Poslanikove a.s. osobine: kosa, biljeg poslanstva, način hoda i govora, znoj, hrabrost i ahlak

POSLANIKOVE OSOBINE: KOSA, BILJEG POSLANSTVA, NAČIN HODA I GOVORA, ZNOJ, HRABROST I AHLAK

8322. Hazreti Alija, opisujući Vjerovjesnika, s.a.v.s., kaže: „Nije bio previsok ni prenizak nego srednjeg rasta. Nije bio ni kovrdžave ni ravne kose, nego blago valovite. Nije bio debeo ni okruglog lica, nego blago zaobljenog; rumen, crnih očiju, dugih trepavica, krupnih ramena, širokih pleća; nije bio previše dlakav, izuzev uzduž sredine prsa; krupnih šaka i stopala. Kad bi išao, išao bi žustro kao da silazi niz brdo; kada bi se okretao, okretao bi se čitavim tijelom. Među plećima imao je poslanički pečat, a on sam bio je pečat svih poslanika. Bijaše najvelikodušniji, najiskreniji, najblaže ćudi, najugodnijeg druženja. Ko bi ga ugledao osjetio bi strahopoštovanje, a kad bi ga dobro upoznao, zavolio bi ga. Kad bi ga neko opisivao, rekao bi: 'Nikada, ni prije ni poslije nisam vidio nekog sličnog njemu. “

U drugoj verziji stoji: „...velike glave i krupnih kostiju...“ (Bilježi Tirmizi.)

8323. Enes, r.a., veli: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je srednjeg stasa, ni visok ni nizak, ni izrazito bijel ni crnoput, ni kovrdžave ni ravne kose, nego napola kovrdžave. Počela mu je dolaziti Objava kada je imao četrdeset godina. Proveo je u Meki deset“, po drugim predanjima 13 godina, „dok mu je dolazila Objava, a u Medini deset godina. Umro je u šezdesetoj“, po drugim predanjima u 63. godini, „a u kosi i u bradi nije imao ni dvadeset bijelih dlaka.“

Rebia b. Ebu Abdurrahman veli: „Vidio sam vlasi njegove kose. Bile su crvene. Upitao sam za to, pa mi je rečeno da su crvene od mirisa (koji je koristio).“ (Bilježe: Buhari, Muslim, Tirmizi i Malik.)

8324. Džabir b. Semura pripovijeda: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., imao je krupna usta, crvenkasto oko (s odsjajem crvenila u beonjači) i suhonjave pete.“ Semmaka su upitali: „Šta znači: krupna usta?“ „Velika usta“, odgovorio je on. Upitali su ga: „A šta znači: crvenkasto oko?“ „Duga kosina oka“, reče on. „A suhonjava peta?“, upitaše, a on odgovori: „Peta s malo mesa?“ (Bilježe Muslim i Tirmizi.)

8325. Džabir b. Semura veli: „Poslanikove , s.a.v.s., potkoljenice bile su srazmjerne ostalim dijelovima tijela. On se nije glasno smijao nego bi se samo osmjehivao, a kad bih ga pogledao, kazao bih (u sebi): 'Oči mu surmelijaste, a nije upotrijebio surmu.'“ (Bilježi Tirmizi.)

8326. Enes, r.a., pripovijeda: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., imao je blistav ten. Znoj mu je bio poput bisera. Kad bi hodao, njihao bi se poput lađe. Nisam dotakao ni brokat ni svilu nježniju od dlana Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Nisam pomirisao ni misk ni amber ugodniji od mirisa Vjerovjesnikovog, s.a.v.s.“ (Bilježe: Buhari, Muslim i Tirmizi.)

8327. Enes, r.a. (kad su ga upitali za Vjerovjesnikovu, s.a.v.s., kosu), rekao je: „Ni kovrdžava ni ravna, dužine između ušiju i pleća.“ (Bilježe: Buhari, Muslim i Nesai.)

8328. U drugoj verziji stoji: „Kosa mu je padala po ramenima.“ (Bilježe: Buhari, Muslim, Ebu Davud i Nesai.)

8329. U drugoj verziji stoji: „...do polovice ušiju.“ (Bilježe: Muslim, Ebu Davud i Nesai.)

8330. U drugoj verziji stoji: „...do resice uha.“ (Bilježe: Buhari, Muslim i Ebu Davud.)

8331. Aiša, r.a., kazuje: „Kosa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nije bila ni kratka ni duga.“ (Bilježe Tirmizi i Ebu Davud.)

