GAZALI: Sedžde – džemā’at – ezan

Kitab o značaju i tajnama namaza

PRVO POGLAVLJE

(Sedžde – džemā’at – ezan)

ODLIKE EZANA

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Na Dan obračuna, dok ljudi budu izloženi ispitu, tri osobe će, na pješčanim humkama uživati u mirisu mošusa, neće osjetiti strahote ispita: čovjek koji je učio Kur’an samo u ime Allaha, dželle š‘anuhu, i predvodio ljude koji su sa njim zadovoljni, čovjek koji je svojim ezanom pozivao na namaz, a njegove misli i osjećaji bili usmjereni isključivo Allahu, dželle š‘anuhu, čovjek koji je bio izložen materijalnim problemima i poteškoćama, ali ga to nije odvojilo od pomisli i rada za Ahiret.”[1]

Isto tako, Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:

“Ko god čuje poziv muezzina, bilo džinn, bilo čovjek, bilo ko – bit će njegov svjedok na Sudnjem danu.”[2]

Navodi se i ovaj hadis:

“Ruka Milostivog je na glavi muezzina sve dok ne završi sa ezanom.”[3]

Za riječi Kur’ana: “A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: Ja sam doista musliman!,”[4] neki mufessiri tvrde da se odnose na muezzina. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada čujete ezan, izgovarajte ono što izgovara muezzin.”[5]

Kada muezzin izgovara “Hajje alessalah” (Hajdete na namaz!) i “Hajje alel felah” (Hajdete na spas!), preporučeno je i pohvalno da se izgovara: “La havle vela kuvvete illa billah” (Nema moći i snage osim Allahove, dželle š‘anuhu). Kada muezzin izgovori “kad kameti es-salatu” (Namaz je počeo), lijepo je da se izgovori: “Allah ga (ezan – op.prev.) uspostavio i održao dok traju nebesa i Zemlja!” Kada nakon sabahskog ezana, muezzin izgovori ”Essalatu hajrun minennevmi” (Bolje je obaviti namaz nego spavati), lijepo je reći: Istinu si rekao, uputio si dobar savjet!” nakon završetka ezana, pohvalno je izgovoriti: ”Dragi Allahu, Koji si uspostavio ovaj poziv i ovaj namaz, podari Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ulogu posrednika (na Sudnjem danu – op.prev.), podari mu odlike i vrline, nagradi ga položajem i pozicijom koju Si mu obećao. Zaista, Ti ne kršiš Svoje obećanje!” Seīd el-Musejjeb je rekao: ”Ko obavi namaz u pustinji (pustom i nenaseljenom mjestu – op.prev.), sa njegove desne strane namaz će sa njim obaviti melek, sa lijeve isto tako. Ako bi pak proučio ezan i ikamet, iza njega bi namaz obavilo mnoštvo melekā, koji bi izgledali poput brdā.”

ODLIKA OBAVEZNOG NAMAZA (FARZ)

Allah, dželle š‘anuhu, kaže: “Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju.”[6]

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Allah, dželle š‘anuhu, je Svojim robovima propisao pet dnevnih namaza. Onaj ko ih propisno obavi i ne uradi nešto što je u koliziji namaske poruke, taj je dostojan Allahovog, dželle š‘anuhu, Ugovora i Obećanja, na osnovu kojeg će, zahvaljujući svome namazu, biti uveden u Džennet. Onaj ko izostavi namaz, taj nije obuhvaćen ovim Ugovorom. Allah, dželle š‘anuhu, će ga, ako bude htio kazniti – a ako bude htio – uvest će ga u Džennet.”[7]

Isto tako Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Primjer pet dnevnih namaza je kao primjer čiste i duboke rijeke. Ako bi ta rijeka protjecala pored vaše kuće, pa se neko od vas u njoj pet puta dnevno kupao, šta mislite, da li bi na njihovom tijelu bilo nečistoće?” odgovoriše: ”Ne bi, Allahov Poslaniče.” Na to im Resul, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”Tako je i sa pet dnevnih namaza. Oni odstranjuju grijeh kao što voda odstranjuje nečistoće sa tijela.”[8]

Drugi hadis glasi: ”Namazom se čiste grijesi koje čovjek počini između njih, pod uvjetom da ne počini veliki grijeh.”[9]

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ono što nas posebno razdvaja od munafikā su: namaz u prvoj trećini noći i jutarnji namaz. Oni za to nemaju sposobnosti.”[10]

Rekao je Resul, sallallahu alejhi ve sellem: ”Onaj ko zapostavi namaz, kada dođe pred Allaha, dželle š‘anuhu, On mu neće uvažiti njegova dobra djela.”[11]

Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:

“Namaz je osnovni stup vjere, ko ga ostavi – taj ruši vjeru.”[12]

Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je upitan:

“Koja su djela najbolja?” Odgovorio je: “Namaz u svom vremenu.”[13]

Isto tako, rekao je:

“Onaj ko ispravno i redovno bude obavljao namaz, na Kijametskom danu će mu biti svjetlo i dokaz – onaj ko namaz zapostavi bit će u društvu Faraona i Hāmana.”[14]

