Poglavlje o pogrebnim propisima, dženaza-namazu, okolnostima vezanim za dženaza-namaz, nošenju džena
- Hasan ibn Ammar eš-Šurunbulali - NURU-L-IDAH
- Jul 18, 2018
- 21 min read
Poglavlje o pogrebnim propisima
Sunnet je:
da se samrtnik okrene na desnu stranu, a dozvoljeno je i da se okrene na leđa,[1]
da se glava samrtnika malo podigne,[2]
da se samrtniku uči talkin, tj. podsjeća da izgovori šehadet, bez dosađivanja i naređivanja,
a učenje talkina (telkina, podjećanje na izgovor šehadeta) preminulom na kaburu (grobu) je propisano.[3] Neki učenjaci smatraju da učenje talkina nije propisano, a prema nekim drugima, učenje talkina niti je naređeno niti je zabranjeno.
Mustehabb je (pohvalno):
da rodbina i komšije[4] samrtnika uđu kod njega i tu prouče suru Jasin,[5]
dok jedna grupa kasnijih učenjaka smatra da je dobro proučiti suru Er-Ra'd.
Učenjaci se spore oko prisustva žene sa hajzom i nifasom, dok se samrtniku uči Kur'an.
Ako samrtnik umre, treba mu:
podvezati vilice,[6]
zatvoriti oči,[7]
a osoba koja mu zatvori oči neka prouči: Bismillahi ve ala milleti Resulillah. Allahumme jessir alejhi emrehu, ve sehhil alejhi ma ba'dehu ve es'idhu bi likaike, vedž'al ma haredže ilejhi hajren mimma haredže anhu (S Allahovim imenom i u vjeri (milletu) Božijeg Poslanika! Gospodaru naš, olakšaj mu stanje i učini mu lahkim što mu slijedi. Usreći ga susretom s Tobom i učini da mu mjesto gdje je otišao bude bolje od mjesta odakle je došao.).[8]
staviti komad željeza na stomak, kako se ne bi napuhao,
staviti ruke sa strane,[9] a nije dozvoljeno staviti mu ruke na prsa.[10]
Pokuđeno je (mekruh) učiti Kur'an kod njega dok se ne okupa (ogasuli).[11]
Nema smetnje da se njegova smrti obznani ljudima.[12]
Preminuli će se brzo opremiti:
prvo će se stavit na tenešir, koji je okađen neparan broj puta,
na tenešir će se staviti okrenut onako kako je najzgodnije, prema ispravnom mišljenju,
potom će mu se pokriti stidno mjesto (avret),[13]
onda će mu se skinuti odjeća,[14]
pa će mu se uzeti abdest, prema ispravnom mišljenju (osim ako nije u pitanju maloljetnik koji ne razumije pojam namaza), bez ispiranja usta i nosa, izuzev u slučaju da se radi o džunubu[15],
onda će se po njemu posuti proključala voda zajedno sa lopočem (lotosem) ili potašom (kalijev karbonat)[16], dok se u nedostatku takve vode, može po njemu posuti obična voda,
zatim će mu se glava i brada oprati sljezom,[17]
potom će se povaliti na lijevu stranu kako bi voda stigla do dijelova koji su na tahti,[18]
pa će se povaliti na desnu stranu isto tako,[19]
onda će ga gasal (onaj koji kupa mrtvaca) posaditi, naslonivši ga na sebe,[20] pa će mu obrisati stomak,
štogod izađe iz njega, gasal će oprati, ali neće ponavljati gasuljenje (gasul, kupanje mrtvaca),[21]
onda će se posušiti tkaninom[22] i
Tokom gasuljenja nema:
upotrebe pamuka, na osnovu pouzdanih predaja od Ebu Hanife i njegovih učenika (zahiru-r-rivajet),[25]
ni podrezivanja noktiju mejta (mrtvaca),
ni šišanja njegove kose,
niti češljanja njegove kose ni brade.[26]
Žena gasuli (kupa) svoga muža za razliku od muža koji ne gasuli svoju ženu,[27] kao i za razliku od ummu-veled[28] koja ne kupa svoga gospodara.
Ako žena umre gdje su sami muškarci, oni će joj uzeti tejemmum krpom, kao i obratno - ako umre muškarac gdje su same žene, one će mu uzeti tejemmum. U slučaju da se nađe rođak[29] koji je mahrem[30], on će mejtu (mrtvacu) uzeti tejemmum bez krpe. Slično se postupa sa problematičnim dvopolcem (hermafroditom) - uzet će mu se tejemmum, na osnovu pouzdane predaje od Ebu Hanife i njegovih učenika (zahiru-r-rivajet).
Dozvoljeno je i mušku i žensku da ogasule muško dijete i žensko dijete koje još ne osjeća strasti.
Nema smetnje da se mejt (mrtvac) poljubi.[31]
Suprug je obavezan da opremi svoju ženu, pa makar bio i siromašan, prema ispravnijem mišljenju.
Osobu koja nema imovine će opremiti onaj koji je dužan da je izdržava. Ako ne postoji onaj koji je dužan da je izdržava, onda će se opremiti iz Bejtu-l-mala (Centralne blagajne). Ako Bejtu-l-mal ne izdvoji sredstva zato što nije u mogućnosti ili zato što se nepravedno ponaša, onda su ljudi obavezni da je opreme.
Osoba koja nije u mogućnosti da opremi preminulog (mejta), zamolit će druge da to učine.
