ŠTA JE SMRT I ŠTA ONA DONOSI?

SMRT Prenosi se od Alije, r.a., da je Poslanik, a.s., vidio meleka smrti kako stoji iznad glave jednog ensarije. Poslanik, a.s., mu tada reče: „Budi pažljiv i blag sa mojim prijateljem, on je vjernik.“ Melek tada reče: „Raduj se Muhammede! Ja sam pažljiv sa svakim vjernikom. Allaha mi, Muhammede, kada uzimam dušu nekom čovjeku, pa neko od ukućana krikne, ja uzviknem: Kakav je to krik? Allaha mi, nismo mu nanijeli nikakvu nepravdu, niti smo mu došli prije vremena, niti smo mu oduzeli od propisanog. Mi nemamo ništa sa njegovim umiranjem. Ako ste zadovoljni Allahovom odredbom, imat ćete nagradu za to, a ako niste zadovoljni ili prezirete to, onda ćete imati grijeh i to će vam biti teret. Mi vam nećemo zamjeriti ali imamo sastanak i sa vama i vratit ćemo vam se. Stoga, čuvajte se i budite na oprezu! Nema nijednog staništa, ni na kopnu ni na moru, niti ijednog šatora, a da ja, svakodnevno, pet puta na dan, ne pregledam lica onih koji su u tim staništima. Poznajem i najmlađeg i najstarijeg među njima i znam ih bolje nego što oni znaju sami sebe. Allaha mi, Muhammede, kada bih htio usmrtiti komarca, ne bih to mogao učiniti sve dok mi Allah ne naredi.“ ŠTA JE SMRT I ŠTA ONA DONOSI? Smrt je neizbježno napuštanje dunjaluka. Neki ljudi pogrešno razumiju smrt misleći da je to nestajanje i pauza sve do Sudnjeg dana kada će nam se život ponovo vratiti. Ustvari, smrt je samo promjena stanja života. Duša se, nakon napuštanja tijela, kažnjava i nagrađuje. Napuštanjem tijela duša samo gubi kontrolu nad upravljanjem tijelom. Dok je tijelo bilo živo njegovi organi su bili oruđe koje je duša koristila pa je ona tako slušala ušima, gledala očima, koračala nogama i spoznavala stvari srcem. Srce je mjesto stanovanja duše i sve ono što smo osjećali u srcu dok je tijelo bilo živo osjetit ćemo i nakon smrti jer duši za te osjećaje nisu potrebni organi, ona će biti tužna, vesela ili zabrinuta. Sve ono što je osjećala preko tijela nestaće truljenjem tijela a sve ono što je osjećala sama po sebi osjećaće i nakon smrti.

U trenutku smrti čovjeku se mijenjaju dva stanja:

1.) Od njega se oduzima ono što ne odgovara kući u koju ide. Čovjeku se uzimaju njegove oči, uši, ruke, noge, oduzimaju mu se imetak i položaj. Ako je na dunjaluku volio te stvari rastanak sa njima mu pada teško. Onaj ko je volio dunjalučke stvari i veselio se njima sjetit će se čak i košulje koju je oblačio i biće mu težak rastanak čak i sa njom. A ako je na dunjaluku volio spominjanje i veličanje Allaha, dž.š., smrt će mu biti radovanje jer će konačno tada vidjeti njihovu ljepotu i biće slobodan od onoga što ga je sprečavalo od njihovog činjenja.

