Prvi korak na pravom putu je pokajanje

Šejh Habib Ali Al-Džifri

Šejh Habib Ali Al-Džifri je rekao:

Tevba ili pokajanje je izvedeno iz značenja riječi "povratak" i "kajanje". U stvarnosti, pokajanje sadrži tri značenja koja, kada se kombiniraju, predstavljaju savršenstvo, potpunost i valjanost pokajanja: znanje, stanje i djelovanje.

ZNANJE JE PRVI KORAK KA POKAJANJU

Pokajanje u prvom smislu je spoznaja da sam ja rob koji stoji pred Svemogućim Bogom i razgovara s Njim bez posrednika. On Uzvišeni mi kaže: Robe moj, sjećaš li se tog i tog dana, tog i tog sata? Dana kada si se sakrio od očiju Mojih stvorenja i stidio se što bi te mogli vidjeti, a suočio si Mene s djelima koja Mi se nisu svidjela. Gdje je bio Moj pogled prema tebi? Zašto si me učinio manje vrijednim od onih koji bi te mogli vidjeti? Jesi li se tada stidio Mojih stvorenja, a Mene nisi?!

Pokajanje znači znati da je svaki pokret, mirovanje, pogled, zapisan i zabilježen. Čak i ako nam se grudi samo stegnu i osjetimo grižu savjesti od ove spoznaje, shvaćamo to kao koncept težnje, praćenja i odgovornosti, i to ima dublje značenje i značaj, i to je značenje da vas Svemogući Bog želi uputiti sebi jer vam daje osjećaj gorčine zbog počinjenog grijeha. Niste li vidjeli ljude ovog svijeta, kada neki od njih dostignu poseban status koji imaju, ljudi im žure, bilježeći svaku riječ koju izgovore i svaki pokret koji naprave, i najviše im je stalo do njih, nekad sat vremena, više ili manje od toga, a onda svako ide svojim putem?!

Ali ti si važan Allahu, Svemogućem, i zbog visokog statusa stvorenja i položaja koji imaš kod Allaha, On je odredio dva veličanstvena meleka koji su poslušni Allahu u onome što im On naređuje i čine ono što im je naređeno. Njihova jedina briga je da zabilježe svaku riječ koju izgovoriš u svim tvojim okolnostima. "...a nad vama bdiju čuvari, plemeniti pisari, koji znaju ono što radite", jer si ti rob visokog statusa i sva tvoja djela su zabilježena, obračunata i dokumentirana jer te Bog voli i želi zabilježiti svaku tvoju radnju, kretnju iz svoje velike pažnje prema tebi. Bit ćeš stim djelima predstavljen pred Allahom, Svemogućim, na Dan kada se svici rašire i knjige otvore.

Neki od sufija je upitao šejha iz prvih generacija muslimana: Hoće li mi Allah oprostiti grijehe koje sam počinio? On odgovori: Da, ako se pokaješ i budeš iskren u svom pokajanju na način da se više grijesima ne povraćaš. Lice mu se ozari i zahvali se Uzvišenom Allahu te sretno ode. Međutim, ubrzo se vrati, tužan, i upita: Je li me vidio kada sam Mu bio neposlušan? Odgovori: Da. tada sufija ispusti krik i pade mrtav na mjestu.

ŽALJENJE PRILIKOM POKAJANJA

Znate li šta se dogodilo ovom čovjeku? U početku je bio zaokupljen pitanjem Dženeta i Džehenema, a nijedan vjernik ne shvata olako pitanje Dženeta i Džehenema. Ali kada se smirio i postao siguran da će mu Bog oprostiti ako je iskren, on je u sebi otišao korak dalje, spoznao dublje i uzvišenije značenje, a to je značenje bliskosti s Bogom. Značenje da me je On posmatrao dok sam radio ovo i ono, pa čak i skrivao dok je bilo moguće da me javno osramoti, a ipak nastavio je da mi udjeljuje svoje blagoslove, da me poštuje i da mi daje. Sve to stvara osjećaj žaljenja zbog zanemarivanja Boga i zbog prijestupa protiv Njega. Ovaj osjećaj koji je u srcu roba i izražava se žaljenjem, je drugo stanje ili značenje pokajanja.

Naredno značenje potpunog pokajanja je osjećaj žaljenja zbog onoga što je neko učinio. Neki od naših prethodnika su se držali za brade i govorili: „Oh, kako je loše ono što sam počinio... čak i ako mi Bog oprosti.“ Ovaj uzvišeni osjećaj žaljenja stvara u duši treće značenje pokajanja, a to je odluka da se prekine prijestup i da se nikada više ne griješi.

To značenje pokajanja je da čovjek prestaje činiti grijehe i odluči se ne vraćati im se, jer znanje i stanje vode do odluke da se prestane činiti grijehe. To je svrha ispravljanja, usavršavanja i upotpunjavanja pokajanja ako ono nije povezano s ljudskim pravima. Ako je povezano s ljudskim pravima, nalazimo četvrto značenje za upotpunjenje pokajanja, a to je vraćanje prava njihovim zakonitim vlasnicima.

