GAZALI: Osam svojstava koja uljepšavaju život i na koje treba paziti kod žene

Postoji osam svojstava koja uljepšavaju život i na koje treba paziti kod žene da bi potrajao ugovor i ispunili se njegovi ciljevi:

1. da je čestita i pobožna jer to je temelj i za to se treba interesirati. Ako je ona slabe vjere, u pogledu čuvanja sebe i svoga spolnog organa, osramotit će muža, ocrniti mu lice među svijetom, ljubomorom mu remetiti srce i tako mu zagorčati život. Ako on krene putem ljutnje i ljubomore, neprestano će biti u belaju i iskušenju. A ako krene putem toleriranja, bit će onda nepažljiv prema svojoj vjeri i časti i bit će mu pripisano pomanjkanje ljutnje i strogosti. Ako je uz tu pokvarenost još i lijepa, belaj s njom je još teži jer je mužu teško da je napusti i to ne može podnijeti. No, ni nju ne može podnijeti i postaje kao onaj koji je došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Allahov Poslaniče, imam ženu koja ne odbija ruku onoga koji je pomiluje!“ Razvedi se od nje, reče Poslanik. Onda ovaj reče: “Ja je, uistinu, volim.” Onda je zadrži, odgovori Poslanik.[1] Naredio mu je da je zadrži iz straha da će, ako je pusti, njegova duša krenuti za njom i tako će se i on pokvariti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustanovio je ovdje korist u nastavku braka u tome što će udaljiti nemoral od njega i to je bolje, pored tjeskobe u srcu koju je imao.

A ako je pokvarene vjere, zbog toga što upropaštava njegov imetak ili u nekom drugom pogledu, život će mu neprestano biti poremećen. Jer, ako bude šutio i ne bude protestirao, bit će saučesnik u grijehu, suprotstavljajući se riječima Uzvišenoga: “Čuvajte sebe i svoje porodice vatre.” A ako se suprotstavi i sukobi, zagorčat će mu se život. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako mnogo podsticao na uzimanje vjernice za suprugu, riječima: “Ženu udaju njen imetak, ljepota, porijeklo i vjera. Uzmi vjernicu i usrećit ćeš se.”[2]

“Ko se oženi ženom radi njenog imetka i ljepote bit će mu uskraćena i njena ljepota i imetak, a ko je oženi zbog njene vjere, Allah će ga opskrbiti njenim imetkom i ljepotom.”[3]

“Nemoj se ženiti ženom zbog njene ljepote, jer će je možda ta ljepota pokvariti, niti zbog njenog imetka jer će se, možda osiliti, već se ženi ženom zbog njene vjere.”[4]

Mnogo je podsticao na uzimanje vjere kao najvažnijeg kriterija, zbog toga što je ovakva žena pomoć u vjeri, jer ako nije pobožna, onda zaokuplja od vjere i remeti je.

2. da ima lijepo ponašanje. To je veoma važan osnov za postizanje oslobođenosti i potpomaganja u vjeri. Ako je žena drska, bestidnog jezika, ružne ćudi i nezahvalna za blagodati, šteta od nje je veća od koristi. Sabur prema jeziku žena je jedno od sredstava iskušavanja evlija. Neki od beduina je rekao: “Ne ženi ni jednu od šest žena: koja mnogo ječi, prigovara, čeznutljivu, koja razgleda, koja blista i koja mnogo priča.

Ona koja mnogo ječi stalno to čini, žali se i previja glavu svaki sat jer nema hajra u braku s onom koja glumi bolest. Ona koja prigovara stalno prigovara svome mužu, govoreći mu: ‘To i to sam uradila zbog tebe.’ Čeznutljiva čezne za drugim mužem ili djetetom od drugog muža, a i nje se, također, treba kloniti. Ona što razgleda baca pogled za svim i svačim, žudi za tim i primorava muža na kupovinu toga. Ona koja blista može imati dva značenja: prvo je da je čitavim danom zaokupljenja čišćenjem lica i njegovim uljepšavanjem, da bi joj lice vještački bilo blistavo, a drugo je da se ljuti za jelom i jede samo sama i traži svoj poseban dio u svemu. Ovo značenje ima u jemenskom dijalektu. Oni govore: ‘Žena je zablistala i dijete je zablistalo za hranom, kada se ljuti kod hrane.’ Pod ovom zadnjom se misli na brbljivicu koja mnogo govori.” U tom smislu su i riječi Alejhiselama: “Uistinu Allah uzvišeni mrzi brbljivce, one koji mnogo pričaju.”[5]

