 poslanika.

Najodabraniji poslanici se nazivaju ulu-l-azm (odlučni poslanici, poslanici odluke). Obično se narednih 6 poslanika ubraja u ulu-l-azm poslanike: Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed.

Prvi poslanik je Adem, a.s., pretposljednji Isa, a.s., a posljednji Muhammed, s.a.v.s.

Svojstva Allahovih poslanika

Allahovi poslanici imaju više svojstava, ali mi ćemo ovdje spomenuti šest glavnih:

1. ismet (negriješenje) - bili su čisti od grijeha, ali ne i od greški.

2. emanet (povjerljivost) - bili su povjerljivi i pouzdani.

3. sidk (istinoljubivost) - uvijek su istinu govorili i istinu voljeli.

4. teblig (dostavljanje) - tačno su i potpuno prenosili Božiju poslanicu.

5. fetanet (oštroumnost) - bili su oštroumni, pametni i mudri.

6. adalet (pravednost) - bili su pravedni i pošteni.

Kratke crtice iz života Allahovih poslanika

U nastavku ćemo sažeto i ukratko predstaviti životopise Allahovih poslanika spomenutih u Kur'anu:

1) Adem, a.s.

Adem, a.s., (po Bibliji Adam) je prvi čovjek na Zemlji i prvi Allahov vjerovjesnik. Spomenut je 25 puta u Kur'anu. Glavnina kazivanja o njemu se nalazi u surama El-Bekare i El-A'raf. Allah, dž.š., ga je stvorio od ustajale gline i udahnuo mu dušu. Onda je naredio melekima i Iblisu, vođi džinna koji je boravio na nebesima, da mu učine sedždu. Tako su meleki pali na sedždu, dok je Iblis odbio to da učini iz oholosti. Naime, Iblis je smatrao da je on, stvoren od vatre, bolji od Adema, stvorenog od gline. Zbog toga je postao šejtan - onaj koji je proklet i udaljen od Allahove milosti, te je protjeran sa nebesa. Poslije je Allah, dž.š., od Ademovog rebra stvorio njegovu ženu Havvu (po Bibliji Eva). Šejtan se nije pomirio sa novonastalom situacijom, pa je zaveo Adema i Havvu, nagovorivši ih da jedu plodove sa zabranjenog drveta. Stoga je Uzvišeni njih dvoje spustio iz dženneta na Zemlju. Tako je počela povijest čovječanstva.

Prema određenim predanjima Adem, a.s., je spušten na Himalaje na Indijskom poluostrvu, dok je Havva spuštena u Džiddu na Arabijskom poluostrvu. Nakon dugog lutanja, našli su se na Arefatu. Havva je rodila Ademu najmanje 40-ero djece. Uvijek je rađala blizance - jedno muško i jedno žensko. Kako predanja kažu, Adem, a.s., je živio oko 1000 godina, prema nekima, 930 godina. Sljedeće lokacije se navode kao mjesto njegovog ukopa: Mekka, Jerusalim, Hebron, Indija i dr. On je prvi u mnogočemu: prvi koji je klanjao, postio, zekat davao, hadždž obavljao, kurban klao itd.

2) Idris, a.s.

Idris, a.s., (po Bibliji Henok, po drugima Hermes) je jedan od potomaka Adema, a.s. Primio je 30 suhufa. Spomenut je jedanput u Kur'anu u suri Merjem. Navodi se da je on prvi čovjek koji je pisao perom. Prema predanjima, živio je 865 godina, odnosno 365 godina. Kada mu je došao smrtni čas, Allah, dž.š., ga je uzdigao i uzeo mu dušu na četvrtom nebu.

3) Nuh, a.s.

Nuh, a.s., (po Bibliji Noa/Noah) je nazvan Šejhu-l-murselin (Starješina poslanika). Spomenut je 43 puta u Kur'anu, poglavito u surama: El-A'raf, Junus, Hud, El-Enbija, El-Mu'minun, El-Furkan, Eš-Šuara, Es-Saffat, El-Kamer, te u suri Nuh koja je nazvana po njemu. Pozivao je svoj narod u islam 950 godina. No, izuzev nekolicine, većina je odbila njegov poziv. Među onima koji nisu povjerovali su bili njegova žena i jedan njegov sin. Navodi se da taj sin zvao Kenan. Ostala tri njegova sina su bili muslimani: Sam, Ham i Jafet (Jafis).

Allah, dž.š., je naredio Nuhu, a.s., da sagradi lađu i ukrca u nju vjernike i par od svake životinjske vrste. Onda je Uzvišeni poslao veliku poplavu koja je potopila njegov nevjernički narod. Nuh, a.s., i njegovi sljedbenici su plovili lađom sve dok se nisu iskrcali na brdo Džudijj. Tradicionalno, ovo brdo se povezuje sa planinom Ararat na krajnjem istoku Turske, u blizini granice sa Jermenijom, Iranom i Azerbejdžanom. Prema nekim predajama, Nuh, a.s., je živio ukupno 950 godina, dok je prema drugim predajama živio više od 950 godina: 1020, 1050, 1400, 1650 ili 1700 godina. Ukopan je kod današnje Velike džamije u Kufi ili kod Kabe u Mekki.

4) Hud, a.s.

Hud, a.s., (po Bibliji Eber) je prvi poznati arapski poslanik. Spomenut je 7 puta u Kur'anu. Sura Hud nosi po njemu ime, a sura El-Ahkaf po imenu regije, gdje je njegov narod. Spomenut je i u surama El-A'raf i Eš-Šuara. Poslan je narodu Ad. Oni bijahu potomci Nuhovog sina Sama. Živjeli su u oblasti Ahkaf između Omana i Hadremevta na jugu Arabije, današnji sjevernoistočni Jemen. Allah, dž.š., je Ad obasuo blagodatima i bogatstvom: stokom, sinovima, baščama, izvorima itd. Na uzvišenjima su gradili palate i utvrde. Uprkos tome, oni nisu vjerovali, već su svoju tiraniju nad drugima sprovodli. Radi toga im je poslan Hud, a.s., No, oni su ga u laž utjerivali. Stoga ih je Uzvišeni uništio vjetrom, ledenim i silovitim, koji je uzastopno duvao osam dana i sedam noći. Ljudi su bacani kao da su izvaljena palmina debla. Koliko je žestoka bila kazna, dovoljno govori činjenica da se nekada plodni i prosperitetni Ahkaf danas nalazi u južnom dijelu ogromne pustinje Er-Rub' el-Hali. Hud, a.s., i vjernici su spaseni.

Prema predanjima, Hud, a.s., je živio 464 godine. Umro je u Hadremevtu u Jemenu, gdje je i ukopan. Neki smatraju da je njegov kabur u Ši'b Hud (Hudov prolaz, selo 700 km istočno od San'e) u Hadremevtu.

5) Salih, a.s.

Salih, a.s., (nije spomenut u Bibliji) je drugi poznati arapski poslanik. Spomenut je 9 puta u Kur'anu, i to u surama El-A'raf, Hud, Eš-Šuara i En-Neml. Sura El-Hidžr nosi naziv po imenu pokrajine, gdje je njegov narod obitavao. Poslan je narodu Semud. Oni bijahu potomcima preživjelih vjernika iz Ada. Živjeli su u oblasti Hidžr na sjeveru Arabije između današnjeg Jordana i Saudijske Arabije.[8]

Semud je bio na visokom stepenu civilizacijskog razvoja. Tako su u dolinama imali palate, bašče, izvore, usjeve, palmovnike i sl., dok su u brdima klesali raskošne stanove. Pored toga svega nisu vjerovali, već su nered na zemlji činili. Zbog toga im je Allah, dž.š., poslao Saliha, a.s. No, oni su ga u laž utjerivali, slično kako je Ad radio sa Hudom, a.s. Onda su od njega zatražili da iz stijene izađe ogromna deva, tačno određenih osobina. On im je iz stijene izveo traženu devu - Allahovu devu kao dokaz (ajet). Opet nisu povjerovali. Zatim ih je Uzvišeni iskušao, odredivši da jedan dan vodu iz bunareva koriste oni, a drugi dan deva. Iako su u svome danu mogli iscrpiti vode koliko su htjeli, a usto i musti devu, nisu se smirili sve dok je nisu zaklali. Čin je izvršilo 9 njihovih najvećih kriminalaca. Vođa im je bio Kudar ibn Salif. Stoga je Allah, dž.š., odredio izvršenje kazne za tri dana. Prvi dan lica Semuđana su požutjela, drugi pocrvenjela, a treći pocrnjela. Potom ih je zadesio jak zemljotres, strašan glas i sramna munja. Sutradan su osvanuli mrtvi, nepomični. Salih, a.s., i vjernici su spašeni.

Neki izvori navode da se Salih, a.s., zajedno sa vjernicima, iselio prvo u Palestinu, a onda u Mekku, gdje je i preselio na ahiret. Prema predanjima, živio je 58 godina.

6) Ibrahim, a.s.

Ibrahim, a.s., (po Bibliji Abraham/Abram) je poznat kao otac monoteizma (tevhida). Potomak je Nuhovog sina Sama. Od njega vode porijeklo današnji Arapi i Jevreji. Znan je i kao Otac vjerovjesnika (Ebu-l-Enbija'), pošto su skoro svi kasniji poznati vjerovjesnici njegovi potomci. U Kur'anu je nazvan, između ostalog, Halilullah - Allahov prijatelj. Spomenut je u Kur'anu 69 puta. Glavnina kazivanja o njemu se nalazi u suri Ibrahim koja je nazvana po njemu, te u surama: El-Bekare, El-En'am, Hud, El-Hidžr, Merjem, El-Enbija, Eš-Šuara, El-Ankebut, Es-Saffat. Imao je ženu h. Saru, te kasnije i h. Hadžeru.

Prema povijesnim zapisima, Ibrahim, a.s., je rođen u Babilonu (cen. Irak, kod današnjeg grada Hille, 100 km južno od Bagdada), Uru (juž. Irak, kod grada Nasirijje, 370 km jug. ist. od Bagdada) ili nekom drugom gradu Mezopotamije (Iraka). Njegov otac Azer je bio kipar i zarađivao je praveći idole božanstava. Ibrahim, a.s., je od djetinjstva smatrao čudnim da ljudi štuju kipove. Kao mladić odlazi u planine, tražeći pravog Boga. Posmatrao je zvijezde, Mjesec i Sunce, nebeska tijela koja je obožavao njegov narod. Zaključio je da su oni promjenljivi i prolazni, a da Stvoritelj nebesa i Zemlje mora biti neko ko je Neprolazan, Vječan. Tada ga je Allah, dž.š., učinio poslanikom.

Ibrahim, a.s., je u islam prvo pozvao svoga oca, ali je on odbio. Onda je pozvao svoje sugrađane, ali su i oni negirali poruku. Potom je došao na ideju. Kada je na blagdan hram bio prazan radi proslave, on je ušao u njega i porazbijao sve idole, osim najvećeg. Njemu je okačio sjekiru. Sugrađani su bili šokirani. Pošto su svi bili na proslavi, optužba je pala na Ibrahima, a.s. Ibrahim, a.s., je optužio najvećeg idola za taj čin, ali ni to nije pomoglo da se njegov narod dozove pameti. Tako su oni osudili Ibrahima, a.s., na spaljivanje na lomači. Napravljena je ogromna lomača u koju je Ibrahim, a.s., ubačen katapultom. Međutim, Allahovom voljom vatra je bila hladna i spasonosna za njega.

Nimrud (Numrud/Nimrod/Nemrud), tiranski vladar Babilona, koji je sebe smatrao božanstvom, čuo je za događaj sa vatrom. Stoga je zatražio da Ibrahima, a.s., dovedu na dvor. Među njima je započela rasprava o pravom Bogu. Ibrahim, a.s., je naveo primjer Allahovog davanja života i smrti. Nimrud je htio da pokaže da i on daje život i smrt, te je zatražio da mu dovedu dva osuđenika. Jednog je pomilovao, a drugog pogubio. Onda je Ibrahim, a.s., odlučio da Nimruda spusti na zemlju: Spomenuo je kako Allah čini da Sunce izađe sa istoka, te ga je izazvao da učini da Sunce izađe sa zapada. Nemogavši naći odgovor, Nimrud je ostao zbunjen i posramljen. No, i pored toga, on nije htio priznati da nema božanstva pored Allaha.

Ibrahimov narod nije povjerovao u Allaha, dž.š., čak ni nakon čudesnog Ibrahimovog spasenja od vatre. Stoga je Uzvišeni naredio Ibrahimu, a.s., da se, zajedno sa svojim malobrojnim sljedbenicima, preseli u Palestinu. Naselio se u okolini Hebrona (Halil, 30 km južno od Jerusalima), gdje se bavio stočarstvom. Nekada u to vrijeme, njegov amidžić Lut, a.s., se odvojio i otišao u Sodomu i Gomoru (na području današnjeg Mrtvog mora), gdje je djelovao kao poslanik.

Ibrahim, a.s., je jedno vrijeme boravio sa ženom h. Sarom u Egiptu. Onovremenom faraonu je zapela za oko Sarina izuzetna ljepota. Tako je naredio vojnicima da je dovedu na silu. No, Uzvišeni je dao da, kad god bi faraon htio da joj priđe, ukočili bi mu se udovi i mišići i počeo bi se grčiti i gušiti. Na njezine dove, faraon bi bio oslobođen takvog stanja, ali kad god bi ponovo htio da krene da je obeščasti, nanovo bi bio stavljen na te muke. Na kraju je faraon pustio Saru, uz bogate darove. Među darovima je bila i robinja Hadžera (Hagara). Historičari navode da je h. Hadžera bila kći nekog egipatskog dostojanstvenika kojeg je faraon porazio u građanskom ratu, a nju porobio.