Kefini (ćefini, čaršafi) muškarca su:
po sunnetu: kamis (košulja)[32], izar (omotač)[33] i lifafa (čaršaf)[34], od odjeće koju je mejt oblačio za vrijeme svoga života,[35]
a dovoljno je: izar i lifafa.
Najbolje je da ćefini budu od pamuka bijele boje.
Izar i lifafa trebaju da budu od tjemena do stopala.
Na košulji ne treba praviti rukave, ni umetke ni proreze.
Ne treba porubljivati rubove košulje.
Turban (čalmu) je pokuđeno (mekruh) obući mejtu (preminulom), prema ispravnom mišljenju.
Prvo će se motati lijeve strane ćefina, pa onda desne.[36] Mejt će se zavezati, ako ima bojazni da će se ćefini razmotati.
Ćefini žene imaju više komada:
Po sunnetu: himar (povezača) za lice[37] i hirka (krpa) za povezivanje grudi[38].
A dovoljno je: himar.
Od ženine kose treba načiniti dvije pletenice i staviti ih na njena prsa iznad košulje.
Onda treba[39] motati himar iznad košulje, a ispod lifafe[40],
Potom treba[41] motati hirku iznad lifafe.[42]
Kefini se nakade neparan broj puta prije nego što se mejt umota u njih.
Kefini za nuždu (daruru) se sastoje od onih kefina koji su dostupni.[43]
Poglavlje o dženaza-namazu
Klanjati dženazu-namaz mejtu je farzi-kifaje (stroga kolektivna obaveza).
Ruknovi (sastavni dijelovi) dženaze-namaza su:
tekbiri,
stajanje (kijam).
Uslovi (šartovi) dženaze-namaza su:
da je mejt musliman,[44]
da je mejt čist (pod taharetom),[45]
da je mejt postavljen ispred džematlija,[46]
da je prisutan veći dio mejtovog tijela ili pola njegovog tijela sa glavom,[47]
da se imam koji će klanjati dženaza-namaz ne nalazi neopravdano (bez uzura) u vozilu,[48]
da je mejt postavljen na tle. Dakle, ako se nalazi na jahalici ili na rukama ljudi, nije dozvoljeno da mu se klanja dženaza-namaz, prema odabranom mišljenju, izuzev ako se nalazi tu zbog opravdanja (uzura).[49]
Sunneti dženaze-namaza su:
da imam stane naspram prsa mejta, bio on muško ili žensko,
da se prouči početna dova (Subhaneke) poslije prvog tekbira,
da se prouče Salavati na našeg vođu, Vjerovjesnika, s.a.v.s., poslije drugog tekbira,
da se prouči dova za mejta poslije trećeg tekbira.
Ne postoji dova koja je određena da se prouči. Međutim, dova koja je spomenuta u predajama je najbolja i najizražajnija. Takva je dova koju je zapamtio Avf ibn Malik[50], r.a., od Vjerovjesnika, s.a.v.s.: Allahummagfir lehu, ve-rhamhu, ve afihi, va-'fu anhu, ve ekrim nezlehu ve vessi' medhalehu ve-gsilhu bi-l-mai, ve-s-seldži, ve-l-beredi, ve nekkihu mine-l-hataja kema junekka-s-sevbu-l-ebjedu mine-d-denesi ve-bdilhu daren hajren min darihi ve ehlen hajren min ehlihi ve zevdžen hajren min zevdžihi, ve edhilhu-l-džennete ve eizhu min azabi-l-kabri ve azabi-n-nar (Gospodaru naš, oprosti mu grijehe i smiluj mu se. Zaštiti ga i obriši mu grijehe. Učini mu boravište prijatnim i predvorje (kabur) prostranim. Operi ga vodom, snijegom i gradom (krupom). Očisti ga od grijeha, kao što se bijela haljina čisti od prljavština. Daj mu u zamjenu (ahiretsku) kuću, koja je bolja od njegove (dunjalučke) kuće, i obitelj koja je bolja od njegove obitelji, i sudruga koji je bolji od njegovog sudruga. Uvedi ga u džennet i sačuvaj ga kaburskog azaba (patnje) i džehenemskog azaba.).[51]
Nakon četvrtog tekbira, predat će se selam, bez učenja dove, na osnovu pouzdane predaje od Ebu Hanife i njegovih učenika (zahiru-r-rivajet).
Ruke će se dizati samo za vrijeme prvog tekbira.[52]
Ako bi imam izgovorio peti tekbir, muktedija ga neće slijediti, nego će ga čekati da preda selam, prema odabranom mišljenju.
Neće se tražiti oprost (istigfar činiti) za ludaka niti za dijete,[53] već će se učiti dova: Allahumme-dž'alhu lena feretan, ve-dž'alhu lena edžren ve zuhren, ve-dž'alhu lena šafian mušeffean (Gospodaru naš, učini nam ga nagradom, učini nam ga platom i zalihom, i učini nam ga šefadžijom (zagovornikom), čije će zagovaranje biti primljeno.).[54]
Poglavlje o okolnostima vezanim za dženaza-namaz
Najpreči da klanja dženaza-namaz mejtu je:
poglavar (sultan),[55]
potom poglavarev zastupnik (naib),[56]
potom sudija (kadija),
potom lokalni (džematski, mahalski) imam,
potom velija (najbliži rod koji je staratelj za ukop).