Prenosi se da je Saih Ezdija susreo Iljasa, alejhis-selam, na svom duhovnom putu, pa mu je naredio da se ženi i zabranio mu potpuno posvećivanje ibadetu. Zatim mu je rekao: “Nemoj se ženiti četirima ženama: muhtelia’, mubarija, ‘ahira i našiz. Muhtelia je ona koja stalno traži od muža da je pusti, bez ikakvog razloga. Mubarija je ona koja se ponosi drugima i hvališe se ovosvjetskim stvarima. ‘Ahira je nemoralna, koja je poznata po ljubavnicima i tajnim prijateljima. To je ona za koju Allah nije rekao: “I koje nemaju potajnih prijatelja.”[6] Našiz je ona koja se želi uzdići iznad muža, djelima ili riječima. Nešez je uzvisina iznad zemlje.”

Alija je govorio: “Najgora svojstva muškaraca su najbolja svojstva žena: škrtost, ponositost i kukavičluk. Jer, žena, ako je škrta, sačuvat će svoj imetak i imetak svoga muža, ako je ponosita, ustegnut će se da sa svakim lijepo i ljubazno govori. A ako je kukavica, ostavit će sve, neće izlaziti iz kuće i klonit će se sumnjivih mjesta zbog straha od svoga muža.”

Ove hikaje ukazuju na osobine potrebne za brak.

3. lijepo lice. To je, također, potrebno jer se njime postiže čednost i zato što se ljudska priroda uglavnom ne zadovoljava ženom ružnog lica, a naročito i stoga što, uglavnom, lijep lik i ponašanje idu jedno uz drugo. Podsticanje na uzimanje vjere kao glavnog kriterija, a zanemarivanje ljepote u odabiru supruge nije odvraćanje od traženja ljepote, već je to odvraćanje od braka samo zbog ljepote, i pored evidentne pokvarenosti vjere. Jer, ljepota, sama po sebi, uglavnom, podstiče na brak i stavlja u drugi plan pitanje vjere. Ukazivanje pažnje značaju ljepote kazuje da se prisnost i ljubav postižu, uglavnom, zahvaljujući ljepoti. Šerijat podstiče na pridavanje pažnje uzrocima prisnosti i zbog toga je pogled učinio poželjnim. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako je Allah dao nekom od vas u duši ljubav prema nekoj ženi, neka je pogleda, jer će ih to međusobno zbližiti”,[7] tj. to će ih učiniti prisnim.

Alejhiselam je kazao: “U očima ensarijki ima nešto, pa, ako neko hoće da se oženi od njih, neka ih pogleda.”[8] Kažu da su u očima imale krmeljivost ili slabost. Neki od pobožnih nisu htjeli udavati svoje kćerke sve dok ih mušterije ne pogledaju da bi se sačuvali od obmane. A’meš je rekao: “Svaki brak, koji se sklopi bez gledanja, na kraju donosi brigu i tegobu. A poznato je da se pogledom ne upoznaje narav, vjera i imetak, već se raspoznaje ljepota od ružnoće.”

Prenosi se da se neki čovjek oženio za vrijeme Omera, a prije toga je obojio sijedu kosu. kada je boja izblijedila, pa se porodica žene se potužila na njega Omeru, riječima: “Mislili smo da je mladić.” Onda ga je Omer žestoko udario i rekao: “Prevario si ljude.” Prenosi se da su Bilal i Suhejb došli nekoj beduinskoj porodici i htjeli se oženiti od njih, a oni im rekoše: “Ko ste vas dvojica?“ Bilal reče: “Ja sam Bilal, a ovo je moj brat Suhejb. Bili smo zalutali, pa nas je Allah uputio; bili smo robovi, pa nas je Allah oslobodio; bili smo siromašni, pa nas je Allah učinio bogatim. Pa, ako nas oženite, hvala pripada Allahu, a ako nas vratite, neka je slava Allahu.” Oni odgovoriše: “Ne, oženit će te se, i neka je hvala Allahu.” Onda Suhejb reče Bilalu: “Zašto nisi spomenuo naše doživljaje i ono što smo proživjeli s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem”, a on mu odgovori: “Šuti, bio si iskren, i iskrenost te je oženila.”