Resul, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ključ Dženneta – je namaz.”[15] Isto tako, rekao je: “Najdraži propis Allaha, dželle š‘anuhu, nakon Tevhida je namaz. Da pored namaza postoji takav propis izvršavali bi ga Njegovi meleki. Oni stalno obavljaju namaz, neki su na rukūu, neki na sedždi, neki na kijamu, neki na sjedenju.”[16]

Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko namjerno ostavlja namaz – taj je nevjernik.”[17] Ovo treba pojasniti. Naime, Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je ovim želio reći da je onaj ko namjerno zapostavi namaz na pragu nevjerstva. Tako i mi, za čovjeka koji putuje u jedan grad, kada stigne u njegovo predgrađe, kažemo da je već u gradu. Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je također rekao: “Onaj ko namjerno zapostavi namaz taj nema zaštite Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.”[18]

Ebu Hurejre, da je Allah sa njim zadovoljan, je rekao: “Ko se propisno pripremi za namaz i u džamiju krene sa čistom odlukom i namjerom, on se tretira da je u namazu od onoga trenutka kada je krenuo da obavi namaz. Svakim njegovim korakom ka džamiji registruje mu se nagrada (sevāb), dok se drugim korakom eliminiše njegov grijeh. Kada čujete ezan, nemojte kasniti i oklijevati. Najviše sevāpa imat će onaj čija kuća najviše bude udaljena od džamije.” Upitaše: ”Zbog čega?” On odgovori: “Zbog količine korakā i napora koji je uložio dok je došao u džemāat.”

Prenosi se da će “prvo što će se čovjeku vrednovati na Kijametskom danu – biti namaz,”[19] pa, ako mu bude namaz ispravan, bit će mu ispravna i ostala djela, a ako mu namaz bude nepotpun, nepotpuna će mu biti i ostala djela.

Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao jednom prilikom Ebu Hurejri: “O Ebu Hurejre, naredi svojoj porodici da obavlja namaz, jer Allah, dželle š‘anuhu, će te opskrbiti odakle ćeš se najmanje nadati.”[20]

Neko od učenih ljudi je rekao: “Primjer čovjeka koji obavlja namaz je kao primjer čovjeka koji se bavi trgovinom. Trgovac neće imati profita sve dotle dok ne osigura i ne zaštiti glavnicu. Isto tako, čovjek neće imati koristi od obavljanja namaza (nafile) sve dotle dok ne bude redovno obavljao farz.” Ebu Bekr, da je Allah sa njim zadovoljan, imao bi običaj reći: ”Kada dođe vrijeme namaza, ustanite, približite se vatri koju ste sami potpalili – ugasite je vašim namazom!”

ZNAČAJ PROPISNOG OBAVLJANJA NAMAZA

Rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

“Primjer propisnog namaza (farz) je kao primjer vage (mīzān); ko zaradi i zasluži – bit će izmiren i nagrađen.”[21]

Jezid er-Rekāši,[22] da mu se Allah smiluje, je rekao: “Namaz Resula, sallallahu alejhi ve sellem, bio je ujednačen i skladan poput vage.”[23] Rekao je Resul, sallallahu alejhi ve sellem:

”Dva čovjeka iz moga ummeta će obaviti namaz, oni će isto činiti ruku i padati na sedždu, ali će razlika između njihovog namaza biti kao razlika između neba i Zemlje.”[24]

Ukazujući na skrušenost i poniznost u namazu, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Allah, dželle š‘anuhu, na Kijametskom danu neće pogledati Svoga roba koji, obavljajući namaz, između ruku’a i sedžde potpuno ne ispravi svoja leđa (kičmu).”[25]

Rekao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: “Zar se onaj ko se okreće u toku obavljanja namaza ne boji da mu Allah, dželle š‘anuhu, ne učini glavu u lik magarca?”[26]

Također je rekao: “Ko namaz obavi na vrijeme, pripisno se abdesti, pravilno obavi ruku’ i sedždu, iskaže svoju skrušenost i poniznost, njegov namaz će se ukazati bijel i sjajan i reći će: Neka te Allah, dželle š‘anuhu, pazi i čuva onako kako si ti ukazao pažnju prema meni. Ali ko obavi namaz ne pridržavajući se namaskog vremena, nepropisno se abdesti, nepravilno obavi ruku’ i sedždu, ne iskaže u namazu svoju skrušenost i poniznost, njegov namaz će se ukazati crnim i mračnim, reći će: Allah te zanemario kao što si ti zanemario mene. Allah, dželle š‘anuhu, će takav namaz odbaciti onako kao što ljudi odbacuju iznošenu i pohabanu odjeću. Time će biti udareni po njihovim licima.”[27]

Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Najveći kradljivac je onaj ko krade od svoga namaza.”[28]

Ibn Mes’ud i Selman el-Farisi, da je Allah sa obojicom zadovoljan, rekoše: “Namaz je mjera. Ko dā punu mjeru – punu će i dobiti. Ko zakida na mjeri, treba znati šta je Allah, dželle š‘anuhu, rekao za one koji na vagi zakidaju.”

