Bilježi historičar Tekijjuddin el-Mukrizi:
“Kada je sultan Salahud-din preuzeo vlast, došla je naredba mujezinima da na munarama u vrijeme učenja tespiha u noći (pred zoru i sabahski ezan) recituju akidu poznatu kao el-muršida (ona koja upućuje). To mujezini čine svake noći u svim džamijama Egipta sve do današnjih dana.“
To je praksa koja se održala četiri stoljeća, što potvrđuju i riječi Imama Sujutija (preselio 1505. godine). El-akide el-muršide glasi: „Znaj, neka Allah uputi nas i tebe, da je svaki obveznik dužan znati da je Allah Jedan u Svojoj vlasti, stvorio je sav svijet, viši i niži, Arš i Kursijj, nebesa i Zemlju i sve ono što je na njima i između njih. Sva stvorenja su potčinjena Njegovoj moći i najsitnija stvar se ne pokreće bez Njegove dozvole.
On nema partnera u upravljanju ni ortaka u vlasti. On je Živi i Vječni i ne uzima Ga san niti drijemež. On zna vidljivi i nevidljivi svijet i ništa Mu nije skriveno ni na Zemlji niti na nebu. On zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za njega ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi.
On sve obuhvata znanjem i sve potanko zna. Čini ono što hoće i Moćan je da učini ono što hoće. Njemu pripada vlast i neovisnost, veličina i vječnost, sud i odredba i Njemu pripadaju lijepa imena. Niko ne može spriječiti ono što je On odredio niti uskratiti ono što je On dao. On čini u Svojoj vlasti ono što hoće i sudi Svojim stvorenjima kako hoće. On se ne nada nagradi niti se boji kazne. Nad Njim niko nema nikakvo pravo niti Mu može suditi. Svaka blagodat Njegova je dobrota, a svaka kazna je pravednost. On ne polaže račun za ono što radi, a drugi će polagati. Bio je prije stvaranja. Za Njega ne postoji prije i poslije, iznad i ispod, desno i lijevo, ispred i iza, čitav i djelimičan. Za Njega se ne pita kad je bio, gdje je bio i kako. Bio je kad nije bilo mjesta. Stvorio je stvorenja i učinio da vrijeme teče, a na Njega vrijeme ne utječe niti je Sebi uzeo mjesto.
Njega jedna stvar ne zaokuplja od druge. Ne može ga dokučiti mašta, dokučiti intelekt i pojmiti razum. Duša Ga ne može zamisliti, mašta uobličiti niti razum predočiti. Ne mogu Ga dokučiti uobrazilje i misli. Ništa nije kao On, i On sve čuje i vidi.“ Nakon što je spomenuo ovu akidu u djelu Tabekat eš-šafi'ijje el-kubra (8/186) Imam es-Subki kaže:
"Ovdje nema ništa što bi negirao neki sljedbenik ٍٍSunneta!'