I vanjski izgled i narav mogu biti obmana.prvo se može provjeriti pogledom a drugo raspitivanjem i traženjem mišljenja drugih. Treba to uraditi prije braka. Treba tražiti da njenu ljepotu i moral opiše samo onaj koji je dobro upoznat s tim i koji je iskren, koji poznaje vanjštinu i unutrašnjost i koji joj nije naklonjen, pa da je previše pohvali. Treba izbjeći i onoga koji joj zavidi, pa da ne bude realan. Prirode ljudske naginju, kada je u pitanju brak i opisivanje djevojaka, pretjeranosti ili nedotjeranosti. Malo je onih koji su iskreni i umjereni u tome, već je prevara i obmana preovladavajuća. Prisustvo opreza u tome je bitno za onoga koji se boji kod sebe želje za tuđom ženom.

Težnje onoga koji od braka želi samo izvršavanje suneta, djecu ili uređivanje domaćinstva, pa i ako ne teži ljepoti bliže su sustezanju od dunjaluka, što su općenito, jedna od vrata dunjaluka, iako, možda, pomaže u vjeri kod nekih osoba, Ebu Sulejman Darani kaže: “Zuhd je u svemu, čak i u pogledu žene. Zuhd je i u tome da čovjek oženi staricu, dajući prednost sustezanju od dunjalučkih uživanja.” Malik b. Dinar je govorio: “Neko od vas neće da se oženi djevojkom koja je siroče i neće da bude nagrađen za to kada je nahrani i obuče. Nema velike brige oko nje i zadovoljna je malim. Takav, pak, oženi kćerku tog i tog, tj. od dunjalučara, a ona traži od njega različite stvari i govori: ‘Obuci me tim i tim’.”

Ahmed b. Hanbel je izabrao slijepu, pored njene sestre, koja je bila lijepa. Pitao je koja je od njih pametnija, pa mu rekoše da je to slijepa i on izabra nju. Ovo je osobina onoga čiji cilj nije naslađivanje.

Onaj koji nije siguran za svoju vjeru, ako ne bi imao s kime uživati, neka onda traži ljepotu kod supruge, jer je naslađivanje dozvoljenim zaštita vjeri. Rečeno je da je žena, ako je lijepa, lijepih osobina, crnih i krupnih očiju, crne kose, bijelog tena, ako voli svoga muža i ne gleda ni u koga drugoga, u liku hurije, jer je Allah Uzvišeni opisao žene džennetlija upravo ovakvim opisom u Svojim riječima: “Ljepotice naravi divnih.”[9] Pod pojmom hajrat (riječ spomenuta u ajetu) misli se na to da su lijepe naravi. Opisane su i riječima “one koje preda se gledaju”[10] i “milim muževima svojim, godina istih.”[11]

El-‘Urub je ona koja voli svoga muža i želi spolni odnos s njime. Time je slast potpuna. El-Haver je bjelina, a havra je jako bijelih očiju i jako crne kose i zjenica. Ajna je ona koja je širokih očiju. Alejhiselam je kazao: “Najbolja među vašim ženama je ona koja, kada je muž pogleda, obraduje ga, kada joj nešto naredi posluša ga, a, kada je odsutan, čuva sebe i njegov imetak.”[12] Obradovat će se pogledom prema njoj, samo ako ona voli svog muža.