2.) Otkrivaju mu se stvari koje su mu bile skrivene dok je bio živ isto kao što se onome ko se probudi otkrivaju stvari koje nije vidio u snu. Ljudi spavaju a smrt ih budi. Prva stvar koja mu se otkriva su ono što mu koristi i ono što mu šteti od dobrih i loših djela. To je bilo skriveno u njegovom srcu a on ga nije mogao vidjeti zbog dunjalučkih prolaznih ljepota koje su ga sprječavale pa kada nestane dunjaluk ostaje čist pogled na realnost stvari. Svaki put kada pogleda u grijeh osjećat će toliki bol da će poželjeti da zaroni u vatru kako bi se tog bola oslobodio i to je ostvarenje ajeta: „Dosta ti je danas što ćeš sam sebi račun polagati.“ ( El Isra, 14. ) Sve ovo čovjek osjeća kada se prekine njegov dah a prije nego što se ukopa. Poslanik, a.s., kaže: „Vjernik, kada mu dođe smrtni čas, vidi muštulukdžiju od Allaha koji mu predstavi njegova djela i ono što ga očekuje za njih. Tada mu nema ništa draže od susreta sa Allahom i Allah poželi susret sa njim. Nevjernik, kada bude na samrti, dođe mu glasnik koji mu ukaže na njegovo konačno boravište i posljedice njegovih grijeha. Tada on mrzi da se sretne sa Allahom, a i Allah mrzi da se sretne sa njim.“ ŠTA RADITI U SMRTNOJ BOLESTI? U bolesti u toku koje se očekuje smrt neke osobe lijepo je kod te osobe učiti suru Jasin i izgovarati pored nje šehadet. Ne treba joj se govoriti: „Reci: La ilahe illallah“ već će se šehadet izgovarati pored osobe kako bi i ona sama počela da ga izgovara ili će se govoriti: „U spominjanju Allaha je berićet i spas pa hajde da svi govorimo: „La ilahe illallah.“ Dakle, ne treba se umiruća osoba tjerati na izgovaranje šehadeta. U bolesti pred smrt šejtan najjače napada čovjeka prikazujući mu se u raznim formama, pokušavajući da ga odvrati od vjere u Boga kako bi preselio kao nevjernik. Čovjek ne treba željeti smrt. Bolesnik se treba podsticati na pokajanje Allahu, dž.š., za grijehe i propuste koje je učinio u toku života. Treba se izbjegavati jadikovanje i žalba. Bolest je za vjernika čišćenje grijeha. Poslanik, a.s., kaže: „Čovjeka ne ubode ni trn a da mu Allah, dž.š., zbog toga ne oprosti neke grijehe.“ Bolesnik bi trebao biti okrenut desnom stranom prema kibli i to je položaj u kojem treba biti osoba i kada preseli. ŠTA RADITI NAKON ŠTO SE UTVRDI SMRT? Kada osoba preseli zatvoriće mu se oči i povezati vilica tako što će se zavojem ili nečim drugim pritegnuti brada tako da usta budu zatvorena i zavezat će se čvor na glavi.

Onaj koji zatvara oči umrloj osobi proučit će ovu dovu ukoliko je u mogućnosti: BISMILLAHI VE ‘ALA MILLETI RESULILLAHI. ALLAHUMME JESSIR ‘ALEJHI EMREHU VE SEHHIL ‘ALEJHI MA BA’DEHU VE ES’IDHU BI LIKAIKE VEDŽ’AL MA HAREDŽE ILEJHI HAJREN MIMMA HAREDŽE ‘ANHU “U ime Allaha i sa pripadnošću ummetu Božijeg Poslanika, a.s. Allahu, olakšaj mu ovu stvar i olakšaj mu ono što dolazi nakon nje i obraduj ga susretom sa Tobom i učini da ono čemu ide bude za njega bolje od onoga sa čega ide.” Zglobovi će se opustiti tako sto će se laktovi saviti ka mišici a zatim vratiti u prav položaj niz tijelo aludirajući tako na prepuštanje Allahu, koljena će se malo saviti kako bi se opustila a zatim vratiti u prav položaj, a isto će se učiniti i sa prstima koji će se saviti i ispraviti i ostaviti u prirodnom blago savijenom položaju. Nije dozvoljeno stavljati ruke umrlog na prsa kao što to rade hrišćani. Nakon toga će se osobi skinuti odjeća u kojoj je ta osoba umrla i prekriće se nekim čaršafom, ćebetom ili sličnom stvari. Ispod umrle osobe postavit će se tepih – sedžada ili ćebe i sl. koji će se tri puta namirisati prije stavljanja mejta na njega. Važno je paziti da čitavo tijelo umrle osobe bude dobro pokriveno a prilikom skidanja odjeće i prekrivanja treba paziti da se ne otkrije stidno mjesto umrle osobe. Sa umrle osobe će se, takođe, ukloniti sav nakit. Ukoliko porodica nije u