KAKO JE POSLANIK, S.A.V.S, PROVODIO RAMAZAN?

Seher Küçük, Tuba.org.ba
May 29, 2017
5 min read

Mjesec ramazana je provodio u ibadetu

Poslanik, s.a.v.s, je rekao da će biti oprošteni prošli grijesi onome ko bude proveo ramazan u ibadetu nadajući se nagradi od Uzvišenog Allaha. Rekao je još i da je osim farzova najvrijedniji namaz noćni namaz te je savjetovao da se malo odspava poslije podne (kajlule) kako bi čovjek bio spremniji za noćni namaz. Zadnjih deset dana ramazana je činio ibadet više nego drugih dana. Noć bi provodio u ibadetu i budio bi i podstrekavao porodicu na noćni namaz.

Vodio je računa šta jede za sehur i iftar

Kako nam prenosi Aiša, r.a. u kući Poslanika s.a.v.s. od hrane, uglavnom nalazile su se hurme i voda a nakon osvajanja Hajbera, kada se materijalno stanje ashaba popravilo, počelo se i kuhati jelo. Poslanik s.a.v.s je upozoravao da ljudi treba da se zadovolje sa malo hrane a kada počnu jesti da ne pune želudac u potpunosti već jednu trećinu da ostave za vazduh, drugu trećinu za vodu a treću trećinu da ostave za hranu.

Allahov Poslanik, s.a.v.s, je ovaj princip da malo jede provodio i u ramazanu. Slijeđenje njegovog sunneta ne treba samo da bude samo u običnim danima i danima oskudice već i u danima izobilja i danima ramazana.

Prepun stomak umrtvjuje srce i donosi nemar i lijenost u ibadetima. Mjesec ramazan je mjesec ispunjen bereketom i fejzom. Sve što se propusti u ovom mjesecu ne može se kasnije nadoknaditi pa je svako kajanje uzalud.

Allahov Poslanik, s.a.v.s, je rekao da vrijeme dok iščekujemo iftar ima svoje vrijednost te ga treba provesti u zikru, istigfaru i dovi Uzvišenim Allahu. U jednom rivajetu se kaže:

”Allah u iftarsko vrijeme oprašta Svojim robovima koji su zaslužili da uđu u vatru. U toku ramazana to se ponavlja svako veče.”

Više je udjeljivao i činio dobro ljudima

Allahov Poslanik, s.a.v.s, je rekao da velikodušan čovjek je bliži Allahu, džennetu i ljudima od onoga koji to nije. Kada bi se od njega nešto zatražilo nikada nije odbijao i ovo je posebno dolazilo do izražaja u ramazanu. Govorio bi svojim ukućanima: ”Ne mogu vama ništa dati dok ne zadovoljim potrebe onih koji su u stanju potrebe.”

Preporučivao je davanje sadake u ramazanu

Kada su ga upitali: ”Koja je sadaka najbolja?” on je odgovorio: ”Sadaka koja se da u ramazanu.” Zejd ibn Sabitu, r.a. o vrijednosti sadake u ovom mjesecu je rekao: ”Zejde! Ako nemaš šta da daš priključi se onima koji daju sadekatu'l fitr pa makar sa komadom kanapa.” (Taberani, 5, 123)

Odazivao se pozivu na iftar

Jedna od ljepota mjeseca ramazana su zajednički iftari. Allahov Poslanik, s.a.v.s, nije odbijao ničiji poziv bio on bogat ili siromah a kada bi bilo više poziva odazivao se onom ko je pozvao prvi. Jednom prilikom je rekao: "Ko pripremi postaču iftar, nagrada će mu biti oprost grijeha i spas od džehennemske vatre. I još će dobiti nagradu sličnu postačevoj a da njemu ništa ne bude umanjeno. ” Neki su rekli: “Allahov Poslaniče, nije svako od nas u stanju da osigura iftar postaču!? ” Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: “Allah daje tu nagradu onome ko da postaču da se iftari pa makar to bila hurma, ili gutljaj vode ili mlijeka. To je mjesec čija je prva trećina Allahova milost. Njegova druga trećina donosi Allahov oprost a njegov završetak je spas od džehennemske vatre. Onome ko umanji teret svome slugi (robu) u ovom mjesecu, Allah će oprostiti i osloboditi ga boravka u Džehennemu. U ovom mjesecu puno činite četiri stvari: sa dvije ćete postići zadovoljstvo vašeg Gospodara, a i druge dvije su vam također neophodne. Što se tiče onoga čime ćete postići zadovoljstvo vašeg Gospodara – to je svjedočenje da nema Boga osim Allaha (izgovaranje La ilahe illlellah) i upućivanje Allahu dove za oprost (činjenje istigfara). Ono što je neophodno je da molite Allaha da vas uvede u Džennet i da kod Njega tražite utočište od Džehennema. Onoga ko napoji postača kada iftari, Allah će (na Sudnjem danu) napojiti sa moga Havda (Vrela) tako da neće osjetiti žeđ sve dok ne uđe u Džennet. (Ibn Huzejme, Sahih, III/191)