Osoba koja ima prednost da klanja dženaza-namaz može da ovlasti drugu osobu da klanja umjesto nje. U situaciji kada neka druga osoba klanja dženazu-namaz, osoba koja ima prednost da klanja, može da ponovi dženazu-namaz, ako hoće.[57] Pritom nije potrebno da oni koji su već klanjali dženazu-namaz za drugom osobom ponovo klanjaju.[58]
Osoba koja ima pravo prednosti je preča da klanja dženazu-namaz od osobe koju je mejt opunomoćio (ovasijetio) da mu klanja, prema mišljenju na osnovu kojeg se izdaje fetva.[59]
Ako bi se mejt ukopao bez dženaze-namaza, dženaze-namaz će mu se klanjati, pa makar bio i neogasuljen (neokupan), sve dok se mejt ne raspadne.[60]
Ako bi se sastavilo više dženaza (pogreba):
Najpreče je da se dženaza-namaz posebno klanja svakoj od njih.
Prvo će se klanjati dženaza-namaz osobi koja je bila najbolja među njima, pa osobi koja je najbolja nakon nje itd.[61]
U slučaju da se dženaze (pogrebi) spoje i da im se klanja jedan dženaza-namaz, tada će se od dženaza napraviti jedan dugi red (saf) okrenut prema Kibli, tako da prsa svakog mejta budu naspram imama.[62] Pritom će se paziti na redoslijed (tertib). Tako će muškarci biti postavljeni do imama, pa muška djeca, pa dvopolci (hermafroditi), pa onda žene.[63]
Ako bi više dženaza bilo ukopano u jedan kabur (grob), bit će stavljeni suprotno gorespomenutom redoslijedu.[64]
Osoba koja zatekne imama između dva tekbira, neće se priključiti dženaza-namazu, nego će sačekati da imam donese tekbir, pa će se priključiti namazu i učiti dovu koja odgovara dovi imama.[65] Osoba će onda naklanjati propušteno,[66] prije nego što se dženaza podigne.
Osoba koja je bila prisutna kada je imam donio početni tekbir (iftitahi-tekbir), neće čekati da imam donese tekbir, pa da se priključi dženaza-namazu.[67]
Ko dođe poslije četvrtog tekbira, a prije selama, propustio je dženaza-namaz, prema ispravnom mišljenju.[68]
Pokuđeno je (mekruh) da se klanja dženaza-namaz u džamiji gdje ima beš vakat (gdje ima pet dnevnih namaza u džematu), a da mejt bude unutra ili da mejt bude spolja, a dio ljudi u džamiji, prema odabranom mišljenju.[69]
Ako novorođenče zaplače, nadjenut će mu se ime, ogasulit će se i klanjat će mu se dženaza-namaz.
Ako novorođenče ne zaplače, ogasulit će se, prema odabranom mišljenju, zamotati u krpu i zakopati, a dženaza-namaz mu se neće klanjati. Na sličan način treba postupiti ako neko dijete bude zarobljeno sa jednim od svojih nemuslimanskih roditelja, pa onda premine. U tom slučaju mu se neće klanjati dženaza-namaz, izuzev da:
jedan od njegovih roditelja primi islam,
ili dotično dijete primi islam,
ili da bude samo zarobljeno bez ijednog roditelja sa njim.[70]
Ako je izvjesni mejt nemusliman (kafir) rođak izvjesnom muslimanu, taj musliman će ga oprati kao što se pere prljava krpa, pa će ga umotati u krpu i ubaciti u raku ili će ga predati njegovim suvjernicima.[71]
Dženaza-namaz se ne klanja:
odmetniku,[72]
onome koji presjeca puteve i bude ubijen za vrijeme razbojništva,
ubici koja je podmuklo ubila davljenjem,
osobi koja se noću u gradu oholi sa oružjem,[73]
osobi koja bude ubijena zbog nacionalizma (asabijjeta), pa čak iako je ogasule.
Samoubicu[74] treba ogasuliti i treba joj se klanjati dženaza-namaz.[75]
Dženaza-namaz se ne klanja onome koji namjerno ubije jednog svog roditelja.[76]
Poglavlje o nošenju dženaze (pogreba)
Sunnet je da dženazu (pogreb) nose četiri čovjeka.
Dženazu treba nositi 40 koraka (75 m).
Nosač će:
a) početi prednjom desnom stranom dženaze na svojoj desnoj strani,
b) zatim zadnjom desnom stranom na svojoj desnoj strani,
c) zatim prednjom lijevom stranom na svojoj lijevoj strani,
d) a završit će zadnjom lijevom stranom na svojoj lijevoj strani.[77]
Pohvalno je (mustehabb) da se požuri sa dženazom bez ljuljanja koje vodi ka pomjeranju mejta.
Hodanje iza dženaze je bolje od hodanja ispred dženaze, kao što je farz-namaz bolji od nafila-namaza.[78]
Pokuđeno je (mekruh) da se podiže glas pri zikru[79] i da se sjedi prije nego što se dženaza spusti.[80]
Poglavlje o ukopu
Kabur (grob) će se iskopati do pola ljudskog stasa ili do prsa, a ako se iskopa više, bolje je.[81]
Lahd (pri dnu kabura od strane Kible iskopat će se jedna jama u duljini i širini mejta kako bi mogao stati u nju) će se iskopati u tvrdoj zemlji. Šekk (po sredini kabura će se iskopati jama da u nju mejt može stati) će se iskopati samo u prhkoj zemlji.[82]
Mejt će se spustiti u kabur od strane Kible.