8332. Ummu Hani pripovijeda: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., ušao je u Meku a imao je četiri pletenice.“ (Bilježe Ebu Davud i Tirmizi.)

8333. Ibn Abbas pripovijeda: „Sljedbenici Knjige svoju kosu držali su opuštenom, a mušrici su je češljali na razdjeljak. Vjerovjesniku, s.a.v.s., volio je biti poput sljedbenika Knjige u onome u čemu nije dobio striktnu naredbu, pa je prednji dio svoje kose držao opuštenom, a kasnije ju je počeo češljati na razdjeljak.“ (Bilježe: Buhari, Muslim i Ebu Davud.)

8334. Enes, r.a., veli: „Upitali su o Vjerovjesnikovoj, s.a.v.s., kosi, pa je kazao: 'Allah joj nije pokvario ljepotu bjelinom.'“ (Bilježi Muslim.)

8335. U drugoj verziji stoji: „Mrzio je da čovjek sebi iz kose ili iz brade čupa bijele dlake. Poslanik, s.a.v.s.“, veli, „nije se farbao, a bijele su mu se dlake nalazile u bradi odmah ispod usne, na sljepoočnicama i tu i tamo poneka u kosi.“ (Bilježi Muslim.)

8336. Ibn Sirin pripovijeda: „Kazao sam Ubejdi: 'Posjedujemo nešto Vjerovjesnikove, s.a.v.s., kose. Dobili smo je od Enesa ili od Enesove porodice.' On reče: 'Da imam samo jednu njegovu dlaku, bilo bi mi draže od dunjaluka i svega što je na njemu.'“ (Bilježi Buhari.)

8337. Džabir b. Semura kazuje: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je prosijed u prednjem dijelu glave i brade. Kad bi namazao kosu, sijede vlasi ne bi se razaznavale, a ukazivale su se kada bi bio nepočešljan. Imao je gustu bradu.“ Neki čovjek je upitao: „Je li mu lice bilo poput sablje?“ On je odgovorio: „Ne, nego je bilo poput sunca i mjeseca, bilo je okruglo. I ja sam mu“, veli, „na plećki vidio pečat poput golubijeg jajeta, sličan (bojom) njegovom tijelu.“ (Bilježe Muslim i Nesai.)

8338. Abdullah b. Serdžis pripovijeda: „Ja sam vidio Vjerovjesnika, s.a.v.s., i s njim sam jeo hljeba i mesa“, ili je rekao: „...poparu. Upitao sam ga: 'Je li Vjerovjesnik, s.a.v.s., zatražio za tebe oprost?' 'Jeste!', rekao mi je, 'kao što ga je zatražio i za tebe.' Zatim je proučio ajet: 'I traži oprosta za grijehe svoje, i za vjernike i vjernice!' (Muhammed, 12). Još je rekao: 'Zatim sam prošao iza njega i vidio pečat poslanstva. Nalazio se među njegovim plećkama, u gornjem dijelu lijeve plećke. (Izgledao je) kao skupljena šaka i na njemu je bio mladež, poput grudne bradavice.'“ (Bilježi Muslim.)

8339. Es-Saib b. Jezid prenosi: „Vjerovjesnički pečat bio mu je poput jajeta jarebice. Imao je crvenkaste oči, suhonjave pete i krupna usta.“ (Bilježe Buhari i Muslim.)

8340. Ebu Hurejra pripovijeda: „Ja nisam vidio nikoga ljepšeg od Vjerovjesnika, s.a.v.s. Kao da se na njegovom licu sunce prelijevalo. Isto tako, nisam vidio nekoga ko je brže hodao od Poslanika, s.a.v.s. Kao da se pred njim zemlja skupljala. Da bismo išli s njim, ulagali smo velike napore, a on se kretao sasvim ležerno.“ (Bilježi Tirmizi.)

8341. Enes, r.a., kazuje: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., se poštapao pri hodu.“ (Bilježe Ebu Davud i Hakim.)

8342. Džabir kazuje: „Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., išao pješice, ashabi su išli ispred njega, a njegova leđa prepustili su melekima.“ (Bilježi Ibn Madža.)