mogućnosti da skine odjeću umrlom ili nema bijeli čaršaf, ćebe ili sedžadu, prekriće ga onim što imaju i uradiće onoliko koliko mogu. Na stomak umrle osobe stavit će se nešto teško ali ne previše. Osoba će se ovako postaviti na pod i to u dijelu kuće u kome neće predstavljati problem prilikom prolaženja i sl. Prostorija u kojoj boravi mejt ne treba biti previše topla. Prilikom svih ovih radnji trudit će se da se mejt što manje pomjera i da to rade najbliži rođaci umrlog, za muškarca muškarci a za ženu žene, a ako situacija to iziskuje onda mogu i zajednički muškarci i žene ali samo ukoliko su od najbližih rođaka umrle osobe. Dozvoljeno je porodici umrlog da ga poljubi u lice. Nije obavezno ništa učiti prilikom ovih radnji. Nakon ovih radnji, a ukoliko postoji potreba i odmah po utvrđivanju smrti, pozvati nadlježnog imama ili Medžlis Islamske Zajednice kako bi se ugovorili detalji o ukopu, preuzele umrlice kako bi se narod obavijestio o smrti i vremenu klanjanja dženaze, kao i dogovorili dodatni detalji vezani za mjesto ukopa. Broj telefona džematskog imama je: _________________________ Nakon preuzimanja umrlica u posebno označena polja upisati podatke o umrlom uz navođenje imena oca. U polju “ožalošćeni” upisati imena bliže rodbine počevši od najbližih i najstarijih kako bi se ljudi u što većem broju odazvali dženazi jer je u tome korist i za umrlog i za njegovu porodicu. Običaj kod nas je i da se smrt oglašava učenjem salavata sa džematske munare. Običaj je, kod nas, da umrli prenoći u svojoj kući. Lijepo je, ukoliko ne postoji neki poseban razlog poput čekanja rodbine i sl., požuriti sa dženazom i opremanjem umrlog, pogotovo u letnjem periodu. Nije lijepo učiti ništa iz Kur’ana pored mejta prije nego se ogasuli, ukoliko nije u potpunosti prekriven. Ukoliko je u potpunosti prekriven onda nema smetnje u tome da se kod njega prouči Fatiha ili nešto drugo od Kur’ana. GASULJENJE MEJTA Po dogovoru sa džematskim imamom mejt će se, zamotan prekrivačem koji je postavljen preko njega u kući, u određeno vrijeme donijeti u gasulhanu i postaviti na tenešir tako da desnom stranom bude okrenut prema kibli. Ukoliko to nije uređeno od strane Medžlisa Islamske Zajednice ( pitati imama i na vrijeme se informisati ), u gasulhanu donijeti: 7 metara ćefina – čisto bijelo platno, tečni sapun, medicinske rukavice, sunđer, miris i peškir ) Gusul se čini sa nijjetom ispunjenja naše obaveze prema mejtu a ne zbog neke njegove obaveze jer su obaveze namaza i sl. spale sa njega u trenutku smrti. Prvo će se mejtu uzeti abdest s tim što mu se neće ispirati usta i nos osim ukoliko je umro u stanju džunupluka, hajza ili nifasa kada će biti obaveza oprati i usta i nos. Opraće mu se glava i brada a zatim će se nagnuti na lijevi bok kako bi se u potpunosti oprala desna strana tako da voda dohvati do ispod tijela. Nakon toga će se nagnuti na desni bok pa će se oprati lijeva strana. Nakon toga će se mejt postaviti u sjedeći položaj i malo će se protrljati po stomaku pa će se oprati nečistoća ukoliko nešto izađe iz njega. Pranje treba ponoviti tri puta. Ukoliko se u toku drugog i trećeg pranja desi da iz mejta izađe nešto od nečistoće to neće uticati na ispravnost njegovog gasula. Nakon toga će se mejt posušiti čistom krpom ili peškirom. Nije dozvoljeno hvatanje vode koja curi sa tenešira dok se mejt gasuli. Ženi je dozvoljeno da ogasuli svog muža a mužu nije dozvoljeno da ogasuli svoju ženu. Što se tiče umotavanja u kefine i spuštanja u mezar to je mužu dozvoljeno. Ukoliko tijelo bude u raspadu ili izgorjelo i sl. samo će se po njemu posuti voda. Ne treba sjeći nokte umrloj osobi, brijati je ili joj skraćivati kosu. Nakon što bude okupan mejtu će se namirisati posebno mjesta kojima je padao na sedždu a to su čelo, nos, šake, koljena i stopala. Neki na ova mjesta mejtu stavljaju vatu ili pamuk