Onaj koji spušta mejta[83] će reći: Bismillah, ve ala milleti Resulillah, s.a.v.s. (S Allahovim imenom i u vjeri (milletu) Allahovog Poslanika, s.a.v.s.).[84]
Mejta će se usmjeriti prema Kibli i položiti na desnu stranu,
Sveze sa kefina će se skinuti.
Onda će se jama zazidati ćerpičem (ćeramidom, nepečenom ciglom) i trskom. Pokuđeno je (mekruh) da se zazida ciglom i drvetom.[85]
Pohvalno je (mustehabb) da se kabur ženske osobe natkrije, dok se jama ne ozida,[86] a ne kabur muške osobe.
Potom će se nabacati zemlja tako da kabur bude kupičast, a ne četvrtast.[87]
Zabranjeno je (haram) da se gradi na kaburu radi ukrasa (zineta), a mekruh je (pokuđeno) da se gradi radi učvršćivanja kabura poslije ukopa.[88]
Nema smetnje da se piše po kaburu, kako trag ne bi nestao i kako bi umrli ne bi bio ponižen.
Pokuđeno je (mekruh) da se vrši ukop u kuće, jer je ukop u kuće posebnost vjerovjesnika, neka je na njih Božiji blagoslov i mir.
Pokuđeno je (mekruh) da se vrši ukop u grobnice.[89]
Nema smetnje da se u jedan kabur ukopa više od jedne osobe radi nužde (darure). U tom slučaju će se svaka dva mejta rastaviti zemljom.
Ako osoba premine u brodu, a kopno bude daleko i pritom još bude postojala bojazan da će mrtvac naškoditi drugima, ogasulit će se, umotat u ćefine,[90] klanjat će joj se dženaza-namaz i bacit će se u more.[91]
Pohvalno je (mustehabb) da se mejt ukopa u mezarje (groblje) u mjestu u kojem je preminuo ili u kojem je ubijen.
Nema smetnje, ako bi se mejt prije ukopa pomjerio jednu (arapsku) milju ili dvije milje (1,85 km ili 3,7 km).
Mekruh je (pokuđeno) pomjerati mejta više od dvije arapske milje (3,7 km).[92]
Nije dozvoljeno pomjerati mejta nakon ukopa konsenzusom (idžmaom)[93], izuzev u slučaju da se radi o otetoj zemlji ili zemlji koja je kupljena pravom prvokupnje (šuf'a).[94]
Ako bi mejt bio ukopan u kabur koji je iskopan za drugu osobu, nadoknadit će se vrijednost kopanja, a mejt se neće vaditi.[95]
Kabur će se iskopati radi:
neke vrijednosti[96] koja je upala u njega,
ćefina koji su oteti,
novca koji se nalazi kod mejta.[97]
Kabur se neće iskopati:
ako mejt nije okrenut ka Kibli,
ako je mejt položen na lijevu stranu.[98]
A Allah najbolje zna.[99]
Poglavlje o posjeti mezarju
Posjeta (zijaret) mezarju (groblju) je pohvalna (mendub) za muškarce i žene, prema ispravnijem mišljenju.[100]
Mustehabb je (pohvalno) proučiti Jasin na mezarju zbog predaje u kojoj se kaže: "Ko uđe u mezarje, pa prouči Jasin, Allah će toga dana olakšati pokopanima, a učač će dobiti dobrih dijela koliki je broj pokopanih na tom mezarju."[101]
Nije pokuđeno (mekruh) sjediti na kaburu zbog učenja Kur'ana, prema odabranom mišljenju.
Pokuđeno je (mekruh):
sjediti na kaburu radi nečeg drugog što nije učenje Kur'ana,
gaziti po kaburu,
spavati na kaburu,
obaviti nuždu na kabur,[102]
čupati travu i drveće sa kabura.[103] Nema smetnje da se čupaju suha trava i drveće.
Poglavlje o šehidu
Ubijeni je mrtvac (mejt) kome je došao smrtni čas (edžel), prema nama sunnijama (ehlu-s-sunneti ve-l-džemati).
Šehid (mučenik) je:
Koga ubiju:
a) neprijatelji,
b) odmetnici,
c) razbojnici (oni koji presjecaju puteve),[104]
d) lopovi u njegovoj kući po noći, pa čak i sa nekim teškim tupim predmetom,[105]
e) ili je nađen u bici sa tragom ubistva.
ili ga nepravedno i namjerno ubije musliman[106] sa oštrim predmetom, a ubijeni je punoljetni musliman koji nije džunup, niti je žena u hajzu ili nifasu, niti je nakon završetka borbe preživio ranjen.[107]
Šehid:
će se umotati u svoju krv i haljine (njegovi ćefini su njegova krv i haljine),
klanjat će mu se dženaza-namaz bez gasuljenja,
skinut će se sa njega stvari koje ne mogu da budu ćefini, poput krzna, umetka (proteze), oružja i oklopa (pancira),
skinut će mu se višak odjeće, ali i obući će se ako mu fali odjeće,[108]
pokuđeno (mekruh) je da mu se skine sva odjeća.[109]
Šehid će biti ogasuljen ako bude:
ubijen kao:
a) džunub,
b) dijete,
c) ludak,
d) žena u hajzu,
e) žena u nifasu.
preživio ranjen nakon završetka borbe tako što će:[110]
a) jesti,
b) piti,
c) spavati,
d) liječiti se,
e) ili mu mine jedno namasko vrijeme (vakat), a on je svjestan.[111]
iznešen iz bitke, osim u slučaju straha da ga ne zgaze konji,[112]
ostavio oporuku (ovasijetio, zamrio),
prodavao,
kupovao,
mnogo pričao,[113]
Ako se ijedna gorespomenuta situacija dogodi prije kraja borbe, šehid se neće smatrati osobom koja je preživjela borbu ranjena.[114]
Ubijeni će se okupati i klanjat će mu se dženaza-namaz u slučaju da je:
ubijen u gradu, a nije poznato da je nepravedno ubijen šerijatskom kaznom (haddom),
ubijen šerijatskom kaznom,
ubijen odmazdom (kisasom).