ZNAČAJ ZAJEDNIČKOG NAMAZA (EL-DŽEMA’ATU)

Rekao je Resul, sallallahu alejhi ve sellem:

“Zajednički namaz (salatu el-džemā’ati) vredniji je od pojedinačnog namaza (salatu el-fezzi) dvadeset i sedam puta.”[29] Ebu Hurejre, da je Allah sa njim zadovoljan, prenosi da je Resul, sallallahu alejhi ve sellem, primijetivši odsutnost nekih ljudi zajedničkom namazu rekao: “Razmišljao sam da naredim zajedničko obavljanje namaza, a zatim da odem i, onima koji se tome nisu odazvali, zapalim njihove kuće.”[30]

Hazreti Osman, da je Allah sa njim zadovoljan, prenosi da je Resul, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Ko u džemā’atu klanja jaciju, tretira se kao da je pola noći proveo u namazu, ko u džemā’atu obavi sabah-namaz, tretira se kao da je klanjao cijelu noć.”[31]

Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko obavi namaz u džemā’atu svoje je grudi napunio ibadetom.”[32]

Seīd ibn el-Musejjib je rekao: “Već dvadeset godina muezzin nije nikada dao ezan a da ja već nisam bio u džamiji.”

Muhammed ibn Vasi’[33] je rekao: “Na ovom svijetu želim samo tri stvari: brata koji će me, ako pogriješim ispraviti; nafaku i opskrbu koja će biti umjerena i zakonita i kojom ću zadovoljiti svoje osnovne potrebe; zajednički namaz koji će otkloniti od mene zaboravnost i koji će biti registrovan u moja dobra djela.” Prenosi se da je Ebu ‘Ubejde el-Džerrah[34] jednom prilikom bio imam u zajedničkom namazu pa nakon što je namaz završio rekao je: “Šejtan mi je došao sa sugestijom da pomislim da sam iznad ostalih. Više nikada neću klanjati kao imam!”

Hasan el-Basri, da je Allah sa njim zadovoljan, je rekao: “Nemojte klanjati za onim ko ne slijedi i ne respektuje učenog.”

A En-Nahai je rekao: “Primjer onoga koji predvodi džemā’at a nema znanja sličan je primjeru čovjeka koji mjeri morsku vodu a ne zna kad se ona povećava niti kada se smanjuje.”

Hatim el-Esamm je rekao: “Promakao mi je jedan namaz u džemā’atu pa mi je žaljenje izrazio samo Ebu Ishak el-Buhari,[35] a da mi je umrlo dijete žaljenje (saučešće – op.prev.) bi mi izrazilo više od hiljade, jer je nesreća u vjeri, kako to većina ljudi posmatra, lakša i podnošljivija od dunjalučke tegobe i nesreće.”

Ibn Abbas, da je Allah sa njim zadovoljan, reče: “Ko čuje ezan a ne odazove mu se, taj neće vidjeti dobra niti dobro njega.”

Ebu Hurejre, da je Allah sa njim zadovoljan, je rekao: “Da se uho čovjeka ispuni livenim olovom bolje mu je nego da čuje ezan a da mu se ne odazove.”

Prenosi se da je Mejmun ibn Mihran[36] došao u džamiju gdje mu je saopšteno: “Okasnio si, ljudi su otišli iz džamije.” On je citirao ajet: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti”[37] rekavši: “Da sam prispio na ovaj namaz draže bi mi bilo nego da mi je data uprava nad Irakom.”

Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko neprekidno četrdeset dana obavi namaze u džemā’atu s tim da mu ne izostane tekbir kojim se započinje namaz (tekbiretu el-ihrāmi), Allah, dželle š‘anuhu, će ga učiniti imunim i čistim od dvije stvari: dvoličnjaštva i vatre.”[38]

U predajama stoji da će na Kijametskom danu neki ljudi biti proživljeni licā poput zvijezde. Meleki će ih upitati: “Koja ste djela činili?” Odgovorit će: “Kada bi čuli ezan, odmah bi počeli sa čišćenjem (tahāretom) i nismo se bavili drugim poslovima.” Zatim će biti proživljeni ljudi čija će lica biti svijetla poput Mjeseca. Postavit će im se isto pitanje, na šta će odgovoriti: “Uzimali smo abdest prije nastupa namaskog vakta.” Zatim će biti proživljeni ljudi čija će lica biti svijetla poput Sunca. Na isto pitanje odgovorit će: “Ezan smo čuli i dočekivali u džamiji.” Prenosi se isto tako da su Prethodnici (Es-Selef), kad bi okasnili na prvi tekbir u namazu izražavali jedni drugima saučešće u trajanju od tri dana, a kada bi im promakao namaski vakat u džemā’atu to saučešće izražavali bi sedam dana.

