![](https://static.wixstatic.com/media/1ff417_f4edd6232bd24a26ba37aaba913a14d9~mv2.jpg/v1/fill/w_720,h_538,al_c,q_85,enc_auto/1ff417_f4edd6232bd24a26ba37aaba913a14d9~mv2.jpg)
Draga braćo! Namaz je prije svega počast kojom je Uzvišeni Allah počastio robove Svoje. Njime je Uzvišeni uzdigao veličinu i čast čovjeka. Zašto ne razmislite malo o tome da Allah, dž.š., namazom poziva robove Svoje da stanu pred Njega, da se tada Njemu obraćaju, da tada s Njime komuniciraju? Zašto ne razmislite o tome da Allah, dž.š., odgovara tada ljudima i da s njima saobraća? Da li ovo predstavlja samo jednu od obaveza ili, pak, počast? Prije će biti da je to jedna veličanstvena počast, nego sama obaveza!
Razmišljam o ovome pozivu koji nam se upućuje, da stanemo pred Uzvišenog Allaha, te me obuzme tada misao o tome koliko sam udaljen od Njega; o onome što me zakriva od Njega; o nemaru naspram Njega; o grijesima koji me udaljavaju od Njega. I pored svega toga, opet me Uzvišeni Allah poziva da stanem pred Njega, da se nađem u Njegovoj posebnoj blizini. Kada razmišljam o ovoj Božijoj počasti, treba da me obuzme osjećaj stida. Šta ja to predstavljam u ovome svijetu kojeg je stvorio Uzvišeni Allah, pa me On poziva u Svoje prisustvo, čak šta više, da razgovaram s Njime?! Svevišnji Stvoritelj me toliko uzvisuje, čak na taj stepen da razgovaram s Njime, da se nađem ispred Njega Uzvišenoga!
(Šejh dr. Muhammed Seid Ramadan el-Buti, r.a.)
Priredio: Dženan Hasić