Razmišljanje o smrti jeste najbolje sredstvo kojim se čovjek oslobađa iz okova strasti i požuda. Allah, dželle ša'nuhu, je smrt učinio poukom, i to kakvom! Istinu je kazao Omer b. el-Hattab, radijallahu anh kada je rekao: „Smrt ti je dovoljan vaiz, o Omere!“
Šta više, dao je da se te riječi izgraviraju na njegovome prstenu.
Onome kome smrt nije dovoljna pouka, neće mu koristiti opomene onih koji opominju, niti bilo kakvi vazovi! Izgarat će u vatri kajanja, ali tada mu kajanje od koristi neće biti!
Moguće je da mnogi kažu da će se pokajati i popraviti kada im se smrt približi, kada zađu u godine, pa tako preseliti čisti, bez grijeha, Uzvišenome Allahu. No, Uzvišeni i Mudri Allah nije smrti odredio tačan datum, kao što je odredio kada nastupaju proljeće, ljeto, jesen i zima. Niko od nas ne zna, kada će mu smrt zakucati na vrata.
Draga braćo! Koliko ima djece koja su smrt dočekala? Koliko je mladića koji su preselili? Koliko je onih koji starost nisu dočekali a umrli su? Svako od nas stoji u redu pred smrtnim vratima. No, da li iko od nas zna kada će doći na red? Ne, niko to ne zna!
Očigledno je sasvim, da svakome od nas smrt može doći svakoga trenutka. To je činjenica koju je odredio Uzvišeni Allah. Da je, kojim slučajem, smrti određen tačan vremenski period, onda bi svako mogao da zlo čini koliko mu se zaželi, da se upušta u sve ono što je Uzvišeni Allah učinio zabranjenim, a zatim da se, kada uoči da mu se smrt približila, pokaje i popravi. Uzvišenog Allaha se, međutim, ne može prevariti!
Razmišljanje o smrti je najdjelotvorniji lijek za oslobađanje od požuda i strasti koje ophrvaju čovjeka i ovladaju njime. Lijek je u tome da čovjek popriča sa samim sobom i sebi postavi pitanje, da li zna kada će smrt zakucati na njegova vrata? Možda, za sahat, za dva... Niko to ne zna!
Kada me obuzmu smrtne muke, ima li povratka? Zašto se, onda, sada ne popravim i pokajem? Fenomen, draga braćo! Situacija u kojoj se nalaze mnogi. No, postoje djelotvorni lijekovi kojima se mogu izliječiti. Zamislite čovjeka koji sjedi u prostranoj i prelijepoj kući, na udobnoj i raskošnoj postelji. Kuća mu je prepuna svakojakim luksuznim stvarima, ukusnom i slasnom hranom, osvježavajućim pićima, ali, tome čovjeku je određeno smaknuće vješanjem. Međutim, datum izvršenja kazne nije precizno utvrđen. Da li će se taj čovjek radovati? Da li će moći mirno spavati? Hoće li uživati u hrani i piću? Hoće li biti sretan u svojoj kući? Hoće li mu privačiti pažnju bilo šta u kući, njeni ukrasi i prelijepa bašta? Svi vi znate odgovor!
Allahovi robovi! Pitam vas, koja je razlika između ovog čovjeka koji čeka odluku o datumu smaknuća, i onoga koji čeka smrt koju mu je propisao Onaj Koji je Najmudriji, a čije vrijeme je skriveno od njega?
Zašto ovaj čovjek koji čeka datum smaknuća ne može uživati niti u hrani, niti u piću, niti u mirnome snu? Kako onda, da čovjek uživa u nefsanskim prohtjevima i užicima, a smrt mu je za vratom? Ima li ikakve razlike između ova dva primjera? Nema!
Ukoliko sam svjestan da me smrt vreba svakoga časa, da će doći iznenada – nenajavljeno, da nas Allah, dželle ša'nuhu, iskušava na razne načine, zašto onda propuštamo priliku da se na vrijeme pokajemo i popravimo?
Hutba šejha Muhammeda Se'ida Ramadana el-Butija, rahmetullahi alejh
Priredio: Dženan Hasić