Hasan ibn Ammar eš-Šurunbulali, NURU-L-IDAH (Svjetlost tumačenja), Uvod, prijevod i komentar: Jusuf Džafić
[1] U oba slučaja prema pravcu Kible.
[2] Kako bi mu lice bilo okrenuto ka Kibli.
[3] Tako Muhammed, a.s., kaže u hadisu, kojeg bilježe Muslim, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže, Tirmizi i dr.: "Učite talkin vašim preminulima, kako bi posvjedočili da nema boga osim Allaha."
[4] Takođe i prijatelji, kolege i poznanici.
[5] U hadisu, kojeg bilježe Ebu Davud, Ibn Madže, Ibn Hibban i dr., stoji: "Učite Jasin vašim umrlima."
[6] Da ne bi preminulom ušao insekt, gmizavac i sl. ili voda od gasula u unutrašnjost, te da mu ne bi tjelesne tečnosti izašle iz usta.
[7] I spominjati ga samo po dobru, kako stoji u hadisu: "Ako budete prisutni kada vaši preminu, zatvorite im oči, jer oči slijede dušu. I pričajte dobro, jer meleci aminaju na ono što pričaju ukućani." (Bilježe ga Ibn Madže i Ahmed)
[8] Onda njegovo tijelo treba prekriti čaršafom.
[9] Onda mu treba ispraviti i opružiti zglobove i prste ekstremiteta prije nego se ukoči.
[10] Jer to čine hrišćani i jevreji iz vjerskih razloga.
[11] Jer je prije gasuljenja nečist, pa ne priliči da mu se takvom uči Kur'an.
[12] Npr. putem salle, posmrtnica, čitulja (u novinama i na televiziji) i sl. Muhammed, a.s., je, npr. obznanio smrt Zejd ibn Harisa, Džafera ibn Taliba Abdullaha ibn Revvahe, kako bilježe Buharija i Muslim.
[13] Tako što će se oko avreta omotati izar (omotač).
[14] Zatim će gasal oprati njegov avret sa krpom obmotanom oko svoje ruke, ne skidajući omotač. U nedostatku krpe, gasal neće prati golom rukom, nego će samo šmrkom sprati avret.
[15] Ali i o ženi koja je bila u hajzu, i ženi koja je bila u nifasu.
[16] Ili sa nekim drugim sredstvom za čišćenje (kao npr. gelovi i sapuni za tijelo, kupke za tijelo, šamponi).
[17] A može i sa šamponom, sapunom i dr. mirišljavim sredstvima za čišćenje. Brada i kosa se neće češljati.
[18] Tačnije, kako bi se prvo oprala njegova desna strana koja je na tahti.
[19] Kako bi se onda oprala njegova lijeva strana koja je na tahti.
[20] Ili ga nasloniti na svoju ruku ili koljeno, a može ga nasloniti i na neki naslonjač.
[21] Niti će ponavljati uzeti abdest, jer se preminulom ne uzima gusul i abdest za namaz.
[22] Kako se kefini ne bi ukvasili.
[23] U nedostatku spomenutih tvari, može staviti neke druge mirise.
[24] Ako gasal primjeti kod mejta pozitivne znake, poput nura na licu i na tijelu, prijatan miris, ljepote prizora, mustehabb je da o tome priča drugima. No, ako primjeti kod mejta negativne znake, poput crnila lica i tijela, oduran miris, brzina propadanja tijela, haram mu je da o tome priča drugima, izuzev ako se radi o poznatom fasiku, zalimu, novotaru i sl., pa to spominje kako bi ljudi izvukli pouku.
[25] No, prema stavu kasnijih hanefijskih pravnika, nema smetnje da se upotrebljava pamučna vata ili sl. kako bi se začepile rupe na tijelu: nosnice, uši, usta, analni otvor i otvor spolnog organa.
[26] Zadnje tri stavke se ne čine, jer mejt nema potrebe za uljepšavanjem.
[27] Žena gasuli muža, jer brak nije pravno gotov, budući da se nalazi u iddetu (pričeku), a muž ne gasuli ženu, jer je brak pravno gotov, tj. nema nikakvih pravnih posljedica po muža.
[28] Ummu-veled je robinja koja rodi svome vlasniku dijete. Vlasnik je ne može prodati, a smrću vlasnika ona postaje slobodna žena. Naravno, pravni status ummu veled je vezan za prijašnje robovlasničke sisteme.
[29] Tj. rođak mejta koji je suprotnog spola od njega.
[30] Mahrem je rođak suprotnog spola sa kojim se osoba može osamiti u kući, i s kojim ne može ni u kom slučaju stupiti u brak zbog krvnog srodstva ili srodstva po mlijeku.
[31] Tako je hazreti Ebu Bekr otkrio čaršaf i poljubio rahmetli Muhammeda, a.s., u čelo, kako bilježi Buhari.
[32] Duga košulja koja seže od početka vrata do stopala bez rukava, umetaka i proreza.
[33] Omotač koji seže od tjemena glave do pete.
