Noćni ibadet Allahovog Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem

Hanefijski mezheb
Jan 29, 2019
3 min read

Noćni ibadet Allahovog Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem Uzvišeni Allah zapovjedio je Svome Miljeniku, alejhis-salatu ves-selam, da se okoristi blagodatima i bereketom noći, rekavši mu: „I probdij dio noći u namazu – to je samo tvoja dužnost; Gospodar tvoj će ti na onome svijetu hvale dostojno mjesto darovati.“ (El-Isra’, 79) Poslije ove Božije zapovijedi plemeniti Pejgamber, alejhis-salatu ves-selam, nije izostavljao tehedžud-namaz, istigfar, učenje Kur’ana i dova u blagoslovljenim časovima noći. Čak i onda kada bi bio bolestan ili u stanju malaksalosti, klanjao bi namaz sjedeći i oživljavao noć ibadetom. (Vidi: Ebu Davud, Tetavvu’, 18/1307) Plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tokom cijeloga svoga života klanjao je tehedžud i vitr-namaz zajedno, ukupno trinaest rekata, a u nekoliko godina pred kraj života – jedanaest rekata. U danima bolesti prije smrti klanjao je devet rekata sve dok je bio u stanju da klanja namaz. (Vidi: Ebu Davud, Tetavvu’, 26/1363) ٭ O Vjerovjesnikovom, alejhis-selam, tehedžud-namazu hazreti Aiša, naša majka, kazivala je sljedeće: „Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nije klanjao više od jedanaest rekata (tehedžud-namaza) u ramazanu, a niti mimo njega. Prvo bi klanjao četiri rekata, a o njihovoj ljepoti i dužini ne pitaj (tj. ne može se opisati njihova ljepota i dužina)! Potom bi klanjao još četiri rekata, a o njihovoj ljepoti i dužini ne pitaj! Potom bi klanjao još tri rekata. Jednom prilikom mu rekoh: Ja Resūlallāh! Spavaš li prije vitr-namaza? Moje oko spava, ali moje srce ne spava! – odgovorio je (sallallahu alejhi ve sellem!). (Buhari, Tehedžud, 16, Teravih, 1; Muslim, Musafirin, 125)

Iz ovog hadisi-šerifa zaključujemo da je srce plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svakom stanju i prilici bilo zajedno sa Allahom Uzvišenom, bez obzira da li je bilo u stanju ibadeta ili ne. ٭ Jednom prilikom je Huzejfe, radijallahu anhu, slijedio Allahova Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, u dobrovoljnom tehedžud-namazu i o tome nas obavijestio na sljedeći način: „Jedne noći klanjao sam zajedno sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je započeo učiti suru El-Bekare. Pomislio sam: »Učinit će ruku’ kod stotog ajeta!« Kada je došao do stotog ajeta, nastavio je učiti dalje. Tada sam pomislio: »Sigurno će ovu suru klanjati na dva rekata.« Međutim, nastavio je učiti dalje. Tada sam pomislio: »Sigurno će učiniti ruku’ kada završi suru.« Potom je nastavio učiti dalje, te prešao na suru En-Nisa’ i proučio ju do kraja. Potom je počeo učiti suru Ali Imran[1] i proučio ju do kraja. Učio je polahko. Kada bi naišao na ajet u kojem se nalazi veličanje i slavljenje Allaha (tesbīh), izgovarao bi: »Subhānallāh!« (Slavljen je i uzvišen Allah od svakog nedostatka!) A kada bi naišao na ajet u kojem se spominje ono od čega treba tražiti utočište, zatražio bi utočište kod Allaha. Potom bi učinio ruku’, govoreći: »Subhāne Rabbije’l-Azīm!« (Slavljen je moj Veliki Gospodar!) Na ruku’u bi ostao jednako dugo kao na kijamu. Potom bi se uspravio, izgovarajući: »Semi’allāhu limen hamideh. Rabbenā leke’l-hamd!« (Čuje Allah onoga koji Ga hvali. Gospodaru naš, Tebi hvala!) U tom položaju bi ostao približno dugo kao na ruku’u. Potom bi učinio sedždu, izgovarajući: »Subhāne Rabbije’l-E’alā!« (Slavljen je moj Svevišnji Gospodar!), a njegova sedžda bi potrajala približno dugo kao i kijam.“ (Muslim, Musafirin, 203) Priredio: Abdulaziz Rizvić [1] Prema ovom hadisi-šerifu Pejgamber, alejhis-salatu ves-selam, prvo je proučio suru El-Bekare, zatim suru En-Nisa’ i na kraju suru Ali Imran. Ovaj redoslijed nije u skladu sa redosijedom sura u Mushafu (Kur’anu). Komentatori hadisa navode dva moguća razloga za to: prvi, u vrijeme kada je nastao ovaj hadis nije bilo završeno objavljivanje Kur’ana i nije bio utvrđen konačni redoslijed sura u Kur’anu, a drugi razlog jeste činjenica da je učenje Kur’ana na takav način dopušteno.