Sa zalaskom sunca nastupa/io je petak, a petak je vrijeme za Mostarsku poruku.
Stazama plemenitih ashaba, radijallahu anhum!
Mostarska poruka iz Medine – grada Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, petak, 14. zu-l-ka'de 1444.h.g./ 02. juni 2023.godine
Neizmjerna hvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru i Stvoritelju svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, i neka je Allahov blagoslov i mir na Njegova poslanika i miljenika Muhammeda, alejhisselam, poslanikove ashabe – prijatelje, i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana. Amin!
''…a ti podsjeti ili opomeni jer zaista podsjećanje ili opominjanje koristi vjernicima.''(Ez-Zarijat 55.)
Shodno ovoj Božanskoj poruci, podsjećam sebe i vas da sam prošlog petka govorio na temu: Samo je islam vjera priznata kod Allaha, a pripreme za hadž SLJEDEĆE godine počinju sada!
Danas iz grada Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kroz Mostarsku poruku, čini mi se najpriličnijim govoriti o ashabima, radijallahu anhum, i njihovom prihvatanju i življenju islama.
A kako i ne, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao da su oni poput zvijezda, pa za kojim se god povedu ili ugledaju na Pravi put će da izađu.
Naravno, tu je i još jedna, za nas vrlo znakovita, poruka Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, u kojoj govori svojim ashabima da je se on poželio svoje braće na što su ashabi stidljivo upitali „zar nisu oni njegova braća?“ – na što im je Poslanik, alejhisselam, kazao da su oni njegovi ashabi a da oni koji dođu poslije su njegova braća!?
Stoga ću navesti ČETIRI primjera iz života ashaba, radijallahu anhum, ne bi li za sebe uzeli pouku i u svom životu napravili promjenu, a još bi bolje bilo kada bi to bila revolucionarna promjena.
Primjer prvi:
U vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, polagali su zakletvu da će čuvati vjeru. Bešir ibn Hasasije, radijallahu anhu, je pitao na što treba da se zakune, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, ukazao: da će klanjati propisane namaze, postiti mjesec ramazan, idvajati propisani dio zekata, hadž obaviti i životom vjeru braniti. Bešir, radijallahu anhu, mu reče da on nema od čega izdvajati zekat jer mu deve služe za mužu radi preživljavanja i prenos tereta, ali i da je on strašiv čovjek pa se boji da se ne nađe na bojnom polju i strah ga spopane pa da pobjegne, a čuo je da onaj ko pobjegne sa bojnog polja da će u džehennem.
Tada mu Muhammed, alejhisselam, reče: „A kako misliš zaraditi džennet, o Bešire?“ – nakon čega je hazreti Bešir, radijallahu anhu, odmah položio zakletvu.
Primjer drugi:
Abdurrahman ibn Avf, radijallahu anhu, jer bio veoma boga i ĐOMETAN čovjek, lovjek koji je strašno mnogo dijelo svoj imetak potrebnima tako da je slovio za najđometnijeg ashaba, radijallahu anhum. Ali, i pored toga on nije imao mira i strahovao je za sebe, iako je još bio od desetorice kojima je Allahov Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, zagarantovao džennet. Bojao se za sebe, pa je znajući da je Muhammed, alejhisselam, kazao kako će biti ljudi koji ga nikada nakon smrti više neće vidjeti. Došao je kod Umme Seleme, radijallahu anha, i pitao je da li će ga on ikada više vidjeti na što mu je ona kazala da hoće i neka nastavi sa dijeljenjem imetka i pomaganjem potrebnih.
Primjer treći:
Hazreti Osman, radijallahu anhu, dok je bio u kućnom pritvoru gdje su ga stjerali neodgovorni buntovnici koji su u Medinu došli čak iz Iraka i Egipta kako bi natjerali halifu, predsjednika države, da radi ono što oni hoće! U takvom stanju kod hazreti Osmana, radijallahu anhu, je ušao Abdullah ibn Selam, radijallahu anhu, i kazao mu: „Vladari pravovjernih, ti si vlast, ti si halifa! Naredi i sve ćemo ih pobiti jer su digli pobunu! A ako nećeš, onda samo kaži i mi ćemo ti probiti izlaz na drugu stranu pa da se skloniš u Meku ili da odeš u Siriju i nastaviš vladati, jer tamo je Muavija, radijallahu anhu, namjesnik i oni neće smjeti doći u Siriji i činiti nered koji čine ovdje. Hazreti Osman, radijallahu anhu, mu reče: Neću ja da ostane u istoriji zabilježeno kako se u vrijehe vladavine Osmana ibn Affana počela prolijevati među muslimanska krv. Neću ja ni u Meki da se sklanjam, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, upozorio da će tak ponije grijehe svih ljudi!
A neću i u Siriju da idem i da ostavim blizinu Allahovog Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme!
Primjer četvrti:
Dok je Muhammed, alejhisselam, na putu stajao sa grupom ashaba, radijallahu anhum, ljudi su pronijeli dženazu (mejita), pa je on upitao o kome je riječ?! Hazreti Omer, radijallahu anhu, mu reče da je to bio fadžir – pokvarenjak ili bludnik i da ne bi bilo lijepo da mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, klanja dženazu!? Muhammed, alejhisselam, je upitao: A jeli ga ikada iko vidio da je nešto dobro uradio?
Tada se javio jedan ashab i kazao da je sa njim čuvao stražu za vrijeme jednog pohoda!
Nakon toga Muhammed, alejhisselam, mu je klanjao dženazu i prisustvovao njegovom ukopu gdje je svojim rukama nagrtao zemlju i poluglasno progovarao: Tvoji ahbabi (prijatelji) govore da ćeš ti u džehennem, a ja svjedočim da ćeš u džennet!
Zato:
- Namaz čuvajte i redovno klanjajte, a za hadž sljedeće godine odmah se od danas pripremajte, - O sebi brinite i svakodnevno se preispitujte, te na bolje popravljajte, - Ne udarajte na čast i dostojanstvo bilo kojeg čovjeka, - Nikom od ljudi NE SUDITE! O lošim postupcima se treba i mora govoriti, te na njih upozoravati, ali ljudima tek tako suditi NE! - LJUBAV PREMA Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, oživljavajte i volite ga kao što su ga i ashabi, radijallahu anhum, voljeli a oni su se kleli da im je on draži i preči čak i od njihovih roditelja! - Ne gubite nadu! Za teobu pokajanje nije nikada kasno! - Niti jedan grijeh ne minimizirajte nego se za njeg pokajte, ali niti jedno dobro NE MINIMIZIRAJTE nego ga odmah uradite!
Gospodara Uzvišenog molim da budemo od onih kojima su Poslanik i ashabi uzor, koji islam prihvataju i žive kao što su to oni radili i da On Uzvišeni s nama zadovoljan bude! Amin!
Nazif ef. Garib