O džuma-namazu

2.39. Poglavlje o džuma-namazu

Džuma-namaz[1] je stroga obaveza pojedinca (farzi ajn) kod koga se sastavi sedam uslova (šartova):[2]

1. da je muškarac,

2. da je slobodan,[3]

3. da boravi u gradu ili predgrađu (boravi u području koje je unutar granica boravka u gradu), prema ispravnijem mišljenju,[4]

4. da je zdrav,

5. da je siguran od nasilnika (zalima),

6. da su mu oči zdrave,

7. da su mu noge zdrave.

Šest stvari uslovljava ispravnost džume-namaza:

1. grad ili njegovo predgrađe,[5]

2. poglavar (sultan) ili njegov zastupnik (naib),[6]

3. vrijeme podne-namaza, tako da džuma-namaz nije ispravan prije podnevskog vremena, a poništava se sa njegovim istekom,

4. hutba (govor, propovijed):

a) prije džume-namaza,

b) s ciljem (kastom) klanjanja džume-namaza,

c) u džumansko vrijeme,

d) uz prisustvo izvjesne osobe koja spada u osobe sa kojim se uspostavlja džuma-namaz, pa makar to bila jedna osoba, prema ispravnom mišljenju.

5. općenita dozvola,[7]

6. džemat, a to su tri čovjeka, pored imama,[8]

1. pa makar bili:

a) robovi,

b) putnici,

c) bolesnici.

2. uslov (šart) je da ostanu zajedno sa imamom sve dok imam ne učini sedždu[9], tako da ako odu poslije imamove sedžde, imam će sam završiti džuma-namaz, a ako odu prije njegove sedžde, džuma-namaz je poništen.

3. džemat nije ispravan ako je prisutna žena ili dijete sa dva čovjeka.[10]

4. dozvoljeno je robu ili bolesniku da predvodi džuma-namaz.

Grad je:

1. svako mjesto,

2. koje ima muftiju,

3. načelnika (emira)

4. sudiju (kadiju) koji sprovodi zakone i izvršava šerijatske kazne (haddove),

5. te njegove građevine dostižu građevine Mine,[11] na osnovu pouzdane predaje od Ebu Hanife i njegovih učenika (zahiru-r-rivajet).[12]

Ako je sudija ili načelnik i muftija, onda brojka nije važna.

Dozvoljeno je klanjati džuma-namaz na Mini za vrijeme hadždža, ako je bude predvodio halifa ili namjesnik (emir) Hidžaza.[13]

Ispravno je da se hatib tokom hutbe ograniči na jedan tesbih (Subhanallah) ili jedan tahmid (Elhamdulillah), ali je pokuđeno (mekruh).[14]

Hutba ima 18 sunneta:

1. da hatib ima abdest,

2. da je hatib propisno obučen,

3. da hatib sjedne na minber (predikaonicu, provjedaonicu) prije nego što počne hutbu,

4. da se prouči ezan dužine kao ikamet, dok hatib sjedi na minberu,

5. da onda hatib ustane,

6. da u svakom mjestu koje je zauzeto silom hatib bude naslonjen na sablju, a da u svakom mjestu koje je zauzeto sporazumom (sulhom) ne bude naslonjen na sablju,[15]

7. da se hatib svojim licem okrene prema džematlijama,

8. da hatib počne hutbu sa hvalom Allahu (Elhamdulillah) i zahvalom koje je On dostojan.

9. da hatib izgovori dva šehadeta i donese salavat na našeg vođu, Vjerovjesnika, s.a.v.s.,

10. da hutba sadrži vaz (pouku),[16]

11. da hutba sadrži napomenu (podsjećanje),[17]

12. da hatib prouči jedan ajet iz Kur'an,[18]

13. da se hutba sastoji iz dvije hutbe,[19]

14. da hatib sjedne između dvije hutbe,

15. da hatib ponovi zahvalu, hvalu i salavat na našeg vođu, Vjerovjesnka, s.a.v.s., na početku druge hutbe,

16. da hatib u drugoj hutbi čini dovu za vjernike (mumine),[20]moleći da im se grijesi oproste (Estagfirullah činiti),

17. da džematlije čuju hutbu,

18. da dvije hutbe budu duge koliko treba da se prouči jedna od dužih kraćih sura (tival el-mufessal).[21]

Pokuđeno je (mekruh) da se hutbe oduže,[22] i izostavi neki sunnet.