Alahov poslanik u ramazanu nije iftario sam

Allahov Poslanik, s.a.v.s, nije iftario sam. On lično je služio svoje goste i pratio ih do vrata kada bi pošli. Vasil ibn Eska, stanovnik Suffe je rekao: ”U mjesecu ramazanu, ashabi su nas pozivali na iftar grupu po grupu. Kako je ramazan odmicao jedne večeri niko nas nije pozvao na iftar. Sljedeći dan smo zapostili gladni a kada je došlo vrijeme iftaru opet se nije pojavio niko ko bi nas pozvao na iftar. Kada nas je glad iscrpila požalili smo se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, Situacija u kojoj smo se našli je mnogo rastužila Allahovog Poslanika, s.a.v.s pa je upitao svoje supruge da li ima kod njih nešto za jelo. One su odgovorile da kod njih nema hrane i da i one nisu ništa jele. Allahov Poslanik s.a.v.s je podigao ruke i uputio dovu: ”Allahu moj, molimo Te za tvoju dobrotu i Tvoju milost. Sve je u Tvojoj vlasti (Tvojoj ruci) i Ti si svemogući!” Samo što je završio sa dovom pojavi se jedan čovjek sa pečenom ovcom i hljebom. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je to stavio pred nas i mi smo jeli dok se nismo zasitili. Onda je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: ”Mi smo tražili od Allahove dobrote i milosti jer je On Svoju milost kod Sebe sačuvao za nas.” (Ebu Nuajm, Hiljetu'l Evlija, II, 22)

Volio je da obraduje djecu

Na čista dječija srca radost i sreća kao i tuga i sjeta ostavljaju duboke tragove. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je bio svjestan ove činjenice te se sa posebnom pažnjom odnosio prema djeca u ramazanu i za bajram. Dok je išao iz mesdžida prema kući grlio je djecu, čestitao im bajram i davao im hurme i voće.

Jednog bajramskog jutra Poslanik, s.a.v.s, pošao u džamiju na Bajram namaz, pa vidio skupinu djece kako se veselo igraju, a jedno dijete samo sjedi i plače . Allahov Poslanik, s.a.v.s, ga upita: – Šta je dijete? Zašto plačeš i ne igraš se sa ostalom djecom? Dijete, ne poznavajući Poslanika, reče: – Ostavi me čovječe ! Moj otac je poginuo u borbi slijedeći Allahova Poslanika, a moja mati se udala za drugog čovjeka. Taj mi je čovjek sve oduzeo i istjerao me iz kuće, pa sada nemam ni da jedem niti da pijem, nemam šta obući niti imam kuće u koju bih se sklonio preko noći. Još kad sam vidio da se druga djeca koja imaju svoje očeve ovako veselo igraju, a na njima nova bajramska odjeća, onda se moja žalost još više povećala. Muhammed a.s. uze dijete za ruku i reče mu: – Bi li volio da ti ja budem otac a Aiša mati? Da ti Fatima bude sestra, a Alija amidža? Bi li volio da ti Hasan i Husein budu braća? Dječak shvati da je taj čovjek Poslanik, pa veselo reče: – Kako da ne bih volio, o Allahov Poslaniče ! Muhammed a.s. odvede dijete kući, obukoše ga najljepše što su mogli, nahraniše ga i napojiše, i dijete sito i radosno izađe među drugu djecu da se igra. Kada ga djeca vidješe onako vesela upitaše ga: – Kako to da si maloprije plakao, a sada si tako radostan? Dječak odgovori: – Bio sam gladan, pa sam se zasitio. Bio sam neobučen, a sada sam se lijepo obukao. Bio sam siroče, pa mi je sada Muhammed a.s. postao ocem, Aiša majkom, a Hasan i Husein braćom! Kada to čuše djeca rekoše: – Kamo sreće da su i naši očevi poginuli u borbi prateći Allahovog Poslanika!