Zikr nakon namaza, vrijednost, vrste i općenito o zikru

Spominjanje Allaha Uzvišenog jezikom (značenje pojma zikra) je preporučeno nakon klanjanja namaza svejedno u džamiji, ili samostalno kod svoje kuće ko obavi namaz. Isto tako preporučeno je spominjati Allaha Uzvišenog i mimo namaskog zikra, to jest tokom svakog dana i noći i na tome redovno ustrajavati.

Kada je u pitanju zikr poslije namaza Poslanik, alejhisselam, nas je podučio raznim načinima, i verzijama spominjanja Allaha Uzvišenog i veličanja. Mi određeni vid zikrova od mnoštvo njih smo naučili, uobičajili, odabrali i redovno taj zikr učimo, i poslije naših obavljenih namaza mi ga činimo a i shodno navici, i stepenu vjere ne ograničavamo se samo na taj zikr vezan za namaz, već spominjemo Allaha Uzvišenog često u toku svakog dana i noći. Zikr je ibadet preporučen od Poslanika alejhisselam i njega činimo jezicima svojim, izgovarajući ga, ili čitajući razne zikrove iz poznatih zbirki hadisa i dova ukoliko ih ne znamo napamet. Zikr koji se brojčano ponavlja poput uobičajenog nakon namaza , primjera, SubhanAllah 33 puta, zatim općenitog preporučenog, naprimjer, 100 puta reći: La ilahe ilellahu vahdehu la šerike leh do kraja, itd., takve vrste zikrova mi činimo na prste naših ruku, ili takve zikrove činimo na tesbih da bi ispoštovali tačne, vjerom, preporučene brojke pojedinih zikrova .

Imajući u vidu da u posljednje, poslijeratno vrijeme od pojedinih mogu se čuti podsmijesi, nakaradna tumačenja, te nepoznavanje i nerazumijevanje suštine propisa oko zikra na tesbih do te mjere da to smatraju zaostalim, neispravnim, i bezvrijedim. Neophodno je jednostavno pravno kazati i odgovoriti da tesbih nije ništa drugo nego pomoćno sredstvo za ibadet, isto što je mikrofon pomoćno sredstvo za učenje i razglas ezana kao ibadeta, a isto što je i stolica pomoćno sredstvo klanjaču koji obavlja namaz, sjedeći jer nije u mogućnosti stojeći obaviti namaz iz određenih razloga.

Tačno je da mikrofon ni stolica ni tesbih nisu bili u vrijeme Poslanika, alejhisselam, jer se ezan učio bez ozvučenja i razglasa, na podu se klanjalo, a i zikir se na ruke-prste brojalo i činilo. Nije sve što je novonastalo haram. To je pogrešna logika. Ove olakšice koje danas mi imamo, hvala Allahu na tome, a to su: mikrofon, stolica i tesbih i mnoge druge, su u osnovi dozvoljene Šerijatom i nema smetnji da se vjernici njima koriste. One nisu zabranjene, a ni pokuđene novotarije kako ih pojedini oslovljavaju. To su samo olakšice, pomoćna sredstva za ibadet, a sama po sebi nisu uvedeni ibadet, već je tespih samo sredstvo pomoćno za ibadet i olakšano vršenje istog koje mi koristimo pri zikru.

Nerazumijevanje ovih jednostavnih stvari i mnoštvo drugih u vjeri vlada kod pojedinih učenih, i neukih. Niko nema pravo da te današnje olakšice osuđuje, i zabranjenim ih ljudima čine.

Ko god ove jednostavne dozvoljene stvari osuđuje i ljudima zabranjuje taj nije dokučio ispravno razumijevanje pravnih propisa i preporuka naše vjere i takvi bukvalni stavovi su čisti promašaj na našem bosanskohercegovačkom podneblju, i na njih se ne treba ni u kom slučaju osvrtati.

Nebitno na što se zikr čini, ili na ruke ili tespih, jer imajmo na umu da se učeni ne bave samo praktičnom formom propisa već i njihovom suštinom i to je potpuno razumijevanje tekstova vjere i propisa iz istih. Za nas je bitno da mi zikr činimo svakodnevno, često spominjući Allaha Uzvišenog jer to se od nas traži. Kur'an Časni opisuje i pohvaljuje one koje često Allaha spominju od vjernika i vjernica i obećava takvim ogromnu nagradu.

(Dio preuzet sa predavanja iz islamskog centra u Živinicama, Katedra hanefijskog fikha, Poglavlje o namazima; Tema: Zikr nakon namaza, vrijednost, vrste i općenito o zikru; Predavač: Starčević ef. Aldin, prof. islamskog prava/hanefijski fikh)

Pogledaj i: O tespihu

#zikir #zikr #zikrullah