8343. Aiša, r.a., kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., tako govorio da kad bi mu neko htio brojati (riječi), mogao ih je izbrojati.“ (Bilježe: Buhari, Muslim, Ebu Davud i Tirmizi.)

8344. U drugoj verziji stoji da je ona kazala Urvi: „Zar te ne iznenađuje taj i taj? Došao je i sjeo pored moje sobe, a potom prenosio hadise od Vjerovjesnika, s.a.v.s., tako da ja to čujem. Ja sam tada činila zikr i on je ustao prije nego što sam ja obavila zikr, a da sam ga zatekla, suprotstavila bih mu se. Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije govorio (nižući i nabrajajući) kao što vi činite!“ (Bilježe: Buhari, Muslim, Ebu Davud i Tirmizi.)

8345. U drugoj verziji stoji da je Ebu Hurejra govorio hadise i rekao: „Čuj, domaćice! Čuj, domaćice!“, a Aiša, r.a., klanjala je. Kad je završila namaz, rekla je Urvi isto ono što stoji i u gornjoj verziji... (Bilježe: Muslim, Ebu Davud i Tirmizi.)

8346. Enes, r.a., prenosi: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., je neku riječ ponavljao i po tri puta da bi se o njoj razmislilo.“ (Bilježe Tirmizi i Buhari.)

8347. Aiša, r.a., prenosi: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio je razgovijetno, tako da ga je mogao razumjeti svako ko ga je slušao.“

(Bilježi Ebu Davud.)

8348. Ibn Selam prenosi: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., je, dok bi sjedeći govorio, običavao podizati pogled ka nebu.“ (Bilježi Ebu Davud.)

8349. Jedan od ashaba kazuje: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., zagrlio me je, pa je“, veli, „na mene kanula kap znoja ispod njegovog pazuha. Bila je poput mirisa miska.“ (Bilježi Darimi.)

8350. Enes, r.a., tvrdi da je Ummu Sulejm Vjerovjesniku, s.a.v.s., sterala kožnu prostirku, pa bi on kod nje na toj prostirci odspavao u podne. Kad bi on ustao, ona bi sakupljala njegov znoj i kosu i stavljala u staklenu bočicu, a potom bi to stavila u miris. Kada je Enesu došao smrtni čas, oporučio je da mu u kefine stave malo tog mirisa, i stavili su. (Bilježe: Buhari, Muslim i Nesai.)

8351. U drugoj verziji stoji: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., ulazio je u kuću Ummu Sulejm i spavao na njenoj postelji dok bi ona bila izvan kuće. Jedanput je došao i zaspao na njenoj postelji, a utom je i ona došla, pa joj je rečeno: 'Eno Vjerovjesnika, s.a.v.s., spava na tvojoj postelji.' Ona je prišla, a on se bio preznojio i znoj mu se sakupio na komad kože na postelji. Ona je otvorila svoju kutijicu za nakit i počela kupiti taj znoj, pa ga potom cijediti u svoju staklenu bočicu. Vjerovjesnik, s.a.v.s., prenuo se i upitao je: 'Šta to radiš, Ummu Sulejm?' Ona reče: 'Allahov Poslaniče, nadamo se da će ovo biti bereket za našu djecu!' 'Dobro si postupila', reče on.“ (Bilježe: Buhari, Muslim i Nesai.)

8352. U drugoj verziji stoji da je kazala: „Ovo je tvoj znoj. Stavljam ga u naš miris. To je najljepši miris.“ (Bilježe Muslim i Nesai.)

8353. Enes, r.a., prenosi: „Jedne noći zavladao je Medinom strah. Vjerovjesnik, s.a.v.s., posudio je konja od Ebu Talhe koji se zvao Mendub, i odjahao. Kad se vratio, kazao im je: 'Nismo uočili nikakvu opasnost, a uvjerili smo se i da je (ovaj konj) izuzetno brz.'“ (Bilježe: Buhari, Muslim i Tirmizi.)

8354. U drugoj verziji stoji: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je najbolji, najdarežljiviji i najhrabriji čovjek! Jedne noći Medinjani su se uplašili, i neki ljudi su krenuli u pravcu odakle je dopirao glas. Poslanik, s.a.v.s., susreo ih je vraćajući se odatle. Bio je prije njih otišao u pravcu odakle se čuo glas.“ (Bilježe: Buhari, Muslim i Tirmizi.)