4. da traži mali mehr. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Najbolje žene su one koje su najljepših lica i koje traže najmanje mehra.”[13] On je zabranio pretjerivanje u mehru.[14] On se oženio nekom od svojih žena uz mehr od deset dirhema i kućni namještaj, a to su bili ručni mlin, krčag i jastuk od kože, punjen vlaknom.[15] A kada se ženio nekom od žena, za dva mudda ječma,[16] a drugi put su to bila dva mudda hurmi i dva mudda kaše.[17]

Omer je zabranjivao pretjerivanje u mehru i govorio da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije oženio, niti je udao neku od svojih kćerki s više od 400 dirhema.[18] Da je pretjerivanje s mehrovima žena lijepo, prije svih, to bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio. Neko od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oženio se uz mehr u komadiću zlata čija je vrijednost bila, kažu, pet dirhema.[19]

Seid b. Musejjeb je udao svoju kćerku za Ebu Hurejru, uz mehr od dva dirhema, zatim mu ju je odveo po noći i uveo je na vrata, a zatim otišao. Onda je došao tek nakon sedam dana i poselamio se s njom. Ako bi se oženio uz deset dirhema kako bi izbjegao ono oko čega se ulema razlilazi, to nije loše. U hadisu stoji: “Među berićete žene spadaju brza udaja, brzo rađanje i mali mehr.”[20] Rekao je i: “Najberićetnije su one koje traže najmanji mehr.”[21]

Kao što je pokuđeno pretjerivanje s mehrom od žene, tako je pokuđeno pitati o njenom imetku od muškarca. On ne treba da se ženi iz pohlepe za imetkom. Sevri je kazao: “Ako se neko oženi i kaže što ženi pripada, znaj da je lopov. A ako njenoj porodici dadne nešto kao hediju, ne treba da daje kako bi njih primorao da mu uzvrate s više od onoga što je on dao. Tako i oni ne trebaju postupiti, ako njemu daju hediju, jer nijet da se dobije više je pokvaren.” Razmjena hedija, sama po sebi, poželjna je i uzrok je ljubavi. Alejhiselam je rekao: “Međusobno dajite hedije, voljećet te se.”[22] A traženje da se dobije više spada pod riječi Uzvišenog Allaha: “Ne daruj kako bi više dobio”,[23] tj. ne daji kako bi tražio više od onoga što si dao. Na to se odnose i Njegove riječi: “A ono što date da bi se uvećalo imetkom drugih ljudi”,[24] jer je riba (kamata) u značenju uvećavanja.

Ovakav način je traženje uvećavanja, jednom riječju, iako nije vezano za kamatni imetak. Sve to je mekruh i novotarija u braku, sliči trgovini i kocki i kvari intencije braka.

Da žena bude u stanju rađati, pa ako je poznata kako nerotkinja sustegnuće se od braka s njom. Alejhiselam je rekao: “Tražite onu koja rađa i koja je draga.”[25] A ako nije imala muža, i nije poznato njeno stanje neka obrati pažnju na mladost i zdravlje kod nje jer ona je uglavnom u stanju roditi ako ima ova dva svojstva.

5. da bude djevica. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je Džabiru, koji je bio oženio udavanu ženu: “Zašto nisi oženio djevicu da je zabaviš, a i ona tebe?”[26]

Djevičanstvo ima tri prednosti:

- da ona voli muža i osjeća prisnost s njim, što utječe na značenje ljubavi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Držite se one koja voli.”

Ćudi su takve da osjećaju naklonost već prema prvoj stvari koju prihvate. A ona koja je imala dodir s drugim muškarcima i iskusila različite situacije, možda joj se neće svidjeti neka svojstva koja su suprotna onome što je ona prihvatila i tako može zamrziti muža.

- to je potpunije kad je u pitanju njegova ljubav prema njoj jer po prirodi, u nekoj mjeri muškarac bježi izvjesno od one koju je drugi doticao, i teško mu pada kad god se sjeti toga. Neke ćudi jako mnogo bježe od toga.

- ona čezne za prvim mužem, a najjača je ljubav, uglavnom, prema prvoj ljubavi.

6. da ima lijepo porijeklo. Pod tim mislim na porijeklo iz porodice poznate po vjeri i čestitosti. Ona (supruga) će odgajati svoje kćerke i sinove, pa, ako ona ne bude odgojena, neće umjeti odgajati. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: Čuvajte se zelenila sa đubrišta! “A što je to?”, neko upita. Lijepa žena iz nevaljale porodice.[27] Alejhiselam je, također, kazao: “Izaberite najbolje za svoje sjeme jer se nasljedne osobine ponavljaju.[28]

7. da ne bude od bliske rodbine jer to umanjuje požudu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Ne ženite se bliskom rodbinom jer se dijete rađa kržljavo,”[29] tj. mršavo, suhonjavo. To je zbog razloga što to utiče na slabljenje požude jer se ona javlja jačinom osjećaja pogledom i dodirom, a taj je osjećaj jači spram nove, neuobičajene stvari. Jer, ono uobičajeno, u što je bio upravljen pogled izvjestan period, izaziva slab osjećaj prema njegovom potpunom poimanju i utjecaju i od njega se ne pobuđuje požuda.