Ibrahim, a.s., je dugo bio bez djece. Molio je Allaha, dž.š., da mu podari potomstvo. Uzvišeni mu je poručio da će njegovih potomaka biti koliko je zvijezda na nebu. Tako se prenosi da je Ismaila dobio u 86 godini sa h. Hadžerom, a Ishaka u 100 godini sa h. Sarom. Tada je h. Sara imala 90 godina.

Odmah po rođenju Ismaila, Allah, dž.š., je naredio Ibrahimu, a.s., da nastani h. Hadžeru i Ismaila u dolini Mekke. Tako je Ismail, a.s., odrastao u Mekki. Ibrahim, a.s., ih je redovito posjećivao i boravio dio godine kod njih. Kada je Ismail, a.s., stasao, Allah, dž.š., ih je iskušao: naredio je Ibrahimu, a.s., da zakolje Ismaila. Otac i sin se povinovaše Božijoj naredbi. Međutim, u trenutku kada je Ibrahim, a.s., krenuo da prereže Ismailov vrat, Allah, dž.š., je poslao velikog ovna kao kurban (žrtvu) u zamjenu za sina.

Ibrahim, a.s., je ustanovio današnje obrede kurbana i hadždža. Obnovio je i proširio Kabu, najstariju džamiju na svijetu, te Aksu (Bejtu-l-Makdis), drugu najstariju džamiju.

Prema predanjima, Ibrahim, a.s., je živio 200 godina, odnosno 175 godina. Ukopan je u Palestini, u Hebronu, u današnjoj Ibrahimovoj džamiji.

7) Lut, a.s.

Lut, a.s., (po Bibliji Lot) je amidžić Ibrahima, a.s., i sin Harana. Spomenut je u Kur'anu 27 puta. Glavnina kazivanja o njemu se nalazi u surama: El-A'raf, Hud, El-Hidžr, Eš-Šuara, En-Neml, El-Ankebut, Es-Saffat, El-Kamer. Doselio se u Sodomu. Poslan je narodu koji je bio utonuo u griješenje i nevjerovanje - stanovnicima Sodome i Gomore. Inače, to je prvi narod u povijesti koji je bio ogrezao u praktikovanju homoseksualnih odnosa i pederastije.

No, Lutov narod se nije odazvao poslanici. Štaviše, ni njegova žena nije povjerovala. Kako Kur'an kaže, jedina muslimanska kuća u Sodomi i Gomori je bila kuća Luta, a.s. Stoga je Allah, dž.š., poslao meleke u liku lijepih mladića da obavijeste Luta, a.s., o kazni koja će nastupiti sutradan. Lutov narod je čak pokušao da ih seksualno napastvuje, misleći da se radi o nekim lijepim mladićima koji su bili gosti njihovog poslanika. Na kraju je Lut, a.s., sa svojom porodicom, bez žene nevjernice, napustio grad tokom noći. U zoru je njegov narod zadesila strašna kazna: prvo strašan glas dok je sunce izlazilo, pa zemljotres koji je učino da ono što je gore bude dolje, i na kraju kiša grumenja od pečene gline koje je neprekidno sipalo.

Danas se na mjestu Sodome i Gomore nalazi Mrtvo more, slano jezero između današnjeg Jordana i Palestine (Zapadne obale). Sadržaj soli u jezeru prosječno je 28%, tako da je život u njemu ograničen samo na neke mikroorganizme i halofite (biljke slanjače). Na Mrtvom moru vlada suha pustinjska klima, a kiša jedva da pada.

Lut, a.s., se odselio kod Ibrahima, a.s. Prema predanjima, živio je 80 godina. Moguće da je i on ukopan pored Ibrahima, a.s., u Hebronu.

8) Ismail, a.s.

Ismail, a.s., (po Bibliji Jišmael) je stariji sin Ibrahima, a.s. Mati mu se zvala Hadžera. Praotac je sjevernih arapskih plemena - Adnanija (arabiziranih Arapa). Spomenut je u Kur'anu 12 puta. Srž priče o njemu se nalazi u surama El-Bekare, Merjem i Es-Saffat.

Kada je h. Hadžera rodila Ismaila, Allah, dž.š., je naredio Ibrahimu, a.s., da ih ostavi u tada neplodnoj mekkanskoj dolini. Kada su se zalihe potrošile, h. Hadžera je užurbano hodala između mekkanskih brda Safe i Merve, tražeći štogod za piće. Nakon što je sedam puta prešla put između ta dva brda, Uzvišeni je dao da potekne vrelo Zemzem. Nedugo iza toga, nomadsko jemensko pleme Džurhum se trajno naseljava u Mekku, uz Hadžerinu dozvolu. Ismail, a.s., se kasnije orodio sa plemenom Džurhum.

Kada je Ismail, a.s., odrastao, zajedno sa Ibrahimom, a.s., je obnovio Kabu: on je nosio kamenje, a Ibrahim, a.s., ga je postavljao. Ismail, a.s., je primjer poslušnosti roditeljima: bez pogovora je bio prihvatio da bude žrtvovan, kako bi se ispunila Allahova naredba. Bio je poslan kao poslanik određenim arapskim plemenima.

Prema predanjima, Ismail, a.s., je živio 137 godina. Umro je u Mekki, gdje je i ukopan pored svoje majke. Njegov potomak Adnan je rodonačelnik svih sjevernih arapskih plemena.

9) Ishak, a.s.

Ishak, a.s., (po Bibliji Izak) je mlađi sin Ibrahima, a.s. Mati mu je bila h. Sara. Navodi se da je 14 godina mlađi od svoga brata Ismaila, a.s. Spomenut je u Kur'anu 17 puta. Kur'an ne govori detaljno o njemu. Ibrahim, a.s., i h. Sara su u poodmakloj starosti dobili Ishaka. Ishak, a.s., je poslan kao poslanik određenim palestinskim plemenima. Prema predanjima, živio je 180 godina. Ukopan je pored svog oca u Hebronu. Njegov sin Jakub, a.s., je rodonačelnik Israilćana.

10) Jakub, a.s.

Jakub, a.s., (po Bibliji Jakob) je sin Ishaka, a.s., a unuk Ibrahima, a.s. Imao je nadimak Israil (Izrael) što znači Onaj koji vidi Boga, tj. Abdullah - Allahov rob. Praotac je Israilćana (Benu Israil) i prvi njihov poslanik. Spomenut je u Kur'anu 16 puta. Glavnina kazivanja o njemu se nalazi u surama El-Bekare i Jusuf i vezana je, uglavnom, za kazivanje o njegovom sinu Jusufu, a.s. Navodi se da je živio u Šekemu (današnji Nablus, Zapadna obala) u Palestini. Imao je 12 sinova: Rubil (Ruben), Šem'un (Šimun), Lavi (Levi), Jehuda (Juda), Ejsahar (Jisakar), Zabilun (Zebulun), Dan, Neftali (Naftali), Džad (Gad), Ešir (Ašer), Jusuf (Josif), Binjamin (Benjamin). Od njegovih sinova potiču israilska plemena, njih 12. Prema predanjima, Jakub, a.s., je doživio 147 godina. Umro je u Egiptu. Oporučio je sinu Jusufu da ga ukopa pored oca i djeda, što je ovaj i uradio.

11) Jusuf, a.s.

Jusuf, a.s., (po Bibliji Josif) je sin Jakuba, a.s., unuk Ishaka, a.s., a praunuk Ibrahima, a.s. Bio je, nakon Benjamina, najmlađi Jakubov sin. Spomenut je u Kur'anu 27 puta: 25 puta u suri Jusuf, nazvanoj po njemu, te po jednom u surama El-En'am i Gafir. Inače, sura Jusuf je jedinstvena sura, jer od početka do kraja iznosi samo kazivanje o Jusufu, a.s.

Jusuf, a.s., je zbog svog uzoritog ponašanja bio najdraže dijete Jakubu, a.s. Bio je izuzetno lijep. U hadisima stoji da mu je bilo dato pola dunjalučke ljepote. Radi toga što je bio očev miljenik, njegova starija braća su bila ljubomorna na njega. Stoga su skovali plan kako da ga se riješe. Naime, pitali su oca da im dopusti da povedu sa sobom Jusufa, kako bi se igrao i razonodio, obećavši da će ga čuvati. No, oni su ga bacili u bunar, a Jakubu slagali da ga je vuk pojeo, donoseći kao dokaz košulju natopljenu lažnom krvlju.

Pored bunara je naišla karavana, izvukla Jusufa i prodala u Egiptu, u roblje za jeftine pare. Kupio ga je egipatski upravnik. On ga je posinio i odgojio. Kada je Jusuf, a.s., stasao, Allah, dž.š., ga je učinio poslanikom. Zulejha, upravnikova žena, se ludo zagledala u mladog Jusufa, pa je pokušala da ga navede na blud. On ju je odbio, te je nedužan završio u zatvoru. U zatvoru je protumačio, utamničenom kraljevom slugi, san o njegovom izlasku iz zatvora, što se i obistinilo. Jusuf, a.s., je zamolio slugu da se zauzme za njega kod kralja, ali je ovaj to zaboravio. Stoga je Jusuf, a.s., proveo u zatvoru između tri i devet godina.

Kada je egipatski kralj sanjao san o sedam mršavih krava koje jedu sedam debelih i o sedam zelenih klasova i sedam drugih sasušenih, niko od njegovih dostojanstvenika nije ga znao rastumačiti. Tada se spomenuti sluga sjetio zatočenog Jusufa, a.s., koji je protumačio san: prvo će doći sedam godina izobilja, pa sedam godina nestašice, pa petnaesta godina, u kojoj će se ponovo sijati. Stoga je kralj postavio Jusufa, a.s., kao nadzornika skladišta. No, Jusuf, a.s., nije htio izaći iz zatvora sve dok se ne dokaže njegova nevinost. Tako je kralj sproveo istragu i Zulejha je priznala krivicu.

Nakon sedam godina izobilja, nastupila je glad u svijetu. Egipat je, zahvaljujući Jusufu, a.s., imao ne samo dovoljno rezervi za sebe, već i za prodaju. Tako su Jusufova braća došla u Egipat, tražeći hranu. Jusuf, a.s., ih je prepoznao, ali oni njega nisu. Opskrbio ih je i na polasku im poručio da se ne vraćaju ponovo po hranu, ako sa sobom ne dovedu najmlađeg brata koji je ostao kod oca. Tako su drugi put došli sa Benjaminom. Jusuf, a.s., se izdvojio sa njim i predstavio mu se. Dogovorili su se da će varkom Benjamin ostati sa njim u Egiptu. Jedan od Jusufovih potčinjenih je ubacio kraljev pehar u Benjaminov prtljag. Kada je pehar pronađen, Benjamin je, kao navodni kradljivac, zadržan u Egiptu.

Braća su po povratku u Palestinu, objasnila situaciju Jakubu, a.s. Od tuge za Jusufom i Benjaminom, Jakub, a.s., je oslijepio. Stoga je poslao svoje sinove, po treći put, u Egipat da pokušaju saznati šta se desilo sa Jusufom i Benjaminom. Kada su braća izašla pred Jusufa, a.s., on im se otkri. Potom su zatražili oprost i on im je oprostio. Onda im je naredio da njegovu košulju odnesu i stave ocu na lice, kako bi progledao, te da svu čeljad dovedu u Egipat. Kada su kasnije došli pred Jusufa, a.s., on privi svoje roditelje na grudi i ponudi im da se nastane u Egipat. Tako se Israilćani naseliše u Egipat.

Prema predanjima, Jusuf, a.s., je živio 120 godina, odnosno 110 godina. Umro je u Egiptu. Oporučio je svojoj braći da ga ukopaju pored oca, djeda i pradjeda, što su oni i učinili.

12) Ejjub, a.s.

Ejjub, a.s., (po Bibliji Job/Hiob) je živio i djelovao u Siriji. Smatra se da je potomak Ajsa (Isev/Ezav/Isav), starijeg brata Jakuba, a.s. Njegov kur'anski nadimak je Evvab (Onaj koji se mnogo kaje). Spomenut je u Kur'anu 4 puta, i to u četiri sure: u El-Enbija i Sad, gdje je glavnina kazivanja, te u El-En'am i En-Nisa, gdje je samo po imenu naveden. Imao je ogroman imetak i veliki broj potomaka. Onda ga je Allah, dž.š., iskušao sa bolešću, gubitkom bogatstva i smrću djece. No, on se strpio tokom svih iskušenja koja su trajala između 3 i 18 godina, kako navode mufessiri i historičari. Na kraju ga je Allah, dž.š., izliječio, podario mu još veći imetak i darovao ga još većim brojem djece. Prema predanjima, živio je 93 godine. Neki smatraju da je ukopan u današnjem damašćanskom kvartu Šejh Sa'd.

13) Šuajb, a.s.

Šuajb, a.s., (po Bibliji Jetro/Heb) je treći poznati arapski poslanik. Spomenut je 11 puta u Kur'anu. Smatra se da je potomak Medjena, sina Ibrahima, a.s. Kazivanje o njemu je u sljedećim surama: El-A'raf, Hud, Eš-Šuara, El-Ankebut. Poslan je Medjenu, narodu Ejke, koji je živio na današnjem poluotoku Sinaj. Njegov narod je bio nepokoran Uzvišenom. Obožavali su drvo zvano Ejke. Usto su pljačkali trgovačke karavane i zakidali na vagi i na litru. Radi toga im je Allah, dž.š., poslao njihovog brata Šuajba, a.s. No, oni su odbili da ga slijede i da se pokore Uzvišenom Bogu. Stoga ih je Allah kaznio katastrofalnim zemljotresom i oni osvanuše mrtvi, nepomični.