GDJE SU PRAVA STVORANJA U POKAJANJU?

Ako si nezakonito uzeo novac od ljudi, moraš im ga vratiti. Ako više nemaš šta vratiti, moraš ih zamoliti za oprost. Ako ti ne oproste, onda si u nevolji i moraš se pozvati na Allahovu naredbu. Možda će ti Allah, dž.š., oprostiti ako vidi iskrenost u tebi na Sudnjem danu, a tvojim potražiocima nadoknaditi u tvoje ime ono u ćemu si ih zakinuo. On će te počastiti time što će ugoditi onome kome si učinio nepravdu, a nisi mogao vratiti njegovo pravo, pa će im dati nešto u zamjenu za tvoj oprost.

POSTOJE TRI KNJIGE GRIJEHA

Učenjaci su rekli da postoje spisi grijeha koji se mogu oprostiti, a to su svi prijestupi i nepravde između roba i njegovog Gospodara, ako postoji istinsko i iskreno kajanje koje proizlazi iz znanja, a nakon čega slijedi suzdržavanje i odlučnost da se tome nikada ne vraća. Postoji popis grijeha koji se ne oprašta, a to je veliki širk – ne daj nam Bože – što je vjerovanje u postojanje da ima neko drugi bog pored Jednog Boga Allaha dž.š. Kod koga se utvrdi da ima pri sebi veliki širk, neće mu biti oprošten: „Zaista, Allah ne oprašta pripisivanje druga Njemu, ali On oprašta ono što je manje od toga kome On hoće.“ Hvala Bogu, u našem ummetu nema velikog i otvorenog širka.

U autentičnom hadisu stoji: „Tako mi Boga, ne bojim se da ćete poslije mene Bogu pripisivati ​​druga, ali se bojim da će vam se svijet otvoriti.“ Postoji jedna stvar koju ne treba zanemariti, a to su prava stvorenja, koja putnik ka Bogu mora biti maksimalno ozbiljan i iskren u njihovu ispunjavanju.

STEPENI VELIKIH I MALIH GRIJEHA

Neki ljudi možda vole praviti razliku između velikih i malih grijeha, između onih koji kažu da velikih grijeha ima četiri ili sedam, ili kao što je Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao: „Neka se Bog smiluje Ibn Omeru, on je nabrojao velikih grijeha sedam, a oni su bliži sedamdeset.“ Međutim, ono što vjeruju sljedbenici ehli sunneta ve džemata jeste da je sve za što je propisana kazna veliki grijeh!

Sve što je Kur'an eksplicitno zabranio je veliki grijeh, a smrtni grijesi su veliki grijesi. Ali obrati pažnju, o tragaoče Božijeg puta, na drugo značenje, a to je stanje srca za vrijeme i nakon grijeha.

Insistiranje na ponavljanju grijeha je veliki grijeh, a omalovažavanje grijeha je veliki grijeh, pa čak i ako je mali. Zaista, postoje salihini koji traže oprost čak i za dozvoljene stvari, jer vide da njihovo stanje kod Boga zahtjeva pokanjanje i za sve ono što je bespotrebno i suvišno, pa makar bilo i dozvoljeno.

Ako je učinio nešto dozvoljeno bez namjere da u svom djelu traži bliskost sa Allahom Uzvišenim, treba da traži oprost za to. Pa šta biste mislili da znate da traže oprost od Allaha Uzvišenog za svoja djela ibadeta, poslušnosti, pa se pokaju iz značenja koje bi im moglo doći u srca kada izvršavaju čin ibadeta, ili nisu osjetili Allahovu milost da ih je On uputio na taj čin ibadeta, jer su osjetili da su ibadet činili iz navike, ili iz želje da ih neko vidi? Rabija el-Adevija - neka joj se Allah smiluje - govorila je: “Naše traženje oprosta zahtijeva samo po sebi traženje oprosta!”

Sve su ovo pokazatelji ispravljanja i popravljanja pokajanja na putu ka Allahu Uzvišenom u beskrajnim položajima i rangovima i deređama. Što se više uzdižete u bliskosti s Allahom, to više iziskuje pokajanje od onog osjećaja prije njega ili stepena na kojem ste bili ranije. Neko je rekao Rabiji el-Adeviji: Molite Allaha da primi moje pokajanje. Ona je rekla: Umjesto toga, molim za vas da Allah primi vaše pokajanje kako biste se stvarno pokajali. Početak puta i pokajanja je od Allaha Uzvišenog: "Zatim im se okrenuo s oprostom da bi se pokajali. Zaista, Allah je Onaj koji prima pokajanje, Najmilostiviji."

Dakle, ako se okreneš Bogu, a zatim počiniš grijeh, vrati se Bogu... zatim, ako počiniš drugi grijeh, vrati se ponovo Bogu... i treći put... i četvrti... i deseti put... vrati se Bogu... imaš li još nekoga u tom trenutku? Neka naš život bude nastojanje da napustimo sve grijehe iz želje da budemo što pripravniji za bliskost sa Svetim Bezgrešnim, Voljenim Bogom!

 M. Š. D.