8355. U drugoj verziji stoji: „Već je bio u izviđanju. Bio je na Ebu Talhinom neosedlanom konju, sa sabljom oko vrata. Govorio im je: 'Nema straha, ne bojte se!' Konj je“, veli, „bio začuđujuće brz, a inače smo ga znali kao izrazito sporog.“ (Bilježe: Buhari, Muslim i Ebu Davud.)

8356. U drugoj verziji stoji: „Nakon tog dana ni jedan ga konj nije mogao prestići.“ (Bilježe: Buhari, Muslim i Ebu Davud.)

8357. Aiša, r.a., veli: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije nikada imao na izboru dvije stvari, a da nije odabrao lakšu, ako ona nije bila grijeh. A ako bi se radilo o grijehu, on je bio najdalje od njega. Poslanik, s.a.v.s., nikada se nije svetio zbog sebe. Svetio se, izuzetno, i to samo radi Allaha, u slučaju kada bi se skrnavio Allahov propis.“ (Bilježe: Buhari, Muslim, Ebu Davud i Malik.)

8358. U drugoj verziji stoji: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije nikada nikoga udario svojom rukom: ni ženu, ni slugu, izuzev kad je bio u borbi na Allahovom putu.“ (Bilježi Muslim.)

8359. Enes, r.a., veli: „Ponekad bi neka od medinskih robinja uzela Allahovog Poslanika, s.a.v.s., za ruku, pa bi ga povela gdje ona hoće.“ (Bilježi Buhari.)

8360. Enes, r.a., pripovijeda: „Kad bi Vjerovjesnika, s.a.v.s., susreo neki čovjek i s njime se rukovao (Poslanik, s.a.v.s.) ne bi povukao svoju ruku iz njegove, dok sam čovjek ne bi povukao svoju ruku; niti bi se od njega okretao, dok se čovjek sam ne bi okrenuo; niti ga je bilo ko nekada vidio da je pružio noge pred onima s kojima je sjedio.“ (Bilježe Ebu Davud i Tirmizi.)

8361. Enes, r.a., pripovijeda: „Nisam vidio nikoga ko je bio milostiviji prema svojoj čeljadi od Vjerovjesnika, s.a.v.s. Njegov sin Ibrahim bio je na dojenju kod neke medinske porodice, pa je on odlazio tamo a s njime i mi. Tako je ušao u jednu kuću u kojoj se sve pušilo jer je dojiljin muž bio kovač. On je uzeo Ibrahima i poljubio ga, a potom se vratio.“ (Bilježi Muslim.)

8362. El-Esved veli: „Pitao sam Aišu, r.a.: 'Šta je Vjerovjesnik, s.a.v.s., radio u kući?' Ona je odgovorila: 'Pomagao bi ukućanima, a kad bi nastupio namaski vakat, otišao bi na namaz.'“ (Bilježe Buhari i Tirmizi.)

8363. Ibn Abbas pripovijeda: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., drugome nije prepuštao da se brine o vodi (za njegov noćni namaz) niti o sadaki koju hoće dati. Lično ju je davao.“ (Bilježi Ibn Madža.)

8364. Abdullah b. el-Haris b. Džeza veli: „Nisam vidio nikoga da se više smiješio od Vjerovjesnika, s.a.v.s.“ (Bilježi Tirmizi.)

8365. Ebu Hurejra prenosi: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., sjedio bi s nama u džamiji i kazivao nam. Kada bi on ustao, ustajali bismo i mi, i ostali bismo stajati sve dok ne bismo vidjeli da je ušao u sobu kod neke od svojih žena. Tako smo razgovarali jednog dana, pa kad je on ustao, ustali smo i mi, a onda smo vidjeli kako ga je neki beduin sustigao i uhvatio za njegovu košulju. Od trzaja mu se vrat zacrvenio, jer je njegova košulja bila gruba. Vjerovjesnik se okrenuo prema njemu, a beduin mu reče: 'Muhammede, natovari mi ove moje dvije kamile, jer to neće biti ni od tvog imetka ni od imetka tvog oca!' Poslanik, s.a.v.s., reče mu: 'Estagfirullah, estagfirullah, estagfirullah, ne! Neću ti to dati dok me ne pustiš!' Beduin mu reče: 'Boga mi, neću te pustiti...'“ pa se navodi nastavak hadisa. „Onda je Vjerovjesnik, s.a.v.s., pozvao jednog čovjeka i kazao mu: 'Natovari mu ove dvije deve, jednu pšenicom a drugu datulama.' Onda se okrenuo prema nama i rekao: 'Udaljite se, uz Allahov bereket!'“ (Bilježe Ebu Davud i Nesai.)