Uoči kazne, Šuajb, a.s., se sa svojim malobrojnim sljedbenicima odselio u Mekku, gdje je i umro u dubokoj starosti. Ukopan je između Zemzema i Mekami-Ibrahima. Prema predanjima, živio je preko 200 godina. Neki autori smatraju da je Šuajb, a.s., onaj starac kod koga se Musa, a.s., sklonio i proveo deset godina u službi, oženivši njegovu mlađu kćerku.

14) Musa, a.s.

Musa, a.s., (po Bibliji Mojsije) je sin Imrana (Amram) i Jukabed (Ejazehat/Ejariha/Johebed/Jokebed). Imao je brata Haruna (Arona) i sestru Merjem (Mirijam/Marija). Potomak je Lavija, sina Jakuba, a.s. Najviše je spominjan poslanik u Kur'anu: spomenut je 136 puta u 34 sure. Tako je i nastala izreka: Skoro da je cijeli Kur'an Musaov. Glavnina kazivanja o njemu je u surama: El-A'raf, Junus, Hud, El-Kehf, Taha, Eš-Šuara, En-Neml, El-Kasas, Gafir, Ez-Zuhruf. Priča o njemu i Faraonu je navedena na 20 mjesta. Objavljen mu je Tevrat.

Israilćani su od vremena Jusufa, a.s., živjeli u Egiptu. Od vlasti su dobili lijepe predjele sa obradivom zemljom. Prvih nekoliko stotina godina su živjeli u blagostanju i suživotu sa Egipćanima, dok su vladali kraljevi. Neki historičari smatraju da se radi o kraljevima iz dvije semitske dinastije koje su vladale Egiptom oko 250 godina: dinastija Hiksa (XIV dinastija, c. 1795-1650) i dinastija Kananaca (XV dinastija, c. 1650-1550).[9]No, kada je ponovo uspostavljena faraonska vlast, israilski položaj se znatno pogoršao. Imovina im je oduzeta. Pretvoreni su u roblje i bili su prisiljeni da grade hramove i druge velike državne građevine.

Ondašnji nepravedni faraon je sanjao jedan uznemirujući san. Njegovi astrolozi su protumačili da značenje upućuje da će se, među Israilćanima, roditi dječak koji će biti uzrok propasti Egipta. Stoga je Faraon odlučio da pobije sve israilske muške bebe. No, njegovi savjetnici su sugerisali da će u tom slučaju Egipat ostati bez robovske snage. Predložili su da se israilska muška novorođenčad ne ubijaju svake godine, već svake druge godine, što je Faraon i prihvatio.

Allah, dž.š., je dao da se Musa, a.s., rodi u godini u kojoj su se muške bebe Israila ubijale. Mati ga je jedno vrijeme krila i dojila, dok opasnost nije postala neizbježna. Onda joj je Uzvišeni naredio da dijete stavi u košaru i pusti niz Nil, obećavši da će joj se dijete vratiti. Tako je i uradila. Naložila je svojoj kćerci da prati košaru. Košara je stala na mjestu gdje se nalazila Faraonova žena Asija. Ona je uzela dijete i ubijedila muža da ga posvoje. Međutim, Musa nije htio dojiti nijednu egipatsku dojilju koju bi mu Asija dovela. Radi toga je Musaova sestra došla pred Faraona i predložila svoju majku kao dojilju. Pošto je Musa jedino nju htio dojiti, Faraon ju je odredio za njegovu dojilju. Tako se Musa, a.s., vratio svojoj majci.

Musa, a.s., je odrastao na Faraonovom dvoru. Za razliku od svojih sunarodnjaka, dobio je najkvalitetnije moguće obrazovanje. Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Musa, a.s., jednom sjedio u Faraonovom krilu. Povukao je Faraona za bradu i ošamario ga. To je navelo Faraona da pomisli da se radi o dječaku iz njegovog sna. Stoga je odlučio da ga ubije. Asija je odvaraćala Faraona, pravdajući činjenicom, da se radi o dječijem nestašluku. Onda je Faraon odlučio da testira Musaa: Stavio je dva tanjira isped njega, jedan sa draguljima, a drugi sa užarenim ugljenima. Musa, a.s., je krenuo ka draguljima, ali ga je melek Džibril usmjerio da uzme ugljen. Tako je spržio jezik, dobio govornu mahanu, ali je sačuvao život.

Kada je Musa, a.s., kao mladić prolazio gradom, naišao je na jednog Israilćanina koji se tukao sa nekim Egipćaninom. Pokušao je da interveniše. Pritom je udario Egipćanina šakom i slučajno ga usmrtio. Uvidjevši grešku, zatražio je oprost od Uzvišenog. Allah, dž.š., mu je oprostio. Sutradan je Musa, a.s., ponovo bio u gradu. Opet je zatekao onog Israilćanina kako se tuče, ovaj put sa drugim Egipćaninom. Shvatio je o kakvom se čovjeku radi. Zato ga je htio zaustaviti. No, on ga je izdao, vičući na sav glas da ga Musa hoće ubiti, baš kako je jučer ubio onoga Egipćanina. Musaov slučaj je prijavljen Faraonu, koji je naredio da ga ubiju. Jedan čovjek iz grada je Musaa, a.s., obavijestio o svemu. Stoga je on pobjegao iz Egipta u Medjen.

U Medjenu je Musa, a.s., došao na jedan bunar da se napije vode. Tu je vidio dvije djevojke kako sa svojim stadom stoje po strani, dok drugi čobani poje svoja stada. Upitao ih je za razlog. One su odgovorile da ne mogu da napoje svoje stado, dok svi čobani ne odu, a ni otac im ne može pomoći, jer je star. Stoga im je on napojio stoku. Dvije djevojke su se vratile kući i obavijestile oca o događaju. Kasnije su pozvali Musaa, a.s., na gozbu. Na gozbi je otac dvaju djevojaka predložio Musau da radi za njega osam ili deset godina, ako hoće da oženi njegovu mlađu kćerku. On je na to pristao. Neki autori pretpostavljaju da je stari otac ustvari Šuajb, a.s.

Nakon deset godina, Musa, a.s., se zaputio sa svojom porodicom nazad u Egipat. Kada su se odmarali u dolini Tuva u blizini Sinajske gore, Musa, a.s., je ugledao neku vatru. Poručio je porodici da ga čeka, dok on ne izvidi šta je posrijedi. Kad je došao do vatre, sa desne strane iz drveta mu se obratio Allah, dž.š. Povjerio mu je poslaničku misiju, da u islam pozove Faraona i njegov narod, zatraži oslobađanje Israilćana iz ropstva i predvodi ih do Svete zemlje - Kanana (Ken'an). Uklonio mu je govornu mahanu, te dao mudžize (pretvaranje njegovog pastirskog štapa u zmiju, bjelina ruku izvučenih iz njedara itd.). Učinio je njegovog brata Haruna, koji je bio stariji i rječitiji, poslanikom i pomoćnikom.

Kada je došao u Egipat, Musa, a.s., se sastao sa svojim bratom Harunom, a.s. Zajedno su otišli na Faraonov dvor. Pozvali su ga da povjeruje u Allaha, jedinog Boga i Stvoritelja. Faraon je jedno vrijeme postavljao pitanja o islamu na koja su mu oni odgovarali. Pošto mu se nisu sviđali odgovori, optužio je Musaa, a.s., da je lud i zaprijetio da će ga zatvoriti, ako nastavi tvrditi da Faraon nije pravi Bog. Potom je Musa, a.s., pokazao mudžize - dokaze da je poslanik Istinitog Boga: štap koji se pretvara u zmiju i ruke koje budu bijele, kada se iz njedara izvuku. Na to ga je Faraon nazvao čarobnjakom, te na savjet svojih glavešina, izazvao na mejdan protiv svojih čarobnjaka. Musa, a.s., je prihvatio. Mejdan je zakazan na dan festivala.

Na festivalski dan su došli Faraonovi čarobnjaci iz cijelog Egipta. Historičari navode da ih je bilo desetine hiljada. Musa, a.s., im je dao šansu da oni prvi pokažu svoje umijeće. Oni su bacili štapove i konope, te ih vradžbinama prikazali ljudima kao zmije. No, kada je Musa, a.s., bacio svoj štap, on se pretvorio u pravu veliku zmiju koja je pojela njihove lažne zmije. Shvativši da je to mudžiza, čarobnjaci su pali na sedždu i priznali da je jedini Gospodar Allah, dž.š. Faraon ih je optužio da su u dosluhu sa Musaom, a.s. Zaprijetio je da će im odsjeći ruke i noge unakrst i razapeti ih na palme zato što ga više ne smatraju Bogom. Uprkos tome, oni nisu htjeli da napuste islam i Faraon ih je poubijao.

Faraon i njegove glavešine nisu htjele ni da povjeruju u Allaha, dž.š., ni da puste Benu Israil. Čak su još više otežali ionako nepovoljan israilski položaj. Ni egipatski narod nije prihvatio islam, što ne treba da čudi, pošto je Faraon zavodio Egipćane, tako da su ga oni slijepo slušali i štovali kao božanstvo. Izuzetak su pojedinci, među kojima je bila i Asija. Kada je Faraon saznao da mu žena vjeruje u Allaha, dž.š., a ne u njega, pokušao ju je odvratiti. No, ona je bila ustrajna u islamu. Stoga ju je Faraon mučio do smrti, ali ona nije popuštala u vjeri. Prema hadisima, Asija je jedna od četiri najodabranije žene na svijetu.

Zbog svega toga Uzvišeni je narednih godina Egipćanima slao devet ajeta (znakova) u vidu nedaća, ne bi li se opametili: pretvaranje vode Nila u krv zbog uginuća riba; žabe; uši; opasne divlje životinjice (škorpioni, zmije i sl.); pomor stoke; kožne bolesti; poplava kojoj je prethodila oluja i tuča; skakavci; tama. To su bile teške i nerodne godine. No, unatoč svemu, Faraon nije popuštao. Na kraju Allah, dž.š., naređuje Musau, a.s., da u toku noći sa Israilćanima krene na put.

Kada je Faraon sutradan shvatio da su Israilćani otišli, mobilizirao je vojsku i krenuo za njima. Musa, a.s., je tako sa Israilćanima stigao do egipatske obale Crvenog mora. Po Allahovoj naredbi, udario je štapom po moru i ono se razdvojilo. To je omogućilo Israilćanima da pređu na suprotnu obalu. Taman kad su završili sa prelaskom, faraonova vojska je stigla na egipatsku obalu. Faraon i njegovi vojnici su pokušali da pređu, ali se more zaklopilo i podavilo ih.

Israilćani su nastavili putovanje Sinajskom pustinjom. Na putu im je Allah, dž.š., spuštao mannu[10]i prepelice kao hranu. Kad im je nestalo vode, Musa, a.s., je, po Božijem nalogu, udario štapom u stijenu, te je iz nje poteklo 12 izvora, jedan za svako israilsko pleme. No, takva hrana im je dojadila, pa su od Musa, a.s., tražili da moli Gospodara da im dadne zeleni, krastavica, pšenice, sočiva i luka.

Kada su Israilćani stigli do Sinajske gore (Tur), Musa, a.s., je ostavio Haruna, a.s., kao zamjenika, te se sam zaputio na vrh. Tu je razgovarao sa Allahom, dž.š. Tada mu je objavljen Tevrat sa 10 Božijih zapovijedi. Musa, a.s., je bio na Gori 40 dana, koliko je trajala objava Tevrata. Dok je on bio odsutan, grupa Israilćana, predvođena čovjekom po imenu Samirijja, otkazala je poslušnost Harunu, a.s., i napravila sebi zlatno tele kao idola. Kada se Musa, a.s., vratio, tele je uništeno i većina obožavatelja teleta se pokajala, dok su nepokajnici pobijeni, a Samirijja protjeran. Zatim je Musa, a.s., odabrao 70-ericu Israilćana da odu sa njim na Goru i izmole Allahov oprost, što su na koncu i dobili.

Israilćani su nastavili put ka Obećanoj Zemlji. Kada su došli na granice Palestine, Allah, dž.š., im je naredio da borbom osvoje njene gradove, koji su bili u rukama nevjerničkog i nasilničkog naroda. Međutim, Israilćani su to odbili. Stoga ih je Uzvišeni kaznio da 40 godina lutaju pustinjom, kako bi stara generacija bila zamijenjena novom. Musa, a.s., i Harun, a.s., nisu dočekali da uđu u Svetu zemlju.

Prema predanjima, Musa, a.s., je živio 120 godina. Preminuo je nadomak Palestine. Kako stoji u hadisima, Musa, a.s., je zatražio od Allaha, dž.š., da ga prije smrti približi Svetoj zemlji koliko se kamenom može dobaciti. Dvije lokacije se najčešće navode kao moguće mjesto Musaovog kabura: planina Nibu (Nevo/Nebo, 710 m, u blizini grada Madeba, današnji sjev. zap. Jordan), sa koje se vidi i Hebron i Jerusalim, te selo Nebijj Musa u današnjoj Palestini (11 km južno od Hebrona i 20 km istočno od Jerusalima).

15) Harun, a.s.

