Semerkand - Kolijevka naše duhovnosti

SEMERKAND - KOLIJEVKA NAŠE DUHOVNOSTI Semerkand, grad na rijeci Zerefšan smješten na teritoriji današnjeg Uzbekistana. Ova područja su još od davnina bila naseljena Turkmenima, a stari perzijanci su ga nazivali Turan-Zemlja Turaka. Uže područje Turana je omeđeno rijekom Oksus (današnja Amu Darja) na jugu, rijekom Jaksartes (današnja Sir Darja) na sjeveru, Kaspijskim jezerom na zapadu i planinskim vijencima na istoku. Kroz historiju, ovo područje je mijenjalo imena. Tako je nazivano Transoksijana ili Transoksanija (grč. preko rijeke Oxus – Amu Darja), Ma veraun nehr (ar. s onu stranu rijeke – misli se na Amu Darju). Vremenom su se granice mijenjale, sve dok nije zaokruženo u jedinstvenu prirodnu, nacionalnu, jezičku i kulturnu cjelinu pod imenom Turkistan. Obzirom da je smješten na Putu Svile, prastaroj trgovačkoj ruti, Semerkand i njegovo šire područje je oduvijek bio na meti raznih osvajača. Najstariji zapisi bilježe države Sogdijanu, Baktriju i Harezm i to 1000 godina p.n.e. Perzijanci su dugo vladali ovim područjem, još od 6. stoljeća p.n.e. Godine 320. p.n.e. Aleksandar Makedonski osvaja ova područja i razara Semerkand. Na početku osmog stoljeća, godine 710. dolaze Arapi koje je predvodio sjajni vojskovođa Kutejbe bin Muslim sa kojima u ova područja dolazi islam. Muslimani u Semerkandu i Buhari zatiču budističke hramove. Lokalno stanovništvo je vjerovalo da će odmah umrijeti onaj ko se usudi samo taknuti idole u hramovima. Kutejbe bin Muslim je, čuvši za to, vlastoručno zapalio njihove idole i tako im, ostavši živ i zdrav, dokazao besmisao njihovog vjerovanja. Narod odmah masovno pređe na islam. Zatim vlast preuzimaju islamizirani Turci Gokmeni izražavajući lojalnost Emevijskom halifi i postaju namjesnici Horosana. U 10. stoljeću dinastija Karahanija formira samostalnu državu na ovim prostorima, da bi ubrzo svojoj državi priključili teritorije koje su obuhvatale cijeli kasniji Turkistan. U 11. stoljeću ih smjenjuju Turci Seldžuci koji vladaju Turkistanom sve do 1220. godine, kada ovdje dolaze Mongoli predvođeni Džingis-hanom, razarajući sve pred sobom. Timur Lenk, islamizirani potomak Džingis-hana, čovjek sa čudnim vizijama islama, započinje osvajanja muslimanskih zemalja uz strašna rušenja, te tako proširuje granice carstva na Iran, Avganistan, Indiju, Anadoliju, Siriju i Irak. Nakon Timurove smrti njegova velika država se raspada. Njega nasljeđuju potomci, koji ubrzo Semerkandu i drugim gradovima daju veliki sjaj. Zatim, ovim prostorima vladaju brojne turske dinastije i tako ostaje sve do 19. stoljeća kada Rusi osvajaju ova područja i spaljuju grad za gradom pa tako i Semerkand. Nakon neuspjelog pokušaja oslobađanja od Ruskog jarma, sovjetska armija će pregaziti i spaliti ove krajeve da bi proglasila Turkestansku autonomnu sovjetsku republiku. Poslije neuspjelih Uzbečkih ustanaka Sovjeti formiraju Sovjetsku Socijalističku Republiku Uzbekistan. Po raspadu SSSR-a, Uzbekistan godine 1991. proglašava samostalnost zemlje. Zaštitni znak Semerkanda je trg Registan sa tri prelijepe medrese, Ulug-begova, Šir-dar i Tella-kari medresa. Neke od ovih medresa su primale po 100 učenika, što govori kolika je bila žeđ za znanjem. Tu je i kompleks Imama Buharija, turbe Kusam ibn Abbasa r.a., ashaba koji pade pri zauzimanju Semerkanda, turbe Timur Lenka, džamija Bibi Hatun, opservatorija Ulug-bega, karavan saraji, džamije, kupatila, tržnice i brojne građevine, koje svjedoče o važnosti ovog grada kroz historiju. Najveći predstavnici