Mostarska poruka, petak, 27. Zu-l-hidždže 1439.h.g./ 07. septembar 2018.godine
Neizmjerna hvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru i Stvoritelju svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana, i neka je Allahov blagoslov i mir na Njegova poslanika i miljenika Muhammeda a.s., poslanikove ashabe – prijatelje, i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana. Amin! ''…a ti podsjeti ili opomeni jer zaista podsjećanje ili opominjanje koristi vjernicima.''(Ez-Zarijat 55)
U ponedjeljak, sa zalaskom sunca nastupa Nova 1440. hidžretska godina. Događaj je to po kojem se kod muslimana računa vrijeme. Stoga, u kontekstu ovog događaja, podsjećam sebe i vas na nekoliko bitnih stvari. Odluka o računanju vremena po hidžretskom kalendaru je donešena u vrijeme Omera ibnul Hattaba, r.a., 3. ili 4. godine Omerovog, r.a., hilafeta, kada mu je Ebu Musa El-Eša'ari pisao kako im dolaze dopisi na kojima nema datuma, pa da on kao halifa preduzme nešto na tom planu. Omer ibnul Hattab, r.a., je konsultovao ashabe. Neki od njih su predložili da vrijeme računaju po trajanju vladavine nekog od halifa, kao što to čine neki narodi. Neki su predlagali da se vrijeme računa po kršćanskom kalendaru. Neki opet, da to bude po rođenju Muhammeda, s.a.v.s. a neki po poslanstvu Muhammeda, s.a.v.s., dok su neki ashabi predložili da to bude Hidžra, što je Omer, r.a., i prihvatio govoreći: «Neka to bude Hidžra, jer je ona razlučila istinu od neistine!» Sa ovim prijedlogom su se složili i prisutni ashabi, a potom je nastupila rasprava, od kojeg mjeseca da se počne računati vrijeme. Bilo je mišljenja da to bude: ramazan, jer je on mjesec posta i Kur'ana. Neki su predlagali da to bude rebiu-l-evvel, jer je u njemu Poslanik, s.a.v.s., rođen, u njemu je došao u Medinu i u njemu je preselio, a neki opet da to bude muharrem, kao jedan od Ešhuri-Huruma. Na kraju su se saglasili Omer ibnul Hattab, r.a., Osman ibn Affan, r.a., i Alija ibn Ebi Talib, r.a., da to bude mjesec muharrem, jer pored toga što je od Ešhuri-Huruma (jedan od Svetih mjeseci) on dolazi odmah nakon mjeseca zu-l-hidždže u kojem muslimani obavljaju hadž kojim se upotpunjuje građevina islama. U muharremu su se ashabi zavjetovali Poslaniku, s.a.v.s., na vjernost, a i sama odluka za Hidžru je donešena upravo u ovom mjesecu. Tako je odlučeno da mjesec muharrem bude prvi mjesec hidžretske godine. Žalosno je da o hidžretskom računanju vremena veliki broj muslimana danas ne zna ništa, pa čak ne znaju ni nabrojati hidžretske mjesece. Hidžretski mjeseci su: 1. muhaarrem, 2. safer, 3. rebiu-l-evvel, 4. rebiu-l-ahir, 5. džumade-l-ula, 6. džumade-l-uhra, 7. redžeb, 8. ša’ban, 9. ramazan, 10. ševval, 11. zu-l-ka’de i 12. zu-l-hidždže. Obilježavanje nove hidžretske godine za muslimane ima kalendarski, kulturološki i tradicijski značaj. Tada se prisjećamo hidžre, prelaska muslimana iz Meke u Medinu, i svega što joj je prethodilo, ali i onog što je slijedilo poslije nje, jer je ona bila prekretnica u misiji Muhammeda a.s. Prilika je to i za inventuru, iako bi musliman trebao svaki dan, i to kada legne u postelju da napravi inventuru svoga poslovanja ili djelovanja, kako bi uvidio šta je dobro uradio, a šta loše, i da se pripremi za novi dan, da dobro unaprijedi sa još boljim, a loše zamijeni sa dobrim. U vremenu smo kada ljudi svojim postupcima pokazuju da se ne spremaju za polaganje računa, pa shodno tome se i ponašaju se. Tako se dešava da gotovo svako osuđuje i optužuje drugog za svoj ne uspjeh ili teško stanje, a da se pri tome i ne pita ima li njegove krivice. Poruke Uzvišenog Allaha su upućene svim ljudima. Uzvišeni Allah sve ljude upozorava na nekoliko mijesta riječima:
„i bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvatiti, kada se ni od koga otkup neće primiti i kada im niko neće u pomoć priteći.'' (El-Bekare 48) Poruke Uzvišenog Allaha: ''čuvajte sebe i svoju porodicu od vatre…'' (Et-Tahrim 6.) ili ''…brinite se o sebi neće vam štetiti onaj ko je u zabludi ako ste vi na pravom putu…'' (El-Ma'ide 105.), - morale bi da pokrenu naše srce tako da počnemo voditi računa da:
- pazimo da koga svojim riječima ne uvrijedimo, - ne slažemo ili prevarimo nekoga, - ne ogovorimo ili potvorimo nekoga, - svojim postupcima kome nepravdu ili nasilje ne nanesemo, - nekoga ne oštetimo ili u nemilu situaciju dovedemo...