Harun, a.s., (po Bibliji Aron) je stariji brat Musaa, a.s. Spomenut je 20 puta u Kur'anu. Glavnina priče o njemu se nalazi u surama: El-A'raf, Junus, Taha, Eš-Šuara, El-Kasas. Rodio se tri godine prije Musaa, u godini u kojoj Faraon nije ubijao israilsku mušku novorođenčad. Posjedovao je sve poslaničke osobine, a posebno se isticao rječitošću. Stoga ga je Allah, dž.š., odredio kao pomoćnika bratu Musau, a.s., u njegovoj poslaničkoj misiji. Tako je Harun, a.s., zajedno sa Musaom, a.s., pozivao Faraona i Egipćane u islam, izveo Israilćane iz Egipta i odveo ih do Obećane zemlje, tj. Palestine, itd. Kada god bi Musa, a.s., izbivao, ostavljao bi Haruna, a.s., među Israilćanima kao svoga zamjenika i zastupnika, npr. kada je proveo četrdeset dana na Sinajskoj gori.

Prema predanjima, Harun, a.s., je živio 123 godine. Preselio je na ahiret u pustinji, u istoj godini u kojoj je umro njegov brat Musa, a.s., samo nekoliko mjeseci prije njega. Najčešća lokacija koja se spominje kao mjesto njegovog kabura je Džebel Harun (Harunova planina/planina Hor, 1350 m), 5 km od Petre u Jordanu.

16) Davud, a.s.

Davud, a.s., (po Bibliji David) je potomak Jehude, sina Jakuba, a.s. Rođen je i odrastao u Betlehemu (10 km južno od Jerusalima). Bio je drugi israilski kralj. Spomenut je 16 puta u Kur'anu. Glavnina priče o njemu se nalazi u surama: El-Bekare, El-Enbija', En-Neml, Sebe', Sad. Objavljen mu je Zebur.

U Davudovo doba Israilćani su vodili neprestane ratove sa susjednim paganskim narodima (Amalićani, Filistejci, Edomićani, Moabićani, Amorićani, Amonićani i dr.). Kada su Amalićani objavili rat Israilćanima, Davud je bio mladić koji se bavio izradom pancira. Odlučio se priključiti vojsci i braniti domovinu. Na čelu israilske vojske je bio kralj Talut (Saul), prvi kralj Israila. Tada je poslanik bio Samuil (Samuel), a.s.

Dvije vojske (israilćanska i amalićanska) su se susrele na obali rijeke Jordan. Israilćanska vojska je bila malobrojnija i slabije naoružana. Kako nas Muhammed, a.s., obavještava, broj Talutovih boraca je bio jednak broju ashaba na Bedru, znači između 310 i 319. Po običaju, bici je prethodio dvoboj junaka. Ispred Amalićana je izašao Džalut (Golijat), poznati snažni i gorostasni borac, i izazvao Israilćane na dvoboj. Svojim vrlo krupnim stasom ulio je strah, tako da niko od njih nije imao hrabrosti da mu se suprostavi. Izvikivao je razne pogrde na račun Benu Israila. Kralj Talut je pao u očaj. Stoga je, između ostalog, ponudio ruku svoje kćeri Mikale onom borcu koji pobijedi Džaluta u dvoboju. Onda se Davud odvažio i stao ispred vojske. Iako je bio tek mladić i fizički mnogo slabiji od protivnika, on je kamenom, kojeg je ispalio iz svoje praćke, pogodio Džaluta između očiju i na licu mjesta ga usmrtio. To je srozalo borbeni moral Amalićana, pa su u predstojećoj borbi Israilćani izvojevali odlučnu pobjedu. Po povratku, Talut je oženio Davuda svojom kćerkom i učinio ga svojim prijestolonasljednikom.

Kasnije su kralj Talut i Samuil, a.s., preminuli, te je Allah, dž.š., učinio Davuda i kraljem i poslanikom Israilćana. Neki izvori spominju da je Davud, a.s., tada imao 37 ili 40 godina. Vladao je oko 40 godina i proširio granice Israilske države. Prenio je prijestolnicu iz Hebrona u Jerusalim. Razvio je i proširio grad, i od njega napravio ne samo centar Israilske kraljevine, već centar Palestine općenito. Stoga je Jerusalim i dan-danas poznat kao Davudov (Davidov) grad.

Davudova vladavina je zapamćena kao pravedna. Sudio je ljudima, onako kako je Allah, dž.š., propisao. U sudske i vladarske poslove je uvodio i svog sina Sulejmana. Isticao se izuzetnom pobožnošću. Kako stoji u hadisima, postio je svaki drugi dan (Davudov post), klanjao noćni namaz trećinu noći (Davudov namaz, tj. spavao bi pola noći, pa bi klanjao trećinu, te spavao zadnju šestinu), te prelijepim glasom učio Zebur. Njegovo učenje Zebura slušale su brda i ptice. Razumio je nemušti jezik (govor životinja). Među njegovim mudžizama je i sposobnost savijanja željeza i drugih metala golim rukama, bez alata i vatre, kao da su vosak.

Prema predanjima, Davud, a.s., je živio između 70 i 100 godina. Umro je u Jerusalimu, gdje je i ukopan.

17) Sulejman, a.s.

Sulejman, a.s., (po Bibliji Solomon) je sin Davuda, a.s. Bio je treći i posljednji israilski kralj. Spomenut je 17 puta u Kur'anu. Glavnina priče o njemu se nalazi u surama: El-Enbija', En-Neml, Sebe', Sad.

Sulejman, a.s., je naslijedio svog oca na prijestolju. Pokorio je sve okolne kraljevine gorespomenutih paganskih naroda. Onovremene velike pomorske sile su sklopile vazalni savez sa njim, tj. postali njegovi vazali: Feničanski gradovi-države, koji su c. 1200-800 p.n.e. bili glavna pomorska sila na Mediteranu i posjedovali obalne kolonije u današnjoj Libiji, Tunisu, Alžiru, Maroku, Mauritaniji, Španiji, Portugaliji, Francuskoj, Italiji, Malti, Kipru, Turskoj; te moćna kraljevina Saba (Sebe'/Šeba), na čelu sa kraljicom Belkisom, koja je vladala jugom Arabije i Afričkim rogom (današnja Etiopija, Somalija, Eritreja, Džibuti), a moguće da je i ona imala obalne kolonije u današnjoj Keniji, Tanzaniji i Mozambiku. Za vrijeme Sulejmanove vladavine Israilska država je bila na vrhuncu kulturne, vojne, političke i ekonomske moći, te je dostigla svoj najveći opseg: prostirala se od Crvenog mora i Sinaja na jugu do gornjeg toka Eufrata na sjeveru, i od Sredozemnog mora na zapadu do Arapske pustinje na istoku.

Sulejman, a.s., je bio poznat po mudrosti, oštroumnosti, bogobojaznosti, čestom kajanju i pravednom sudu. Bio je vješt govornik i pjesnik. Posjedovao je ogromno bogatstvo u zlatu, srebru, draguljima, hergelama čistokrvnih konja itd. Allah, dž.š., mu je učinio pokornim džinne, životinje, vjetar, brda i sl., a dao mu je i izvore tečnog bakra. Razumio je nemušti jezik (govor ptica, mrava itd.). Obnovio je i proširio Aksu. Stoga se džamija Aksa često naziva Sulejmanov hram. Prema predanjima, živio je 52 godine. Vladao je oko 40 godina. Umro je u Jerusalimu. Ukopan je u kompleksu Akse.

18) Iljas, a.s.

Iljas, a.s., (po Bibliji Ilija/Elijah) je potomak Haruna, a.s. Spomenut je 2 puta, općenito, u Kur'anu u surama El-En'am i Es-Saffat. Spominje se u Kur'anu jedanput i kao Iljasin u suri Es-Saffat. Nakon smrti Sulejmana, a.s., njegova država se cijepa na dvije države: Israil (Izrael) i Jehud (Judeju). Iljas, a.s., je djelovao u Israilu, gdje je pozivao Israilćane da se vrate istinskoj vjeri u Jednog Boga i ostave obožavanje paganskih božanstava susjednih naroda, naročito štovanja feničanskog božanstva Bala. Prema nekim predanjima, umro je u Ba'lbeku (sjev. ist. Liban), gdje je i ukopan.

19) El-Jesea, a.s.

El-Jesea, a.s., (po Bibliji Elizej) je učenik Iljasa, a.s. Spomenut je 2 puta općenito u Kur'anu u surama El-En'am i Sad. Idući stopama svoga učitelja, pozivao je Israilćane da se vrate tevhidu (vjerovanju u Jednog Boga). Prema nekim predajama, umro je u Banijasu (sjev. zap. Sirija), gdje je i ukopan.

20) Zu-l-Kifl, a.s.

Zu-l-Kifl, a.s., je učenik El-Jesea, a.s. Neki ga povezuju sa poslanikom Hizkilom (po Bibliji Ezekijel/Jehezekel). Pozivao je Israilćane da se vrate islamu - predanosti Jednom Bogu. Spomenut je općenito 2 puta u Kur'anu, u surama El-Enbija' i Sad. Prema nekim predanjima, živio je 75 godina.

21) Junus, a.s.

Junus, a.s., (po Bibliji Jona/Jonah) je sin Mettaa (Amitaja). U Kur'anu ima nadimke Zunnun (Posjednik velike ribe, kita) i Sahibu-l-Hut (Posjednik velike ribe, kita). Spomenut je u Kur'anu 4 puta po imenu Junus, i to u surama: Junus, nazvanoj po njemu, i Es-Saffat, koje sadrže glavne informacije o njemu, te u En-Nisa i El-En'am, gdje je spomenut samo po imenu. Kao Zunnun je spomenut u suri El-Enbija, a kao Sahibu-l-Hut u suri El-Kalem.

Allah, dž.š., je Junusa, a.s., poslao stanovnicima Ninive (danas dio Mosula, sjev. Irak) da ih pozove u tevhid - pokoravanje samo Jednom Bogu. Grad je, kako iz Kur'ana saznajemo, imao preko 100 hiljada stanovnika. No, Ninivljani su se oglušili na njegov višegodišnji poziv. Čak su mu i prijetili. Stoga ih je Junus, a.s., Allahovim dopuštenjem, upozorio da će im kazna stići za tri dana, ako se ne pokaju. Odveć srdit na svoj narod, on je, bez Allahove dozvole, napustio Ninivu, ne sačekavši tri dana. Zaputio se na obalu mora i ukrcao u lađu. Lađa je na pučini naletjela na oluju. Kako ne bi potonula, lađari su prvo izbacili sav teret. No, to nije bilo dovoljno, pa su odlučili da kockom odaberu ljude koje će izbaciti. Kocka je najmanje tri puta padala na Junusa, a.s. Čim su ga bacili u more, lađa se smirila. Allah, dž.š., je zatim poslao veliku ribu ili kita. Riba je progutala Junusa, a.s., žvakala ga, ali ga nije pojela, te se on zadržao u tmini njenih usta.

U međuvremenu, prvog dana nakon Junusove najave skorašnje kazne, narod Ninive je primijetio veliki crni oblak koji je prekrio obzor. Shvatili su da je Junus, a.s., istinu govorio i da će ih, ako ne povjeruju, pogoditi Allahova kazna, onako kako je pogodila Ad, Semud, Medjen, Nuhov narod, Lutov narod i dr. Stoga su svi odreda povjerovali i zatražili iskreno oprost od Boga. Uzvišeni im je oprostio i otklonio od njih kaznu. Navodi se da su se svi bili okupili na obližnja brda, u iznošenoj odjeći, zajedno sa domaćim životinjama i da su, predvođeni svojim prvacima, tri dana i tri noći molili za oprost.

Junus, a.s., je u utrobi ribe boravio najmanje tri dana. To vrijeme je iskoristio da od Allaha, dž.š., zatraži oprost za svoju grešku. Bog mu je na kraju oprostio i učinio da ga riba izbaci napolje na obalu. Stoga se Junus, a.s., vraća svome narodu i zatiče čudo - svi žitelji Ninive su postali muslimani. Naime, kako nam Kur'an govori, Junusov narod je jedini narod koji je u cjelosti povjerovao i jedini narod od kojeg je odagnana najavljena Allahova kazna. Junus, a.s., je ostao među svojim narodom u Ninivi, tj. svojim sljedbenicima sve dok nije preselio na ahiret.

22) Zekerijja, a.s.

Zekerijja, a.s., (po Bibliji Zaharija) je sin Dana. Potomak je Sulejmana, a.s. Spomenut je 7 puta u Kur'anu, u surama: Alu Imran, Merjem i El-Enbija, gdje je glavnina priče o njemu, te u El-En'am.

Zekerijja, a.s., je bio službenik u Aksi u Jerusalimu, tj. bio je svećenik po zanimanju. No, on nije prihvatao nadoknadu za taj posao, već je zarađivao od tesarskog zanata. Allah, dž.š., ga je odabrao za poslanika Israilćanima. Onovremeno israilsko društvo je bilo ogrezlo u razne grijehe: krivovjerje (kufr), mnogoboštvo (širk), nepravdu (zulum), ubistvo, kamatu, varanje, krađu itd. Israilski kraljevi su se bili osilili. Otvoreno su štovali grčka i druga paganska božanstva, dodvoravali se Parćanima (Perzijancima) i Rimljanima, kako bi se održali na vlasti, sprovodili nasilnu helenizaciju (pogrčivanje) Israilćana, ubijali pobožne i poštene ljude, sprovodili teror, otimali imovinu itd. Također, ni svećenici, israilske duhovne vođe, nisu bile pošteđene društvenih bolesti: bogaćenje na račun vjernika, licemjerstvo, podlost, formalizam u vršenju vjerskih obreda itd.