8366. Jedan od Arapa priča: „U Bici na Hunejnu bio sam u gužvi tik kod Allahovog Poslanka, s.a.v.s. Na nogama sam imao grubu obuću kojom sam stao njemu na nogu. On me lahko udario bičem koji mu je bio u ruci, rekavši: 'Bismillah, bol si mi nanio!' Svu noć sam sām sebe korio govoreći: 'Nanio sam bol Vjerovjesniku, s.a.v.s.' Kako sam prenoćio samo Allah zna, a kad smo osvanuli, neki čovjek zavika: 'Gdje je taj i taj?' Pomislio sam: 'Ovo je, Allaha mi, za ono što sam jučer učinio.' Pošao sam u strahu. Poslanik, s.a.v.s., reče mi: 'Ti si mi jučer stao na nogu i bol mi nanio. Ja sam te udario bičem. Evo ovdje je osamdeset ovaca i uzmi ih za taj udarac!'“ (Bilježi Darimi.)

8367. Ikrima veli: „El-Abbas je rekao: 'Saznat ću zasigurno koliko će Allahov Poslanik ostati među nama', pa je rekao: 'Božji Poslaniče, vidim da te uznemiravaju oni i prašina koju podižu. Kad bi nabavio prijesto s kojeg ćeš im se obraćati?' Na to on reče: 'Bit ću među vama, da me gaze po petama i da me vuku za ogrtač dok Allah ne da da se odmorim od njih.' Znao sam (po tome) da će među nama kratko ostati.“ (Bilježi Darimi.)

8368. Enes, r.a., pripovijeda: „Služio sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., deset godina i nikada mi nije rekao ni uh, niti mi je ikada rekao: 'Zašto si to učinio?', ili: 'Zašto to nisi učinio?'“ (Bilježe: Buhari, Muslim, Ebu Davud i Tirmizi.)

8369. Enes, r.a., pripovijeda: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je čovjek najljepšeg ponašanja. Jednog dana poslao me je da obavim neki posao, i ja sam u sebi rekao: 'Boga mi, neću otići!' Međutim, u sebi sam ipak osjećao obavezu da odem tamo gdje mi je naredio. Kenuo sam, te sam naišao pored neke djece koja su se igrala na trgu. Tada me Vjerovjesnik, s.a.v.s., straga uze za potiljak. Ja pogledah u njega, a on se smijaše. Upitao me je: 'Enesiću, jesi li išao tamo gdje sam ti naredio?' Odgovorio sam: 'Da, Allahov Poslaniče, evo, idem.' Allaha mi“, veli, „devet godina sam ga služio, a on mi nikada nije rekao za nešto što sam uradio: 'Zašto si to uradio?', ili za nešto što nisam uradio: 'Zašto to nisi uradio?'“ (Bilježe: Muslim, Ebu Davud i Tirmizi.)

8370. Enes, r.a., veli: „Vjerovjesniku, s.a.v.s., su, nakon što bi klanjao sabah-namaz, dolazile medinske sluge s posudama vode. U svaku posudu koju bi mu prinijeli on bi smočio svoju (mubarek) ruku. Ponekad bi mu dolazili i po hladnom jutru, ali bi on i tada zagnjurio svoju ruku u posudu.“ (Bilježi Muslim.)

8371. Enes, r.a., pripovijeda: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je čovjek najljepšeg ponašanja. Imao sam brata koga su zvali Umejr (Omerica), koji je tek bio odbijen od dojenja. Vjerovjesnik, s.a.v.s., bi, kad bi došao, kazao: 'Omerice (Umejre), šta uradi vrapčić (nugajr)?' On se s vrapčićem igrao. Često bi, kad bi došlo vrijeme nekom namazu, a on još u našoj kući, naredio da se ćilim, koji je bilo pod njim, pomete, potom bi ga poprskali vodom, a onda bi on ustao, a mi stali iza njega, te bismo skupa klanjali.“ (Bilježe: Buhari, Muslim, Ebu Davud i Tirmizi.)