Ovo su svojstva poželjna kod žena.

Na skrbniku je da obrati pažnju na svojstva budućeg muža. Neka dobro pogleda i neka svoju kćer i ne udaje je za onoga koji je lošeg ahlaka, izgleda, slabe vjere, koji neće ispunjavati svoje obaveze prema njoj ili joj nije ravan u pogledu porijekla.

Alejhiselam je rekao: “Brak je jedna vrsta ropstva, pa neka svako od vas dobro vidi gdje će ostaviti svoju kćerku.”[30]

Prisustvo opreza je važnije kada je kćerka u pitanju, jer je zarobljena brakom i niko je ne može izvući, a muškarac je u stanju uvijek se razvesti. Pa, ako čovjek uda svoju kćerku za zulumćara, pokvarenjaka, onoga koji slijedi novotarije ili pije alkoholna pića, učinio je prijestup prema svojoj vjeri i izložio se Allahovoj srdžbi, s obzirom na prekidanje rodbinske veze i loš izbor.

Neki čovjek reče Hasanu: “Nekoliko njih mi je zatražilo ruku kćerke. Za koga da je udam?“ “Za onoga koji se boji Allaha, jer ako je bude volio lijepo će postupati prema njoj, a ako je ne bude volio neće joj nepravdu činiti“, odgovori Hasan. Alejhiselam je rekao: “Ko uda svoju kćerku za pokvarenjaka, prekinuo je rodbinsku vezu s njom.”[31]

Izvor: Ebu Hamid el-Gazali, Ihja ulumid-din, Kitab o normama ponašanja u braku.