Zekerijja, a.s., je naišao u svojoj poslaničkoj misiji, uglavnom, na poricanje i ignoriranje. Čak ni svećenici Akse, njegove kolege, nisu povjerovali u njega. Tako je Zekerijja, a.s., dočekao duboku starost bez potomaka. Isto tako, nije vidio ni među Benu Israilom čovjeka dostojnog da nastavi poslaničku misiju. Stoga je zamolio Allaha, dž.š., da mu podari prikladnog potomka, ne samo da bude njegov nasljednik, već i nasljednik Jakuba, a.s., tj. novi poslanik. Uzvišeni mu je uslišao dovu i obavijestio ga da će mu žena roditi sina koji će se zvati jedinstvenim imenom Jahja i koji će biti poslanik. Kao znamenje te mudžize, Zekerijja, a.s., tri dana nije mogao govoriti. Mogao je samo zikriti. Spominje se da je on imao 100 godina, a njegova žena 99 godina, kada su dobili sina.

Zekerijja, a.s., je bio poslanik, između ostalog, za vrijeme zloglasne Herodijanske dinastije (37. p.n.e. - 44 n.e.). Kada je Jahja, a.s., stasao i on je počeo svoju poslaničku misiju. Pošto su Zekerijja, a.s., i Jahja, a.s., otvoreno govorili o nepravdi (zulumu), vladari su ih smatrali svojim zakletim neprijateljima. Herod Antipa (4. p.n.e. - 39. n.e.), kralj Galileje i sin Heroda Velikog, odlučio je da ih ukloni. Prvo je pogubio Jahjaa, a.s. Stoga se Zekerijja, a.s., sakrio u drvo. No, israelski vojnici su ga pronašli, rascjepili drvo i sasjekli.

Prema predanjima, Zekerijja, a.s., je živio oko 130 godina. Ubijen je oko 30. godine n.e. (moguće 27. godine n.e.). Ukopan je u Jerusalimu.

23) Jahja, a.s.

Jahja, a.s., (po Bibliji Ivan/Jovan Krstitelj/Johanan) je sin Zekerijjaha, a.s. Majka mu je Iša' (Ešja'/Elizabeta/Elišeba), starija sestra h. Merjeme, a tečić Isa, a.s. Navodi se da je bio stariji tri mjeseca od Isaa, a.s. Pretpostavlja se da je rođen 4. godine p.n.e. Spomenut je u Kur'anu 5 puta u surama: Alu Imran i Merjem, koje sadrže glavninu kazivanja, te u El-En'am i El-Enbija'. Njegovo ime je posebno - Allah, dž.š., ga je nazvao imenom Jahja i on je prvi koji je nosio to ime.

Kur'an opisuje da je Jahja, a.s., bio mudar, nježan, neporočan, bogobojazan, dobar prema roditeljima, ljubazan, pristojan, čedan, dobar. Spomenut je i kao predvodnik (sejjid). Još od malih nogu se isticao svojom mudrošću. Allah, dž.š., ga je učinio poslanikom sa zadaćom da poziva Israilćane da se vrate istinskoj vjeri u Jedinog Boga. Svoju poslaničku misiju je usmjerio prvenstveno na područja oko rijeke Jordan. Iako je njegovo poslanstvo trajalo svega nekoliko godina, stekao je dosta sljedbenika.

Već smo ranije spomenuli da se Jahja, a.s., svojim javnim govorom o nepravdama usprotivio vladarima iz Herodijanske dinastije. Najviše je smetao Herodiji, kćerci Aristobulusa IV i unuci Heroda Velikog, te njenom amidži Herodu Antipi, kralju Galileje i sinu Heroda Velikog. Naime, Herodija se već dva puta udavala i razvodila. Bili su to incestni brakovi, jer je bila u braku sa dvojicom svojih amidža: Herodom Arhelajom, kraljom Judeje, Samarije i Edoma (4. p.n.e. - 39. n.e.), te Herodom II, suvladarom Heroda Antipe. Sada joj je njen treći amidža, dotični Herod Antipa ponudio brak. Znajući za popularnost novog poslanika Jahje, a.s., i njegovu dosljednost u slijeđenju prijašnjih objava (Tevrata i Zebura), Herodija je zatražila kao mehr njegovu glavu. Stoga je kralj Herod poslao vojnike da nađu i ubiju Jahjaa, a.s. Zatekli su ga u mihrabu (niši), kako klanja. Uhapsili su ga i odveli u zatvor, u tvrđavu Maheron (Mukavir, u blizini grada Madeba, današnji sjev. zap. Jordan). Tu su ga pogubili, odsjekli mu glavu i donijeli je na pladnju Herodu i Herodiji. Onda je Herod naredio da ubiju i njegovog oca Zekerijja, a.s.

Prema predanjima, Jahjini sljedbenici su njegovo tijelo ukopali u Samariji/Sebasti (danas Sebestija, 12 km sjev. zap. od Nablusa) u jednoj pećini. Danas se iznad pećine nalazi džamija. Glava je prvo bačena na jerusalimsko smetlište. Jahjaove ili Isaove pristalice su je uzele i ukopale na Maslinovu goru. Otkopana je u doba rimskog cara Konstantina Velikog (306-337) ili kasnije, te ukopana u Damasku u glavnoj gradskoj crkvi. Velid ibn Abdulmelik, emevijski vladar (705-715), je crkvu otkupio i pretvorio je u poznatu Emevijsku džamiju. Jahja, a.s., je ubijen oko 30. godine n.e. (moguće 27. godine n.e.)

24) Isa, a.s.

Isa, a.s., (po Bibliji Isus, od heb. Ješua/Jehošua) je pretposljednji Allahov poslanik čija je glavna zadaća bila da donese radosnu vijest (indžil/evanđelje) o dolasku posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, a.s. Sin je Merjeme (Marije/ Mirijam), a unuk Imrana (Joakima/Jahojakima) i Hanne (Ane). Poznat je po nadimku Mesih (po Bibliji Mesija/Mašiah/Mešaih). Spomenut je u Kur'anu, po imenu, 25 puta, a po nadimku Mesih 11 puta. Glavnina kazivanja o njemu je u sljedećim surama: Alu Imran, En-Nisa, El-Maide, Merjem, Ez-Zuhruf, Es-Saff.

Isaov djed Imran je, kao i Zekerijja, a.s., bio svećenik u hramu Aksa koji je istinski slijedio Božije objave. Bio je porijeklom iz Nazareta (100 km sjeverno od Jerusalima). Dočekao je duboku starost, a nije imao muških potomaka - samo kćerku Išu, udanu za Zekerijjaha, a.s. Stoga je Hanna molila Allaha, dž.š., da joj podari dijete, zavjetujući se da će ono služiti u Aksi. Nadala se da će roditi muško. No, Allah im je podario još jednu kćerku - Merjemu. Hanna je ipak ispunila zavjet i dala kćerku na službu u Hram. Zekerijja, a.s., se brinuo o h. Merjemi, dok je ona odrastala u Aksi, jer su njeni stari roditelji, koji su imali oko 100 godina kada je ona došla na svijet, ubrzo umrli. Tako je sagradio za nju poseban mihrab (nišu), gdje je ona predano činila ibadete i revnosno izučavala Tevrat i druge vjerske knjige. Svaki put, kada bi je Zekerijja, a.s., posjetio, našao bi kod nje hranu kojom ju je Allah, dž.š., opskrbljavao. Kada je imala 15 godina, h. Merjemu je posjetio melek Džibril i obavijestio je da će roditi dječaka, Allahovu riječ, koji će se zvati Isa, odnosno Mesih. Inače, h. Merjem je jedna od četiri najodabranije žene na svijetu.

Isa, a.s., se rodio otprilike 4. godine p.n.e., pred kraj vladavine tiranina Heroda Velikoga, najvjerovatnije u Betlehemu (10 km južno od Jerusalima), gdje se h. Merjema bila sklonila. Perzijski (parćanski) vladar je saznao od svojih astrologa da će se u Palestini roditi Mesih. Stoga je poslao tri svoja izlaslanika sa poklonima za dijete. Pošto su izaslanici prvo svratili na dvor Heroda Velikog, on je saznao za rođenje Isaa, a.s. Radi toga je naredio da se usmrte sva muška djeca, do dvije godine starosti, rođena u Betlehemu i u njegovoj okolini. Merjem je s djetetom pobjegla u Egipat, u Babilon na Nilu (današnji Kairo), gdje je ostala sve do smrti Heroda. Onda se vratila u Palestinu i nastanila u Nazaretu, odakle je bila i porijeklom. Tu se udala za stolara Jusufa (Josipa). Isa, a.s., je živio u Nazaretu do svoje 30. godine.

Isa, a.s., je dobio poslanstvo sa 30. godina (moguće 27. godine n.e.), nedugo nakon pogubljenja Jahje, a.s., i Zekerijje, a.s. Bio je potpomognut brojnim mudžizama: začet je bez oca, govorio je kao tek rođena beba, kako bi branio svoju majku od potvora za blud, pretvarao je pticu načinjenu od blata u živu pticu, liječio je bolesne i invalidne osobe (gubave, slijepe, ćorave, gluhe, nijeme, hrome, ljude koji su bolovali od vodene bolesti, paralize itd.), oživljavao je mrtve, znao je šta ljudi jedu kod kuće, a šta od hrane ostavljaju kao zalihu. Sa nekoliko hljebova i riba je više puta nahranio hiljade ljudi, hodao je po vodi Galilejskog jezera, smirivao je oluje; na zahtjev njegovih sljedbenika Allah, dž.š., je spustio trpezu sa nebesa itd.

Uprkos brojnim mudžizama, Isaovom pozivu su se uglavnom odazvali samo siromašni i potlačeni. Među njegovim sljedbenicima, posebno se isticalo 12 havarijjuna (apostola), njegovih vjernih učenika: Šimun (Šem'un) zvani Petar, njegov brat Andrija, Jakov (Jakub) Stariji Zebedejev, njegov brat Ivan (Juhana), Filip, Bartolomej, Toma, Matej (Metta), Jakov (Jakub) Mlađi Alfejev, Juda (Jehuda) Tadej, Šimun (Šem'un) Kananac i Juda (Jehuda) Iskariotski.[11]

Jevrejski svećenici su se bojali da Isa, a.s., neće steći još veću popularnost. Stoga su zatražili od rimskih vlasti, tačnije rimskog namjesnika Judeje Poncije Pilata (26-36. n.e.), da ga uhapsi. Kada je Isa, a.s., bio u Jerusalimu, njegov havarijjun Juda Iskariotski ga je za novac izdao Rimljanima. Tradicionalno, radilo se o 30 srebrenjaka. Allah, dž.š., je spasio Isaa, a.s., i uzdigao ga na nebesa, a kaznio Judu tako što mu je izmijenio izgled da liči na Isaa, a.s. Stoga su rimski vojnici uhapsili i razapeli Judu, misleći da su ubili Isaa, a.s.

Prema predanjima, Isa, a.s., je živio 33 godine na Zemlji prije uzdignuća, otprilike do 30. godine n.e. Njegovo poslanstvo je trajalo malo više od tri godine. Isa, a.s., će se vratiti na Zemlju pred Sudnji dan da ubije Dedždžala, slomi krst, ubije svinju i ukine džizju (glavarinu). Vladat će jedno vrijeme pravedno na Zemlji, 7 ili 40 godina, i onda će umrijeti. Bit će ukopan u Medini pored Muhammeda, a.s.

25) Muhammed, a.s.

Muhammed, a.s., je posljednji Allahov poslanik i potomak Ismaila, a.s. Otac mu je Abdullah, sin Abdulmuttaliba, a mati Amina, kćerka Vehbova. Potiče iz plemena Kurejš (Kurejševići), iz porodice Hašimija (Benu Hašim, Hašimovići). Inače, Kurejš je ogranak plemena Kinane, Kinane je ogranak plemena Mudar, a Mudar je ogranak Adnanija (porodice sjevernoarapskih plemena), čiji je rodonačelnik Adnan, potomak Ismaila, a.s. Naveden je po imenu samo 4 puta u Kur'anu, ali je zato spomenut stotine puta neizravno. Allah, dž.š., mu je objavio upravo Kur'an, posljednju Božiju objavu.

Muhammed, a.s., je rođen u Mekki, u ponedjeljak 12. rebiu-l-evvela (20. aprila 571. godine). Ostao je bez oca dva mjeseca prije rođenja. Mati mu umire kada je imao 6 godina. Dalju brigu o njemu preuzima djed Abdulmuttalib. No, i on umire dvije godine kasnije. Tako njegovo odgajanje pada na pleća njegovog amidže Ebu Taliba. Od svoje 8. do 12. godine je čuvao ovce. Od 12. godine, pa do poslanstva se bavio trgovinom.

Oko 595. godine, kada je imao 25 godina, Muhammed, a.s., se oženio 40-godišnjom udovicom i trgovkinjom h. Hatidžom bint Huvejlid. Bio je u braku sa njom skoro 25 godina, do svoje 50. godine života. Zajedno su imali šestero djece - 2 sina (Kasim, Abdullah) i 4 kćerke (Zejneb, Rukajja, Ummu Kulsum, Fatima). Inače, pred kraj života Poslanik, a.s., je dobio i sedmo dijete sa Marijom Koptkinjom - sina Ibrahima. No, nadživjela ga je samo kćerka h. Fatima, jedna od četiri najodabranije žene svijeta.

Muhammed, a.s., je imao 13 žena. To su: Hatidža bind Huveljid, r.a; Sevda bint Zem'a, r.a; Aiša bint Ebu Bekr es-Siddik, r.a; Hafsa bint Omer el-Faruk, r.a; Zejneb bint Huzejme, r.a; Ummu Selema, r.a., pravo ime Hind ibn Ebu Umejje; Zejneb bint Džahš, r.a; Džuvejrijja bint Haris, r.a; Ummu Habiba, r.a., pravo ime Remla bint Ebu Sufjan; Safijja bint Hujjej, r.a.; Mejmuna bint el-Haris, r.a; Merjem (Marija) Koptkinja (El-Kibtijja), r.a; Rejhana, r.a. Osim h. Aiše, sve su njegove supruge bile udovice ili razvedenice. Izuzev braka sa h. Hatidžom, sve brakove je sklopio kao Allahov poslanik, po naredbi Uzvišenog. Štaviše, ti brakovi su sklopljeni nakon smrti h. Hatidže.

