Šta je „istiva“?

Jedan od izraza koji se spominju u Časnom Kur'anu u kontekstu Allahovog uzvišenog Zata jeste i izraz „istiva“. Koliko god se taj izraz od ranih godina islama tumačio na pogrešne načine, ipak, niti jedan musliman ne može poreći njegovo postojanje. Razilaženje u mišljenju vezano za „istiva“ nije po pitanju njegovog postojanja, nego po pitanju značenja. Dakle, iznesena su različita mišljenja u pogledu samog značenja riječi.

Od najranijeg perioda muslimani su 5. ajet sure Taha u kojem se navodi da je „Er-Rahman učinio istiva Arša“, tumačili na način da je Uzvišeni Allah Koji je stvoritelj Arša u potpunosti ovladao Aršom i da je On njegov potpuni vlasnik. I cijeli svijet, sve stvoreno, je sa aspekta činjenice da je u vlasništvu Uzvišenog Allaha i da On Uzvišeni upravlja njime, poput Arša.Učenjaci ehl-i sunneta ve 'l-džema'ata su navedeni ajet shvatali i tumačili na opisani način. Ipak, nažalost, pojedine zabludjele frakcije su, nastojeći da iskrive značenje spomenutog ajeta, izraz „istiva“, tumačili kao „sjesti, zaposjesti“, da nas Uzvišeni Allah sačuva od toga.

Na taj način su, pripisujući Gospodaru svjetova mjesto, kao jednu od imanskih osnova pridodali vjerovanje – da nas Uzvišeni Allah sačuva – „Allah je na nebesima“.

To njihovo nakaradno tumačenje nema nikakav niti akli (razumski) niti nakli (tradirani) dokaz. Jer, na Zemlji ne postoji niti jedan priznati rječnik arapskog jezika u kome je riječ „istiva“ prevedena kao „sjesti, zaposjesti, smjestiti se“. Jedino je u pojedinim rječnicima izdatim u posljednje vrijeme, pridodato takvo značenje. Međutim, ehlisunnetski alimi su spriječili da se navedenom i njemu sličnim časnim ajetima i hadisima pridoda pogrešno značenje, te su na taj način sačuvali ispravan itikad ummeta.

U poznatim rječnicima arapskog jezika kao što su „Lisanu 'l-Arab“, „Tadžu 'l-arus“ i „Mu'džemu Mekajisi 'l-luga“ riječ „istiva“ je prevedena kao „biti u potpunosti, biti potpun, biti dovoljan“. Veoma je rasprostranjena i tvrdnja da se značenje spomenute riječi izmijenilo zbog upotrebe različitih pomoćnih glagola, međutim, to ponovo ništa ne mijenja.

Pripisivanje mjesta Uzvišenom Allahu

Ne smijemo zaboraviti da su sva bića mimo Allaha, dž.š., a koja nazivamo „alemom – svijetom“ stvorena poslije. Jer, zajednička osobina za sve njih je promjenjivost. A svako biće koje je podložno promjenama stvoreno je poslije. Tako je i cijeli alem stvoren poslije. Pod alem potpadaju i pojmovi vremena i prostora, što znači da su i oni stvoreni poslije.

Stoga, budući da je mjesto stvoreno poslije, nemoguće je da Uzvišeni Allah bude ograničen mjestom. Uzvišeni Allah je čisto od toga da „uđe“ u stvorenje koje je stvoreno naknadno. Dakle, i uzvišeni Arš je mjesto koje je Allah, dž.š., stvorio poslije, pa je stoga vjerovanje da se Uzvišeni Allah nalazi na Aršu, potpuno pogrešno.

Ukoliko bi se Uzvišenom Allahu Koji postoji oduvijek, pripisalo bilo kakvo mjesto, nakon što je stvorio svijet, onda bi se – da Allah, dž.š., sačuva – prihvatilo da je Njegov uzvišeni Zat podložan promjeni. A svako biće koje je svojim zatom podložno promjeni, stvoreno je poslije. Imam-i Azam, rah., dotičući se spomenutog pitanja, kaže:

„Da je Uzvišeni Allah bio muhtadž (u potrebi) da sjedne na Arš, odnosno da Arš učini Svojim boravištem, gdje je onda bio prije nego je stvorio Arš?!“

Znajući da pojedinci iskrivljenog vjerovanja neće moći odgovoriti na postavljeno pitanje, Imam-i Azam, rah., im je odmah u nastavku kazao: „Allah, dž.š., je uzvišen i čist od toga da Mu se pripisuju takva svojstva.“

Prof. Dženan ef. Hasić