---

[1] Hadis bilježi Ebu Davud, kao i Nesai od h. Ibn Abbasa. Nesai kaže da nije sigurno da je to hadis, ali je mursel i to je preče reći. Ahmed kaže da je to odbačeni hadis. Ibn Dževzi ga navodi u Mevdu‘atu. [2] Muttefekun alejhi od h. Ebu Hurejre. [3] Hadis bilježi Taberani u Evsatu od h. Enesa: Onoga koji se oženi ženom zbog njena dostojanstva, Allah će samo poniziti. Onome koji se oženi zbog bogatstva, Allah će dati siromaštvo, a onoga koji se oženi zbog njena porijekla, Allah će učiniti neuglednim. Onome koji se oženi samo da bi čuvao svoj pogled i svoj polni organ, Allah će ženu učiniti blagoslovljenom, a i njega njoj. Ovo bilježi Ibn Hibban u Du‘afau. [4] Hadis bilježi Ibn Madže od Ibn Amra, sa slabim lancem prenosilaca. [5] Hadis bilježi Tirmizi i kaže da je hasen od h. Ibn Amra [6] Sura Nisa, 25. [7] Hadis bilježi Ibn Madže sa slabim lancem prenosilaca od Ahmeda b. Meslemeta ali bez riječi najpreči je Tirmizi ga bilježi i kaže da je dobar, Nesai i Ibn Madže bilježe od h. Mugireta b. Šu‘beta da je zaručio neku ženu pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: - Pogledaj je jer to će najbrže da vas zbliži.” [8] Hadis bilježi Muslim od h. Ebu Hurejre. [9] Sura Rahman, 70. [10] Sura Rahman, 56. [11] Sura Vaki’a, 37. [12] Hadis bilježi Nesai od h. Ebu Hurejre, s vjerodostojnim lancem prenosilaca i kaže: “Ne protivuriječi mu ni sobom ni svojim imetkom.“ Ahmed kaže: “Sobom i njegovim imetkom.“ Ebu Davud bilježi slično od h. Ibn Abbasa, s vjerodostojnim lancem prenosilaca. [13] Hadis bilježi Ibn Hibban od h. Ibn Abbasa: “Najbolje su one koje su najlakšeg mehra.” A bilježi i od h. Aiše: “Blagodat žene je njena blaga narav i nizak mehr.” Ebu Omer Tukani bilježi: “Najblagoslovljenija je ona žena koja je najradosnijeg lica i najmanjeg mehra.” I to je ocijenio kao vjerodostojan hadis. [14] Hadis bilježe četverica autora sunena, zaustavljajući se na h. Omeru. Tirmizi kaže da je vjerodostojan. [15] Hadis bilježi Tajalisi i Bezzar od h. Enesa: “Poslanik, s.a.v.s., oženio je Umm Selemu, uz mehr koji je bio kućne potrepštine, vrijednosti od deset dirhema.“ Bezzar kaže na drugom mjestu: “Oženio ju je za kućne stvari i mlin, čija je ukupna vrijednost bila četrdeset dirhema.“ Taberani bilježi u Evsatu od h. Ebu Seida, i oba su slabi hadisi. Ahmed bilježi od h. Alije da je Poslanik, s.a.v.s., kada ga je oženio Fatimom, za njom poslao ćilim, kožni jastuk, ispunjen palminom likom, dva mlina, bardak i dvije čuture.“ Ovaj hadis bilježi i Hakim i kaže da je vjerodostojnog lanca prenosilaca, a i Ibn Hibban u skraćenoj verziji. [16] Hadis bilježi Buhari od h. Aiše. [17] Hadis bilježe autori sunena od h. Enesa: “Kada je oženio Safiju, za svadbenu gozbu je iznio hurme i suvejk (vrsta kaše).“ Kod Muslima: “Pa je čovjek donio viška hurmi i suvejka.” U oba sahiha: “Hurme, sir i suvejk“. Nigdje se ne ograničava na dva mudda. [18] Hadis bilježe autori sunena od h. Omera. Tirmizi kaže da je hadis hasen sahih. [19] Muttefekun alejhi od h. Enesa. On kaže da je to bio Abdurrahman b. Avf. Isto bilježi i Bejheki. [20] Hadis bilježe Ahmed i Bejheki od h. Aiše: “Odlika žene je da ju je lahko zaručiti, da je malog mehra i da je rodilja.” Lanac prenosilaca je dobar. [21] Hadis bilježi Ebu Omer Tukani od h. Aiše. Hadis bilježe i Ahmed i Bejheki i lanac prenosilaca je dobar. [22] Hadis bilježi Buhari u Edebul-mufredu, Bejheki od h. Ebu Hurejre i lanac prenosilaca je dobar. [23] Sura Muddessir, 6. [24] Sura Rum, 39. [25] Hadis bilježe Ebu Davud i Nesai od Ma’kala b. Jesara, a lanac prenosilaca je vjerodostojan. [26] Muttefekun alejh. [27] Hadis bilježi Darekutni, Ramihurmuzi od h. Ebu Seida. Darekutni kaže da je ovo jedinstvena predaja od Vakidija i da je slaba. [28] Hadis bilježi Ibn Madže od h. Aiše, ali bez dijela jer se geni nasljeđuju. Dejlemi od h. Enesa bilježi: “Ženite se od dobre loze, jer se geni nasljeđuju.“ Ebu Musa Medini prenosi od h. Ibn Omera: “I pogledaj kakvu ćeš sortu oploditi, jer geni su nasljedni.“ I jedan i drugi su slabi. [29] Ibn Salah kaže da za ovo nije našao izvora. Kažem: Poznato je da je Omer rekao Saibovoj porodici: “Oslabili ste, pa se ženite od istaknutih.“ Ovo bilježi Ibrahim Harbi i kaže: “To znači da žene strankinje.“ Kaže se: “Ženite strankinje i nećete zakržljati.“ [30] Hadis bilježu Tukani, zadržavajući se na h. Aiši i h. Esmi i Bejheki. Ovo se bilježi i kao riječi Poslanika, s.a.v.s., ali je zadržati ih na h. Aiši vjerodostojnije. [31] Hadis bilježi Ibn Hibban u Du‘afa od h. Enesa. Bilježi ga u Sikatu kao Ša‘bijev govor i lanac prenosilaca je vjerodostojan.