Muhammed, a.s., je bio poznat još prije poslanstva kao Emin (Povjerljivi). Nikada se nije klanjao paganskim idolima, niti je pio alkohol, kockao, bludničio i sl. Sa 35 godina se počeo osamljivati u pećini Hira na brdu Nur, tokom mjeseca ramazana. Pete godine osamljivanja, tj. 610. godine, u ramazanu, u noći Kadr, došao mu je melek Džibril sa prvim ajetima Objave. Prva osoba koja je primila islam je bila njegova vjerna supruga h. Hatidža, koja spada u četiri najodabranije žene na dunjaluku. Njegovo poslanstvo je trajalo 23 godine: 13 godina u Mekki (tajno pozivanje u islam: prve 3 g. poslanstva; javno pozivanje stanovnika Meke u islam: 4-10. g. poslanstva; pozivanje u islam ljudi izvan Meke i širenje vjere: 11-13. g. poslanstva), te 10 godina u Medini (pozivanje arapskih plemena u islam tokom borbe protiv Kurejšija - od Hidžre do sporazuma na Hudejbijji, 1-6. g. po Hidžri; pozivanje arapskih plemena u islamu tokom primirja sa Kurejšijama - od sporazuma na Hudejbijji do oslobođenja Mekke, 6-8. g. po Hidžri; pozivanje drugih naroda u islam nakon osvojenja Mekke - od oslobođenja Mekke do preseljenja Poslanika, a.s., na ahiret, 8-11. g. po Hidžri.

Poslije trogodišnjeg tajnog pozivanja, Muhammed, a.s., je počeo javno da poziva. Prvo je pozvao svoju porodicu Hašimija, pa onda i ostale Mekkelije. Zbog kurejšijskih pritisaka i napada, dio muslimana je učinio hidžru u Abesiniju: prva hidžra je bila 615. godine (5. g. poslanstva) a druga 616. godine (6. g. poslanstva). Zatim su mušrici Mekke sproveli trogodišnji opći bojkot i izolaciju Hašimija i muslimana (616-619. god. (7-10. g. poslanstva)). Nakon bojkota, 619. godine (početkom 10. g. poslanstva) umro je Ebu Talib, a tri dana poslije i h. Hatidža. Stoga je ta godina nazvana „Godina tuge“. To je duboko ražalostilo Poslanika, a.s., pa ga je Uzvišeni te iste godine u redžebu (februar/mart 619. g.) obradovao Isra i Miradžom. Na Miradžu je Allah, dž.š., naredio 5 dnevnih namaza. Te godine Muhammed, a.s., je također pokušao misiju širenja islama u Taifu.

Naredne tri godine Muhammed, a.s., je uspio dostaviti poruku islama u Medinu preko medinskih hadžija. Tako je prvi sastanak na Akabi bio 620. godine (11. g. poslanstva), drugi sastanak i prva prisega na Akabi 621. godine (12. g. poslanstva), a treći sastanak i druga prisega na Akabi 622. godine (13. g. poslanstva). Na trećem sastanku je dogovorena hidžra Muhammeda, a.s., iz Mekke u Medinu.

Poslanik, a.s., je učinio Hidžru, Allahovom naredbom, u noći uoči 27. safera (9. septembar 622. god.). Mekku je napustio sa svojim najboljim prijateljem h. Ebu Bekrom. Nakon 11 dana putovanja i 420 pređenih kilometara, stigli su u Kuba', medinsko predgrađe, 4 km južno od Medine, 8. rebiu-l-evvela (19. septembra 622. god.). Tu je Poslanik, a.s., proveo tri dana, sagradio prvu džamiju i obavio prvu džumu-namaz u islamu. U Medinu je došao 12. rebiu-l-evvela (23. septembra 622. god.).

Muhammed, a.s., je odmah po dolasku u Medinu sagradio džamiju (danas poznatu kao Poslanikovu džamiju), promijenio ime grada iz Jesrib u Medina, te pobratimio muhadžire (izbjeglice iz Mekke) i ensarije (stanovnike Medine). Njegovim zalaganjem, 1. god. po Hidžri (623. god.), nastala je Medinska povelja, ustav mlade muslimanske države u Medini, u kojem se u 70 članova tretiraju međumuslimanski i muslimansko-jevrejski odnosi u Medini.

17 mjeseci po Hidžri, tj. 15. ša'bana 2. god. po Hidžri (10. februar 624. god.), Objavom se mijenja kibla - umjesto Mesdžidu-l-Aksa u Jerusalimu, Kaba postaje kibla. U mjesecu ša'banu naređuje se i ramazanski post. Te 2. god. po Hidžri uvodi se i učenje ezana za 5 dnevnih namaza, a naređeno je i davanje zekata.

Hadždž je naređen 6. god. po Hidžri (628. god.). Muslimani su te godine bili spriječeni da ga obave, ali su, zahvaljujući sporazumu na Hudejbijji, sljedeće god. po Hidžri (629. godine), prvi put mogli da obave umru (mali hadždž) po islamskim propisima (tzv. Naknadna umra). Ta 6. godina po Hidžri je ostala upamćena kao godina diplomatskih aktivnosti. Naime, Muhammed, a.s., je iskoristio sporazum na Hudejbijji, te je te godine poslao pisma okolnim vladarima, pozvavši ih da prime islam. Pisma su dobili: 1) Nedžašija (Negus, Sahama, Ashama), kralj Abesinije (Aksuma); 2) Kisra (Husrev Pervez, Husrev II, Hozroje II), car Perzije (Sasanidskog carstva); 3) Heraklije, car Bizantije (Romejaca); 4) Mukavkis, bizantski namjesnik Egipta (Kir, patrijarh aleksandrijski i vođa Kopta); 5) Munzir ibn Sava et-Temimi, vladar Bahrejna; 6) Džejfer ibn el-Džilindi i njegov brat Abbad, vladari Omana; 7) Hevze ibn Alija, vladar Jemame (Nedžda); 8) Haris (El-Haris) ibn Abdukulal el-Himjeri, vladar Jemena; 9) Haris ibn Šemr el-Gassani, vladar Gassanija u Damasku. Islam su prihvatili: Nedžašija, Munzir ibn Sava, Džejfer i njegov brat Abbad, te Haris ibn Abdulkulal.

Deveta godina po Hidžri (630/31. god.) je poznata i kao „Godina delegacija“, u kojoj Poslaniku, a.s., u Medinu dolaze delegacije raznih plemena, jedni da prime islam, drugi da se obavežu na davanje džizje. Te godine muslimani obavljaju prvi put pravi hadždž (veliki hadždž), i to pod vodstvom h. Ebu Bekra. Tokom hadždža obznanjuje se Deklaracija na Mini, u kojoj se mušricima i nemuslimanima zabranjuje pristup Kabi, a muslimanima hadždž saopćava kao obligatna dužnost. Deklaraciju je čitao h. Alija.

Džihad (borba) je muslimanskoj zajednici propisan 6 mjeseci poslije Hidžre. Do kraja života Muhammeda, a.s., muslimani su imali 72 ekspedicije, te 28 vojnih pohoda. Zanimljivo je spomenuti da, uprkos velikom broju vojnih operacija, broj poginulih na svim stranama nije bio ogroman. U nastavku ćemo samo spomenuti vojne pohode: 1) Pohod na Veddan (El-Ebva', 623. god./2. h.g.); 2) Pohod na Buvat (623. god./2. h.g.); 3) Pohod na Zu-l-Ašire (Zu-l-Ušejre 623,. god./2. h.g.); 4) Prvi pohod na Bedr (623. god./2. h.g.); 5) Bitka na Bedru (Drugi pohod na Bedr, 624. god./2. h.g.); 6) Pohod na Benu Sulejm (El-Kudr, 624. god./2. h.g.); 7) Pohod na Benu Kajnuka' (624. god./2. h.g.); 8) Pohod na Es-Sevik (624. god./2. h.g.); 9) Pohod na Zu Emr (Gatafan, 624. god./3. h.g.); 10) Pohod na Buhran (624. god./3. h.g.); 11) Bitka na Uhudu (625. god./3. h.g.); 12) Bitka na Hamra'u-l-Esed (625. god./3. h.g.); 13) Pohod na Benu-n-Nadir (625 god./4. h.g.); 14) Pohod na Zatu-r-Rika' (625. god./4. h.g.); 15) Treći pohod na Bedr (626. god./4. h.g.); 16) Pohod na Devmetu-l-Džendel (626. god./5. h.g.); 17) Bitka na Hendeku (El-Hendek, El-Ahzab, 627. god./5. h.g.); 18) Pohod na Benu Kurejza (627. god./ 5. h.g.); 19) Pohod na Benu Lahjan (627. god./ 6. h.g.); 20) Pohod na Zu Kird (627. god./ 6. h.g.); 21) Pohod na Benu-l-Mustalik (El-Murejsi', 627. god./6. h.g.); 22) Sporazum na Hudejbijji (El-Hudejbijja, 628. god./6. h.g.); 23) Bitka na Hajberu (628. god./7. h.g.); 24) Bitka na Mu'ti (629. god./8. h.g.); 25) Oslobođenje Mekke (630. god./8. h.g.); 26) Bitka na Hunejnu (630. god./8. h.g.); 27) Opsada Taifa (Et-Taif, 630. god./8. h.g.; 28) Pohod na Tebuk (630. god./9. h.g.).

Pred kraj poslanstva, 10. god. po Hidžri (mart 632. god.) Muhammed, a.s., je obavio hadždž. Taj hadždž je poznat kao Oprosni hadždž, jer je na njemu Poslanik, a.s., pred preko 100 hiljada muslimana, najavio svoje skoro preseljenje na ahiret. 23. safera 11. god. po Hidžri (19. maj 622. god.) Poslanik, a.s., se razbolio od groznice. Preselio je na ahiret u ponedjeljak 12. rebiu-l-evvela (6. jun 632. godine). Ukopan je u h. Aišinoj sobi (danas Zelena kupola u Poslanikovoj džamiji u Medini) u noći uoči srijede. Kasnije su tu ukopani njegovi prijatelji h. Ebu Bekr i h. Omer.

Muhammed, a.s., je imao preko 1000 mudžiza. Čak su neki istraživači napisali knjige u kojima su pobrojali i obradili 1000 njegovih mudžiza. Najznačajnije mudžize su: Plemeniti Kur'an - njegova najveća mudžiza; Mjesec koji se raspolutio; voda koja je prokuljala između njegovih prstiju; mala količina hrane kojom je nahranio veliki broj ljudi (desetine, stotine, pa i 3000 ljudi, koliko je npr. nahranio pri kopanju hendeka (jarka) oko Medine); palmin panj koji je jecao i razgovarao sa njim; životinje koje su razgovarale sa njim (deva, vuk itd.); drveće koje je hodalo i razgovaralo sa njim; kamen koji ga je poselamio; divlje životinje koje su ga poštovale; primljena dova (za padanje kiše, prestanak kiše, izlječenje bolesnika (vraćanje Katadinog oka u duplju, izlječenje Alijinih očiju od konjunktivitisa), izobilje hrane, dug život, brojno potomstvo, znanje, džennet itd.); Isra i Miradž; obavijesti o gajbu (o dolasku kurejšijske karavane; o pogibiji h. Omera, h. Osmana, h. Alije, h. Talhe, h. Zubejra, h. Ammara ibn Jasira; o svojoj smrti; o osvojenju Hajbera, Šama, Jemena, Perzije, Carigrada; o pogibiji mušričkih poglavara na Bedru; o trajanju poslaničkog hilafeta 30 godina i dolasku kraljevske vlasti itd.) i dr.

Pored ovih 25, poznata su nam imena još najmanje 10-ak poslanika: poslanici spomenuti u Kur'anu oko čijeg poslanstva postoji razilaženje (4), poslanici spomenuti u hadisima (2), te poslanici spomenuti u muslimanskim historijama i tefsirima (najmanje 4).

a) poslanici spomenuti u Kur'anu oko čijeg poslanstva postoji razilaženje:

1. Zu-l-Karnejn (Dvorogi) - pravedni vladar koji je vladao Istokom i Zapadom.

2. Lukman - mudrac, poznat po svojim životnim savjetima koje je dao sinu.

3. Uzejr (Ezra) - vjerovjesnik poslan Israilćanima nakon Babilonskog ropstva.

4. Hidr (Zeleni) - Allahov rob koji je posjedovao duboko znanje zbog čega je Musaa, a.s., želio da uči od njega.

b) poslanici spomenuti u hadisima:

1. Šit/Šis (Šet) - vjerovjesnik i sin Adema, a.s.: Hadisi o njemu su već citirani.

2. Juše' (Jošua/Ješua/Jehošua) - vjerovjesnik, te učenik i nasljednik Musaa, a.s.

c) poslanici spomenuti u muslimanskim historijama i tefsirima:

1. Hizkil (Hezekijel/Ezekijel) - vjerovjesnik Israilćana poslije Juše', a.s., a prije Davuda, a.s. Učenjaci spominju da je on vjerovjesnik koji je dovio, pa je Allah, dž.š., oživio hiljade koji su od kuge pobjegli.

2. Samuil (Šemvil/Samuel) - vjerovjesnik Israilćana nesporedno prije Davuda, a.s. Učenjaci navode da je on vjerovjesnik od kojeg su Israilćani zatražili da im postavi vladara, pa im je on, Allahovom naredbom, postavio Taluta.