i u tome nema nikakve smetnje. Troškove opremanja mejta snosi njegova porodica, prije svega iz njegovog imetka kojeg je ostavio iza sebe a koji se neće dijeliti nasljednicima sve dok se ne podmire troškovi njegovog ukopa, ne vrate njegovi dugovi i ne izvrši njegova oporuka, a ako on nije ostavio ništa onda će troškove snositi njegovi najbliži rođaci shodno rodbinskoj blizini mejtu. Kefini muškog mejta će se sastojati iz tri dijela: - Kamis: košulja - koja će se napraviti od parčeta kefina na čijoj sredini će se napraviti prorez za glavu a koja mora prekriti od ramena do ispod koljena; - Izar: prekrivač - prekriće tijelo od glave do pete; - Lufafeh: omotač - prekriće čitavo tijelo i prelaziti malo iznad glave i ispod nogu kako bi se moglo zavezati. Za ženskog mejta će se dodati još i povez preko grudi i marama kojom će se prekriti kosa. Kefini će se namjestiti tako što će se prvo postaviti lufafeh pa izar pa kamis tako da kada se mejt postavi na njih do njegovog tijela prvo bude kamis pa izar pa lufafeh. Od kefina će se osjeći nekoliko traka kojima će se kefini povezati iznad glave, preko stomaka i ispod nogu. Kefini trebaju biti bijele boje i ne smiju biti od materijala koji su zabranjeni muslimanima. Nakon toga će se mejt podići i staviti u tabut koji će se nakon toga prekriti zelenim prekrivačem koji će se učvrstiti kako ne bi spadao. Ovaj zeleni prekrivač se nakon spuštanja mejta u kabur skida sa tabuta i vraća u gasulhanu. U novije vrijeme svi umrli se ukopavaju sa tabutom i u tome nema nikakvog šerijatskog prekršaja. Stavljanje mejta u sanduk je zabranjeno izuzev u slučaju nužde. IZJAVLJIVANJE SAUČEŠĆA Nakon što se mejt opremi, pola sata pred klanjanje dženaze namaza, tabut se iznosi napolje i stavlja na mejtaš. Pored tabuta stoji porodica umrlog koja će u tom trenutku primati saučešće. Običaji izjavljivanja saučešća i fraza kojom se to vrši kod nas varira od mjesta do mjesta. U mnogim mjestima to se vrši riječima “Da vam je glava zdravo!” dok porodica odgovara “Da su zdravo braća i prijatelji!” U nekim mjestima govore “Başın sağolsun” a porodica odgovara “Dostlar sağ olsun ” Moguće je saučešće izjaviti i ajetom: INNA LILLAHI VE INNA ILEJHI RADŽI’UN – “Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.” Takođe, primjereno je reći i: “Neka se Allah smiluje i oprosti Vašem umrlom, a Vama podari sabur.” Može se reći i: INNE LILLAHI MA EHAZE VE LEHU MA A’TA VE KULLU ŠEJ’IN ‘INDEHU ILA EDŽELIN MUSEMMA – “Allahovo je ono što je uzeo, Njegovo je ono što je dao i sve je kod Njega do roka određenog.” KAKO SE KLANJA DŽENAZE NAMAZ? Nakon što se završi opremanje mejta pristupit će se klanjanju dženaze namaza. Mejt će se postaviti na zemlju ili na kamen mejtaš kako je običaj kod nas, desnom stranom okrenut prema kibli. Imam će stati naspram prsa mejta, bez obzira da li se radilo o muškom ili ženskom mejtu. Kao i kod pristupanja bilo kojem namazu obaveza je biti pod abdestom. Klanjači će se poređati u safove iza imama tako da broj safova bude neparan. Razmak između safova ne treba biti veliki obzirom da dženaze namaz nema ni ruku’ ni sedždu. Ukoliko broj klanjača dženaze bude samo sedam onda će jedan od njih biti imam i on će istupiti naprijed, naspram prsa mejta, trojica će stanuti iza njega, dvojica iza njih a jedan iza njih dvojice tako da se formiraju tri saffa. Kada imam donese prvi tekbir onaj koji klanja za njim donijet će tekbir izgovarajući ALLAHU EKBER, podižući svoje ruke do naspram ušiju. Nakon toga će staviti desnu preko lijeve ruke, ispod pupka i proučiti:

SUBHANEKALLAHUMME VE BI HAMDIKE VE TEBAREKESMUKE VE TE’ALA DŽEDDUKE VE DŽELLE SENAUKE VE LA ILAHE GAJRUKE

Nakon toga će imam donijeti drugi tekbir a onaj ko klanja za njim će takođe izgovoriti ALLAHU EKBER s tim što neće podizati ruke niti glavu što se kao ružan običaj uvuklo u naš narod.

