Emanet znanja - javni govor o vjeri i vjerskim propisima s ciljem da've – pozivanja u dobro i odvraćanja od grijeha, zla i ružnoga

Prvo, o vjeri, vjerskim propisima i pozivanu u Din su obavezni i trebaju govoriti samo stručni – ulema.

Nestručni ('Aam - obični ljudi koji mogu biti i akademici u drugim oblastima) ne mogu govoriti o vjeri, osim da prenose stav alima, ali bez tumačenja, preferiranja i/ili odbacivanja, jer se u Šerijatu GOVOR NESTRUČNE OSOBE NE PRIHVATA I NIJE OBAVEZUJUĆI, čak i da pogodi istinu.

To nije slučaj samo kada se govori o vjeri, već u svakoj znanosti, pa tako se mišljenje alima ne prihvata tamo gdje samo medicina govori, inžinjering, pedagogija, psihologija, fizika itd.

Drugo: Postoje osnove vjere – temelji (usuul) koji su uspostavljeni - utemeljeni izravnim, jasnim šerijatskim tekstovima, sa jasnim zahjtevima prema obvezniku – mukellefu, te oko njih nema razilaženja među ulemom, i takva pitanja nisu predmet rasprave i stavova uleme.

Treće: Postoji niz stvari koje alim treba da prođe prije nego donese fetvu, rješenje ili odgovor na postavljeno pitanje ili stvarnu životnu situaciju, a to su:

1. Alim mora naučiti i znanstveno „pokriti“ oblast ili pitanje o kojem govori, sa dokazima, različitim mišljenjima, uzrocima razilaženja, da zna koja su odabrana i u praksi prihvaćena mišljenja, odnosno, koja su odstupajuća i usamljena – šaaz mišljenja,

2. Praktikovati propis o kojem govori,

3. Postaviti dato pitanje - problem na ljestvicu radnih prioriteta u životu muslimana,

4. Odrediti važnost pitanja u teoriji i praksi,

5. Poznavati stanje i podneblje gdje se stav vjere o datom pitanju iznosi i s kojim ciljem,

6. Pretpostaviti posljedice nakon obznanjivanja stava,

7. Izvagati očekivanu korist i moguću štetu,

8. Pojasniti da li je to pitanje iz domena osnova vjere ili iz ogranaka,

9. Pojasniti da li je pitanje iz domena idžtihada ili je precizirano jasnim tekstom sa jasnim šerijatskim zahtjevom,

10. Pojasniti kada se to pitanje prvi put pojavljuje u Ummetu,

11. Pojasniti sva uvažena i prihvaćena mišljenja,

12. Pokušati doprijeti do preovladavajućeg mišljena – preferirajućeg,

13. Pojasniti stav mezheba datog podneblja,

14. Kazati kako treba postupiti precizno vezano za datu situaciju,

15. Ukazati na intencije šerijata po tom pitanju,

16. Pokušati smanjuti razilaženje i podjele ljudi u praksi,

17. Ukazati na važnost prihvatanja drugačijeg mišljenja i lijep odnos prema bratu muslimanu u svakom slučaju i situaciji,

18. Ukazati na zabranu dijeljenja i podvajanja među muslimanima, uz obavezan lijep ahlak – ponašanje,

19. Pozvati na jedinstvo i islamki način ponašanja,

20. Pozvati na prihvatanje zvaničnog stava uleme za podneblje gdje se živi.

Kada alim sve ovo sagleda, onda će na osnovu šerijatskih dokaza, stavova ashaba, tabi'ina i uleme, uvažavajući intencije šerijata, stanje onoga ko pita ili na koga se pitanje - fetva odnosi, s najboljim nijjetom donijeti odgovor, da popravi stanje, a ne da ga učini težim ili lošijim.

Imam Ismet ef. Purdić