8372. El-Hasan b. Ali veli: „Moj daidža Hind b. Ebu Hala et-Temimi znao je slikovito pričati o karakteristikama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a ja sam silno želio da ih čujem i da ih se držim, pa sam ga zamolio da mi ga opiše. On je kazao: 'Poslanik, s.a.v.s., bijaše krupan, veličanstvenog izgleda. Lice mu je sijalo kao puni mjesec. Bio je malo viši od čovjeka srednjeg rasta a niži od visokog čovjeka. Imao je veliko tjeme i blago valovitu kosu. Ako bi mu se kosa razdijelila, napravio bi razdjeljak, a inače, kad je bila duga, kosa mu nije prelazila ušne resice. Bio je svijetle puti; širokog čela; punih obrva u obliku poluluka koje se nisu spajale. Kada bi se naljutio, između njih pojavila bi se nabrekla vena. Nos mu je bio blago povijen. Iz njega je izbijao nur. Ko ga ne poznaje pomislio bi da je gord. Imao je gustu bradu, ravne obraze, punašna usta, lijepe, blistave bijele zube, malo razmaknute, nježne dlake na prsima. Vrat mu je blještao poput srebra. Bio je srednjeg rasta, krupnog, čvrstog tijela, stomaka poravnatog sa širokim prsima; širokih ramena; krupnih kostiju. Od vrata do stomaka izrasle su mu mehke dlake. Bio je kosmatih ruku, ramena i gornjeg dijela prsa, dugih podlaktica, širokih dlanova, krupnih šaka i stopala, dugih ruku i nogu, udubljenih tabana, oblih stopala s kojih se voda brzo slijevala. Koračao je čvrsto i išao smireno. Kada bi išao išao bi žustro kao da silazi niz brdo. Kada bi se okretao okretao bi se čitavim tijelom. Obarao je pogled. Pogled u zemlju mu je bio duži od pogleda u nebo. Kad bi gledao gledao bi kratko. Išao je iza ashaba, i prvi nazivao selam onome koga susretne.'

Kazao sam daidži: 'Opiši mi njegov način govora.' On reče: 'Allahov Poslanik s.a.v.s. bio je neprekidno tužan, stalno bi razmišljao, nije imao odmora, govorio je samo po potrebi, dugo je šutio, spominjanjem Allahovog imena otpočeo bi i završio govor, govorio je rječito i sažeto, razgovijetno, bez viška ili manjka riječi. Bio je blag, dobrodušan. Nije bio grub niti je bilo koga ponižavao, cijenio bi blagodat ma koliko malehna bila; ni jednu blagodat nije prezirao osim što onog ko je izbirljiv nije ni korio ni hvalio; ovaj svijet i sve što je na njemu nisu ga ljutili sve dok se nečije pravo ne bi uskratilo, a kad se to dogodi, srdžba mu se ne bi stišala sve dok se čovjeku ne bi vratilo njegovo pravo; zbog sebe se nije ljutio niti je svoje pravo tražio. Kad bi nešto pokazivao, pokazivao bi cijelom rukom; kada bi se čudio, vrtio bi rukom; kad bi govorio, naslonio bi se na ruku ili bi lijevim palcem udarao po desnom dlanu; kad se naljuti, okrene glavu; kada se obraduje, obori pogled; njegov smijeh uglavnom bijaše samo osmijeh, tada bi mu se vidjeli zubi bijeli poput gráda.' Prešutio sam ovaj hadis od brata Husejna, i kad sam jednog dana htio da mu ja ispričam, vidio sam da ga već odavno zna i da je našeg daidžu pitao prije mene. Zatim je pitao babu kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ulazio u kuću ili sijelo a kako je izlazio, te kako je izgledao...“ El-Husejn veli: „Pitao sam oca za način ulaska Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa mi je rekao: 'Kad bi ulazio radi sebe tražio bi dozvolu. Posjete u svoju kuću podijelio bi na tri dijela: dio za Allaha, dio za porodicu i dio za sebe, a zatim je svoj dio dijelio između sebe i drugih ljudi. Tada bi ga posjećivali najugledniji ashabi, od kojih nije ništa skrivao i koji su sve prenosili drugima. U vremenu koje je posvećivao ljudima davao je prednost uglednijim ashabima, i raspodijelio bi ga prema veličini njihove vjere. Neko je tražio jednu stvar, neko dvije, a neko više stvari. On bi se brinuo o njima, govorio bi im o onome što im koristi, a što također koristi umetu i šta treba da čine. Kazao bi im: 'Neka prisutni obavijeste odsutne, i prenesite mi potrepštine ljudi koji mi lično ne mogu prenijeti, jer će Allah na Sudnjem danu učvrstiti onoga ko vladaru prenese potrebu onoga ko mu je sam ne može prenijeti.' Pred njim se samo o tome govorilo i nikome nije dopuštao da o nečemu drugom govori. Ulazili bi kod njega u skladu sa svojim ugledom, a razilazili bi se nakon što ih poduči da upućuju druge ljude na dobro.'