ZNAČAJ I ODLIKA SEDŽDE

Rekao je Resul, sallallahu alejhi ve sellem: “Rob se Stvoritelju najbolje može približiti tajnom sedždom.”[39]

Također je rekao: “Musliman neće učiniti sedždu Allahu, dželle š‘anuhu, a da ga ta sedžda jedan stepen ne podigne i približi Allahu, dželle š‘anuhu, te da mu loše i grijeh ne otkloni.”[40]

Prenosi se da je neki čovjek molio Resula, sallallahu alejhi ve sellem: “O Allahov Poslaniče! Zamoli Allaha, dželle š‘anuhu, da me učini od onih koje će tvoj šefa’at obuhvatiti te da mi omogući druženje s tobom u Džennetu.”

Resul, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: “Pomozi me u toj molbi obilnošću tvojih sedždi.”[41]

Isto tako Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Najbliže je rob Allahu, dželle š‘anuhu, kada je na sedždi.”[42]

Ovo se dovodi u kontekst poruka Kur’ana:

“Ne valja to! Ti njega ne slušaj, već molitvu obavljaj i nastoj da se Gospodaru svome približiš!”[43]

“Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licu su im znaci, tragovi od padanja licem na tle.”[44]

Neki tumači Kur’ana zadnji ajet tumače da se na njihovom licu primjećuju tragovi sedžde nastali iz kontakta i dodira sa tlom, dok drugi objašnjavaju, što je ispravnije, da se tragovima aludira na duhovne vidove sedžde. Ima onih koji tumače da je to svjetlost koja će biti na licima onih koji su uzimali abdest, na kijametskom Danu.

Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada čovjek, učeći Kur’an, dođe do teksta u kojem se spominje sedžda, pa je učini, šejtan se odstrani i kaže: Teško meni! Ovome čovjeku je naređena sedžda, poslušao je i imat će Džennet, meni je naređeno da učinim sedždu, odbio sam, slijedi mi džehennemska vatra.”[45]

Prenosi se da bi Ali ibn Abdullah ibn Abbas[46] hiljadu puta dnevno učinio sedždu. Zvali su ga sedždžād – onaj koji ničice pada na sedždu. Za Omer ibn Abdul Aziza se prenosi da bi sedždu činio samo direktno na otvorenoj zemlji. Jusuf ibn Esbāt bi imao običaj reći: ”O mladići, iskoristite zdravlje prije bolesti. Nema niko da mu toliko zavidim kao onom ko po propisu obavlja rukū i sedždu.”

Seīd ibn Džubejr je rekao: “Na ovom svijetu ne žalim ni za čim osim za sedždom.”

Ukbe ibn Muslim[47] je rekao: ”Najdraže ljudsko svojstvo Allahu, dželle š‘anuhu, je želja susreta sa Njim. Čovjek Allahu, dželle š‘anuhu, nikada nije bliže nego kada je na sedždi!”

Ebu Hurejre, da je Allah sa njim zadovoljan, je rekao: ”Najbliži je rob Allahu, dželle š‘anuhu, onoga trenutka kada je na sedždi, pojačajte i umnožite vaše molbe u tom trenutku.”

ZNAČAJ I ODLIKA SKRUŠENOSTI

Allah, dželle š‘anuhu, kaže: “... i molitvu obavljaj da bi ti uvijek na umu bio!”[48]

“... i ne budi nemaran.”[49]

“... pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate.”[50]

Neki tumači Kur’ana riječ ”sukārā” (pijani) dovode u vezu sa strahom i zabrinutošću, dok neki tvrde da je to prevelika ljubav i težnja prema dunjaluku.

Međutim, Vehb[51] tvrdi da ovaj tekst Kur’ana treba shvatiti i tumačiti doslovno, jer poslije njega slijedi objašnjenje “hatta ta’lemū mā tekūlūn” – sve dok ne budete znali šta govorite - znači, radi se o alkoholnim pićima na ovom svijetu. Koliko ima onih koji obavljaju namaz, a da pri tome ne znaju šta izgovaraju, iako nisu konzumirali alkohol?!

Resul, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

“Ko klanja dva rekata namaza i uspije svoje misli i osjećanja skoncentrisati samo na namaz, odnosno Allaha, dželle š‘anuhu, isključiti se iz dunjalučkih preokupacija, bit će mu oprošteni grijesi koji su tome namazu prethodili.”[52]

Isto tako Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Namaz je skrušenost, poniznost, pokornost, iskreno priznavanje Allaha, dželle š‘anuhu, pokajanje, dizanje ruku i izgovaranje: Moj Allahu! Moj Allahu! Ko tako ne postupi – njegov namaz je manjkav.”[53]

U prijašnjim knjigama je spomenuto da je Allah, dželle š‘anuhu, rekao: “Neću primiti namaz od svake osobe koja ga obavi. Primit ću namaz osobe koja izrazi svoju skrušenost prema Meni, koja ne sprovodi oholost i nasilje nad Mojim robovima, koja zaštiti i nahrani siromašnog i gladnog u Moje ime.”

