Mostarska poruka, petak, 11. muharrem 1440.h.g./ 21. septembar 2018.godine
Neizmjerna hvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru i Stvoritelju svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana, i neka je Allahov blagoslov i mir na Njegova poslanika i miljenika Muhammeda a.s., poslanikove ashabe – prijatelje, i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana. Amin!
''…a ti podsjeti ili opomeni jer zaista podsjećanje ili opominjanje koristi vjernicima.'' (Ez-Zarijat 55)
U duhu ove Božanske poruke, danas, 11. Muharrema 1440.h.g./ 21. Septembra 2018.godine, podsjećam sebe i vas da sam prošloj i pretprošloj Poruci govorio o Hidžri i nekim segmentima poučnim za nas.
S tim u vezi danas ću govoriti o jednom bitnom segmentu za život svakog muslimana i muslimanke bez kojeg nema napretka, a kamoli uspjeha, a to je iskrenost. Iskrenosti je osobina s kojom bi se trebao svaki musliman i muslimanka odlikovati. Iskrenost je najvažnija karakterna osobina vjernika i ona je posebno krasila: poslanike, evlije, šehide, ulemu i druge dobre vjernike. Govor o iskrenosti, u ovom našem vremenu ima posebnu težinu i važnost. Sve što je vrijedno teško je i ostvarivo.Zato se na vrijednost nečega ukazuje s posebnim naglaskom.
O vrijednosti i važnosti iskrenosti Uzvišeni Allah kaže: ‘’O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! On će popraviti vaša djela i grijehe će vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao, postići će ono što bude želio.’’ (Ahzab 70., 71.)
Allah Uzvišeni nam u citiranim ajetima naređuje da stalno na umu imamo Njegovu blizinu i da budemo svjesni da On Uzvišeni zna ne samo za ono što mi radimo il' govorimo, nego zna i za naše misli, pa stoga je nužno voditi računa o tome šta radimo i govorimo, da naše riječi budu istinite a djela iskrena u ime Allaha.
Oni koji stalno imaju na umu prisustvo nad nama Uzvišenog Gospodara, oni stalno govore istinu, makar ona bila i na njihovu štetu. Takve ljude Allah Uzvišeni će nagraditi i grijehe će im oprostiti, a to bi trebao da bude naš cilj i preokupacija. Poslanik s.a.v.s. na poseban način podstiče ljude da govore samo dobro ili da šute, pa tako kaže:
„Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti komšiju, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ugosti gosta!“ Ali ne samo to, Poslanik, a.s. nas obavještava i o tome šta se sve kod čovjeka vjernika ne može naći u isto vrijeme, pa kaže: „Vjerovanje i nevjerovanje se ne mogu naći zajedno, niti se mogu sastaviti laž i iskrenost i izdajstvo i povjerenje.“ Međutim, on nas i upozorava na jedno stanje u koje čovjek može doći, što bi narod kazao ''kako na niske grane neko može pasti'', pa kaže: "Dovoljno je prevare da govoriš nešto svome bratu, a on ti vjeruje, dok ti lažeš!"
Prema tome o iskrenosti je riječ.
Iskrenost u riječima prenosi čovjeka u iskrenost u djelima i ispravnost u postupcima, jer nastojanje čovjeka da se pridržava istine u onome što govori dovodi do toga da svjetlost istine zasija u njegovu srcu i mislima i da ga ljudi prepoznaju kao iskrenog i pouzdanog.
Poslanik a.s. nam naređuje iskrenost, a zabranjuje laž, pa kaže:
“Budite iskreni, jer iskrenost vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo u džennet. Čovjek će, govoreći istinu i pridržavajući se nje, biti upisan kod Allaha kao iskren. I klonite se laži, jer laž zaista vodi bestidnosti, a bestidnost vodi u džehennem! Čovjek će, lažući i postupajući po laži, biti upisan kod Allaha kao lažac.”
Kada je preselio otac Ebu Jezida El-Bustamija, jednog od čestitih naših prethodnika, dok je on još bio dječak od deset godina, njegova majka prodade svo nasljedstvo, koje je iznosilo četrdeset zlatnih dinara. Dade mu novac i posla ga sa karavanom koja je išla u pravcu Hidžaza, sa ciljem da izučava korisne nauke. Na rastanku majka mu reče:
"Obećaj mi da nećeš slagati, bez obzira na situaciju!"
On joj obeća i krenu karavana svojim putem.
Ubrzo na karavanu napadoše hajduci, koji je potpuno opljačkaše i uhvatiše dječaka, kojeg upitaše: "Imaš li novca?" Reče: "Da. Imam četrdeset zlatnih dinara!" Oni se nasmijaše i pustiše ga.