Zatim sam ga pitao: 'Šta je činio kada bi izlazio iz kuće?', a on mi odgovori: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., čuvao je svoj jezik. Nije govorio o onome što ga se ne tiče. Ujedinjavao je ashabe, a nije ih podsticao na razdor. Ukazivao je počast prvacima plemena i imenovao ih njihovim vođama. Pazio se ljudi, ali ni od koga nije skrivao svoj osmijeh i moral. Uvijek se brinuo o ashabima. Raspitivao se o ljudima. Odobravao je i podržavao sve ono što je dobro, a osuđivao bi i sprečavao sve što je ružno. Bio je umjeren i odmjeren. Nije zanemarivao ljude bojeći se da ne zapadnu u nemar ili ne skrenu. Za sve je imao rješenje. Istinu nije zanemarivao niti je preko nje prelazio. Do njega su sjedili najugledniji ljudi. Najviše je poštovao ljude čiji je savjet bio najkorisniji, a najugledniji su bili kod njega oni koji su najviše pomagali druge ljude i o njima se brinuli.' Zatim sam ga pitao o njegovom sijelu (javnom skupu), i rekao mi je: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., spominjao je uvijek prije sjedanja ili ustajanja Allahovo ime. Kad bi druge posjećivao, sjedao je tamo gdje ima mjesta i isto bi to drugima naređivao. Svakom sagovorniku posvećivao je dio vremena, tako da bi svako pomislio da upravo njega najviše cijeni. Strpljivo je sjedio sa sagovornikom ili s onim ko od njega nešto traži dok se sam ne okrene. Udovoljio bi onome ko nešto traži ili bi mu odgovorio lijepim riječima. Njegova širokogrudnost i moral bili su dovoljni za sve ljude, tako da im je postao kao otac i svi su bili pred njim ravnopravni. Njegovo sijelo (skup) bilo je sijelo nauke, blagosti, stida, povjerenja i strpljivosti. Nisu se dizali glasovi. Niko nikoga nije prekoravao, niti vrijeđao. Svi su bili jednaki. Pravio je razliku samo po bogobojaznosti. Bili su ponizni jedni prema drugima, a davali su prednost onome kome je nešto trebalo i brinuli se o nepoznatim strancima.' Upitao sam o ponašanju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u društvu sagovornika, pa mi je rekao: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je uvijek nasmijan, blage naravi i ljubazan. Nije bio grub ni okrutan. Nije prekomjerno dizao glas. Nije bio razvratnik. Nikoga nije sramotio. Nije bio škrt. Pretvarao bi se da ne vidi ono što ne želi vidjeti. Nije očajavao i nije gubio nadu onaj ko je od njega nešto tražio. Uvijek se klonio triju stvari: prepirke, oholosti i onoga što ga se ne tiče. Tri stvari nisu ga interesirale o drugima: nikoga nije kudio, nikoga nije sramotio i ničije mahane nije otkrivao. Govorio je samo o onome za šta se nadao sevapu. Kad bi govorio, njegovi sagovornici nepomično bi ga slušali oborenih glava, kao da su im na glave ptice sletjele. Govorili bi tek onda kada zašuti. Jedni drugim nisu upadali u riječ. Kad bi jedan govorio, ostali su slušali, dok ne završi govor. Govorio bi onaj ko bi prvi uzeo riječ. Smijao bi se onome čemu se drugi smiju, i divio bi se onome čemu se drugi dive. Kada bi došao neki stranac, strpljivo je podnosio njegovu grubost u govoru i kada pita. Čak su njegovi drugovi (ashabi) priželjkivali da im dođe neki stranac. Govorio bi im: 'Kada vidite da je nekom nešto potrebno, pomozite mu.' Zahvalu je primao samo od onoga ko mu je dorastao. Ničiji govor nije prekidao, sve dok sagovornik ne prekorači granicu. Tek tada bi mu zabranio da govori, ili bi ustao.'

