Ispravno činjenje sedžde

HANBELIJSKI MEZHEB ZASTUPA ISTO MIŠLJENJE KAO I HANEFIJSKI: DA SE NA SEDŽDU PRVO SPUŠTAJU KOLJENA, PA ONDA RUKE RADI VJERODOSTOJNIH PREDAJA Naime, većina učenjaka, tj. hanefijski, šafijski i hanbelijski mezheb smatraju da se pri sedždi prvo spuštaju koljena. U nastavku ću navesti šta je Ibnu-l-Kajjim kazao, između ostalog, na tu temu: * Nakon što je naveo vjerodostojan hadis da je Muhammed, a.s., prvo spuštao na sedždu koljena, pa onda ruke, Ibnu-l-Kajjim je kazao: Ne prenosi se u njegovoj praksi nešto što proturiječi dotičnom (tj. dotičnom hadisu). Ibnu-l-Kajjim, komentarišući grešku prenosilaca u hadisu na kojeg se poziva suprotna strana, veli: Što se tiče hadisa Ebu Hurejre „Kada neko od vas čini sedždu, neka ne pada kao što pada deva i neka spusti ruke prije koljena” hadis sadrži, a Allah najbolje zna, grešku (vehm) nekih prenosilaca (ravija), jer početak hadisa nije u skladu sa njegovim krajem. Naime, ako bi čovjek spustio ruke prije koljena, onda bi padao kao što pada deva, budući da deva doista spušta najprije svoje prednje noge. Kada su zastupnici ovog stava saznali za to, kazali su: „Devina koljena se nalaze na prednjim nogama, a ne na zadnjim.“ Ovo je nedopustivo i neispravno (fasid) mišljenje radi nekoliko razloga. Jedan od njih jeste da deva, kada klekne, spušta najprije prednje noge, dok zadnje noge ostaju uspravno, a kada se digne, podiže najprije svoje zadnje noge, dok prednje noge ostaju na zemlji. Poslanik, s.a.v.s., je zabranio ovakvo postupanje u namazu i praktikovao je suprotno ovome. Najprije je na zemlju spuštao ono što je najbliže, pa sljedeće najbliže, a prvo što je od zemlje dizao je ono što je najdalje od nje, pa onda sljedeće najdalje. Najprije je spuštao koljena, pa ruke, pa čelo, a kada se dizao, podizao je najprije glavu, pa ruke, pa koljena. Ovo je suprotno od ponašanja deve. Poslanik, s.a.v.s., je zabranio da se u namazu oponašaju životinje, pa je zabranio spuštanje na sedždu nalik spuštanju deve, okretanje poput okretanja lisice... Praksa klanjača je suprotna praksi životinja. (Izvor: Ibn el-Kajjim, Zad el-mead fi hedj hajr el-ibad, Muessese Er-Risale, Bejrut - Mektebe El-Menar el-islamijje, 1994, sv. 1, str. 216-218) Jusuf ef. Džafić 

#Hanefijskimezheb #Hanbelijskimezheb #Fikh #Sedžda