Rekao je Resul, sallallahu alejhi ve sellem: “Namaz, hadždž i njegovi obredi, naređeni su iz razloga da se uspostavi kontakt sa Allahom, dželle š‘anuhu. Ako sjećanje (ez-zikr) i kontakt izostanu, kakva je korist i svrha od toga sjećanja?”[54]

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, dajući nekom čovjeku savjet za namaz, reče: ”Kada obavljaš namaz, obavi ga tako kao da ti je to zadnji, oproštajni namaz u tvome životu.”[55]

Znači, stupanje u namaz je ustvari korak prema svome Stvoritelju, oproštaj od dunjalučkog života i njegovih strasti i izazova. U tom smislu su sljedeći tekstovi Kur’ana:

“Ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći.”[56]

“... I bojte se Allaha - Allah vas uči.”[57]

“I bojte se Allaha i znajte da ćete pred Njega stati.”[58]

Rekao je Resul, sallallahu alejhi ve sellem: ”Koga njegov namaz ne spriječi da čini razvarat i sve što je grešno i odvratno, neće ga približiti Allahu, dželle š‘anuhu.”[59]

Namaz je tajni i povjerljivi razgovor sa Allahom, dželle š‘anuhu. Kako je moguć sa nehatom i nepažnjom? Bekr ibn Abdullah[60] je rekao: ”O sine Ademov! Kada želiš ući kod svoga Gospodara, bez dozvole i bez posrednika, možeš to učiniti.” Upitan je: ”Kako je to moguće?”

Odgovorio je: ”Propisno se očisti i uzmi abdest, uđi u svoj mihrab (mjesto namaza – op.prev.) i eto te pred tvojim Gospodarom, bez traženja i dozvole, bez posrednika i prevodioca.”

Hazreti Aiša, da je Allah sa njom zadovoljan, kaže: ”Razgovarali bi sa Resulom, sallallahu alejhi ve sellem, i on bi razgovarao sa nama, ali, kada bi nastupilo vrijeme namaza, ponašali bi se kao da se ne poznajemo.”[61]

Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Allah, dželle š‘anuhu, neće primiti namaz čovjeka, ako sa tijelom u namazu nije bilo prisutno i njegovo srce.”[62]

Kada bi Allahov, dželle š‘anuhu, miljenik, Ibrahim alejhis-selam, stao na namaz, otkucaji njegovog srca čuli su se dvije milje unaokolo.

Kada bi Seīd et-Tenūhi obavljao namaz, suze sa njegovih obraza kvasile bi mu bradu. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je primijetio čovjeka kako se, u toku obavljanja namaza, igra svojom bradom. Rekao je: “Da je skrušeno srce ovoga čovjeka bili bi skrušeni i njegovi dijelovi tijela.”[63]

Prenosi se da je El-Hasan jednom prilikom primijetio čovjeka koji je igrajući se pijeskom upućivao Allahu, dželle š‘anuhu, dovu: “Dragi Allahu, oženi me sa džennetskom hurijom!” Rekao mu je: “Ružan li si prosac! Moliš Allaha, dželle š‘anuhu, i prosiš od Njega džennetsku huriju, a igraš se i zabavljaš s pijeskom!” Pitali su Halef ibn Ejjuba:[64] “Da li te uznemiri mušica dok klanjaš namaz, tako da je otjeraš?” Odgovorio je: “Nisam navikao da me uznemiri bilo šta dok obavljam namaz.” Upitan, kako je to moguće, odgovorio je: ”Čuo sam da prestupnici podnesu čin bičevanja da bi se o njima pričalo da su izdržali i time se ponose. A ja stojim pred Allahom, dželle š‘anuhu, pa zar da me jedna mušica uznemiri?”

Prenosi se da bi Muslim ibn Jesar,[65] pripremajući se za obavljanje namaza, svojoj porodici rekao: ”Vi možete razgovarati, ja vas ne čujem.”

Pripovijeda se da je jednom prilikom, dok je obavljao namaz u jednoj od džamija Basre, došlo do rušenja dijela džamije. Oko džamije se skupio velik svijet ali Muslim ibn Jesar je shvatio šta se dogodilo tek nakon što je završio svoj namaz.

Hazreti Alija, kerremallahu vedžhehu, nastupom namaskog vakta bi se počeo tresti i mijenjati boju lica. Upitan je: ”Šta ti je, vladaru pravovjernih?” Odgovorio je: ”Došao je trenutak obaveze i odgovornosti koju je Allah, dželle š‘anuhu, ponudio nebesima, Zemlji i brdima. Nisu smjeli prihvatiti taj emanet iz straha da ga neće moći izvršiti, a ja sam se toga emaneta prihvatio.” Prenosi se da bi Ali ibn el-Husejn[66] požutio u licu nakon uzimanja abdesta. Članovi njegove porodice bi upitali: “Šta te zadesilo prilikom uzimanja abdesta?” Odgovorio je: “Znadete li pred Koga se spremam da stanem?”