[34] Najduži čaršaf koji je dug da se mejtu može zavezati i iznad glave i ispod nogu.
[35] Tačnije, da ćefini budu od uobičajenih materijala koje je mejt oblačio za svoga života.
[36] Kako bi desne strane došle iznad lijevih. Mejt će se prvo obući u kamis, pa umotati u izar, pa u lifafu.
[37] Himar je povezača za ženino lice i glavu, slično mahrami.
[38] Hirka je krpa za povezivanje grudi, široka 2-3 dlana (15-23 cm) za povezivanje trupa od grudi do pupka.
[39] Nakon što smo žensku obukli kamis.
[40] I ispod izara.
[41] Kad smo umotali žensko i u izar i u lifafu.
[42] Kako se ćefini ne bi raširili zbog naduhavanja mejta.
[43] Inače, mejt se može ogasuliti u nekoj kući, ali je bolje da se to uradi u mrtvačnici ili gasulhani.
[44] Tačnije, musliman koji je živ rođen, bez obzira rodio se kao musliman ili ne. Mrtvorođenčetu se ne klanja dženaza.
[45] Tačnije, da su mu čisti kefini, tijelo i mjesto gdje je postavljen, a šart je i da je mejtov avret pokriven.
[46] I da je okrenut desnom stranom ka Kibli. Znači, nije ispravna dženaza ako je mejt postavljen sa strane i iza džematlija, te ako nije okrenut desnom stranom ka Kibli, jer je mejt kao jedna vrsta imama.
[47] IZ u BiH dozvoljava dženazu u odsustvu, kao i dženazu ako je prisutno manje od pola tijela u nuždi (npr. dženaza žrtvama genocida 92-95 (Srebrenica, Prijedor, Zvornik itd.), dženaza žrtvama iz 2. svjetskog rata (žrtve Čavkarice iz Dabra, žrtve iz Sarača kod Kalesije itd..) i sl.
[48] Niti na jahalici niti da sjedi, osim u slučaju uzura, kao npr. bolesti, starosti, iznemoglosti, amputiranosti.
[49] Npr. duboko blato, neravnina terena i sl. Stoga je kod nas običaj da se mejt spusti na mejtaš.
[50] Avf ibn Malik el-Ešdžei (?-692/93), ashab iz plemena Ešdže' (pleme je živjelo sjeverno od Medine). Primio je islam malo prije pohoda na Hajber (628. g.). Kasnije je živio u Damasku, gdje je i preminuo.
[51] Dovu preko Avfa bilježe Muslim, Tirmizi i dr.
[52] Znači mekruh je: učenje dove nakon 4. tebkira, te dizanje ruku pri tekbirim iza početnog tekbira.
[53] Budući da su čisti od grijeha.
[54] Mustehabb je da što veći broj ljudi prisustvuje dženazi i da se formira neparan broj safova, najmanje tri, radi hadisa: "Nema muslimana koji umre, pa mu dženazu klanjaju tri safa muslimana, a da mu džennet ne bude obećan." (Bilježi ga Ebu Davud, Ibn Madže, Tirmizi i dr.) Ako klanjača bude samo 7, poredat će se u tri safa-prvo imam, pa 3, pa 2, pa 1, kako stoji u hadisu kojeg bilježi Taberani.
[55] U našem slučaju, reisu-l-ulema.
[56] U našem slučaju, izaslanik reisu-l-uleme, poglavito naibu-r-reis, muftija, glavni imam.
[57] Dženazu je dozvoljeno ponoviti samo u ovom slučaju. Inače, jednom ispravno klanjana dženaza se ne ponavlja, niti se klanja po grupama. Dženaza Muhammeda, a.s., spada u odlike vjerovjesnika, budući da su svi ashabi imali pravo da mu klanjaju dženazu, a.s., jer im je, kao vjerovjesnik, bio najpreči (Vjerovjesnik je preči vjernicima od njih samih. (El-Ahzab, 6)). Pošto je, kao vjerovjesnik, ukopan gdje je i preselio (u sobi Aiše, r.a.), ashabi su bili prinuđeni da mu klanjaju dženazu po grupama. Ta odlika je vezana samo za ashabe Muhammeda, a.s., što znači da mu kasnija pokoljenja, pa ni naša, ne mogu klanjati dženazu.
[58] Budući da bi mi drugi put ta dženaza bila nafila, a dženaza se ne može klanjati kao nafila.
[59] Budući da oporuka nije obavezujuća. Iako osoba koja ima pravo prednosti može prepustiti imamet dženaze osobi koju je mejt opunomoćio da mu klanja, naravno, ako opunomoćenik hoće da klanja.
[60] Prosječno vrijeme dok se mejt ne raspradne je 9 dana, ali se za svaki slučaj ponaosob uzima u obzir mišljenje pouzdana i stručna mrtvozornika zbog mnogobrojnih faktora koji utiču na brzinu raspadanja.
[61] Prednost će se utvđivati na sličan način kao i prednost za imamet: prvo po učenosti, pa po tedžvidu, pa po bogobojaznosti, pa po starosti, pa po ahlaku, pa po ljepoti lica, pa po plemenitosti porijekla, pa po ljepoti glasa, pa po ljepoti odjeće u džamiji. Ako ima bojazni za prigovor, najbolje je klanjati dženaze po starosti.
[62] Mejti se mogu poredati i tako da svaki sljedeći bude postavljen za glavu niže od prethodnog.
[63] Takođe, poredani po odikama unutar svoga reda: prvo najbolji muškarci, najbolja djeca, najbolje žene.