Obavezno je (vadžib) pohititi na džuma-namaz[23] i ostaviti trgovinu[24] zbog prvog džumanskog ezana, prema ispravnijem mišljenju.

Kada imam izađe da drži hutbu:[25]

1. nema klanjanja,[26]

2. ni pričanja,

3. ni odgovoranja na selam,

4. ni uzvraćanja riječima Jerhamukellah (Neka ti se Allah smiluje) onome ko kihne.[27]

Pokuđeno je (mekruh)[28] osobi koja pristustvuje hutbi da:

1. jede,

2. pije,

3. igra se,

4. obazire se.[29]

Hatib neće nazvati selam džematlijama kada se popne na minber (predikaonicu).[30]

Pokuđeno je (mekruh) da osoba napusti grad nakon ezana, ako nije klanjala džuma-namaz.

Ako osoba kojoj džuma-namaz nije obavezan,[31]obavi džuma-namaz, on mu zamjenjuje farz podne-namaza.

Zabranjeno je (haram) da osoba klanja podne-namaz prije džume-namaza[32], ako nema opravdanje (uzur)[33]. Ako osoba koja je klanjala podne-namaz prije džuma-namaza, krene na džuma-namaz, a imam već klanja džuma-namaz, njegov podne-namaz se poništava, čak i kada ne bi stigao na džumu.

Pokuđeno je (mekruh) da osoba koja ima opravdanje za neobavljanje džuma-namaza i zatvorenik klanjaju podne-namaz u džematu u gradu na dan džume.

Ko stigne imama na sjedenju (tešehhudu) ili sehvi-sedždi, naklanjat će džuma-namaz.[34]

Izvor: Nuru-l-idah (Svjetlost tumačenja) , Hanefijski fikh, Hasan ibn Ammar eš-Šurunbulali, Uvod, prijevod i komentar: Jusuf Džafić, Knjižarska kuća Planjax Komerc doo Tešanj, 2017.