Na mnogo mjesta nas Uzvišeni Allah podsjeća da On, Uzvišeni, zna za naše postupke, i da se zato trebamo pripaziti. Tako je Uzvišeni Allah objavio i poručio: ''… I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali - pa, Allah dobro zna ono što radite … ako vi budete odnose popravili i nasilja se klonili i Allaha se bojali - pa, Allah će, zaista, oprostiti i samilostan biti.'' (En-Nisa 128-129) ''… i imajte na umu i znajte da Allah zna šta je u dušama vašim, pa ga se pričuvajte i pripazite, i znajte da On prašta i da je blag.'' (El-Bekare 235) Zato budimo zahvalni robovi Uzvišenom Allahu na mnogobrojnim blagodatima, kojima nas je obasuo, bez našeg truda i zasluge, a posebno Mu budimo zahvalni na blagodati islama i imana! Od Njega Uzvišenog tražimo milost i oprost i pripremajmo se za Dan polaganja računa! Ne zaboravimo da smo svi mi samo obični smrtnici, koji će jednoga dana morati ostaviti sva dunjalučka dobra i vratiti se svome Gospodaru! Čuvajmo vrijeme kao Allahovu, dž.š., blagodat i ispunjavajmo preuzete obaveze! Ne odlažimo naše obaveze za naredni period i ne prebacujmo odgovornost na druge, već ih ispunjavajmo na vrijeme, svjesni emaneta koji nosimo na našim plećima! Budimo od onih koji pomažu drugima u granicama svojih mogućnosti i animirajmo i druge u našem okruženju da čine isto! Trudimo se da u svakom novom danu budemo jačega imana i sa novim dobrim djelima! Činimo dobro na svakom mjestu i klonimo se zabranjenih i sumnjivih stvari! Budimo dobri ljudi i neka naše društvo bude društvo dobrih ljudi. Provodimo svoj život u iskrenom robovanju Allahu, dž.š., i pripremanju za Dan polaganja računa, izmirujući svoje obaveze prema:
- Allahu Uzvišenom, - sebi, - roditeljima svojim, - porodici svojoj, - rodbini svojoj, - svim muslimanima, - komšijama, muslimanima i nemuslimanima, - široj i užoj društvenoj zajednici! Posebno vodimo računa o svojim roditeljima i potomcima, jer ćemo za njih biti pitani i na Sudnjem danu! Sa svojim prijateljima i komšijama razgovarajmo o svemu što je lijepo, a izbjegavajmo loše društvo i loše običaje. Odbacimo one običaje koji nisu naši, koji nisu dio naše tradicije. Djeda mraz i nova godina na 31. Decembar; dan zaljubljenih, isl. Samo su neki od neislamskih običaja koje ne bi trebali muslimani obilježavati, jer su proizvod tuđe vjere, kulture i tradicije. Djeca se mogu učiti da se ne opijaju, a posebno za bajrame, da ne slave tuđe praznike, da čuvaju svoju čast i vjeru. O ovome trebamo razgovarati sa našim rođacima i komšijama muslimanima, jer je primjetno da ima ljudi kojima je svejedno šta će njegovo dijete ili on sam raditi, kako će se ponašati a kada mu dijete strada onda je kriv neko drugi. Na čuvanje tradicije i običaja upozorava i Muhammed a.s. riječima: ‘’Ko se sa drugima poistovjećuje, on njima i pripada.’’ Svako se identifikuje sa svojom vjerom i svojim običajima. Zato budimo onakvi kakvi pravi muslimani trebaju biti. Neka Nova hidžretska godina bude godina odluke da ćemo u njoj iskreno robovati svome Gospodaru i da se nećemo bojati prijekora prijekornika! Neka ona bude godinom našeg uspravljanja i vraćanja iskrenoj i ispravnoj vjeri, našeg vraćanja ponosa i časti!!! Budimo od onih koji se o sebi, svojim djelima i porodici brinu. Molim Uzvišenog Allaha da budemo od onih koji se za susret sa Njim, Uzvišenim pripremaju. Molim Uzvišenog Allaha da budemo Njemu odani robovi, da nam olakša smrtni čas, da nas proživi u društvu sa poslanicima, šehidima i odabranicima, da nas smjesti u hlad kada drugog hlada sem Njegovog neće biti. Amin! Nazif ef. Garib