Nakon drugog tekbira proučit će salavat:

ALLAHUMME SALLI ‘ALA MUHAMMEDIN VE ‘ALA ALI MUHAMMEDIN KEMA SALLEJTE ‘ALA IBRAHIME VE ‘ALA ALI IBRAHIME INNEKE HAMIDUN MEDŽID. ALLAHUMME BARIK ‘ALA MUHAMMEDIN VE ‘ALA ALI MUHAMMEDIN KEMA BAREKTE ‘ALA IBRAHIME VE ‘ALA ALI IBRAHIME INNEKE HAMIDUN MEDŽID. Nakon toga će se izgovoriti treći tekbir za imamom poslije kojeg će se proučiti dženaze dova: ALLAHUMMAGFIR LI HAJJINA VE MEJJITINA VE ŠAHIDINA VE GAIBINA VE SAGIRINA VE KEBIRINA VE ZEKIRINA VE UNSANA. ALLAHUMME MEN AHJEJTEHU MINNA FE AHJIHI ‘ALEL ISLAM VE MEN TEVEFFEJTEHU MINNA FETEVEFFEHU ‘ALEL IMAN. ALLAHUMME LA TAHRIMNA EDŽREHU VE LA TEFTINNA BA’DEHU. “Allahu moj, oprosti našim živima i našim mrtvima, prisutnima i odsutnima, mladina i starima, muškima i ženskima. Allahu moj, koga od nas si oživio oživi ga na islamu a koga od nas si usmrtio usmrti ga na imanu. Allahu moj, nemoj nas uskratiti njegove nagrade i nemoj nas na iskušenje baciti nakon njega.” Pošto je od Poslanika, a.s., preneseno više dženaze dova može se proučiti i ova:

ALLAHUMMAGFIR LEHU VERHAMHU VE ‘AFIHI V’AFU ‘ANHU VE EKRIM NUZULEHU VE VESSI’ MEDHALEHU VAGSILHU BIL MAI VES SELDŽI VEL BEREDI VE NEKKIHI MINEL HATAJA KEMA JUNEKKAS SEVBUL EBJEDU MINED DENESI VE EBDILHU DAREN HAJREN MIN DARIHI VE EHLEN HAJREN MIN EHLIHI VE ZEVDŽEN HAJREN MIN ZEVDŽIHI VE EDHILHUL DŽENNETE VE E’IZHU MIN ‘AZABIL KABRI VE ‘AZABIN NARI “Allahu moj! Oprosti mu i smiluj mu se, pređi preko njegovih nedostataka i ispričaj ga. Učini prijatnim njegova staništa, rasprostrani mu njegovo novo naselje. Očisti njegovo tijelo sa vodom prijatnom i ugodnom, a rastavi ga od njegovih pogreški kao što rastavljaš bijelu odjeću od prljavštine, zamijeni mu dom sa hajirnijim domom i porodicu sa drugom hajirnijom porodicom. Uvedi ga u džennet i zaštiti ga od kaburskog azaba i džehennemske vatre!” Dozvoljeno je proučiti i neku drugu dovu mimo navedenih. Ukoliko se radi o maloljetnom djetetu ili umno poremećenom onda će se proučiti sljedeća dova: ALLAHUMMEDŽ’ALHU LENA FERETAN VEDŽ’ALHU LENA EDŽREN VE ZUHREN VEDŽ’ALHU LENA ŠAFI’AN MUŠEFFE’AN “Allahu, učini ovo malodobno dijete dobitkom i zalihom njegovih roditelja i zagovornikom, čijim će zagovaranju biti udovoljeno!” Nakon proučene dove imam će izgovoriti četvrti tekbir a za njim će to učiniti i džemat. Nakon četvrtog tekbira imam će predati selam na desnu pa na lijevu stranu a to će uraditi i džemat izgovarajući: ES SELAMU ‘ALEJKUM VE RAHMETULLAH. Po završetku selama završen je i dženaze namaz a običaj je da imam zatraži od džemata da sa nijjetom primanja dove kod Allaha prouče El Fatihu nakon čega će tražiti od prisutnih da halale umrlom ukoliko je između njih i njega bilo nekih hakkova nematerijalne prirode. Ukoliko je umrli ostao dužan nekome imam će naglasiti od koga se treba potraživati vraćanje duga. Ukoliko neko zakasni na početak klanjanja dženaze namaza toliko da je imam već proučio drugi tekbir onda će on sačekati izgovaranje narednog tekbira i u tom trenutku se priključiti klanjanju ostatka dženaze za imamom dok će ono što mu je prošlo nadoknaditi nakon imamovog