[64] Tj. najbliži Kibli će biti oni najboljih odlika, za razliku od dženaze, kada su najbolji bili najdalji Kibli.
[65] U slučaju da može da ustanovi dokle je imam stigao, a ako ne može da ustanovi, onda će učiti dovu za koju misli da je imam uči.
[66] Tačnije, naklanjat će samo propuštene tekbire bez dova.
[67] Već će se odmah priključiti dženazi.
[68] Zato što nakon četvrtog tekbira odmah dolazi selam.
[69] Zato što je mekruh da se dženaza klanja u džamiji.
[70] Već smo ranije spomenuli u bilješci da je jedan od šartova dženaze da je mejt musliman koji je živ rođen, bez obzira rodio se kao musliman ili ne, te da se radi toga mrtvorođenčetu ne klanja dženaza.
[71] Pod pranjem prljave krpe se misli u prenesenom značenju da će ga oprati običnim kupanjem mrtvaca, bez izvršavanja islamskih (sunnetskih) propisa vezanih za kupanje mejta, tj. propisa koji su karakteristični za kupanje mejta koji je musliman.
[72] Pogotovo ako je bio član paravojnih formacija.
[73] Dženaza se ne klanja osobama iz ove 4 stavke, jer su poginule dok su terorisale zajednicu, vršili terorističke čine. Dženaza se ne klanja ni dr. teroristima: bombašu samoubici, teroristi koji počini masakr, teroristi serijskom ubici itd. Neklanjanjem ih se želi poniziti i dati primjer, radi preventive, kako bi se drugi odvratili od sličnih akta. Ako budu uhvaćeni živi, pa pogubljeni nakon suđenja, klanjat će im se dženaza.
[74] Misli se na osobu koja namjerno sebe ubije, jer osoba koja se nenamjerno ubije nije ni griješna.
[75] Samoubici se klanja dženaza, jer, iako je počinio teži grijeh od ubistva, ipak je počinio samo veliki grijeh.
[76] Kako bi se time ponizio i radi preventive, kako bi se drugi odvratili od tog gnusnog čina.
[77] Tj. mustehabb je da četverica nose dženazu 40 koraka, po 10 koraka na svakoj strani, pa da ih onda odmjene sljedeća četverica, a mustehabb je i nositi dženazu kroz špalir kakav je običaj kod nas. Muhammed, a.s., podstiče na nošenje dženaze: "Ako neko od vas prati dženazu, neka ponese nosila za četiri nogare, pa nek dragovoljno nastavi ili ostavi drugom, jer je to sunnet." (Bilježi ga Ibn Madže)
[78] Kako veli hazreti Alija: "Tako mi Onoga koji je poslao Muhammeda sa Istinom, odlika onoga koji hoda iza dženaze nad onim koji hoda ispred dženaze, je kao odlika farza nad nafilom." (Bilježi ga Abdurrezzak)
[79] Pokuđeno je tokom praćenja dženaze i da se: uči Kur'an naglas, priča, smije, nariče, kukuleleče, jeca, razdire odjeća, posipa pepelom, grdi lice i sl. Sunnet je da se šuti i zikri u sebi.
[80] Spusti na zemlju. Kod nas se još uvijek održao lijep običaj da se sjedne, tek kad se umrli ukopa.
[81] Kabur treba da bude dug koliko jedan ljudski stas, a širok pola ljudskog stasa.
[82] Nema smetnje ni da se napravi tabut za nošenje mejta. Mekruh je da se mejt ukopa u sanduku.
[83] Mustehabb je da ih bude više i da to budu bogojazni i fizički jaki članovi porodice.
[84] Kako stoji u hadisima kojeg bilježe: Ibn Madže, Tirmizi, Ebu Davud Ahmed, Taberani i dr.
[85] Tačnije, jama će se zazidati lahko dostupnim materijalom, što je kod nas drvo, tačnije daske.
[86] Natkriti kakvim platnom ili slično, kako bi se bolje zaštitio njen avret.
[87] Mustehabb je i: da učesnik u kopanju pospe zemlju tri puta, da nabacana zemlja bude uzdignuta pedalj ili malo više, da se ne dodaje dodatna zemlja na kabur, da se po kaburu pospe voda kako bi se zemlja učvrstila, da prisutni učestvuju u zakopavanju.
[88] Odnosi se na pretjerivanje u gizdanju spomenika i na ograđivanje kaburova (podizanje parapeta i sl.), čime se bespotrebno zauzima dodatni prostor. Nema smetnje obložiti kabur glinom.
[89] Pogotovo u katakombe.
[90] Ćefini će se otežati kako bi potonuo na dno mora.
[91] Danas, u svijetu brzine i globalne povezanosti, takve situacije su rijetke, čak i u ratovima i katastrofama.
[92] Bezrazložno. No, ako je s razlogom, posebno danas, kad se za 24 h avionom može stići do svakog kraja, onda nije mekruh, poput prebacivanja mejta u njegov rodni kraj, ako je preminuo u inostranstvu ili drugom kraju svoje države, prebacivanja mejta, ako je poginuo u ratu, iz straha da će neprijatelj oskrnaviti njegov kabur i sl. Npr.: Jakub, a.s., je prebačen iz Egipta i ukopan u Hebronu, Musa, a.s., je iskopao Jusufa, a.s., i ponio njegove ostatke, koji su poslije 40 godina pokopani u Hebronu, Sad ibn Vekas, r.a., je preminuo 22 km od Medine, pa je prenijet u nju, Abdurrahman ibn Ebi Bekr je preminuo u Šamu, a ukopan u Medini itd.