Hajduci donesoše plijen svome vođi, koji ih upita: "Ima li da je još šta ostalo?" Rekoše: "Nije ostalo ništa, osim što smo pitali dječeka, a on reče da ima četrdeset zlatnih dinara." Upita: "Šta ste uradili sa njim?" Rekoše: "Nismo mu povjerovali, pa smo ga pustili." Vođa hajduka reče: "Dovedite mi ga!"
Kada dovedoše Ebu Jezida El-Bustamija, reče mu vođa hajduka: "Imaš li novca?" "Da! – reče on.“ Četrdeset zlatnih dinara." Potom vođa hajduka upita: "A gdje su?" Potom Ebu Jezid El-Bustami pokaza dukate i dade ih vođi hajduka, koji ga upita: "Šta te je navelo da priznaš šta posjeduješ od novca?" Ebu Jezid El-Bustami reče: "Obećao sam majci da neću lagati!"
Potom vođa hajduka reče: "A ja sam tvojim sebebom učinio tevbu (pokajanje)!" Potom mu vrati novac i vrati sve što je bilo otuđeno od karavane, te naredi svome društvu da je prate dok ne prođu nesigurno područje.
Poznati islamski mislilac El-Muhasibi je rekao: "Znaj da je iskrenost i čistota temelj svega; od iskrenosti se granaju strpljivost, zadovoljstvo, skrušenost i prijatnost, a od čistote se granaju: jekin ili potpuno ubjeđenje, strah, ljubav, stid i uvažavanje. Iskrenost se ne upotpunjuje osim u tri stvari: iskrenost u vjerovanju, iskrenost nijeta u djelima i iskrenost u govoru."
Poslanik a.s. potvrđuje da musliman može imati određene nedostatke, ali da ne može biti lažac.
Tako je zabilježeno da je Poslanik s.a.v.s. upitan: „Može li vjernik biti kukavica?“ Reče: „Da!”
Upitaše: „Može li vjernik biti škrtica?“ Reče: „Može.“
A potom upitaše: „Može li vjernik biti lažac?“ Odgovori: „Ne!“
Prenosi se da je Abdullaha ibn Amira r.a., jedne prilike dok je Allahov Poslanik s.a.v.s., sjedio kod njih, pozvala majka rekavši: “Dođi da ti nešto dam!” Upita Poslanik s.a.v.s.: “Šta si željela da mu daš?” Reče: “Htjela sam da mu dam hurmu.” Reče Poslanik, s.a.v.s.: “Kada mu ne bi dala ništa, na teret bi ti bila stavljena laž.”
Također, bilježi se za imama Ahmeda, da mu je bilo rečeno: "Kako si se sačuvao Mu'tesimove sablje i Vasikova biča?" Odgovori: "Kada bi se iskrenost stavila na ranu, ona bi se zaliječila!"
Jedan od čestitih prethodnka, po imenu Džunejd, je rekao: "Istinska iskrenost je u tome da kažeš istinu tamo odakle te može izvući laž.“
Rečeno je Mudrom Lukmanu: "Kako si postigao sve ovo?" Reče: "Bogobojaznošću, iskrenim govorom, ispunjavanjem obećanja i ostavljanjem onoga što me se ne tiče."
Zato vrijedi podsjetiti i na riječi Uzvišenog Allaha koje glase: "Tako Mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.''
Budimo od onih koji riječi Allaha Uzvišenog slušaju, i savjete našeg Poslanika s.a.v.s. u životu primjenjuju, jer će nam to donijeti sreću na obadva svijeta!
Budimo iskreni u svome vjerovanju i svome govoru, te natječimo se ili takmičimo u dobru!
Učimo dovu za čišćenje naših jezika, a ta kratka i sadržajna dova glasi:
"الَّلهُمَّ طَهِّرْ قَلْبِي مِنَ النِّفَاقِ وَعَمَلِي مِنَ الرِّيَاءِ وَلِسَانِي مِنَ الْكَذِبِ وَعَيْنِي مِنَ الْخِيَانَةِ"
„Allahu, očisti mi srce od dvoličnosti, djela od rijaa (prikazivanja drugima), jezik od laži i oči od izdaje!“
Gospodaru naš, podari nam snage da vjeru svoju ojačamo!
Podari nam snage da u obavljanju namaza ustrajemo, da se dobrim djelima okitimo.
Gospodaru naš, sačuvaj nas iskušenja i smutnji koje podnijeti ne možemo. Amin!
Nazif ef. Garib