Također se prenosi da je Ibn Abbas, da je Allah sa njim zadovoljan, rekao: ”Davud, alejhis-selam, se Allahu, dželle š‘anuhu, obraćao ovom dovom: Dragi Allahu! Ko stanuje u Tvojoj Kući i od koga primaš namaz? Allah, dželle š‘anuhu, mu dojavljuje: O Davude, u Mojoj Kući stanuje i od njega primam namaz onaj ko se skrušeno odnosi prema Meni, ko se tokom dana Mene sjeća i suzdržava od prohtjeva i strasti, u ime Moje nahrani gladnog i pomogne i zaštiti nepoznatog, smiluje se prema unesrećenom. Takav čovjek zrači svjetlošću poput Sunca na nebu. Ako Me zamoli – odazovem mu se, ako Me pita – dajem mu. Takvom čovjeku i u neznanju podarim blagost, u zaboravu sjećanje, u tmini svjetlost. Primjer takvog čovjeka među ljudima je kao primjer Firdevsa u Mome Džennetu, u kojem rijeke ne presušuju niti se njegovi plodovi mijenjaju niti kvare.”

Prenosi se da je Hatim el-Esamm, da je Allah sa njim zadovoljan, pitan za svoj namaz, rekao je: ”Kada se približi vrijeme namaza, propisno uzmem abdest, dođem na mjesto gdje ću klanjati, sjednem i smirim svoje tijelo. Zatim ustanem, počnem sa namazom osjećajući da je Bejtullah pred mojim čelom, Sirat ćuprija pod mojim nogama, Džennet sa moje desne strane, a Džehennem sa moje lijeve strane, melek smrti iza mene. Imam osjećaj da je to zadnji namaz u mome životu. Tako stojeći, sa nadom i strahom, donosim tekbir precizno i tačno, Kur’an učim ispravno i polahko (tertil), rukū i sedždu obavim skrušeno i ponizno, zatim sjednem na lijevi kuk, ispružim i poravnim stopalo lijeve noge, a uspravim desno stopalo, podvijajući veliki prst. Sve to radim iskreno i predano, a potom ne znam da li je to primljeno kod Allaha, dželle š‘anuhu, ili nije!”

Ibn Abbas, da je Allah sa obojicom zadovoljan, je rekao: “Dva rekata namaza sa prisutnošću srca bolja su od bdijenja i klanjanja čitave noći a srce odsutno.”

ZNAČAJ MESDŽIDA I MJESTA OBAVLJANJA NAMAZA

Allah, dželle š‘anuhu, kaže: “Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju.”

Rekao je Resul, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ko na ovom svijetu sagradi džamiju veličine gnijezda jarebice, Allah, dželle š‘anuhu, će mu sagraditi dvorac u Džennetu.”[67]

Isto tako rekao je: ”Ko bude blizak mesdžidu, blizak je Allahu, dželle š‘anuhu.”[68]

Rekao je Resul, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada uđete u džamiju, klanjajte dva rekata prije nego sjednete.”[69] I: “Onaj ko je u blizini džamije, treba klanjati isključivo u džamiji.”[70] (džemā’atu – op.prev.)

Resul, sallallahu alejhi ve sellem, također je rekao: “Meleki se zauzimaju za osobu koja namaz u džamiji obavlja u svom uobičajenom mjestu. Govore: Dragi Allahu, smiluj mu se, oprosti mu sve dok ne izgubi abdest ili ne izađe iz džamije.”[71]

I: “Na kraju vremena, u mom ummetu će se pojaviti ljudi koji će u džamiji, umjesto zikra, debatisati o dunjalučkim interesima i očitovati ljubav prema dunjaluku. Nemojte se ovakvim pridruživati. Allah ne želi takve.”[72] I: “Allah, dželle š‘anuhu, je rekao u jednoj od Svojih Knjiga: Moje kuće na mojoj zemlji su džamije. Moji posjetioci su oni koji ih budu izrađivali. Blago onom ko se u svojoj kući očisti, pa Me posjeti u Mojoj Kući. Domaćin ima obavezu da ugosti Svoga gosta.”[73]

I: “Kada vidite čovjeka da mu je džamija redovna praksa – posvjedočite za njegov īman.”[74]

Seīd ibn el-Musejjib je rekao: “Onaj ko odabere ambijent džamije on se druži sa svojim Stvoriteljem, on ne može niti ima pravo reći osim ono što je dobro i korisno.”

U Tradiciji je zabilježeno: “Razgovor u džamiji jede dobra djela onako kao što stoka jede travu.”[75]

En-Neha’i je rekao: “Tumačili su da će odlazak u džamiju (znači džemā’at – op.prev.) u crnoj noći biti nagrađen Džennetom.”

Enes ibn Malik je rekao: “Ko u džamiju donese i upali svjetiljku meleki i nosioci Arša mole se za oprost njegovih grijeha sve dok traje trag svjetlosti od te svjetiljke.”

Hazreti Alija, kerremallahu vedžhehu, je rekao: “Kada čovjek umre, mjesto na kojem je obavljao namaz i odakle su se njegova dobra djela uzdizala na nebo – plače.” Zatim je naveo ajet:

“Ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu pošteđeni bili.”[76]

Ibn Abbas je rekao: “Za ovakvim čovjekom zemlja plače četrdeset jutara (sabaha).”