[93] Naravno, ako je pokopan propisno nakon klanjane dženaze. No, prije završetka pokopa je dozvoljeno.
[94] Ili ako tuda mora da prođe neophodan put, vodovod, gasovod i drugo što je prijeko potrebno zajednici.
[95] Jer se bezrazložno otkopavanje smatra grijehom u rangu sa otkopavanjem kabura radi pljačke.
[96] Vrijednošću se smatra sve što vrijedi najmanje 1/10 dinara, što je otprilike 30 KM. Vidi bilješku br. 574.
[97] U vrijednosti najmanje 1/10 dinara (30 KM), nevezano da li taj novac pripada nekome od prisutnih ili ne. Tako je Muhammed, a.s., dozvolio ashabima da otkopaju kabur izvjesnog Ebu Regala kada su prolazili pored njega na putu za Taif, jer je sa njim bila zakopana grana od zlata, kako bilježi Ebu Davud.
[98] Niti će se kopati: ako je mejtova glava zakopana naopako, ako je ukopan neogasuljen, ako je ukopan bez ćefna.
[99] Nakon dženaze je mekruh: sjediti u kući radi žalosti duže od tri dana, sjediti na ulazu u kuću zbog žalosti, sjediri u mesdžidu radi žalosti, gozba (sofra) kod porodice umrlog, klati životinje radi te sofre, praviti gozbu (sofru) na dan ukopa, na treći dan od ukopa, na sedmicu, na četeresnicu, na pola godišnjice, na godišnjicu itd., praviti gozbu radi umrlog na kojima se uči hatma ili se uči sura Jasin ili El-En'am El-Ihlas ili sl., stavljati cvjetne bukete i vijence na kabur, paliti svijeće, jecati, naricati, razdirati haljine, posipati se pepelom, grditi lice i sl. Nakon dženaze je mustehabb: da dalja rodbina i komšije naprave hranu za porodicu umrlog za jedan dan i noć, te da ih tjeraju da jedu, jer obično zbog tuge slabije jedu i oslabe, izjaviti saučešće ožalošćenima, da se nahrane siromasi za dušu umrlog na dan ukopa, na treći dan od okupa, na sedmicu, na četeresnicu, na pola godine, na godišnjicu itd., sabur ožalošćenih, da ožalošćeni često izgovaraju riječi Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun (Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo), da ožalošćeni mole Allaha da im podari hajr u onome što su izgubili i sl.
[100] Radi hadisa: "Posjećujte mezarja, podsjeti će vas na smrt." (Bilježi ga Muslim). Sunnet je proučiti ovu dovu pri posjeti mezarju stojeći: Es-Selamu alejkum, dare kavmi-l-mu'minin. Ve inna inšaallahu bikum lahikun. Eselullahe li ve lekum el-afije (Selam alejkum, kućo vjerničkog naroda. Mi ćemo se vama, ako Bog da, pridružiti. Molim Allaha da meni i vama podari zaštitu.). Ko ne zna ovu dovu, može proučiti bilo koju dovu, npr. Fatihu, kako je kod nas običaj.
[101] Ovu predaju spominje Kurtubi u tefsiru. Vidi bilješku br. 854 za hadis: "Učite Jasin vašim umrlima."
[102] I u blizini kabura i uopće na mezarju. Tačnije, to je mekruh tahrimen (strogo pokuđeno).
[103] Jer neosušene biljke veličaju Allaha, što olakšava patnju mejtu. Tako je Muhammed, a.s., stavio palmine listove na dva kabura da olakša patnju mejtima, kako bilježi Buhari. Nema smetnje da se kosi prevelika trava.
[104] I drugi teroristi pored odmetnika i razbojnika, poput bombaša samoubice, teroriste koji počini masakr, teroriste serijskog ubice, osobe koja se oholi i noću hoda sa oružjem i teroriše druge itd.
[105] Zato što danju može lahko dozvati pomoć, tako da ako ga ubiju danju, nije šehid.
[106] Tokom borbe.
[107] Ako jedan od najbrojanih šartova u stavci br. 2 ne bude ispunjen, ubijeni se ne računa šehidom. Tako npr. koga ubije musliman pravedno ili nenamjerno ili ga ubije sa tupim predmetom ili je ubijeni nepunoljetni musliman džunup ili je žena u hajzu ili nifasu ili je preživio borbu ranjen, nije šehid.
[108] Kroz ove 4 stavke je pojašnjen sunnet: "Božiji poslanik, s.a.v.s., je naredio da se sa poginulih na Uhudu skine željezo i koža, te da se pokopaju sa svojom krvlju i haljinama." (Bilježi ga Ebu Davud, Ibn Madže)
[109] Kako se ne bi uklonili svi tragovi pogibije.
[110] Stavke 2-7. opisuju stanja osobe koja preživi bitku ranjena. Ta osoba nije šehid, ako podlegne ranama.
[111] Bez obzira klanjao ili ne klanjao, pošto dok je svjestan može da klanja. No, šehid je ako je nesvjestan.
[112] ili vozila, što je danas slučaj. Znači, ako se iznese iz bitke radi straha od gaženja, smatra se šehidom.
[113] No, ako bude malo pričao, pa premine, smatra se šehidom.
[114] Tj. ako se desi nešto iz stavki 2-7. tokom borbe, pa osoba premine dok borba traje, računa se šehidom.