akaida, hadisa i tesavufa potiču preko rijeke Amu Darje, iz gradova Semerkand, Buhara, Taškent, Tirmiz itd., pa to područje s pravom možemo nazvati kolijevkom znanja, tradicije, duhovnosti, kulture i civilizacije. Voda Allahove milosti će se iz tog bazena preliti na Anadoliju, a preko Istanbula sa Sultan Fatih Mehmedom i na Bosnu. U Semerkandu, u III stoljeću islama, rodio se naš imam u akaidu Ebu Mensur el-Maturidi, o kome ćemo kasnije više progovoriti. Veliki hafiz hadisa, učitelj imama Buharije, Muslima, Nesaije, Ebu Davuda, Tirmizije i mnogih drugih, autor Sunena, Abdullah bin Abdurrahman ed-Darimi rođen je 181. godine po hidžri u Semerkandu. Njegov Sunen kod muhaddisa poznat je kao Musned, a mnogi ga nazivaju i Sahih te smatraju da zauzima šestu poziciju u Kutubu-s-Sitte, budući da sadrži manje slabih predaja od Ibn Madžinog Sunena. Bio je ne samo ekspert hadisa, nego i autoritet u tefsiru i fikhu. Muhammed bin Beššar je rekao: „Četiri su hafiza na dunjaluku, Ebu Zur’a u Rejju, Muslim u Nejsaburu, Darimi u Semerkandu i Buhari u Buhari.” Kad je imamu Buhariji došla vijest o smrti imama Darimija, oborio je glavu, zatim ju je podigao i rekao: “Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo”. Suze su oblile njegove obraze, a potom je izgovorio stihove u kojima je izrazio tugu za ovim velikanom. Interesantno je napomenuti da je ovaj islamski autoritet iz Semerkanda preselio na Jevmi-t-tervije u četvrtak, a ukopan je na dan Arefata u petak 255. godine po Hidžri. Semerkand je iznjedrio veliki broj učenjaka od kojih je i čuveni mufessir Ebu-l-Lejs es-Semerkandi. Njegov tefsir Bahru-l-Ulum, more je znanja, što odgovara njegovom naslovu. Njegov Tenbihu-l-Gafilin jedno je od najboljih djela u kojem nas autor budi iz raznih vrsta nemara. Ubejdullah Ahrar, jedan je od najvećih šejhova Nakšibendijskog tarikata. Potomak je hazreti Omera. Rođen je u Taškentu 806. godine po hidžri. Kao i ostali nakšibendijski šejhovi, striktno se držao šerijata. Na Ahiret je preselio u Semerkandu 895. godine po Hidžri. Grad Buhara sa svojom okolinom pravi je rasadnik islamskih velikana. Imam Buhari, najveći autoritet u hadisu rođen je u Buhari u petak poslije džuma namaza 194. godine po Hidžri. Ovaj Imam je rekao: „Znam napamet 100.000 vjerodostojnih hadisa i 200.000 hadisa koji ne ispunjavaju kriterij ovih prvih.” Imam Muslim, zadivljen znanjem Imama Buharija, jednom prilikom mu se obratio: „Dopusti da ti poljubim nogu, učitelju svih učitelja, predvodniče muhaddisa, liječniče hadisa od skrivenih mahana.” Husejn bin Muhammed es-Semerkandi kaže: „Buhariju su krasile, uz ostale lijepe osobine, tri koje ja posebno naglašavam, malo je govorio, nije bio pohlepan za onim što ljudi imaju i nije ga zanimalo šta drugi rade.” Cjelokupno njegovo zanimanje je bilo vezano za nauku. Svoj Sahih, zbirku isključivo vjerodostojnih hadisa, koji je najznačajnije hadisko djelo u historiji Islama uopće, Imam Buhari je 16 godina izabirao između 600.000 hadisa. Imam Buhari veli: „Nijedan hadis nisam uvrstio u Sahih, a da se prethodno nisam okupao i klanjao dva rekjata.” U ovu zbirku uvrstio je 9.082 vjerodostojna hadisa. Pred kraj života, nakon žestokih napada zavidne uleme, povukao se u Hartenk mjesto u blizini Semerkanda gdje je imao rodbinu. Nakon jednog noćnog namaza zamolio je Plemenitog Allaha da mu uzme dušu, naglasivši da je smrt bolja od života u fesadu koji vlada u vladajućim i naučnim krugovima tog vremena. Od tada nije prošlo ni mjesec dana, a Imam je preselio na Bolji svijet. Nakon što je