---

[1] Klanja se kao sabahski sunnet. Mendub je zanijetiti riječima: Nevejtu en usallijje lillahi teala salate fardi-l-džumuati edaen mustakbile-l-kibleti iktedejtu bi haze-l-imami. [2] Ako prije toga ispuni tri opća uslova: da je musliman, da je punoljetan i da je razuman. [3] Tj. da nije rob, zarobljenik ni zatvorenik. Inače, nije problem da se džuma dobrovoljno klanja u zatvoru. [4] Tačnije, da boravi u mjestu gdje se nalazi džamija, odnosno da je udaljen od džamije manje od 1 fersaha (5,55 km - oko 1 h hoda) [5] Tačnije, danas je to svako mjesto gdje se nalazi džamija ili musalla. [6] Tačnije, dozvola poglavara šerijatske države ili njegovog zastupnika. Pošto na našim prostorima nema šerijatske države, reisu-l-ulema predstavlja poglavara, a imami, poglavito muftije i glavni imami, njegove zastupnike. Tako da je za stalno obavljanje džume, tj. hatiba u IZ u BiH, potreban dekret od reisu-l-uleme, dok je za privremenog hatiba dovoljna dozvola glavnog imama. [7] Tj. da se svim muslimanima općenito dozvoli pristup mjestima gdje se klanjaju džume. [8] Prema mišljenju Ebu Jusufa, to su tri čovjeka zajedno sa imamom. [9] Sedždu na prvom rekatu. [10] Niti ako je među prisutnima najmanje jedna nerazumna osoba. [11] Tj. veličinu građevina na Mini u 2. stoljeću po Hidžri (VIII st.), kada je Ebu Hanife to uslovio, pošto danas na Mini može stati i preko 3 miliona ljudi. [12] Ovo je jedna verzija nekadašnjih uslova da bi neko mjesto bilo grad, tačnije urbano područje. Uslovi za grad su se mijenjali kroz povijest islama. Mislimo da su uslovi, koje su postavili hanefijski pravnici u Osmanskoj državi za kasabu (gradić), tada najmanje urbano područje, (da mjesto ima čaršiju (tržnicu, danas je to i market-prodavnica) i džemat, odnosno džamiju), primjenjivi i u današnjem dobu, kada svako veće selo ima market (prodavnicu) i džamiju. [13] Prevedeno u današnjem vremenu, ako je bude predvodio saudijski kralj ili saudijski muftija. [14] Ili jedan istigraf, tehlil, tekbir ili dr. zikr, ali je mekruh, jer se to jedva može nazvati hutbom-govorom. [15] Ovaj sunnet je važio kada je ratni sukob bio temelj međudržavnih odnosa. No, danas, kad je mir temelj međudržavnih odnosa, posebno nakon pisanja Ženevskih konvencija i osnutka UN-a, on više ne važi. [16] Pouku, kako bi se džematlije odvratile od grijeha i upozorile na izazivanje Allahove srdžbe griješenjem. [17] Napomenu kako da džematlije postignu sreću i na ovom i na onom svijetu. [18] Da citira najmanje jedan ajet, ali i najmanje jedan hadis, na osnovu kojih će bazirati svoju hutbu. [19] Tj. iz dva dijela. Mustehabb je da druga hutba bude povišenim glasom. [20] Umjesto pouke i napomene. [21] Tačnije, da skupa traju koliko da se prouče 2 takve sure -10-15 min., koliko je trajala Poslanikova hutba. [22] Kod nas se pod umjerenim hutbama računaju hutbe od 10-20 min. trajanja. [23] Pod hitnjom se misli da džuma bude najpreča radnja u petak radi koje treba sve drugo ostaviti. Mustehabb je doći na džumu na vrijeme (prije prvog ezana, koji se kod nas uči na razglas), pješke (može i vozilom, ko ne može pješke), smireno i dostojanstveno, bez žurbe. [24] I ikakvu radnju, poput jedenja, spavanja, klanjanja namaza, pisanja, kopanja, proizvodnje, popravljanja, sklapanja itd., osim nužnih radnji, poput održavanja važnih objekata (elektrana, vodovod, PTT, aerodrom itd.), hitne operacije i životne opasnosti, dežurnih službi (hitna pomoć, policija, vojska, vatrogasna, bezbjedonosna, gorska služba itd.), čuvanja važnih objekata (državnih, obrazovnih, vjerskih itd.) itd. [25] Znači, dokle god je imam na minberi, a ne samo dokle god imam drži hutbu, haram su sljedeće 4 radnje. [26] Ni džumanskog sunneta, a kamoli tehijjetu-l-mesdžida. [27] Ove 4 radnje su zabranjene hadisom Muhammeda, a.s.: "Ako se imam popne na minber, nema klanjanja ni pričanja." (Bilježe ga Malik i Ibn Ebu Šejbe) Mustehabb je džematlijama da pri hatibovom spomenu Muhammeda, a.s., donesu salavat u sebi. Ko kihne, u sebi će reći Elhamdulillah. [28] I to mekruh tahrimen-strogo pokuđeno, što znači da za njihovo činjenje ima grijeh. [29] I da piše (izuzev ako bilježi sa hutbe), radi nešto na mobitelu i dr. radnje koje ukazuju da ne sluša hutbu. [30] Selam je mekruh, jer imam time prisiljava džematlije da mu odgovore na selam, što spada u govor. [31] Poput žene, zatvorenika, putnika, bolesnika, invalida, sljepca, stanovnika mjesta gdje nema džamije i sl. [32] Prije klanjanja džume-namaza. [33] Uzur nemanjem jednog ili više šarta za obaveznost džume. Vidi šarte u 2.39 Poglavlje o džuma-namazu. [34] Šurunbulali hoće da kaže da će imati nagradu džume.