Upitao sam: 'A kakva je bila njegova šutnja?' Kazao je: 'Poslanik, s.a.v.s., šutio je radi četiri stvari: blagosti, opreza, procjenjivanja i razmišljanja. Kad je riječ o njegovom procjenjivanju, ono je bilo u nastojanju da podjednako gleda i sluša sve ljude. Kad je riječ o njegovom razmišljanju, to je bilo o onome što ostaje vječno i o onome što prolazi. Njegova blagost bila je sadržana u strpljivosti. Ništa ga nije moglo razljutiti niti isprovocirati. Njegov oprez bio je sadržan u četiri stvari: da se drži dobra, kako bi ga i drugi slijediti; da izbjegava zlo, kako bi ga se drugi klonili; da donosi rješenja u kojima je dobro za njegov umet; te da im uspostavi ono u čemu im je objedinjeno dobro i dunjaluka i ahireta.'“ (Bilježe Tirmizi, Šemail, i Taberani.)

8373. Enes, r.a., prenosi: „Kad bi Resulullah prošao nekom od ulica Medine, zbog toga što se odmah osjećao njegov miris poput miska, narod bi govorio: 'Ovim je putem prošao Allahov Poslanik, s.a.v.s.'“ (Bilježe: Bezzar u djelu Kešful-estar, Ebu Ja'la, i u Evsatu.)

JOŠ NEKA OBILJEŽJA BOŽIJEG POSLANIKA, ALEJHISSELAM

8374. Ata b. Jesar: „Kazao sam Ibn Amru b. el-Asu: 'Obavijesti me o svojstvu Vjerovjesnika, s.a.v.s., u Tevratu', pa mi je rekao: 'Hoću. On je, tako mi Allaha, u Tevratu opisan s nekim svojim atributima iz Kur'ana, kao: ''O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka, kao donosioca radosne vijesti i kao opominjača' (El-Ahzab, 45), te kao zaštitnika ljudima koji se nisu služili pismom (ummijjun). Ti si Moj rob i Moj poslanik. Dao sam ti ime El-Mutevekkil (Onaj koji se oslanja na Allaha). (Ti si onaj) koji nema grubosti, ni osorosti i koji ne galami po trgovima, koji zlo ne uzvraća zlim, nego je tolerantan i oprašta. Allah ga neće usmrtiti sve dok ne ispravi iskrivljenu vjeru, i njome im ne otvori slijepe oči, gluhe uši i zapečaćena srca.''“

(Bilježi Buhari.)

8375. Ibn Mesud veli: „Moj opis je: Ahmed el-Mutevekkil, koji nema grubosti i osorosti, koji dobro uzvraća dobrim, a zlo ne vraća zlim. Rođen je u Meki a preselio se u Tajbu (Medinu). Njegov umet su zahvalni ljudi. Središnji tio tijela vezuju pojasem (odnosno odjeću), a krajeve (udove, tj. ruke i noge) čiste. Svoje Indžile nose u grudima. Radi namaza se redaju u redove, kao što se redaju za borbu. Svojim kurbanom otkupljuju svoju krv. Noću pokazuju strahopoštovanje (prema Bogu) a danju su (hrabri kao) lavovi.“

(Bilježi se u Kebiru.)

8376. Abdullah b. Selam veli: „U Tevratu ima opis Muhammeda, te da će Isa sin Merjemin biti pokopan uz njega.“ Ebu Mevdud el-Medeni kaže: „U sobi je ostalo mjesto koliko za jedan kabur.“

(Bilježi Tirmizi.)

#Poslanikoveasosobinekosabiljegposlanstva #Muhammedas