ukupan, svi su osjetili kako njegov kabur miriše Miskom. Na licima onih koji su mu zavidjeli i koji su mu činili zulum, primjećivalo se kajanje i griža savjesti. Ovaj veliki Imam preselio je u noći uoči ramazanskog Bajrama 256. godine po Hidžri. U mjestu Kasri Arifan, nadomak Buhare, rodio se jedan od najvećih tesavufskih učitelja Šah-i Nakšibend. Generalno, gdje se širio Ebu Hanifin mezheb sa njim je išao Maturidijev akaid i Nakšibendi tarikat. Islam se inače sastoji od akaida (iman), fikha (islam) i ahlaka i tesavufa (ihsan). Tako su se pored većih džamija uporedo gradile medrese i hanikjahi (tekije). Iz okoline Buhare su potekli tesavufski autoriteti kao što su: Abdul-Halik el-Gudždevani, Arif er-Rivekeri, Havadže Azizan Ali er-Ramiteni i mnogi drugi. U gradu Tirmizu, na rijeci Amu Darji, rođen je još jedan hadiski velikan, Muhammed bin Isa et-Tirmizi. Njegov Sunen spada u šest najpoznatijih hadiskih zbirki nazvanih Kutubu-s-sitte. Nakon što su učenjaci iz Hidžaza, Iraka i Horosana obavili recenziju njegovog Sunena, zadivljeni ovim djelom rekoše: “U čijoj kući se nađe ovo djelo, to je kao da Vjerovjesnik s.a.v.s. govori.” Imam Tirmizi je preselio na Ahiret u svom rodnom gradu Tirmizu 279. godine po Hidžri. Bilo bi vrlo teško nabrojati sve velikane koji su potekli iz starog Turkistana. Ovim člankom smo htjeli ukazati na našu vjersku povezanost sa njima. Neka je Allahovo zadovoljstvo sa onima koji zabilježiše i objasniše u svojim knjigama ehli-s-sunnetsko učenje, a i sa onima koji ga u Bosnu donesoše. El-Maturid, jedna je od Semerkandski mahala u kojoj se rodio Ebu Mensur el-Maturidi el-Ensari el-Hanefi es-Semerkandi, poznat po nadimku Imamu-l-Huda. Po završetku školovanja, kao temelj za svoja dalja proučavanja uzeo je djela Ebu Hanife, a posebno ona iz akaida. Boreći se za pravac ehli sunneta vel-džemaata (sljedbenika sunneta i zajednice) napisao je temeljna djela. U isto vrijeme kad je Imam Maturidi djelovao u Semerkandu (umro 333. godine po Hidžri), u Iraku je djelovao Imam el-Eš’ari (umro 330. godine po Hidžri), a u Egiptu Imam et-Tahavi (umro 321. godine po Hidžri). Sva trojica su do danas ostali neprikosnoveni imami u utemeljivanju, proučavanju i prezentovanju ispravnog vjerovanja. Maturidi je bio i ostao hanefijski predstavnik akaida, Eš’ari je bio i ostao šafijski predstavnik akaida, dok se Tahavi preorjentisao sa šafijskog na hanefijski mezheb i napisao takvo djelo iz akaida koje će i u naše vrijeme predstavljati veliki misaoni doprinos i koje će biti prihvaćeno od sva četiri poznata mezheba islamskog pravnog učenja. Semerkandski genij Imam Maturidi napisao je djelo Kitabu-t-Tevhid koje je temeljno djelo proučavanja maturidijske akaidske škole. Njegova djela će posebno razraditi Ebul-Mun’im en-Nesefi, a Omer en-Nesefi je napisao djelo El-akaidu-n-Nesefijje koje je poznato širom islamskog svijeta. Eš’arijski pravac su razradili Bakillani i Gazali. Između Maturidija i Eš’arija je neznatna razlika. Razilaze se u desetak pitanja, a po nekima na oko četrdeset pojedinosti, s tim da su u većini ova razilaženja samo prividna, jer u suštini postoji saglasnost stavova. Kako je Imam Maturidi u fikhu pripadao hanefijskom mezhebu, to se njegov pravac u vjerovanju (akaid) i raširio među hanefijama i to istočno od Perzije, po sjevernoj Indiji, zatim po Maloj Aziji, djelimično po Siriji, a i među muslimanima Balkana. Imam Maturidi preselio je na Bolji svijet 333. godine po Hidžri, u Semerkandu gdje je i rođen. hfz. Nedžad Ćeman 

#Semerkand #Samarkand #Turkijskialimi