predavanja selama. Uslov ispravnosti dženaze namaza mimo čistoće je samo izgovaranje četiri tekbira tako da ako neko ne može naučiti navedene dove dovoljno mu je da četiri puta za imamom kaže ALLAHU EKBER. Dijete koje bude rođeno živo pa odmah po rođenju preseli ogasuliće se, umotati se u kefine, daće mu se ime i klanjaće mu se dženaza. Ukoliko bude rođeno mrtvo samo će se okupati, umotati u platno i ukopati. Dženaze namaz će se klanjati i osobi koja je izvršila samoubistvo. NOŠENJE I PRAĆENJE DŽENAZE Nakon što se završi dženaze namaz četvorica ljudi će podići mejta sa tabutom na svoja ramena. Čovjek koji nosi mejta sa tabutom prvo će na svoje desno rame staviti njegov prednji dio, zatim zadnji dio, nakon toga će preći na lijevu stranu pa staviti prednji dio tabuta na lijevo rame a onda na kraju zadnji dio tabuta na lijevo rame. Na svakom mjestu će napraviti po deset koraka tako da sve ukupno bude četrdeset koraka. Oni koji prate dženazu ići će iza nje a neće ići ispred. Nije dozvoljeno mejta nositi vijenac, svijeće, slike i sl. Ko prati dženazu ćutat će i neće govoriti ništa a pogotovo neće govoriti o dunjaluku, ogovarati i sl. Ženama nije dozvoljeno praćenje dženaze. Sve dok se mejt ne spusti onima koji prate dženazu je pokuđeno da sjednu. Pri ulasku u mezarje dobro će se paziti da se ne gazi po mezarevima i da se ni pod kojim uslovima ne sjedi na mezar. Kada se mejt prinese iskopanom kaburu stavit će se sa strane kible i to tako da je desnom stranom okrenut prema kibli. Običaj kod nas je da se u trenutku kada se mejt stavi pored mezara prouči Fatiha. KOPANJE MEZARA Mezar će se iskopati u dubini prsa ili više. Kabur ne treba betonirati niti zidati ciglom. Dobro je, ukoliko za to postoji mogućnost, u mezaru iskopati jedno udubljenje u pravcu kibble u koje će se staviti mejt, jer je to prema sunnetu Poslanika, a.s. Ukoliko je zemlja previše rastresita postupiće se onako kako je moguće. Ukoliko se pri kopanju mezara naiđe na ljudske kosti one će se skloniti u stranu i ukopati u isti mezar. Poštovati kosti davno preminulih obavezno je isto kao što je obaveza poštovati žive. Ono što je avert( stidno mjesto ) kod živog to je avert i kod mrtvog pa makar samo kosti ostale i nije dozvoljeno gledati u to. STAVLJANJE U MEZAR Nakon što je mejt spušten pored mezara, sa strane kible, u kabur će ući trojica muškaraca iz porodice umrlog koji će lijevom rukom obuhvatiti tabut i polahko ga spustiti u desnu stranu mezara. Prilikom spuštanja u mezar izgovorit će ove riječi: BISMILLAHI VE ‘ALA MILLETI RESULILLAHI “U ime Allaha ( smo te stavili ) i kao pripadnika ummeta Poslanika, a.s., ( smo te predali )” Nakon toga će dvojica izaći iz kabura a najstariji, ili najbliži po rodbinskoj vezi, će ostati u kaburu i prije svega skinuti zeleni prekrivač sa tabuta. Poslije toga će, postavljajuću busen zemlje ili kamen ispod lijevog gornjeg dijela tabuta nagnuti tabut na desnu stranu prema kibli. Nije dozvoljeno stavljati ciglu niti bilo šta što je pečeno ili što je dotakla vatra. Nakon toga će razriješiti zavezani čvor iznad glave i postaviti prvu utitahtu – dasku. Redajući