"I antropomorfizam* (et-tešbih) i neutralizacija atributa kroz njihovo alegorijsko tumačenje (et-te’vil) jesu pogrešni, budući da prvo poriče Božiju transcendenciju, a drugo autentičnost jezika Objave. El-Eš’arijevo rješenje sastojalo se u prihvatanju teksta Objave onakvim kakav on jeste. Ovaj postupak odbacivanja zapitanosti on je nazvao bila kejf (“bez kako”). S obzirom da su i subjekt i predikat transcendentni, sama rasprava, prema El-Eš’ariju, o značenju Božijih atributa u tekstu Objave bila je nelegitimna."
(Ismail Radži el-Faruki, Tevhid: implikacije na mišljenje i život. prev. Džemaludin Latić, 2. izd. Sarajevo, El-Kalem i Centar za napredne studije, 2011.)
* Antropomorfizam (et-tešbih) u akaidu naučavaju današnje pseudo-selefije a neutralizaciju atributa kroz njihovo alegorijsko tumačenje naučavaju mutezille! I jedno i drugo je pogrešno! O Allahovom se zatu ne može razmišljati niti se ono može ikako pretpostaviti: “...a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti” (Ta-Ha, 110). Ovo zato jer je Allahov zat uzvišeniji od toga da ga obuhvati ma kakav primjer i ma kakva mjera na kojima pociva razmišljanje o stvarima: “Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire...” (El-En‘am, 103). Dakle, niko i ništa ne sliči Stvoritelju: “...i niko Mu ravan nije” (El-Ihlas, 4) i ''...Niko nije kao On!'' (Šura, ajet 11.)