3. Eremija (Jeremija) - vjerovjesnik poslan Israilćanima neposredno pred Babilonsko ropstvo. Učenjaci navode da je on vjerovjesnik koji je upozorio Israilćane na pad Jerusalima i ropstvo, ako se ne vrate istinskoj vjeri.

4. Danijal (Danijel) - vjerovjesnik Israilćana tokom Babilonskog ropstva. Muslimani su pronašli kabur Danijala, a.s., kada su osvajali Huzestan.[12]

PETI IMANSKI ŠART - VJEROVATI U SUDNJI DAN

Uvod

Peti imanski šart, tj. peti temelj islamskog vjerovanja jeste vjerovati u Sudnji dan (Posljednji dan) i općenito sva dešavanja nakon čovjekove smrti.

Poslednji dan je dan kada će Allah, dž.š., uništiti ovaj svijet - dunjaluk. Tada će melek Israfil puhnuti prvi u sur (rog) i svi će ljudi pomrijeti.

Sudnji dan je dan kada će Allah, dž.š., stvoriti drugi svijet - ahiret i suditi ljudima za njihova dunjalučka djela. Tada će melek Israfil puhnuti drugi put u sur i svi će ljudi oživjeti, kako bi polagali račun.

Na Sudnjem danu svakom čovjeku, i vjerniku i nevjerniku, će biti predočena njegova djela, i dobra i loša, u vidu knjige. Bogobojazni vjernici će dobiti knjigu sprijeda u desnu ruku, dok će grješnici i nevjernici dobiti knjigu iza leđa u lijevu ruku.

Djela vjernika će biti mjerena savršenom vagom - mizanom. Na jedan tas vage će biti stavljana dobra, a na drugi tas loša djela. U koga pretegnu dobra djela, bit će nagrađen džennetom (rajem), a u koga pretegnu loša, bit će kažnjen džehennemom (paklom). Dakle, račun će polagati samo vjernici. Oni vjernici koji budu kažnjeni džehennemom, odslužit će svoju kaznu u njemu i na kraju ući u džennet. Tako će na koncu svi vjernici završiti u džennetskim baščama, gdje će vječno uživati.

S druge strane, nevjernici će radi nevjerovanja i sličnih teških grijeha biti bačeni direktno u džehennemske provalije, gdje će vječno patiti. To je zato što će Uzvišeni na kraju oprostiti sve grijehe, izuzev teških grijeha.

Teški grijesi

Teški grijesi su grijesi koje Allah, dž.š., neće oprostiti na Sudnjem danu, a usto počinitelja izvode iz vjere. U njih spadaju: širk (mnogoboštvo), kufr (krivovjerstvo, nevjerstvo), riddet (otpadništvo), nifak (licemjerstvo), sihr (magija), psovanje i omalovažavanje Allaha i islamskih svetinja (temeljnih istina imana (Allaha, meleka, Kur'ana i dr. objava, poslanika, Sudnjeg dana i pojmova vezanih za njega, kadera), stubova islama (šehadeta, namaza, posta, zekata, hadža), simbola islama (džamija, posebno Kabe, ezana, kurbana, hidžaba) itd.) i sl.

Imena Sudnjeg dana

U nastavku donosimo 42 imena Sudnjeg dana.

1. Jevm (Dan). Spomenuto je oko 400 puta samostalno u Kur'anu.

2. Jevmu-l-kijame (Dan uskrsnuća). Spomenuto je 70 puta u Kur'anu.

3. Saat (Čas). Spomenuto je 44 puta u Kur'anu.

4. El-Jevmu-l-ahir (Dan posljednji). Spomenuto je 27 puta u Ku'ranu.

5. Jevmu-d-din (Dan polaganja računa). Spomenuto je 13 puta u Kur'anu.

6. Jevmu-l-fasl (Dan razdvajanja). Spomenuto je 6 puta u Kur'anu.

7. Jevmu-l-hisab (Dan polaganja računa). Spomenuto je 4 puta u Kur'anu.

8. Karia (Smak svijeta). Spomenuto je 4 puta u Kur'anu.

9. Hakka (Čas neizbježni). Spomenuto je 3 puta u Kur'anu.

10. Vakia (Događaj). Spomenuto je 2 puta u Kur'anu.

11. Jevmu-l-ba's (Dan oživljenja). Spomenuto je 2 puta u Kur'anu.

12. Jevmu-l-džem' (Dan sabiranja). Spomenuto je 2 puta u Kur'anu.

13. Jevmu-l-veid (Dan prijetnje). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

14. Jevmu-l-hurudž (Dan izlaska). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

15. Jevmu-l-hasret (Dan jada). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

16. Jevmu-l-hulud (Dan vječnosti). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

17. Jevmu-l-azife (Dan bliske nesreće). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

18. Jevmu-t-tegabun (Dan obmane međusobne). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

19. Jevmu-t-telak (Dan susreta međusobnog). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

20. Jevmu-t-tenad (Dan dozivanja međusobnog). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

21. El-Jevmu-l-mev'ud (Dan obećani). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

22. El-Jevmu-l-hakk (Dan istiniti). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

23. El-Jevmu-l-mešhud (Dan kojem se prisustvuje). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

24. El-Jevmu-l-akim (Dan strašni). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

25. El-Jevmu-l-abusu-l-kamtarir (Dan zlokobni i teški). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

26. Et-Tammetu-l-kubra (Najveća nevolja). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

27. Sahha (Glas zaglušujući). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

28. Gašije (Teška nevolja). Spomenuto je jednom u Kur'anu.

29. Jevmu-l-miad/Miad (Dan ugovorenog sastanka/Ugovoreni sastanak). Spomenuto je 5 puta, što direktno, što indirektno, u Kur'anu.

30. Jevmu-l-džeza' (Dan nadoknade/nagrade ili kazne). Spomenuto je neizravno preko 30 puta u Kur'anu.

31. Jevmu-l-hašr (Dan skupljanja). Spomenuto je neizravno 30-ak puta u Kur'anu.

32. Jevmu-l-meab (Dan povratka). Spomenuto je neizravno 10-ak puta u Kur'anu.

33. Jevmu-l-ard (Dan izlaganja). Spomenuto je neizravno najmanje 5-6 puta u Kur'anu.

34. Jevmu-z-zelzele (Dan zemljotresa). Spomenuto je neizravno 2 puta u Kur'anu.

35. Jevmu-r-redžfe (Dan strašnog zemljotresa). Spomenuto je neizravno 2 puta u Kur'anu.

36. Jevmu-l-ba'sere (Dan ispreturanja). Spomenuto je neizravno 2 puta u Kur'anu.

37. Jevmu-n-nedame (Dan kajanja). Spomenuto je neizravno najmanje jednom u Kuranu.

38. Jevmu-n-nakur (Dan roga). Spomenuto je neizravno jednom u Kur'anu.

39. Jevmu-t-teferruk (Dan razdavajanja). Spomenuto je neizravno jednom u Kur'anu.

40. Jevmu-s-sad' (Dan rasipanja). Spomenuto je neizravno jednom u Kur'anu.

41. Jevmu-l-hafida ve-r-rafia (Dan događaja koji unizuje i uzvisuje). Spomenuto je neizravno jednom u Kur'anu.

42. Jevmu-l-kisas (Dan odmazde). Spomenuto je neizravno u hadisima.

Pojmovi vezani za Sudnji dan

Ovdje ćemo obraditi 27 najpoznatijih pojmova vezanih za Sudnji dan.

1. Ezel (boravište duša), u doslovnom prijevodu prapočetak, je praiskonski svijet u kojem su prvobitno obitavale ljudske duše, prije nego što su dobile tijela i rodile se na dunjaluku. Tu je Allah, dž.š., svakom čovjeku usadio u srce fitret (prirodnu vjeru) u tevhid (jednoboštvo). Onda je zatražio od svake duše, ponaosob, da posvjedoči da je Allah jedini Gospodar i Stvoritelj, kako ljudi na Sudnjem danu ne bi imali opravdanje za nevjerovanje. Ezel je spomenut samo jedanput neizravno u Kur'anu.

2. Dunja/Dunjaluk (Ovozemni svijet), u doslovnom prijevodu nisko mjesto, je prolazni svijet na kojem ljudi žive. Ime dunjaluk je spomenuto 115 puta u Kur'anu. U Kur'anu su spomenuta još 4 imena dunjaluka:

- Ula (Prvi svijet). Spomenuto je 4 puta.

- Adžilet (Prolazni svijet). Spomenuto je 3 puta.

- Edna (Niski svijet). Spomenuto je jednom.

- Hajat (Život). Ovo ime je spomenuto 64 puta kao dio izraza El-Hajatu-d-Dunja (život na dunjaluku), te jednom samostalno.

3. Ahiret (Drugi svijet), u doslovnom prijevodu drugo mjesto, je onozemaljski svijet na koji ljudi odlaze nakon smrti. Spomenut je 115 puta u Kur'anu.

4. Džennet (Raj), u doslovnom prijevodu bašča, vrt, je boravište dobrih i bogobojaznih ljudi na ahiretu, gdje će uživati u blagodatima (nimetima), jer su činili dobra djela na dunjaluku. Džennet ima osam kapija. Mufessiri navode, između ostalog, sljedeće nazive za džennetske kapije: Kapija namaza (Babu-s-sala), Kapija Rejjan/Kapija posta (Babu-r-Rejjan/Babu-s-sijam), Kapija sadake i zekata (Babu-s-sadeka), Kapija hadždža (Babu-l-hadždž), Kapija džihada (Babu-l-džihad), Kapija zikra (Babu-z-zikr), Kapija znanja (Babu-l-ilm), Kapija tevbe (Babu-t-tevbe). Ime džennet je spomenuto, što u jednini, što u množini, 66 puta u Kur'anu. U Kur'anu je spomenuto još 14 imena dženneta:

- Daru-s-Selam (Kuća mira). Spomenuto je 2 puta.

- Daru-l-Muttekkin (Kuća muttekija - bogobojaznih). Spomenuto je jednom.

- Daru-l-Karar (Kuća boravka). Spomenuto je jednom.

- Daru-l-Mukame (Kuća prebivanja). Spomenuto je jednom.

- Daru-l-Hajevan (Kuća života). Spomenuto je jednom.

- Daru-l-Huld (Kuća vječnosti). Spomenuto je jednom neizravno.

- Džennetu-l-Me'va (Džennetsko prebivalište). Spomenuto je 2 puta.

- Dženatu Adn (Edenske bašče). Spomenuto je 11 puta.

- Dženatu-n-Neim (Bašče naslade). Spomenuto je 7 puta.

- Gurfe/Guref (Odaja/Odaje). Spomenuto je 4 puta, što u jednini, što u množini.

- Mak'adu Sidkin (Istinito mjesto). Spomenuto je jednom.

- El-Mekamu-l-Emin (Sigurno mjesto). Spomenuto je jednom.

- Husna (Nešto najljepše). Spomenuto je 12 puta.

- Jusra (Nešto najlakše). Spomenuto je 2 puta.

5. Džehennem (Pakao), u doslovnom prijevodu vatra, je boravište grješnika i nevjernika na ahiretu, gdje će biti paćeni kaznama, jer su činili loša djela na dunjaluku. Džehennem ima sedam kapija. Mufessiri navode da se džehennemske kapije nazivaju uglavnom istim imenima kojima se u Kur'anu naziva džehennem: Džehennem, Džehim, Seir, Sekar, Hutama, Leza, Havija. Ime džehennem je spomenuto 77 puta u Kur'anu. U Kur'anu je spomenuto još 8 imena džehennema:

- Nar (Vatra). Spomenuto je 126 puta.

- Džehim (Oganj). Spomenuto je 26 puta.

- Seir (Razbuktali oganj). Spomenuto je 16 puta.

- Sekar (Vrelina). Spomenuto je 4 puta.

- Hutama (Vatra koja lomi). Spomenuto je 2 puta.

- Leza (Buktinja). Spomenuto je jednom.

- Havija (Provalija). Spomenuto je jednom.

- Daru-l-Huld (Kuća vječnosti). Spomenuto je jednom.

6. Berzeh (zagrobni život), u doslovnom prijevodu prepreka, brana, pregrada, predstavlja život u kaburu, gdje duša boravi od smrti do proživljenja. Duša bogobojaznog vjernika uživa u kaburu, dok nevjernička i grješnička duša pate. Berzeh je spomenut jednom u Kur'anu. Spominjan je i u hadisima.

7. A'raf (zidine/bedemi) su uzvišenja koja predstavljaju pregradu između dženneta i džehennema. Na Sudnjem danu na njihovim vrhovima će biti ashabu-l-a'raf (stanovnici bedema). To su ljudi koji će imati podjednak broj dobrih i loših djela. Loša djela su ih spriječila da uđu u džennet, a dobra djela su ih spasila od džehennema. Oni će ostati na bedemima sve dok im Allah, dž.š., ne presudi. Uzvišeni će ih na kraju, Svojom milošću i dobrotom, uvesti u džennet. Ovi bedemi su 2 puta spomenuti u Kur'anu.

8. Hisab (polaganje računa) je proces kroz koji će Allah, dž.š., suditi ljudima, tačnije vrjednovati njihova djela. Osoba koja bude imala više dobrih od loših djela, ući će u džennet, a osoba koja bude imala više loših od dobrih djela ući će u džehennem. Hisab je pomenut 39 puta u Kur'anu.

9. Din (polaganje računa). Spomenuto je 13 puta u Kur'anu.

10. Mizan (vaga) je sredstvo pomoću koga će se mjeriti dobra i loša djela ljudi tokom polaganja računa. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

11. Sur (rog) je duhačko sredstvo u koje će melek Israfil, po Allahovom naređenju, puhnuti dva puta pred Sudnji dan. Kada prvi put puhne, sve će živo pomrijeti, a kada drugi put puhne, sve će mrtvo oživjeti i stati da čeka Sudnji dan. Sur je spomenut 10 puta u Kur'anu.