utitahte odvezivaće vezice kojima su zavezani kefini. Kod postavljanja zadnje utitahte koljenom će se nasloniti na već postavljene utitahte a nakon postavljanja i posljednje utitahte izaći će iz mezara. Nakon toga je lijepo da prisutni bace u mezar po tri šake zemlje. Bacajući prvu šaku zemlje izgovoriće: MINHA HALEKNAKUM – “Od nje smo vas stvorili” Bacajući drugu reći će: VE FIHA NU’IDUKUM – “U nju vas vraćamo” Bacajući treću će reći: VE MINHA NUHRIDŽUKUM TARETEN UHRA – “ i iz nje ćemo vas ponovo izvesti.” ( Ta-ha, 55. ) Mezar će se potom zagrnuti u potpunosti i uzdići će se zemlja iznad njega. Običaj da se lopata prilikom zatrpavanja mezara ne dodaje već baca nema utemeljenja. Nije dozvoljeno donositi dodatnu zemlju mimo one koja je iskopana iz mezara. Po završetku zagrtanja lijepo je da se pospe posuda vode po mezaru počev od glave prema nogama zato što je to uradio Božiji Poslanik, a.s. UČENJE NA MEZARU Nakon što se mezar u potpunosti zagrne hodže i oni koji znaju učiti Kur’an će sjednuti kod glave mejta i proučiti: - Tri puta suru Ihlas, Nakon toga će svi zajednički proučiti tekbir: ALLAHU EKBER ALLAHU EKBER, LA ILAHE ILLALLAHU VALLAHU EKBER ALLAHU EKBER VE LILLAHIL HAMD - Jedanput suru El Felek Tekbir - Jedanput suru En Nas Tekbir - Jedanput suru El Fatiha - Prvih 5 ajeta sure El Bekara ( Elif lam mim ) Ovo su stvari koje su prenesene od ashaba. Na kraju će imam proučiti dovu na koju će prisutni aminovati. TELKIN Nakon što se narod raziđe običaj je da hodža čini telkin. Telkin je dozivanje umrlog da spomene riječi šehadeta dok ga meleki Munker i Nekir ispituju u kaburu.

Bilježe Taberani i AbdulAziz El Hanbeli od Ebu Umame koji kaže: “Kada ja umrem, učinite mi ono što nam je Poslanik, a.s., naređivao da činimo mrtvima. Naređivao nam je Poslanik, a.s., pa je rekao: “Kada neko od vaše braće umre pa pospete zemlju po njegovom grobu neka kaže neko od vas kod njegove glave: “O (pa ga zovne po imenu) sine ( pa spomene ime njegove majke), jer on zaista tada govori: “Uputi nas Allah ti se smilovao!” ali vi to ne osjećate: “Spomeni ono sa čime si izašao iz dunjaluka, šehadet da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, i da si zadovoljan sa Allahom kao Gospodarom, Islamom vjerom, Muhammedom Poslanikom i Kur’anom vođom.” Zaista Munker i Nekir, svaki od njih uzima za ruku svog druga i govori: “Idemo, nećemo se zadržavati kod onoga koji je naučen, koji zna svoj dokaz.” Pa je rekao čovjek: “O Poslaniče, a ako ne znamo ime njegove majke?” Pa je Poslanik rekao: “Pripišite ga njegovoj majki Havi, recite O sine Havin.” ( Taberani ) PRIPREMANJE HRANE ZA PORODICU UMRLOG Nije lijep običaj našeg naroda da se porodica umrle osobe obaveže da priprema hranu za one koji dolaze da izjave saučešće. Pripremanje hrane trebaju raditi prijatelji i komšije porodice umrle osobe i to za tu porodicu obzirom da im je naišla žalost. Ovo je prema sunnetu Poslanika, a.s., koji je, nakon što mu je došla vijest o smrti Džafera, r.a., rekao: “Pripremite hranu za Džaferovu porodicu, jer njih trenutno zaokuplja nešto drugo!”

#smrt #telkin #talkin #gasul