‘Ata’ el-Horosani je rekao: “Ako čovjek učini makar i jednu sedždu, bilo gdje na zemaljskoj kugli, to mjesto će biti njegov svjedok na Kijametskom danu i plakat će onoga dana kada on umre.”

Enes ibn Malik je rekao: “Svako mjesto na Zemlji na kojem se obavi namaz ili zikir, ponosi se time i hvali svome okruženju. Veselu vijest prenose diljem Sedam zemalja. Nema čovjeka da će stati na Zemlju da obavi namaz a da ga zemlja neće ukrasiti i uljepšati.” Kaže se: ”Na koje god mjesto na Zemlji čovjek dođe ono će se zalagati za njega ili će ga, pak, proklinjati.”

Autor: Ebu Hamid el-Gazali

Naslov originala: Ihja ulumid-din

Prevod naslova: Preporod (oživljavanje) islamskih nauka, Kitab o značaju i

tajnama namaza.

---

[1] Et-Tirmizi (1986, 2566); i kaže da je hasen (dobar) od Ibn Omera u skraćenom obliku, Et-Taberāni (”Es-Sagiru”). [2] El-Buhāri, 609; od Ebu Seīda. [3] Et-Taberāni (”El-Evsat”), El-Hasen ibn Seīd (”El-Musned”) od Enes ibn Malika sa slabim (daif) senedom. [4] Fusilet, 33. [5] Muttefekun alejhi od Ebi Seīda. Buharija (611); Muslim (10/383). [6] En-Nisa, 103. [7] Ebu Davud (1420); En-Nesāi (460); Ibn Madže (1401); Ibn Hibbān od Ubade ibn Es-Sāmit. Ibn Abdul-Berr ocjenio ga je sahihom. [8] Muslim (284/668); od Džabira. Buharija, 528; Muslim (283/667) od Ebi Hurejre. [9] Muslim (15-16/233) od Ebu Hurejre. [10] Malik (1/126) od Seīd ibn El-Musejjeba kao mursel predaju. [11] Et-Taberāni (”El-Evsat”) od Enes ibn Malika. [12] El-Bejheki (”Eš-Šu’abu”) od hazreti Omera sa slabim (daif) senedom. [13] Muttefekun alejhi od Ibn Mes’uda. Buharija (2782); Muslim (85/137). [14] Ahmed (2/169) Ibn Hibbān od Abdullah ibn Amra. [15] Ebu Davud, Et-Tajālisi od Džabira. [16] Kaže hafiz Iraki: “Nisam ga pronašao u ovom obliku. Kraj hadisa bilježi Et-Taberāni od Džabira, El-Hākim od Ibn Omera.” [17] El-Bezzār od Ebi ed-Derdā’ sa senedom koji zahtijeva pažnju. [18] Ahmed (6/421); El-Bejheki od Umm Ejmen. Prenosioci ovog hadisa su pouzdani. [19] Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, En-Nesai, El-Hakim od Ebi Hurejre i kaže da je sahih (vjerodostojnog) seneda. [20] Hadis je neutvrđenog seneda (neosnovan). [21] Ibn Mubarek u “Ez-Zuhdu” kao mursel predaja od El-Hasana, El-Bejheki u ”Eš-Šuabu” od Ibn Abbasa sa senedom u kojem se nalaze nepoznati prenosioci. [22] Jezid er-Rekaši - poznati pjesnik i sufija. Živio i djelovao u periodu vladavine dinastije Beni Abbas. Umro 814/199. [23] Ibn Mubarek (“Ez-Zuhdu”), Ebu el-Velīd (”Es-Salāt”). Hadis je mursel-daif. [24] Ibn el-Mudžebber (“El-Aklu”) od Ebu Ejjub el-Ensārije. Ovo je mevdu’ (izmišljena predaja). El-Haris ibn Ebi Usāme (”El-Musnedu”) od Ibn el-Mudžebbera. [25] Ahmed (2/525); od Ebu Hurejre sa sahih (vjerodostojnim) senedom. [26] Buharija (691); i Muslim (114-115/427) od Ebu Hurejre, Ibn Adijj (“Avāli mešājihi Misr”) od Džabira. [27] Et-Taberāni (“El-Evsat”) od Enesa sa slabim (daif) senedom, Et-Tajālisi, El-Bejheki (“Eš-Šu’abu”) od Ubade ibn Samit sa slabim (daif) senedom. [28] Ahmed (5/310); El-Hākim od Ebi Katade i kaže da je sahih seneda.. [29] Muttefekun alejhi od Ibn Omera. Buharija (645); Muslim (249-250/650). [30] Muttefekun alejhi. Buharija, 644; Muslim (251/651); od Ebu Hurejre. [31] Muslim (260/656) i Et-Tirmizi. [32] Kaže hafiz Iraki: “Hadis nisam pronašao u ovom kontekstu kao merfu’ predaju nego su to riječi Seida ibn Musejjeba, a to bilježi Muhammed ibn Nasr (“Es-Salatu”).” [33] Muhammed ibn Vasi’ el-Ezdi El-Basri. Umro 744/127. [34] Ebu Ubejde el-Džerrah – poznati ashab i vojskovođa. Umro 639/18. [35] Ne radi se o autoru ”Sahiha” nego od Ebu Ishak ibn Ismāil es-Saffār el-Buhāri, umro 1139/534. [36] Ebu Ejjub Memūn ibn Mihrān, umro 735/117. [37] El-Bekare, 156. [38] Et-Tirmizi (241); od Enes ibn Malika sa senedom čiji su prenosioci pouzdani. [39] Ibn el-Mubarek (”Ez-Zuhdu”) od Damre ibn Habib kao mursel predaju. [40] Ibn Madže (1424); od ‘Ubade ibn es-Sāmit sa sahih (vjerodostojnim) senedom, Muslim (225/488) od Sevbana i Ebi ed-Derdā’. [41] Muslim (226/489); od Rebi’a ibn Ka’b el-Eslemi. [42] Muslim (215/482); od Ebu Hurejre. [43] El-’Alek, 19. [44] El-Feth, 29. [45] Muslim (81/133); od Ebu Hurejre. [46] Smatra se praocem dinastije Benu Abbas. Umro 713/95. [47] ‘Ukbe ibn Muslim – imam, jedno vrijeme upravljač Egipta. Umro 857/243. [48] Ta ha, 14. [49] El-A’raf, 205. [50] En-Nisā’, 43. [51] Vehb ibn Munebbih, rođen u Jemenu, perzijskog porijekla. Poznavalac historijskih događaja i podataka, posebno onih koji su vezani za Izraelićane. Većina arapskih historičara oslanjali su se na njegove podatke. Umro 733/115. [52] Buharija (159); i Muslim (3-4/226) od Osman ibn Affana; Ibn Ebi Šejbe (”El-Musannif”) od Siletu ibn Ešjema. [53] Et-Tirmizi (385); En-Nesāi u “El-Kubra” (615); od el-Fadl ibn Abbasa sa mudtarib senedom. [54] Ebu Davud (1888); Et-Tirmizi (902) od hazreti Aiše i kaže da je hasen-sahih. [55] Ibn Madže, 4171; od Ebi Ejjuba; El-Hākim od Sa’d ibn Ebi Vekasa i kaže da je vjerodostojnog seneda. [56] Inšikak, 6. [57] El-Bekare, 282. [58] El-Bekare, 223. [59] Ali ibn Ma’bed (”Et-tāatu ve el ma’sijetu”) od El-Hasena kao mursel predaja sa sahih (vjerodostojnim) senedom; Et-Taberāni stim da ga je Ibn Merdevije naveo sa senedom u (”Et-Tefsiru”) od Ibn Abbasa, ali ovaj sened je daif. [60] Bekr ibn Abdullah, umro 726/108. [61] El-Uzdi (”Ed-Du’fa’ ”) od Suvejd ibn Gafle kao mursel predaju. [62] Kaže hafiz Iraki: “Hadis nisam pronašao u ovakvom kontekstu, međutim Muhammed ibn Nasr u (”Kitabu es-Salati”) bilježi predaju od Osman ibn Dehreša kao mursel predaju. Ebu Mensur ed-Dejlemi u (”El-Firdevs”) od Ubejj ibn Ka’b sa slabim (daif) senedom.” [63] Et-Tirmizi el-Hākim (”En-Nevādir”) od Ebu Hurejre sa slabim senedom. [64] El-Halef ibn Ejjub, poznati muftija, umro 824/209. [65] Ebu Abdullah Muslim ibn Jusuf el-Basri, poznati pravnik, umro 718/100. [66] Ali ibn el-Husejn, poznat kao ”Zejnul-ābidin” – ukras pobožnih, jedan od dvanaest ši’itskih imama. Umro 712/94. [67] Ibn Madže (838); od Džabira sa sahih (vjerodostojnim) senedom, Ibn Hibban od Ebu Zerra, muttefekun alejhi od Osmana. [68] Et-Taberāni (”El-Evsat”) od Ebi Seīda sa slabim (daif) senedom. [69] Muttefekun alejhi od Ebi Katade. Buhari (444); Muslim (69/714). [70] Ed-Darekutni od Džabira i Ebu Hurejre i oba seneda su slaba (daif), El-Hākim od Ebu Hurejre. [71] Muttefekun alejhi od Ebu Hurejre. Buharija, 659; Muslim (273-274/649). [72] Ibn Hibban od Ibn Mes’uda i El-Hākim od Enesa i kaže da je vjerodostojnog seneda.. [73] Ebu Nuajm – od Ebi Seīda sa slabim (daif) senedom, El-Bejheki (”Šu’abu el-īmān”), Ibn Hibban (”Ed Du’afā’ ”) od Selmana Farisije i kaže za njega da je daif.. [74] Et-Tirmizi (3093); i kaže da je dobar-hasen, Ibn Madže (802); El-Hākim od Ebi Seīda i kaže da je sahih. [75] Hadis je neutvrđenog seneda (neosnovan). [76] Ed-Duhan, 29.