12. Ba's (oživljenje) je čin prilikom kojeg će Allah, dž.š., oživjeti mrtve nakon što melek Israfil po drugi put puhne u sur. Spomenut je 3 puta u Kur'anu.

13. Kijamet (uskrsnuće) je čin prilikom kojeg će Allah, dž.š., učiniti da mrtvi ustanu, usrksnu nakon što Israfil drugi put puhne u sur. Spomenut je 70 puta u Kur'anu.

14. Mahšer (Skupljališe) predstavlja mjesto na kojem će muslimani biti skupljeni na Sudnjem danu u iščekivanju polaganja računa. Mahšer će biti na prostoru Šama (Levanta). Spomenut je u hadisima.

15. Hašr (skupljanje) je okupljanje ljudi na Mahšeru. Spomenuto je indirektno 30-ak puta u Kur'anu, ali samo jednom direktno.

16. Mevkif (Stajalište) predstavlja mjesto na kojem će muslimani stajati na Sudnjem danu u iščekivanju sviđanja računa. Mevkif i Mahšer su ustvari isto mjesto.

17. Vukuf (stajanje) je čekanje ljudi na Mevkifu. Vukuf će vjernicima trajati kratko, dok će nevjernicima i grješnicima trajati i do 50 hiljada godina, kako stoji u hadisima.

18. Sirat (Ćuprija), poznat kod nas kao Sirat-ćuprija, u doslovnom prijevodu put, je most iznad džehennema koji vodi od Mahšera do dženneta. Naime, nakon završetka obračuna, kada nevjernici već budu bačeni direktno u džehennemsku vatru, vjernici će krenuti preko Sirat-ćuprije prema džennetu. Zajedno sa njima će krenuti i munafici (licemjeri). Munafici i grješni vjernici će pasti sa Sirat-ćuprije u džehennem, dok će je bogobojazni vjernici uspjeti prijeći i tako ući u džennet. Sirat je spomenut u nekim hadisima kao Ćuprija (Most), a u nekima po imenu Sirat.

19. Šefaat (zagovaranje) predstavlja pravo zauzimanja na Sudnjem danu za grješne vjernike, kako bi ih Allah, dž.š., uveo u džennet, umjesto u džehennem, odnosno kako bi ih izvadio iz džehennema i uveo u džennet. Uzvišeni će pravo šefaata dati prvenstveno Muhammedu, a.s., ali i drugim poslanicima, te učenjacima, šehidima, evlijama itd. Spomenut je 11 puta u Kur'anu.

20. Kevser, u doslovnom prijevodu mnogō dobro, je posebna rijeka, izvor u džennetu koji je dat Muhammedu, a.s. Čast da se napije sa Kevsera imat će samo istinski sunija, tj. onaj koji je slijedio Sunnet (praksu) Muhammeda, a.s. Spomenut je jednom u Kur'anu.

21. Havd (Vrelo), u doslovnom prijevodu bazen, rezervoar, je poseban izvor koji je dat Muhammedu, a.s., na Stajalištu prije Sirat-ćuprije. Predstavlja rukavac džennetske rijeke Kevser. Slično kao i sa Kevserom, iz Havda će imati čast da se napije samo istinski sunija, tj. onaj koji je slijedio Sunnet (tradiciju) Muhammeda, a.s. Havd je spomenut u hadisima.

22. Selsebil, u doslovnom prijevodu mehka, nježna stvar u grlu (npr. slatka voda, slatko mlijeko, džennetsko vino), je naziv jednog džennetskog izvora. Spominje se jednom u Kur'anu.

23. Tesnim, u doslovnom prijevodu uzvišenost, uzdignutost, je naziv jednog džennetskog izvora. Spominje se jednom u Kur'anu.

24. Er-Rehiku-l-mahtum (Zapečaćeni napitak), u doslovnom prijevodu zapečaćeni nektar, je džennetsko piće, pomiješano sa vodom iz Tesnima i zapečaćeno miskom (mošusom), koje će piti stanovnici dženneta. Spomenuto je jednom u Kur'anu.

25. Firdevs (od staroperzijske riječi paridajda, lat. paradisus, grč. paradeisos), u doslovnom prijevodu bujna, plodna bašča, je središnji, nauzvišeniji dio dženneta, odakle izviru džennetske rijeke (Kevser, Selsebil, Tesnim itd.)[13], a koji se nalazi ispod Arša (Prijestolja). Spomenut je 2 puta u Kur'anu.

26. Adn (Eden), u doslovnom prijevodu boravište, je jedan od najljepših dijelova dženneta. Spomenut je 11 puta u Kur'anu.

27. Vesila (Odabrani stepen) je posebni položaj, mjesto, koje će Muhammed, a.s., imati u džennetu. Vesila se nalazi u centru Firdevsa, ispod samog Arša. Spomenuta je u hadisima.

ŠESTI IMANSKI ŠART - VJEROVATI U ALLAHOVO ODREĐENJE

Šesti imanski šart, tj. šesti temelj islamskog vjerovanja jeste vjerovati u Allahovo određenje (kader, preodređenje, sudbinu, sudbu, usud, udes, kob, kismet, fatum), što podrazumijeva vjerovati da sve što se događa, bez obzira bilo dobro ili loše, biva s Allahovom voljom (kada) i Allahovim određenjem (kader).

Ispravno vjerovanje u Božije određenje ustvari podrazumijeva ulaganje napora, kako bi se ostvario život unutar granica Allahove vjere. Naime, Uzvišeni je stvorio nebesa, zemlju i sve što je na njima. On određuje raspored događaja na ovom svijetu: kada i kako će nešto stvoriti, koliko će to postojati, kako će se razvijati, kada i kako će nestati. Allah sve stvara, održava i rastvara.

Uzvišeni i Sveznajući je sudbinu svega stvorenog i sve što će se dogoditi na ovom svijetu zapisao u Levhi-mahfuzu (Ploči pomnoj čuvanoj), odnosno Matičnoj knjizi (Ummu-l-Kitab), kako je još poznata u Kur'anu.

On je uzrok svim uzrocima. Niko Ga ne može spriječiti da nešto uradi. Kada Allah nešto hoće, to biva i dogodi se, a kada nešto neće, to se ne može dogoditi, niti biti.

Iako je sve određeno, Uzvišeni Stvoritelj je čovjeku dao slobodnu volju. Dakle, čovjek sam odlučuje hoće li činiti dobra djela i ući u džennet ili će činiti loša djela i ući u džehennem. Pojedinac koji istinski vjeruje u Allahovo određenje, odabrat će da živi po Allahovim pravilima, kao musliman - onaj koji je predan Bogu

Čovjek, kao najsavršenije Božije stvorenje, ima razvijene umno-spoznajne sposobnosti, ali one su ipak ograničene. Stoga, on često nije sposoban da dokuči kakva se mudrost krije iza Allahovog određenja. Zato mu se, na prvi pogled, nešto učini loše za njega, a kasnije se ispostavi, na duže staze, da je to dobro za njega, kao što mu se, na prvi mah, nešto učini dobro za njega, a kasnije se ispostavi, na duži vremenski period, da je to loše za njega.

Također, vjernik na svome životnom putu ne smije podleći fatalizmu (uvjerenju da čovjek ne može uticati na svoj život), pesimizmu (mračnom, negativnom pogledu na svijet i život) i pasivnosti (neaktivnosti, neradu). Na dotična negativna životna uvjerenja i poglede je upozorio i naš poslanik Muhammed, a.s.

BIOGRAFIJA AUTORA

Jusuf Džafić je rođen 1991. godine u Bijeljini. Tu je završio osnovnu školu. Behram-begovu medresu u Tuzli je završio 2010. godine. Upisuje se 2011. godine u Kairu na Univerzitet „El-Azhar” na Šerijatsko-pravni fakultet, odsjek Šerijatsko pravo. Diplomirao je 2015. godine. Oženjen je i otac jednog djeteta. Živi i radi u Tuzli.

Aktivan je na spisateljskom polju. Do sada je objavio, u 12 novina, 13 internet portala, te 7 književnih zbirki, preko 400 bibliografskih jedinica (članaka) iz različitih oblasti. Ti članci su objavljeni i na preko 120 internet stranica. Prevođeni su na bugarski i albanski jezik.

Napisao je dvije pjesničke zbirke, te preveo jednu sa bosanskog na engleski. Pored toga, Jusuf Džafić je napisao još 10 knjiga.

Istakao se i na polju amaterskog filma 2010. godine prolaskomu finale na „Faith Shorts”, svjetskom međureligijskom takmičenju u kratkom filmu, u organizaciji Tony Blair Foundation. Bio je reditelj trominutnog filma na temu „Moja vjera me inspiriše“.

Sudjelovao je na više debata međureligijske prirode. Zabilježio je desetine gostovanja na islamskim globalnim satelitskim televizijama - TV Iqraa i TV Huda na engleskom, te TV Feth na arapskom jeziku. Posjeduje i oko 50 idžazetnama iz islamskih nauka.

---

[1]Ovo ne znači da Allahovih lijepih imena nema više, već da su učenjaci iz osnovih izvora islama (Kur'ana i Sunneta) izvukli 99 najobuhvatnijih i najsadržanijih Božijih imena. Ne treba, stoga, da čudi da su određeni učenjaci nabrajali više stotina, pa i hiljadu Allahovih imena. [2]Tabiin je pripadnik druge generacije muslimana, tačnije osoba koja se susrela sa ashabom i preselila na ahiret kao musliman. [3] U nekim našim ilmihalima i drugim vjerskim knjigama melek Munker se pogrešno navodi kao Munkir. [4]Inače, riječ Kitab je u Kur'anu spomenuta ukupno 255 puta, odnosno 261 put, ako računamo i množinu. Međutim, ova riječ ima 15 različitih upotreba u Kur'anu. Tako je upotrebljena i kao vlastito ime Kur'ana. Pošto se mi ovdje bavimo imenima i svojstvima Kur'ana, ograničit ćemo se samo na slučajeve spomena dotičnih izraza, kad se upotrebljavaju kao imena/svojstva Kur'ana. [5] Mushaf predstavlja Kur'an zapisan u knjigu/zbirku. [6] Odnosno samo Tevrat i Zebur, prema jevrejima, pošto oni ne priznaju ni Indžil kao Božiju objavu. Inače, Biblija se dijeli na Stari zavjet (Tora, Psalmi i dr. knjige) i Novi zavjet (4 verzije Evanđelja i dr. knjige). [7]Broj u zagradi označava broj spomnjanja. [8]Postoji popularno mišljenje da su nabatejski gradovi, prvenstveno Petra na jugozapadu Jordana i Medainu Salih (20 km sjev. od grada El-Ula, 400 km sjev. zap. od Medine) na sjeverozapadu S. Arabije, ustvari gradovi naroda Semud. No, to mišljenje nije tačno. Narod Semud je živio mnogo prije Nabatejaca, budući da je nabatejska civilizacija postojala otprilike od 4. stoljeća p.n.e. do početka 5. stoljeća n.e., a semudska prije pojave Ibrahima, a.s. [9] Hiksi su poseban semitski narod ili mješavina više semitskih naroda, porijeklom iz Šama (Levanta), moguće iz regije sjeverno od Palestine. Oni su osnovali XIV dinastiju Drevnog Egipta. Kananci su stanovnici Kanana, uglavnom šire područje Palestine, koje su naseljavali razni semitski narodi: Amalićani, Filistejci, Feničani, Edomićani, Moabićani, Amorićani, Amonićani, Israilćani i dr. Oni su osnovali XV dinastiju Drevnog Egipta. [10] Manna je nebeska hrana slična po izgledu zrnu korijandera koju su Israilćani mljeli i od nje pravili hljeb. [11] Inače, u Isaovo doba Israilćani su zbog uticaja helenizacije i arameizacije pričali uglavnom aramejski (starosirijski) i grčki jezik, te nosili grčka i aramejska imena (npr. Andrija, Filip, Bartolomej, Toma, Matej), odnosno dvojna imena (hebrejska i nehebrejska, kao npr. heb. Šimun i grč. Petar). Pretpostavlja se da je Isa, a.s., pričao aramejskim. [12] Tačnije, ovdje smo izdvojili 4 najpoznatija poslanika koji su spomenuti u našim historijama i tefsirima. Npr., Ibn Kesir u svojoj historiji El-Bidaje ve en-nihaje, pored ove 4-erice, spominje još dvojicu sljedećih imena: Kalib ibn Jufenna (Kaleb/Kalev/Halev sin Jefunne) i Eši'ja bin Emsija (Š'ija/Isaija sin Amosa). [13] Ovdje se misli na unutrašnje džennetske rijeke, tj. rijeke koji izviru i teku unutar dženneta. Postoje i spoljašnje džennetske rijeke, tj. rijeke koje su porijeklom iz dženneta (slično kao što je čovjek porijeklom iz njega), ali ne izviru niti teku unutar njega. Tu spadaju sljedeće rijeke: Nil, Eufrat, Sejhan (južna Anadolija, protiče kroz grad Adanu) i Džejhan (južna Anadolija, prolazi 20 km istočno od Adane). Ove četiri rijeke spomenute su u hadisima.Podjela na spoljašnje i unutrašnje džennetske rijeke je, također, spomenuta u hadisima.

---

Izvor: DŽAFIĆ, Jusuf - Džepni priručnik o islamskom vjerovanju / Jusuf Džafić. - Tuzla : Medžlis Islamske zajednice, 2019. - 118 str. ; 15 cm, ISBN 978-9958-504-10-5